Kada se zadesite negde u zapadnoj Evropi na autoputu i prolazite pored nekog sela ili čak pojedinačnih kuća, sasvim normalna stvar je da u tom delu puta postoji zaštitna zvučna barijera, jer nadležni za ekologiju u toj zemlji vode računa i o tom kvalitetu života svojih građana.Slična slika je i u zemljama u okruženju- u Sloveniji pa čak i u Hrvatskoj. Da ne spominjem da tamo negde, autoput ne prolazi kroz naseljena mesta nego postoje zaobilaznice i sa besprekornom horizontalnom i vertekalnom signalizacijom vas usmeravaju ka cilju putovanja. Mi smo još uvek egzemplar u negativnom smislu po tom pitanju. Autoput od međunarodnog značaja ( E 70) koji ide čak do Milana u Italiji samo u Srbiji prolazi kroz centar grada i to kroz metropolu.Ako poživimo malo duže možda ćemo i doživeti tu famoznu zaobilaznicu oko Beograda.Do tada sve po starom...
Živim u onom delu Novog Beograda gde mi autoput, koji se u našem delu grada zove Bulevar Arsenija Čarnojevića, bukvalno prolazi skoro ispod prozora. U našoj zgradi ( novija gradnja), izvođači radova su mislili i na buku kada su je projektovali pa imamo debela stakla na svim prozorima i vratima koja gledaju na autoput. Slaba vajda, buka je nepodnošljiva iako, ruku na srce, malo blaža nakon otvaranja Mosta na Adi i delimičnog rasterećenja saobraćaja. Permanentno, 24 sata u toku dana, našom „ ulicom" tutnje automobili, autobusi i teški kamioni. Buka se malo redukuje iza ponoći jer je i frekvenca protoka vozila tada manja ali na scenu onda stupaju pasionirani motorciklisti koji, na onom delu autoputa koji je skoro idealno asvaltiran, probijaju „ zvučni zid" na svojim jamahama i kavasakijima..
Znam da su u međuvremenu, s vremena na vreme, pokretane ozbiljne inicijative građana Novog Beograda da se nešto uradi po pitanju buke uz autoput.Naravno bez uspeha..
Početkom 2007 god., verovatno inicijativom tadašnjeg Predsednika Opštine Novi Beograd, izvesnog Željka Ožegovića, svi mi koji živimo u ovom delu grada dobili smo lepo i bogato opremljene prospekte u kojima se upoznajemo sa dostignućima tadašnje vlasti u Novom Beogradu i planovima za budućnost. Lepo, malo više propagandno za moj ukus ali u redu. Na poslednjoj strani pomenute brošure data je mogućnost građanima da lično postavljaju pitanja vezana za rad opštinskih organa, daju sugestije i sl. bilo putem telefona ili na E- mail adresu. Po ko zna koji put ispadnem naivan, sastavim uljudno pismo sa pitanjem da li ima mogućnosti da se nešto uradi na smanjenju buke u našem delu grada kroz koji prolazi autoput i pošaljam. Nakon oko dva meseca, kada sam i zaboravio na „prepisku sa Opštinom" dobijem odgovor (valjda od Predsednika Opštine) kako je moje pismo proučio i isto uputio Stručnoj službi da ga razmotri pa kada se oni izjasne dobiću i ogovor. Stručna služba verovatno još uvek vredno radi na mom dopisu ili se u kompletnom sastavu preselila na neko novo, odgovorno radno mesto kao i dotični Ožegović. Kako god bilo, za ovih pet godina, nikakvog odgovora ili nedaj bože izvinjenja na kašnjenju istog.
Dobro poznata izreka da „narod ima vlast kakvu zaslužuje " uvek je aktuelna a naročito ove godine tokom „Majskih izbora". Aljkavost u radu, korupcija neslućenih razmera, nadmenost, nekompetentnost i najniži mogući populizam nisu bili neki aduti vladajuće garniture na potonjim izborima.Teška srca, ovom prilikom, DS nije bila moj izbor. Da sam glasao drugačije izdao bih samog sebe... I postizborna zbivanja u DS, dala su za pravo svima onima koji nisu glasali za njih. Proklamovana kao stožer demokratskih procesa u Srbiji, napretka, kompetentnosti, odgovornosti za rečeno ili urađeno, DS kao okosnica prethodne vlasti bila je katastrofalno razočaranje za Srbiju, po ko zna koji put izmučenu i poniženu .........