Život

Kontinuum, diskonekcija

Ivana Knežević RSS / 22.09.2012. u 15:28

Nakon smrti u porodici, porodice više nije bilo. Moj otac i ja smo kraj filma dočekali kao dva iščašena ramena koja nisu ni pokušavala da se proizvoljno sastave. Stvari su funkcionisale i bez toga. Za više nismo imali volje. Niti smo želeli da nas iko podseća. On je i dalje bio tata, ja sam bila ćerka, i tome su se dodale nove deskripcije - udovac i siroče - što je za nas dvoje značilo dva pojedinca koji su se zatekli u okolnostima koje ne bi izabrali sami. Niko od nas time nije bio zadovoljan, i snalazili smo se kako smo znali i umeli.

Ja sam krenula da tražim sebi novu porodicu. Nisam daleko putovala: samo par spratova niže u našoj zgradi, živela je porodica jedne devojčice mojih godina sa kojom sam postala bliska drugarica u to vreme. Ona je bila vesela, imala je stariju sestru koja je bila lepa i vešta sa šminkom, mamu koja je oscilirala između vesele i temperamentno nezadovoljne, visokog oca koji je bio ćutljiv. To nije bila jedina porodica kojoj sam se uvukla nepozvana. Pokušavala sam na različite načine i kod različitih ljudi. Niko prema meni nije bio negostoljubiv, valjda su očekivali da se neću dugo zadržavati, ali ja sam mislila da niko ne vidi šta se dešava, i na trenutke mi je bilo lepo, a kad nije, prosto je bilo bolje biti tu, kod njih. Uvek sam bila dobro dete, i verovatno nisam previše smetala, ništa zahtevala, što je bio moj način da se dopadnem, da me zavole. Nekad je bilo bolje biti kod kuće, uz knjige, u kojima su živele druge porodice. Bilo je i onih drugih strana, kao što uvek ima drugih strana. U tuđim kućama doživljavala sam njihove radosti, i njihova nezadovoljstva, tuge i krize, svađe, bolesti, u tesnom prostoru stanova u kojima smo odrastali koji su bili tesni ljudskim naravima, i tako sam iz prve ruke naučila da porodica ima svakakvih, ali nijedna nije bila srećna. Nisu bile ni nesrećne, i ni velika zbirka prideva ih ne bi verno opisala -jedino što im je stvarno nedostajalo je bio ideal. Izgleda da ne postoje porodice u kojima je toplo, lepo i sigurno, tako sam objasnila sebi stanje stvari. Brakovi mi se naročito nisu dopali. Već sam poznavala jedan loš; kod ovih drugih su neke stvari bile iste, neke drugačije, i daleko najbolji deo je bio da sam ja uvek bila samo gost u kući. Nikada nisam postala deo nijedne od tih mojih usvojenih porodica, i nikome od nas nije zbog toga bilo žao. Međutim dugujem im večitu zahvalnost. Jer prihvatili su me bili tada kad je bilo najteže, a da nisu... Išla je jako duboko tada, moja glad za porodicom.

Ta opsesija tihe, redovne frekvencije je trajala do kraja srednje škole. Nakon toga sam otišla u svet. Prvo nešto bliže a zatim i puno dalje. Verujem da postoje suštinske, bitne i nespojive razlike između odlaska i bekstva, i ne znam koliko se često javljaju u kombinaciji, ali kod mene živi jedna. Za odlazak sam se, čini mi se, spremala oduvek. Zvuk autoputa u Makedoniji koji vodi na jug je muzika koju pamtim kao šum sopstvene krvi u ušima, i on je oduvek bio tu. Do jednog trenutka, koji je ostao nezabeležen, odlazak je bio poziv na avanturu. Posle sudbonosnog trenutka, on je postao pitanje opstanka. Knjige i muzika moje zemlje su vremenom sve više podsećale na porodice koje sam poznavala, a ja sam poznavala više od bilo koga, Lutajući Holanđanin jednog komšiluka, i sve je počelo da guši i pritiska, urušava se povrh mene i zatrpava. Bekstvo se uselilo nepozvano, kao ja u porodice mojih drugarica. I bilo je neizbežno. Samo što sam ga ja dočekala sa strašću koja se retko kada javljala: da pobegnem od porodica, ljudi, kulture, istorije, prepričavanja istih priča, propasti na istim mestima, ustajalog duha i perpetualnog kruga istih grešaka u novim izdanjima... - da budem slobodna, anonimna, nepostojeća a intenzivno prisutna u malom prostoru koje moje telo okupira, i na to malo zemlje koje moja stopala pokrivaju, je najveća strast moje nepobitne a tako beznačajne egzistencije. Negde drugo, mislila sam, ako neće biti puno drugačije, biće novo. I ne moram da budem deo nikoga i ničega, ne moram da pripadam, ili budem odbačena, ne moram da ih volim ili oni mene da vole, i nikada ne moram da idem dalje od početka, jer mogu da izađem pre kraja - kako je to prijalo u građenju planova za budućnost, zamišljati da neće postojati priča iz koje neću moći da izađem, hej, započeću njih hiljadu i iz svih ću izaći ako nisu dobre! - nije postojao uzbudljiviji poziv divljine i nepoznatog u mom svetu od opcije infinitivno otvorenog exit-a.

U međuvremenu sam stala. Ne zameram sebi materinstvo - to je biologija i nju treba slediti. Ne ljutim se ni što nisam stvorila dobru porodicu - nemam sposobnosti za stvaranje porodice, to znam odavno. Opraštam sve, ali da sam stala...
Zašto sam. Iz straha da ću biti gladna, ili će mi biti hladno? Možda. Pomislila sam da mogu drugačije? Možda. Krenula sam prekasno? Možda. Zastala prerano? Možda.
Opraštam i to. Nije teško oprostiti. Nema se šta praštati.

Moja klinka će porasti i, nadam se, stvoriti sebi jednu dobru porodicu, njoj će to puno značiti. Ja nađem utehu za davne odjeke te gladi u sebi u porodicama na TV-u ponekad. Bliski nedeljni susreti sa pažljivo skriptiranim karakterima zasite, ili otvore koju rupu u mislima, srcu - ne boli previše, to je važno. Volim postere okupljenih ljudi, nasmejanih, u dobrom društvu, i ne razmišljam o samom snimanju. Povremeno sretnem porodice u kojima se ljudi drže jedni drugih kao dve čvrsto isprepletene ruke, i to me ispuni radošću. Nemam više potrebu da ih usvajam kao svoje. U svim drugim grupama vladaju standardni odnosi hijerarhija, nepotizma, interesa - od škola plesa do socijalnih angažovanih i dobrotvornih ogranizacija - i ja se držim po strani. Svaka vežba izlaska iz priče me obraduje. Ne znam da li bih bila Thelma ili Louise; retko se identifikujem sa karakterima. Slobodna sam po vokaciji, po karakteru, po srcu, ne iz prinude. Nepripadanje kao ljudska osobina o kojoj se retko priča je moja dominantna realnost. I ne muči me više, jer razumem da joj ništa ne fali, samo mi nedostaju ljudi slični meni. Niko od nas ne bi imao poriv da pravi grupu, partiju, možda ni porodicu, ali ono što nas spaja je da znamo da niko ne može sâm. Proputovanja i kratki susreti su prihvatljivo stanje takvog jednog ideala, labave veze koje drže ne obavezama ni dugovima, ugovorima ili nužnostima, već zato što je vezati se na pravi način najudobnije odelo, jedino vredno posedovanja. Vežeš se ljubavlju, vežeš se razmevanjem, vežeš se poštovanjem, vežeš se u trenutku - i to je to.



Komentari (92)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 15:55 22.09.2012

ramovi

& duše...


Empty, I echo to the least footfall,
Museum without statues, grand with pillars, porticoes, rotundas.
In my courtyard a fountain leaps and sinks back into itself,
Nun-hearted and blind to the world. Marble lilies
Exhale their pallor like scent.

I imagine myself with a great public,
Mother of a white Nike and several bald-eyed Apollos.
Insread, the dead injure me attentions, and nothing can happen.
Blank-faced and mum as a nurse.

~sylvia plath
Ivana Knežević Ivana Knežević 16:01 22.09.2012

Re: ramovi

(naklon)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 10:48 23.09.2012

~

ma,
naklon za tekst. :)
Ivana Knežević Ivana Knežević 13:42 23.09.2012

Re: ~

snezana mihajlovic
ma,
naklon za tekst. :)


Hvala, draga moja.
cult cult 16:33 22.09.2012

Ova

Tvoja poetika u mom umu ima ovaj ritam, zvuk, boju:




Ivana Knežević Ivana Knežević 17:10 22.09.2012

Re: Ova

cult
Tvoja poetika u mom umu ima ovaj ritam, zvuk, boju:


Lepo je tako.
zemljanin zemljanin 16:47 22.09.2012

mah, mah

samo da mahnem omiljenoj blogerki ... ... ostalo je sve u tekstu
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:15 22.09.2012

Re: mah, mah

zemljanin
samo da mahnem omiljenoj blogerki...


Okay

Uzvracam pozdravom,
AlexDunja AlexDunja 17:36 22.09.2012

...

Hi yo We drift in and out
Hi yo sing into my mouth
Out of all tose kinds of people
You got a face with a view
I'm just an animal looking for a home
Share the same space for a minute or two
And you love me till my heart stops
Love me till I'm dead
Eyes that light up, eyes look through you
Cover up the blank spots
Hit me on the head Ah ooh
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:21 22.09.2012

Re: ...

Hvala, AD.
Черевићан Черевићан 18:07 22.09.2012

јебига

кошмари живота умеју да слуде
па смо склони у себе се скрити
спутани тако често превидимо
шта ће лично нама добро бити

Ivana Knežević Ivana Knežević 19:30 22.09.2012

Re: јебига

Indeed
(uz naslov)

Nisam mogla da odolim, dragi pesniche :)
docsumann docsumann 18:19 22.09.2012

dok ne smislim pametniji komentar ...



ZBOGOM IZ HERCEG – NOVOG

“vidim kamene čamce
kako plove
kroz srž predstave o stvarima…”


Joan Flora


što si bliže istini
sve je manje ljudi
s kojima možeš da pričaš o vremenu
o izvjesnosti kiše u popodnevnim časovima

dok kapi rose već dostižu i po 60 kila

što si bliže istini
hrana za ptice je sve jeftinija

a od ptica ni traga, ni psa

samo šamari
ko otpalo lišće
naleću nošeni burom
i griju promrzle obraze
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:44 22.09.2012

Re: dok ne smislim pametniji komentar ...

I lepota se rodi iz nicega
iz svacega
Iz nas
mariopan mariopan 18:26 22.09.2012

...




Razumem tvoja osećanja. samo to da ti kažem, i mahnem..
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:44 22.09.2012

Re: ...

mariopan
Razumem tvoja osećanja. samo to da ti kažem, i mahnem..


Hvala, draga moja
number42 number42 18:40 22.09.2012

e

to volim, kad blog nije sifrovan nego razumes od prve.

pa ono, svaka cast za otvorenost, retka je danas, i prema drugima i prema sebi.

mislim da je covek, kada vise razmislja o drugima, manje zaokupljen sobom. naprimer kada pomaze u onim narodnim kuhinjama za beskucnike, kako se ono zovu, oni shelteri, (il nesto slicno), il covek sedne sa komsijama i podeli staru odecu ili hranu koja mu ne treba... jednostavno se osecas lepse ako si nekome ulepsao dan makar savetom.

i gle cuda, covek se uklopi jer je Covek, i to pravo medj Ljude. ne moz se promasi.
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:48 22.09.2012

Re: e

number42
...jednostavno se osecas lepse ako si nekome ulepsao dan makar savetom.


Drago mi je, No. 42
number42 number42 20:28 22.09.2012

Re: e

Ivana Knežević
number42
...jednostavno se osecas lepse ako si nekome ulepsao dan makar savetom.


Drago mi je, No. 42


drago mi je ako sam ti bio od koristi
blue92 blue92 18:55 22.09.2012

i to je To

teorija

ma to je ono kad ste zajedno
i ne radite baš ništa
a to vam znači bukvalno Sve

a i ne treba vam ništa drugo
svi zajednički imenitelji su tu
i Smisao natkriljuje celu sliku


( i jbg... evo mi pod kapcima slika Maze i Lunje kako jure onu Ćuftu na tanjiru..)
Ivana Knežević Ivana Knežević 19:51 22.09.2012

Re: i to je To

blue92
..a i ne treba vam ništa drugo..


Osecaj nad svim osecajima.
Smisao dodje ponekad tako friendly..

Lep pozdrav, draga blue
JJ Beba JJ Beba 19:39 22.09.2012

***

u ove dane mene posebno pogađa



Ivana Knežević Ivana Knežević 19:54 22.09.2012

Re: ***

JJ Beba
u ove dane mene posebno pogađa


Pozdrav i dobre vibracije, Bebo.
bratja_vukojebitj bratja_vukojebitj 20:04 22.09.2012

...

u malom prostoru koje moje telo okupira, i na to malo zemlje koje moja stopala pokrivaju



... i na nekom, dobrom mestu.
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:15 23.09.2012

Re: ...

bratja_vukojebitj
u malom prostoru koje moje telo okupira, i na to malo zemlje koje moja stopala pokrivaju...

i na nekom, dobrom mestu.


To bi bilo lepo
Bojana Maljević Bojana Maljević 21:46 22.09.2012

Nepripadanje

Nepripadanje kao ljudska osobina o kojoj se retko priča je moja dominantna realnost.

Za ceo tekst, a posebno za ovu rečenicu :
blue92 blue92 22:30 22.09.2012

Re: Nepripadanje

Nepripadanje kao ljudska osobina o kojoj se retko priča je moja dominantna realnost.


treba mi svedok mog postojanja
Ivana Knežević Ivana Knežević 02:22 23.09.2012

Re: Nepripadanje

Bojana Maljević
Nepripadanje kao ljudska osobina o kojoj se retko priča je moja dominantna realnost.

Za ceo tekst, a posebno za ovu rečenicu :


Mnogo toga igra ulogu, razlicite stvari za razlicite ljude... Nije retka pojava verovatno ako se i retko o njoj govori.

Hvala na citanju i pozdrav,
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:12 23.09.2012

Re: Nepripadanje

blue92
Nepripadanje kao ljudska osobina o kojoj se retko priča je moja dominantna realnost.

treba mi svedok mog postojanja


Koncept mi se dopao kad sam ga cula prvi put, dopada mi se i sada, ali je nesto sto se moze sagledati samo nakon dugog i dobrog partnerstva. Ne na pocetku, ili pre pocetka. Prosto jedna od lepih dobrih stvari kad je dobro medju ljudima.
thug_b thug_b 19:31 23.09.2012

Re: Nepripadanje

"svedok mog postojanja"

aka human credential:)
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:41 23.09.2012

Re: Nepripadanje

thug_b
"svedok mog postojanja"

aka human credential:)


Zanimljiv obrt, thug :)
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 22:03 22.09.2012

Always alone in a crowd

Ivana Knežević Ivana Knežević 03:21 23.09.2012

Re: Always alone in a crowd

Ponekad. Ali ne i prazna.
Ako ne valja - izaci.
Hansel Hansel 00:30 23.09.2012

Sviknuće

Ja nekad ne znam da li su neke moje pomirenosti rezultat privikavanja, umora od borbe ili konačno priznanje što datosti što moje reaktivnosti na te datosti... hm, a sve što sam nabrojap može da funkcioniše u kombinaciji, i verovatno je tako.

U svakom slučaju, nekad me brine taj moj d/postignuti mir. Jer, ja bih želeo drugačiji, lepši mir - recimo porodicu kao iz starih "Burdi" koje sam kao klinac listao, dok je mama uzimala šnitove (i takve porodice, ili bar koje tako izgledaju, katkad sretnem). A ovaj prihvatam kao neku vrstu utešne nagrade, prvog sledećeg dosezivog ( kasno je, nisam siguran da sam ovo dobro skovao, gledaću u Rečnik sutra) cilja na skali varijanti različitih vrsta smirenosti. I, pravo da ti kažem, ne znam koliko je to dobro, da li me udaljava od nekih možebiti valjanih pokušaja za koje mi se, možda, samo čini da sam premoren...
Ivana Knežević Ivana Knežević 03:53 23.09.2012

Re: Sviknuće

Hansel
Ja nekad ne znam da li su neke moje pomirenosti rezultat privikavanja, umora od borbe ili konačno priznanje što datosti što moje reaktivnosti na te datosti...


Postoji jedna vazna disciplina u zivotnom maratonu, Hansel, i ona kaze da sebi treba postavljati izazove. Ili je bolje da treba istupiti redovno iz rutine. Ma kako malo skretanje - vazno je. Ponekad prodrma, nekad inspirise, nekad i uplasi, i nakon toga se ako ne bolje onda malo drugacije sagleda to sto zivimo svakodnevno.

Iako nije neophodno da ima svrhu, ali uvek ima efekta.

Hansel
U svakom slučaju, nekad me brine taj moj d/postignuti mir.


Mir je jako dobro stanje duha.
Verujem da ga treba ne samo ceniti vec i tako dobro zagledati kako ti predlazes, ali mir je vrlo lep osecaj ispunjenja.

Ima ih razlicith vrsta, kao sto uvek ima.

Hansel
Jer, ja bih želeo drugačiji, lepši mir - recimo porodicu kao iz starih "Burdi" koje sam kao klinac listao, dok je mama uzimala šnitove (i takve porodice, ili bar koje tako izgledaju, katkad sretnem).


Izgleda da se stvarno lako naseda na te fotogenicne 'porodice'.
Neoprostivo je da ne znamo kako je lako potkupiti nas, zavesti, pokvariti... Umesto toga svi se uzdamo u unutrasnjeg supermena koji ce se pre ili kasnije pojaviti i resiti probleme. (Dok ne gledamo).

Hansel
A ovaj prihvatam kao neku vrstu utešne nagrade...


Ne znam, Hansel. Zivoti koje zivimo su deal napravljen izmedju karaktera i okolnosti, i vreme ga redovno obnavlja. Sva tri ucesnika su veliki izazovi. Mislim da je sasvim u redu biti kukavica. Sve nas ubedjuje da je to jednostavnije.
Hansel Hansel 09:02 23.09.2012

Re: Sviknuće

Mislim da je sasvim u redu biti kukavica. Sve nas ubedjuje da je to jednostavnije.

Ma, kakva kukavica. Samo sam se možda malo umorio od nekukavičluka.

EDIT: A one "Burde" su mi samo zgodan primer dečje slike o lepoj, uređenoj porodici. Takvih ima, a naravno da svako ima poneki problem.
Hansel Hansel 12:25 23.09.2012

U stvari

Znaš šta - za brak i porodicu treba biti spreman, ili makar treba biti spreman da se (u)njemu / njoj prilagodiš.

Možda je jedna od najvećih (najčešće nesvesnih) iluzija koje gajimo ta da ćemo u svom braku, svojoj novoj porodici, moći da nadoknadimo ono što nismo imali u primarnoj; ili da ćemo beuzuslovno imati ono što smo u primarnoj porodici imali. A pritom se lako smetne s uma da u novoj porodici više, po definiciji, ne možemo biti deca.

Video sam ljude koji su umeli diskretno da nadoknade, izgrade u svojim porodicama ono što nisu imali u onima čija su čeda. Ali su najčešće imali dobre temelje za nadgradnju.
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:04 23.09.2012

Re: U stvari

Hansel
Znaš šta - za brak treba biti spreman, ili makar treba biti spreman da se (u)njemu prilagodiš.


Ja nisam tog ubedjenja.

Prilagodjavanje, kompromisi zvuce kao zelena trava i ona raga iz starih izreka. Trud, trud, trud i bice sve okay.
Nece.
Trud je neophodan u svemu, a uspeh izostaje prilicno redovno.
To sto neko sa svog uspesnog brda sagleda da je njemu+njoj uspelo zato sto su vukli ove i one poteze... pa, ljudima retko kada uspeva da sagledaju bas sve, a narocito ono sto je stvarno bitno. (I kad su dobro raspolozeni. To obicno ide lakse kad si mizeran

Ali ja ne govorim o braku, Hansel.
Ili ne samo o braku.

A ako pricamo o braku - dosle smo bile jedna prijateljica i ja nekom prilikom (vise puta) do zakljucka da ako se par ljudi potpuno posveti svom braku tj. on im je najvazniji, onda ce on biti dobar. Sve ostalo, ukljucujuci decu, dolazi kao drugo ili nize u redu.
Znaci, ako imas nesto stvarno dobro u startu, onda zgrabi svoj zgoditak i trci sa njim ispred gomile - leti! I budi srecan
(Zvuci kao formula, ali sto da ne. Na njima se zasniva svet :)

A ako propustis... svet je pun slicnih tebi, sa kojima mozes da pricas zasto je ispalo kako jeste.

Ovo drugo o cemu govoris - da, to je veliki i vazan deo. Citala bila jednom u knjizi neke odlomke koji su to vrlo elokventno izrazili iako u nesto drugacijem kontekstu.

Izvini za ono o kukavicama iznad - nije bilo nuzno namenjeno tebi. Ja sam velika kukavica
Hansel Hansel 14:23 23.09.2012

Re: U stvari

Ma, neee, nema razloga za izvinjavanje, razumeo sam bio odmah. Pa i to da ne govoriš samo o braku, ali učinilo mi se da se problem može redukovati do tog nivoa. (A i proširio sam rečenicu porodicom, izgleda dok si ti odgovarala, nisam naznačio "edit" računajući da nisi još pročitala koemntar, a i da jesi, opet se to "edit" ne uoči lako.)

Za ostalo - mislim u stvari da ljudi previše komplikuju i da su previše suprotstavljeni (da to nije tako, ne bi ni morali da se mnogo trude da očuvaju brak i porodicu), ali o tome smo već pričali...
angie01 angie01 14:53 23.09.2012

Re: U stvari

ne vezano, o braku:)- nema tu formule, razliciti ljudi, razlicite potrebe!

samo sam htela da kazem, da to sto se neki brak okoncao, ne znaci da on nije bio dobar-imao je neki vek trajanja i mozda je vise fer, da ne gusi vise i ide se dalje, ako vise staza nije ista! Kao sto nije uspesan i dobar, ako traje zauvek, a oni unutra zive svoje prave zivote van njega, a iz nekog razloga, eto, treba im taj okvir!

Ljudi se tokom vremena menjaju, pa nije nuzno da se partneri menjaju u istom pravcu, barem onom nekom, koji jos uvek drzi vezu zdravom!

Nekada se zabavljas sa nekim i kada se to zavrsi, svi kazu, znaci nije bilo to,...a sto nije, bilo je do tog trenutka, a ono sve pre je mozda bilo fenomenalno i ne treba ga se odreci sa tom vrednoscu u sadrzaju, samo zato jer je gotovo!
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:33 23.09.2012

Re: U stvari

Hansel
Ma, neee, nema razloga za izvinjavanje, razumeo sam bio odmah.


Dobro je da se razumemo, i mislim da nam to dosta dobro uspeva
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:41 23.09.2012

Re: U stvari

angie01
samo sam htela da kazem, da to sto se neki brak okoncao, ne znaci da on nije bio dobar-imao je neki vek trajanja i mozda je vise fer, da ne gusi vise i ide se dalje, ako vise staza nije ista!


Da, angie, jako vazno i zasluzuje da se kaze.
Da u svetu neprekidnih promena i transformacija (na gore, vecinom) nista ne traje je bolno, bilo da je u pitanju brak ili nesto drugo.
Valjda nista ne pripremi za to, pa se vucemo kroz postojanje kako znamo i umemo, a vecinom ne umemo.

Vrlo si lepo rekla sve.
schweppes92 schweppes92 01:38 23.09.2012

sreća

"I bili smo srećni kada se prepoznamo sa sebi sličnima, nesrećnima"
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:00 23.09.2012

Re: sreća

schweppes92
"I bili smo srećni kada se prepoznamo sa sebi sličnima, nesrećnima"


Svako se nasao u ovome.
Pozeleo da pobegne. Ili ostane.
radulence radulence 02:50 23.09.2012

vezhesh se ritmom

Ivana Knežević Ivana Knežević 04:08 23.09.2012

Re: vezhesh se ritmom

Da!
49 41 49 41 03:19 23.09.2012

Jel' se ti to

hvalis, kudis, zalis, molis, prekorevas, prkosis?

Sta da ti radim?!?

Mozda to ponekad, cinim vise i cesce od tebe.
Ivana Knežević Ivana Knežević 04:27 23.09.2012

Re: Jel' se ti to

49 41
hvalis, kudis, zalis, molis, prekorevas, prkosis?


Ne, nista od toga - smejem se

49 41
Mozda to ponekad, cinim vise i cesce od tebe.


Ne znam sta da kazem. Mnogo puta bude jako lepo. Cesto bude tesko.
Balans povremeno ostvaren je divna nagrada.
Cesto hodam uz svest da sve moze da se zavrsi iznenada, sada, uskoro. Onda promenim pravac kretanja, ili malo ubrzam. Ponekad usporim.
Bojim se.
Desi mi se da zaboravim.

I sve od toga stalno.
maksa83 maksa83 08:06 23.09.2012

asocijacija

Svaka vežba izlaska iz priče me obraduje.


Wheels are made for rolling, mules are made to pack
I've never seen a sight that didn't look better looking back


angie01 angie01 10:28 23.09.2012

Re: asocijacija

U svetu ovom sa hiljadu čuda
svaki čovek živi svoje drame
I moja pesma neka pođe tuda
u svemu tome ima nešto za me.

I baš me briga i sve me se tiče
jer pesma koja dolazi iz tame
i reči njene na molitvu liče
u zvuku njenom ima nešto za me.

U ruci koja maše ili preti
u noći kad su zvezde tužno same
u suncu koje nikad neće umreti
u svemu tome ima nešto za me.

Dusko Trifunovic
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:12 23.09.2012

Re: asocijacija



maksa83
Wheels are made for rolling, mules are made to pack


And I for moving onward, never turning back
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:18 23.09.2012

Re: asocijacija

angie01
Dusko Trifunovic


Divno, angie
Hvala
docsumann docsumann 10:24 23.09.2012

isključ.

Ivana Knežević Ivana Knežević 14:28 23.09.2012

Re: isključ.


I ti surovi momci

Nije svet kriv. Niko nije kriv.

Ali tamo gde svet jeste kriv treba mu dosuditi najgoru presudu: PROMENA!
kukusigameni kukusigameni 11:09 23.09.2012

leva ruka desni džep

Kada povrediš desnu ruku, tako da je neupotrebljiva, prvo počneš da kuneš levu što je tako bangava. I vrlo brzo, ta leva, postane jedini prijatelj koji može da ti pomogne u bilo kojoj manuelnoj radnji.
Vremenom leva ruka ovlada veštinama za koje misliš da nikada neće moći, a kako vreme prolazi, postaje pravi prijatelj, sličan onom koji je bila desna do trenutka povređivanja.
Kako se desna ruka oporavlja i kako joj se sve više vraća funkcionalnost, leva, sada kao najbolji prijatelj, samo koristi njenu pomoć. Da bi nakon svega ponovo postala samo ispomoć i ostala u senci sada zdrave, oporavljene, verne, desne ruke.
Možda je ovo trol, ali mi se učinilo da veliki broj nas, igra ulogu leve ruke, ostajući u senci i čekajući trenutak da nas neko primeti, makar za kratko, dok se sve ne vrati na svoje.
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:43 23.09.2012

Re: leva ruka desni džep

kukusigameni
Možda je ovo trol..


Ne znam, ali je jako lep.

kukusigameni
..veliki broj nas, igra ulogu leve ruke, ostajući u senci i čekajući trenutak da nas neko primeti, makar za kratko, dok se sve ne vrati na svoje.


Nisam ocekivala ovaj zakljucak nakon uvodne price. Narocito ne poslednji deo
dok se sve ne vrati na svoje

Stvari se vracaju na 'svoje' uglavnom iz navike. Strah asistira navikama redovno.
Tu kombinaciju je vrlo tesko razbiti i promeniti za stalno. Dobro nas poznaju.

Da igramo uloge leve ruke... - da, verovatno. Igramo i druge, ponekad istovremeno. I kad nam nije do igranja.
Ali koje bogatstvo otkriveno u toj levoj ruci. Kakav friend.
Da se stvari vrate na ono kakve su bile prethodnoo - to je vec bilo dobro stanje sa tom jakom vrednom i vernom desnom rukom. Mozda nema mesta za vise, u nama, u svetu...

Ne znam, ksgm, razmislicu.
scabies scabies 12:44 23.09.2012

volim tvoje blogove

volim blogove koji me dovedu u situaciju da je jedna preporuka premalo, i da mi se svaki komentar koji bih ostavila čini neadekvatnim izrazom razmišljanja i emocija koje mi je pokrenuo. takvi su tvoji blogovi.
zato, ako slika vredi 1000 reči, onda animacija mora vredeti bar 1001:

cult cult 13:23 23.09.2012

Re: volim tvoje blogove

scabies

: )
Hansel Hansel 14:12 23.09.2012

Re: volim tvoje blogove

scabies
volim blogove koji me dovedu u situaciju da je jedna preporuka premalo, i da mi se svaki komentar koji bih ostavila čini neadekvatnim izrazom razmišljanja i emocija koje mi je pokrenuo. takvi su tvoji blogovi.

Ja bih gotovo prepisao ovo što si napisala, ali kod mene postoji jedna specifičnost - posle nekog vremena, posle tog utiska, počinjem da razmišljam i analiziram.
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:56 23.09.2012

Re: volim tvoje blogove

scabies
..i da mi se svaki komentar koji bih ostavila čini neadekvatnim izrazom razmišljanja i emocija koje mi je pokrenuo.


Blogovi bez komentara ne idu, kazu negde pravila sigurno, ali to uopste nije jednostavan spoj. Meni nije.
Uhvatim sebe ponekad da razmisljam sledeceg dana o tome sto je neki tekst pokrenuo (da li je blog ili esej, clanak, prica procitana na web-u.. - nebitno) i spremna sam da kazem tek i koju nedelju kasnije ono sto sam u medjuvremenu smislila.
I ako kazem, nije vise komentar (prekasno) i nema veze sa blogom i onako.

Recimo da su komentari kratak susret, dodir, u ovom svetu brzog kretanja i da njima potvrdimo da ucestvujemo.
To uopste nije mala stvar.

Hvala
Ivana Knežević Ivana Knežević 14:58 23.09.2012

Re: volim tvoje blogove

Hansel

scabies volim blogove koji me dovedu u situaciju da je jedna preporuka premalo, i da mi se svaki komentar koji bih ostavila čini neadekvatnim izrazom razmišljanja i emocija koje mi je pokrenuo. takvi su tvoji blogovi.

Ja bih gotovo prepisao ovo što si napisala, ali kod mene postoji jedna specifičnost - posle nekog vremena, posle tog utiska, počinjem da razmišljam i analiziram.


I lepo je da ste tu, oboje.
49 41 49 41 12:54 23.09.2012

Evo, da se smiris



Dva putujuća anđela su se zaustavila da prenoće kod bogate porodice.
Porodica je bila bezobrazna i nije udovoljila njihovoj želji, da prespavaju u sobi za goste.
Umesto u sobu za goste, smestili su ih u malu sobu u hladnom podrumu.
Kada su raspremili krevete, stariji anđeo je video rupu u zidu i popravio je.
Tada ga je mladi anđeo pitao, zašto je popravio rupu.
Stariji anđeo je odgovorio: 'Stvari nisu uvek takve kako nam se čini'.
Sledeće noći su anđeli došli u vrlo siromašnu kuću.
Ljubazan domaćin i njegova žena su sa njima podelili svoju večeru i dozvolili im da prespavaju u njihovom krevetu, da se dobro naspavaju i odmore. Kada se Sunce probudilo sledećeg jutra, anđeli su zatekli domaćina i njegovu ženu u suzama.
Njihova jedina krava, čije mleko je bilo njihov jedini izvor prihoda, je ležala mrtva na njivi.
Mlađi anđeo je bio istinski ljut i pitao je starijeg, kako je mogao to dozvoliti.
'Prvi domaćin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao. Drugi domaćin ima vrlo malo i uprkos tome nas je ljubazno primio, nahranio, čak nam je dozvolio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dozvolio da njegova jedina krava umre.'
Drugi anđeo je opet odgovorio: 'Stvari nisu uvek takve kako nam se čini'
Kada smo bili u hladnom podrumu, primetio sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato. Pošto je domaćin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan deliti svoje bogatstvo, ja sam popravio rupu zato da više ne može naći to zlato.
Prošle noći, kada smo spavali u domaćinovom krevetu, anđeo smrti je došao po njegovu ženu. Dao sam mu kravu umesto nje.
'Stvari nisu uvek takve kako nam se čini'.
Ponekad se dogodi tačno ovo, kada se stvari ne odvijaju tako, kao što bi morale.
Jedino je potrebno verovati u to, da je svaki takav događaj tvoja prednost.
Vremenom ćeš saznati ...
Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega...
Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu...
Ostave lepe tragove u našim srcima... I nikada više nismo tačno takvi kao što smo bili, jer smo upoznali nekog dobrog !!!
Juče je istorija.
Sutra je zagonetka!
Danas je poklon.


-Ehhh, dal' tebe; dal' sebe - pitanje je sad.
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:06 23.09.2012

Re: Evo, da se smiris

Hvala, 49 41, ovo je jako lepo.

49 41
'Stvari nisu uvek takve kako nam se čini'.


Ovo je vazna zivotna lekcija, i svako je nauci drugacije. Mozda zato sto neprekidno zahteva.

Na ovo

49 41
-Ehhh, dal' tebe; dal' sebe - pitanje je sad.


si ti vec odgovorio.

49 41
Danas je poklon.

muaddib92 muaddib92 13:15 23.09.2012

Može i tako

Moja klinka će porasti i, nadam se, stvoriti sebi jednu dobru porodicu, njoj će to puno značiti.

Наравно и - дај Оже..
Volim postere okupljenih ljudi, nasmejanih, u dobrom društvu

.. само, ту тек ваља бити опрезан, бар се ја увек запитам: шта ли они једни другима мисле, онако у себи?
Vežeš se ljubavlju, vežeš se razmevanjem, vežeš se poštovanjem, vežeš se u trenutku - i to je to.

... јер сам, заиста, видео и видим довољно примера око себи најближих, да се и ми, пре него што наши клинци дођу на ред, можемо надати и другој шанси.
Ако ништа - every good boy (girl) deserves a favour, каже прича стара
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:24 23.09.2012

Re: Može i tako

muaddib92
Ако ништа - every good boy (girl) deserves a favour, каже прича стара




Riznica, mnogi medju nama su upravo to, i nikako da dobiju zvanicni status, zastitu, penziju, moze i spomenik u nekom trenutku - u obicnim ulicama, za obicne ljude - za buduca pokolenja i golubove

U stvari, evo, setila se primera: u nasem kraju imamo lep park, prolazi jedna od onih staza koje povezuju velike zelene delove grada i kojima ljudi trce, hodaju, voze bicikle i setaju kucice i decu, preko puta velike ulice je ogromno groblje inace prekrasan negovan park... i na jednom mestu se pre par godina pojavila nova klupa i kraj nje mala cesma (ovde su stojece). Uz njih stoji posveta: podigla je familija u pomen starice koja je tu volela da proseta i odmori. Evo sada klupe i za druge koji mogu da nastave.

1. Daj Gospo, a Og moze da joj pomogne :)

2. Nesto dobro ili nesto lose. Varijacije nisu uvek tanane. Mozda razmisljaju koliko su placeni? Sve su to misli u ljudima. Ali su lepe slike. A oko slika se okupimo, i oko ideja, i reci... U lepom svetu zivimo (poruznjenom na mestima) i lepota nije prevara. Da se u te svrhe koristi... ne znam, i tu bi trebala jedna poveca PROMENA!

muaddib92
.. јер сам, заиста, видео и видим довољно примера око себи најближих, да се и ми, пре него што наши клинци дођу на ред, можемо надати и другој шанси.


Every good boy/girl deserves a favour
fixxerus fixxerus 15:33 23.09.2012

krakati snovi:.




ima kod mene prekopuuta
jedna praava porodica
mama tata sin

a ne ko kod mene
prekopuuta od njih
samo tetka i ja

kod njih staaalno ima struuje i frke
kod nas samo frke

kod njih svako ima svoj stav oo nečemu
kod nas nema ništa
a od stava samo kad ja iz muke dubim na glavi

njegov tata vozi broda
a ?moj
moj vozi mamu na oblaku i gleda dole
u mene
samu
kako mi fale makar za ništa
a kamoli nešto da ih pitam
da dođu da me vole
da ne znaju da se ljute
da se sklonim pod očeve kapute
kada grmi prokleto !grmi
a tetka se opila
a ja sama na krmi

ej oblačee!
el si ti taj bog
zar ne vidiš baš ?ništa

zar ne vidiš da mi se jedu one skupe kisele bombone
zar ne vidiš da mi se duva u trombone
da dozovem kišu koja iz oblaka pada
da me tako mama po kosi mazi
a tata da nas kao pazi
da nam se kroz kišu plazi
i sendvič pravi od nečega
od sebe i salame
i mame
a ja u sredini ovako krakata
da virim
da se kao plašim
da me ne ugrizu
pa da se od smeha upiškim
ii nikada da se iz tog sendviča ne probudim

i sve:
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:53 23.09.2012

Re: krakati snovi:.

i krakato srce
krakat i svet -
vidi kako lepo stoji

Ko voli kisele bombone

Serenissima

Da sam rodjena u Veneciji
hranila bih golubove
suvim ricotta sirom na rubu prozora
i bacala mrve turistima
Pacovi bi mi donosili iskrzane manuskripte
o ezotericnom
i samo u svojoj kratkoj ulici
nasla bih deset lepih Italijana za koje bih se udala
Sezonske turiste bih zavodila pricama
o Karnevalu i pokazala svakome most ispod koga
sam prvi put ispustala krike i saputala besmislice
Kad bi me ugusile guzve
u tesnim prolazima
popela bih se na krov
Sedela bih tamo sa pticama i mackama
pricala im o istoriji kojima su nasi preci
bili zrtve i svedoci zajedno
Trebili bi jedni druge od napasti, dosade i
provincijskog sarma
i slali brodovima i barkama signale
srebrnim ogledalom iz 17-og veka
U Veneciji bih rodila puno dece
svakom muzu po jedno
Jurila bi se po trgovima
ja bih pila limunadu za stolom u senci
i redjala pasijans i tarot
Uvece bih otisla u deset kuca
da ih sve poljubim za laku noc
Svako moje dete imalo bi svoju omiljenu pricu
ili pesmu
i tek negde oko ponoci bi se sve utisalo
Ja bih tada zastala na ivici malog ostrva koje tone
pod velikom tezinom vec vekovima
i sapnula zahvalno u noc
da je sve bas kako treba


fixxerus fixxerus 16:21 23.09.2012

Re: 9:.




ja sam dete iz devete kuće
i taj poredak me uči strpljenju
mnogo volim svoju mamu
jer je obećala da će mi večeras
skinuti celofan sa bombone
koju mi je juče dala
uh tako bi voleo da ovo ostrvo potone
i da nas majka sve odvede kući
onoj pravoj kući bez trgova i turista
gde su sve pesme kao kad mi mama peva uspavanku
znaš onu sa čudnim rečima
al nekako greje
čuj
tаму е толку волшебно
лета сонот на крилест ат
сите можни чудеса во светот
на бајките живеат


во светот на бајките
само чудесно, тајно влегуваат
децата што мечтаат
децата што сонуваат
Ivana Knežević Ivana Knežević 17:02 23.09.2012

Re: 9:.

fixxerus
децата што сонуваат


grade mostove
izmedju prozora
nocu pretrce iz jedne kuce
u drugu
visoko iznad
ulica kanala i turista
i samo kad neko podigne
glavu vidi naspram
neba sa zavrtelim zvezdama
decu kako trce
izmedju svojih deset kuca
u kojoj je toplije veceras
gde mirise na kolace
iz kog kreveta
ispadne najvise dece
i koga ce jutro naci na podu
dobije najveci komad
marcipana
ako ne podeli
vijace ga ostalih devetoro
tesnim ulicama
preko mostova i na trg
sve u krugu
ljubavi
ljubavi
ljubavi

kick68 kick68 19:10 23.09.2012

Re: krakati snovi:.

i sapnula zahvalno u noc
da je sve bas kako treba

Nikad nista nije bas kako treba:) A opet, sve je dobro.
Count your blessings.

Pozdrav
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:21 23.09.2012

Re: krakati snovi:.

kick68
Nikad nista nije bas kako treba:)
A opet, sve je dobro.


Bas tako, draga kick. Zaista je tako.

kick68
Count your blessings.


Upravo to!
Svakog dana, i puno cesce :)

Lep pozdrav,
number42 number42 18:39 23.09.2012

ovaj

Ivana Knežević

A ako pricamo o braku - dosle smo bile jedna prijateljica i ja nekom prilikom (vise puta) do zakljucka da ako se par ljudi potpuno posveti svom braku tj. on im je najvazniji, onda ce on biti dobar. Sve ostalo, ukljucujuci decu, dolazi kao drugo ili nize u redu.


molim???

zamisli spike, ako se brak stavi kao prioritet u odnosu na decu, onda uspeva, a ako se deca stave kao prioritet u odnosu na brak, onda su kriva jer ne uspeva?

znaci...uzas
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:22 23.09.2012

Re: ovaj

number42
molim???


Opusti se, No 42. Srecom nije tako strasno
cassiopeia cassiopeia 20:16 23.09.2012

...

Nepripadanje kao ljudska osobina o kojoj se retko priča je moja dominantna realnost. I ne muči me više, jer razumem da joj ništa ne fali, samo mi nedostaju ljudi slični meni.


Kako si ovo dobro i istinito definisala. U jednom periodu svog života mislila sam da je u meni neki problem jer sam toliko dozirala viđanje se drugim ljudima da su već počeli da mi spočitavaju. A onda su razumeli i sve je nekako leglo na svoje. Sad sam u fazi da mogućnost da utičem na svoj život i svoje okruženje koristim do daske :) Ako mi se nešto ne sviđa...adio.

Maksimalno poštujem tuđe svetove, ne želim da ih menjam, savete dajem ako mi traže, osmeh i zagrljaj delim široko i volim svoj svet.

Veeeliki pozdrav
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:28 23.09.2012

Re: ...

cassiopeia
U jednom periodu svog života mislila sam da je u meni neki problem...


Sazrevamo neprekidno, draga cass. Znam da se ocekivalo da cemo zavrsiti sa skolovanjem davno, ali ispada da se uci svakodnevno, i ne samo ove zivotne vestine koje ne mozes pohvatati ma kako bila vesta.
Uvek ti nesto ili neko izmakne, i nadjes se na podu.
I onda jednog dana ne padnes. Pa jos jednog... i pocnes da mislis da ti u ovome i nisi tako losa

cassiopeia
Sad sam u fazi da mogućnost da utičem na svoj život i svoje okruženje koristim do daske :)


Student jako dobre skole, rekla bih

Sve si fino rekla, i drago mi je da su stvari dobre.
Samo napred
miloradkakmar miloradkakmar 21:24 23.09.2012

Samo preporuka

Bilo šta drugo je suvišno.

Sve odzvanja i lepi se.
Ivana Knežević Ivana Knežević 22:32 23.09.2012

Re: Samo preporuka

miloradkakmar
Bilo šta drugo je suvišno.

Sve odzvanja i lepi se.


Hvala, milorade. Ovih par reci nisu suvisne
srdjan_dukic srdjan_dukic 04:02 24.09.2012

Pohvala

Jako, jako lijepo. Ženski i jako...
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:32 25.09.2012

Re: Pohvala

Hvala, srdjane.
bocvena bocvena 07:58 24.09.2012

Ja i dalje imam tu glad.

I pored svih disfunkcionalnosti moje, a bogami i ostalih srećnih porodica koje posmatram, ja mislim da je porodica divna stvar. Vredna truda i redefinisanja.

(izgleda smo porasle na sličan način. to svašta pojašnjava:)



Ivana Knežević Ivana Knežević 01:48 25.09.2012

Re: Ja i dalje imam tu glad.

bocvena
I pored svih disfunkcionalnosti moje, a bogami i ostalih srećnih porodica koje posmatram, ja mislim da je porodica divna stvar.


I ja.
Juce smo klinka i ja pricale o porodicama. Kroz drugu decu upoznaje razlicite.
Sokirana je kako malo njenih drugarica se mazi sa mamom. Ili salju tekst poruke jedna drugoj i kazu 'Ily'. I sl.
(Ja sam sokirana da je to retkost. i jos mnogo cime).
Svakakvih porodica, bilo je i bice, ali 'porodica' treba , mora da zauvek ostane dobra rec.

So we have a bond. Radije bih da si ti odrasla u onim srecnim, sa postera. Ja to svakome zelim, kao default setting

Glad je dobra.

jasnaz jasnaz 11:47 24.09.2012

zamke tuđih odluka

Ivana Knežević Ivana Knežević 01:49 25.09.2012

Re: zamke tuđih odluka

Ovo cu pogledati drugom prilikom, jasna.
Klinka se muva oko mene i ovo bi bio jedan od onih 'awkward moments' :)

Hvala.
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:51 25.09.2012

Re: zamke tuđih odluka

Hvala i na ovoj preporuci, darling.
mikele9 mikele9 13:59 25.09.2012

Pobeći

da pobegnem od porodica, ljudi, kulture, istorije, prepričavanja istih priča, propasti na istim mestima, ustajalog duha i perpetualnog kruga istih grešaka u novim izdanjima... - da budem slobodna, anonimna, nepostojeća a intenzivno prisutna u malom prostoru koje moje telo okupira, i na to malo zemlje koje moja stopala pokrivaju, je najveća strast moje nepobitne a tako beznačajne egzistencije.

To si o meni pisala draga Ivana? Ako nam je egzistencija nepobitna, onda nije beznačajna...bar za nas. A to je sasvim dovoljno.
Vežeš se ljubavlju, vežeš se razmevanjem, vežeš se poštovanjem, vežeš se u trenutku - i to je to.

Vezao sam se ljubavlju, razumevanjem, poštovanjem, vezao sam se u trenutku...koji traje 36 godina
Sjajno kao i uvek, baš volim kako pišeš i razmišljaš
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:56 25.09.2012

Re: Pobeći

mikele9
To si o meni pisala draga Ivana?


Izgleda jesam

Ne, nije beznacajna za nas. Dovoljno.

mikele9
Vezao sam se ljubavlju, razumevanjem, poštovanjem, vezao sam se u trenutku...koji traje 36 godina


Divno

MightyNora MightyNora 15:45 25.09.2012

Nemam pravi ...

... komentar na ovo - ostah bez daha...

Hvala, puno puta si dodirnula nesto sto mi je poznato...

Preporuka for sure
Ivana Knežević Ivana Knežević 23:59 25.09.2012

Re: Nemam pravi ...

MightyNora
Hvala, puno puta si dodirnula nesto sto mi je poznato...


Drago mi je, MN. Znam iz iskustva kako to ume da znaci.

Hvala na citanju.
tyson tyson 11:11 26.09.2012

Porodica


Jesi li možda čitala "Francuski roman" Frederika Begbedea?


Ivana Knežević Ivana Knežević 22:23 26.09.2012

Re: Porodica

tyson
Jesi li možda čitala "Francuski roman" Frederika Begbedea?


Nisam.
Preporuka?
tyson tyson 04:20 27.09.2012

Re: Porodica


Preporuka. Na stranu to što je u pitanju jedan od najčitanijih savremenih francuskih pisaca, i nagrađivana knjiga; zanimljivo delo baš iz perspektive odnosa čoveka prema porodici, odrastanju - a i vice versa, t.j. kako porodica i odrastanje utiču na čoveka kao individuu, a sve pak iz vizure osobe sa detetom i dva braka iza sebe, čiji su se roditelji takođe razveli.

U neku ruku prikaz i kritika savremenog francuskog društva kroz veoma ličnu priču autora.



Ivana Knežević Ivana Knežević 01:11 28.09.2012

Re: Porodica

Znam za njega, ali nije naisao bio trenutak, ili preporuka, do sada.

Hvala, potrazicu sigurno.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana