Ako bi me neko pitao da jednom rjecju opisem ponasanje politickih partija u Srbiji , bio bi to vraski tezak posao. Jeftini populizam, primitivizam, korupcija, besramna gramzivost, neskrivena pohlepa ,sebicluk..... rjeci se same nizaju kao asocijacija na ponasanje politicara. Ali treba sve staviti u jednu rijec? Drugo sto covjeku prvo padne na pamet jeste "poslovni klub". Tu rijec je prvo upotrebila Vesna Pesic ,a sad je copyrights preuzeo Tadic opisujuci, sasvim tacno, one koji su postali vecina u DS.
Nisu oni samo vecina u DS, oni su vecina u gotovo svim partijama, svim koje su imale prilike omirisati vlast, ali cek, "poslovni klub" ipak nije jedna rijec.
Pritisnut uz samozadati lingvisticki zid, ne preostaje mi nista drugo nego pronaci prikladan politicki termin koji bbi najvernije opisao ponasanje politickih partija.
Krkobabizam?
Hm, mozda...ustvari definitivno da..to je ta rijec koja bi mogla lako naci svoje mjesto u politickom rijecniku. To je ta magicna rijec koja najvernije opisuje ponasanje politicara.
Informacija da je vlada, koja je u svom koalicionom sporazumu stavila rijec "departizacija", imenovala Krkobabica JR na mjesto direktora poste , pokazace svu moju naivnost. Ne, nije mene vlada razocarala sto vlastitim nacelima brise vlastito dupe trljajuci usput nos glasacima. Uostalom, vec sam pisao zasto je nemoguce da srpska verzija biznis kartel partija sprovede departizaciju drzave.
Moja naivnost je u tome sto sam naivno mislio da vise tesko da postoji vijest od koje mi se moze okrenuti zeludac. Prevario sam se.
Vijest da jedan covjek, penzioner, zasjedne u fotelju direktora poste u zemlji u kojoj ima na stotine,ako ne I vise, dovoljno strucnih ,a nezaposlenih ljudi, je vredna gadjenja.
Neskriveno gramziv, pohlepan za foteljom, populista, Krkobabic je prototip srpskog politicara danas. Nudeci penzionerima mrvice u vidu 13 penzije koja je zbog projektovane inflacije realna koliko I trinaesti mjesec u godini , Krkobabic je zauzvrat trazio njihov glas, tj. Fotelju; ministarsku ili direktorsku. Sta god, nisu oni izbirljivi mnogo.
Krkobabica, odnosno,Krkobabista mozda nema mnogo u Srbiji, ali su na nesrecu drzave, pravilno rasporedjeni u stranackim strukturama. Preplavili su politicku elitu i svoje arsine ponasanja nametnuli kao nacela politickih partija.
Nije im bilo tesko. Vodjeni su ljudskim instinktom gdje altruizam ggubi bitku sa sebiclukom mnogo cesce nego sto je obratno.
Dolazeci sa vrednosnog dna drustva, Krkobabisti su otisli i stepenicu vise . Oni ne samo da sebicluk ,tacnije svoje ambicije, stavljaju ispred opsteg dobra, nego su slijepo vodjeni svojim licnim dobrom maker to bilo na stetu , opsteg dobra, tj. drzave.
Iz krkobabisticke percepcije vlast, odnosno drzava je iskljucivo plen kojim hrane svoje ambicije. Odnos izmedju Krkobabista i drzave je simbioza u kojoj krkobabisti imaju ulogu parrazita.
Vodjeeni najnizim ljudskim instinktima, Krkobabisti nemaju potrebe za filozofiju, tacnije, ideologiju. Oni su i proevropejci, i prorusi,i proamerikanci. Dopodne mogu biti jedno, popodne mogu biti drugo,a navece trece.
Njihov politicki kameleonizam nije posljedica nikakvog pragmatizma u interesu drzave, vec njihovih licnih interesa koje su se sveli na zadrzavanje svog proparazitskog polozaja u odnosu na drzavu.
U zavisnosti od potrebe , krkobabisti se kite patriotskim /populistickim perjem koje iz percepcije zdravog razuma izgleda iracionalno tragikomicno. I mozda je bas patriotizam najveci paradoks krkobabista. Oni drzavu vole koliko parazit "voli" svog domacina. Nista manje, nista vise.
Krivce traze i pronalaze na sve cetiri strane svijeta.
Ne daju Kosovo kog nemaju, daju penzije koje ne postoje,,najveci su proevropejci ,a krse zakone koje sami izglasaju, varaju Rusiju sa Briselom il obratno,veliki legalisti,a Ustavni sud tretiraju ko svedski stol,a sve to da se Vlasi ne dosete istine:da je siromastvo drustva u najvecoj mjeri obrnuto proporcionalno sa njihovim blagostanjem. Neko na kraju mora platiti njihov ceif,ili ceh njihovog percepciranja drzave kao dobre vile koja im ispunjava najludje zelje/fotelje i ambicije. Ni mnogo bogatije drzave od Srbije ne bi izdrzale ovoliku kolicinu parazitizma , odnosno, krkobabistickog patriotizma .
Cekati Godoa, nekakvog altruistickog sokratovog kralja je neozbiljno. Krkobabisti ce cesto reci, i nece slagati,da Godo ne postoji.
Sa druge strane, parazitski krkobabizam, umotan u oblandu patriotizma/ populizma, spreman je zrtvovati opste dobro do zadnje kapi svojih licnih interesa.
I na kraju, ostaju po meni dva bitna pitanja:ima li poslje svega Srbija snage za ozbiljnu alternativu ovakvom krkobabizmu? I postoji li u drustvu imunitet na odgovornost?