Biz| Društvo| Ekonomija| Politika| Život

Iz ugla jednog Francuza

WBinSerbia RSS / 01.10.2012. u 12:34

 

Posmatrajući kao Francuz sadašnju ekonomsku situaciju u Srbiji, setio sam se francuske istorije iz 1917. godine, najgoreg trenutka Prvog svetskog rata. Situacija je bila dramatična, činilo se da ništa što elita učini ne popravlja stvari, stanovništvo nije videlo svetlo na kraju tunela. Kako se Francuska izvukla iz tih nezgoda?

Iz teških izazova izrodilo se „sveto jedinstvo" (L'union sacrée) - sloga svih delova društva oko ključnih ciljeva i dogovor da će svako morati nešto da žrtvuje i da će male (a ponekad i velike) političke razlike morati da se ostave po strani na neko vreme.

Nova vlada koju je vodio Žorž Klemanso primenila je tri elementa kako bi na kraju imala uspeha: (i) jasne ciljeve; (ii) doslednost u pravcu kojim ide i (iii) učešće svih u podnošenju tereta reformi.

E sad, Srbija se danas sigurno ne suočava sa ratom, ali je ekonomska situacija svakako teška.

Izlazak iz teškoća neće biti lak. Mora biti žrtvovanja i kompromisa.

Prva stvar koja je Srbiji potrebna je osećaj uključivanja svih zainteresovanih grupa. Vlada treba da okupi „koaliciju voljnih": poslovne ljude, sindikate, partnere sa zapada i sa istoka oko dogovora o pravcu delovanja i podrške merama koje će u startu ugroziti neke interese ali će na kraju doneti dobrobit celoj zemlji.

Onda Srbiji trebaju jasni i ostvarljivi ciljevi. Recimo, „privući ćemo pola milijarde evra investicija za srednje velika preduzeća u poljoprivredi, ili u obnovljivim izvorima energije, kako bi se stvorilo toliko i toliko radnih mesta". To traži stvaranje jednog „akcionog tima" koji bi delovao kroz sve institucije sistema; nešto slično onome što je urađeno da bi se privukao „Fijat"?

Konačno, potrebni su doslednost i postojanost sve dok se ne ostvari cilj. Jasno je da je poljoprivreda trpela zbog čestih promena politike pod - ni manje ni više - 8 ministara od 2000. godine.  Predvidivost je vrlo važna za investitore čak i kad mere koje se primenjuju nisu najbolje.

Može li istorija dati neke korisne pouke u prevazilaženju krize?



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:47 01.10.2012

iz jerusalimskog ugla

Prva stvar koja je Srbiji potrebna je osećaj uključivanja svih zainteresovanih grupa. Vlada treba da okupi „koaliciju voljnih": poslovne ljude, sindikate, partnere sa zapada i sa istoka oko dogovora o pravcu delovanja i podrške merama koje će u startu ugroziti neke interese ali će na kraju doneti dobrobit celoj zemlji.


lepe želje za Srbiju, hvala Vam.

bojim se međutim da u Srbiji ne postoji takva vrsta brige i požrtvovanja za zemlju.

edit: dopuniću misao, samo da mi bude prvi post.

moj utisak prilikom boravka u Parizu je bio da Francuzi u osnovama vole svoju zemlju i da su spremni na različite žrtve. u Srbiji danas situacija je znatno drugačija. malo ko od nas je spreman - govorim iz ugla posmatrača i na osnovu ličnog iskustva i iskustva svog neposrednog okruženja - da uradi bilo šta za Srbiju jer je Srbija devastirala naše živote u poslednje dve decenije. neki smo uskrsli iz te devastacije, neki i ne. većina njih nije. drugo, u Srbiji, kao i u Rusiji, vlada neka vrsta novog feudalizma. kapital, odnosno ono što je od njega ostalo, nalazi se u rukama ljudi koji su bili u te prethodne dve decenije direktni i odgovorni krivci za devastaciji zemlje. ti ljudi drže one koji su im potčinjeni u gotovo apsolutnom ropstvu, kroz totalitarni strah od sutrašnjice u slučaju da bez posla ostanu. ljudi u Srbiji rade za 80 do 150 evra mesečno, neshvatljiva beda, zaista. ne bivaju isplaćeni i niko i ništa im ne garantuje da će i sutra osvanuti na poslu.

na drugoj strani, suprotstavljeni narodu, su ljudi kojima prevara, pohlepa, nasilje... ne igraju apsolutnu nikakvu ulogu. pregaziće i vas i mene ako će im to doneti njihovu dnevnicu od hiljadu evra.


ne vidim čime bi ste me motivisali da radim za nekoga ko me sutradan može zgaziti kao mrava ili odbaciti kao iznošenu cipelu, ako će to njemu doneti koji evro a meni ne?

na kraju, zašto raditi za nekakav Klub Privrednika, za feudalnog mizantropičnog gazdu, sa kojim motivom?

ps. nevezano za moj realni pesimizam, na šta mislite kada kažete da bi, meni nezamisliva iznenadna humanizacija Feudalca Serbskog donela "ugržavanje nekih interesa"? možete li malo jasnije izraziti ovu ideju?
WBinSerbia WBinSerbia 15:43 01.10.2012

Re: iz jerusalimskog ugla

ugrozavanje interesa


Mada je meni zao sto ste toliko pesimisticni imam za to razumevanja. Ali ako niko nista ne uradi Srbija nigde nece stici.
Sto se tice ugrozavanja interesa mislim da se to pre svega odnosi na ljude
koji su bili u te prethodne dve decenije direktni i odgovorni krivci za devastaciju zemlje.
expolicajac expolicajac 12:49 01.10.2012

Vredno poštovanja

Uvaženi gospodine
Vaše iskrene napore, koje ulažete pišući ovakve tekstove, vredni su izuzetnog poštovanja.
Ono čime bi trebali upotpuniti Vaš aspekt sagledavanja situaciju u Srbije, kako bi imali relanu sliku stanja i mogućih izalazaka iz tog stanja, trebalo bi upotpuniti "psihološkim profilom" svakog pojedinačnog faktora koji ste naveli u tekstu.
Konsenzus se pravi ustupcima, a interesne grupacije koji te ustupke u Srbiji treba da načine, da bi uspeli u zajendičkom cilju, niti hoće niti umeju da prave.
Jedni zato što su svoja bogastva stekli za veoma kratki period i zapravo nisu kapitalisti, nego "imaoci kapitala prljavih ruku", a drugi, osiromašeni do bola "socijalistički neradnici".
Prvi ne daju a drugi nemaju šta da rade.
Izlaza nema, bankrot je blizu
WBinSerbia WBinSerbia 15:45 01.10.2012

Re: Vredno poštovanja

Hajde da se slozim sa vama u pesimizmu. Ali sta je izlaz? I jedni i drugi koje vi navodite gube ako se nista ne ucini.
princi princi 15:54 01.10.2012

Re: Vredno poštovanja

I jedni i drugi koje vi navodite gube ako se nista ne ucini.

Da, samo jedni gube neznatno, a drugi sve. Tragedy of the commons, to je problem i sa Srbijom, a i sa EU (pa i modernom Francuskom), ako mene pitate.
mariopan mariopan 12:55 01.10.2012

...

Hvala Vam na lepim željama, mogu samo da se složim sa Expolicajcem.

U Srbiji nema nikoga ko razmišlja o doborobiti cele zemlje i zato se ne nadam ničemu dobrom za nas.
Out of Beirut Out of Beirut 18:38 01.10.2012

Re: ...

U Srbiji nema nikoga ko razmišlja o doborobiti cele zemlje

Ovo je uvreda za Sashu Radulovica
mariopan mariopan 19:34 01.10.2012

Re: ...

Out of Beirut
U Srbiji nema nikoga ko razmišlja o doborobiti cele zemlje

Ovo je uvreda za Sashu Radulovica

Nije mi bila namera.

I ne bih da pominjem onog ko nije prisutan, važi?
anamarkana anamarkana 13:31 01.10.2012

a


kako prigrliti dobre namere i lepe zelje kad sami Srbi ne zele dobro Srbiji !?
busolazasrbiju busolazasrbiju 11:26 02.10.2012

Mora biti žrtvovanja i kompromisa

Gospodine Brefor, evo Vam pogled iz ugla jednog Srbina.

Bojim se da Vaša dobra namera, proizvodi pesimizam i totalnu depresiju (što ste i videli po pristiglim komentarima). To Vam sigurno nije bio cilj. Hvala na tom istorijskom putovanju u 1917. ali Srbiji onaj treći uslov ne odgovara. Razumem da mi Srbi (i ostali građani Srbije) imamo dosta mazohizma u sebi jer bi verovatno brže rešavali probleme koje nas muče. Ali Vaše konstatacija da mora biti žrtava, je na liniji ostalih sado-mazo ekonomista. Ekonomija ne poznaje termine kao što su žrtva i slično, to se nažalost odomačilo zbog glupih političara i loših ekonomista.

Takođe, srpskoj ekonomiji mnogo više odgovara putovanje u De Golovo Francusku i uopšte zapadnu Evropu 50, 60 i 70 godina, tj. korišćenje kreditno-monetarne politike, spoljnotrgovinske politike, politike deviznog kursa, agrarne politike i svih drugih delova ekonomske politike bilo koje zapadnoevropske zemlje tog perioda.
Tada nije bilo priča o žrtvama, nego o povećvanju privredne aktivnosti. A preduslov za sve to je povećavanja zarada (što nema nikakve veze sa žrtvovanjem, nego upravo suprotno).

Osim toga, Srbiju neće izvući nikakav priliv stranih investicija (budući da on ne može biti veliki, posebno u periodima krize). Koliko su to strani investitori otvorili novih radnih mesta, a koliko ih smanjili svojim dolaskom zadnjih 10 godina. Srbiju iz ekonomskog kolapsa može da izvuče samo povećanje domaće privredne aktivnosti i rast potrošnje domaćih proizvoda i usluga po glavi stanovnika. Jel znate zašto? Zato što se nalazi na takvom nivou razvoja, da joj je to neophodno. Preduslov za sve to je povećanje zarada zaposlenih ili broja zaposlenih, ali rast broj zaposlenih je takođe uslovljen rastom zarada već zaposlenih građana Srbije.

Znači da se vratimo u početak druge polovine XX veka zapadne Evrope i da promenimo kreditno-monetarnu i ukupnu ekonomsku politiku saglasno politici tog vremena.
Out of Beirut Out of Beirut 11:55 02.10.2012

Re: Mora biti žrtvovanja i kompromisa

Preduslov za sve to je povećanje zarada zaposlenih ili broja zaposlenih, ali rast broj zaposlenih je takođe uslovljen rastom zarada već zaposlenih građana Srbije.


Тешко ми је да разумем други део реченице. Зашто би тако било?
busolazasrbiju busolazasrbiju 00:18 03.10.2012

Re: Mora biti žrtvovanja i kompromisa

Тешко ми је да разумем други део реченице. Зашто би тако било?


Pa evo zašto. Zato što se veličina nekog BDP primarno sastoji iz tri dela: plata, profita i amortizacije. Onda se tu umeša država fiskalnom politikom i od svakog dela otkine po malo ili mnogo.

Amortizacija je relativno fiksna veličina i zavisi od prirasti investicija i otpisa osnovnih sredstava. Može da raste samo ukoliko se više investira nego otpisuje osnovnih sredstava, a više će se investirati jedino tamo gde kupovna moć raste. Sigurno ne tamo gde kupovna moć pada. Kada rastu investicije onda raste i zaposlenost.

Na prvi pogled druge dve stavke koji su glavni motori razvoja neke ekonomije su suprostavljene. Ali preduslov da neko ostvaruje profit je da može da realizuje svoje robe ili usluge na tržištu, ili još jednostavnije zadovolji nečiju potrebu za nečim. Profit je posledica, a potreba suština ekonomije i glavni razlog pristupanju bilo kom obliku privredne aktivnosti. A potrebe se realizuju preko zarada zaposlenih. Dakle, ukoliko rastu zarade raste i profit prvo kroz viši stepen korišćenja postojećih kapaciteta, a kasnije i kroz rast investicija, tj. zapošljavanja novih radnika.

E sad ono na prvi pogled suprostavljeni delovi GDP - plate i profit. To se odnosi samo na onaj deo privrede koji izvozi 100% svoje proizvodnje, pa mu je cilj da ima što niže troškove zarada. Koliko ima takvih kompanija u Srbiji? Nema ih. I otuda potpuno pogrešna priča o neophodnosti povećanja izvoza. Ono što je neophodno u Srbiji je smanjivanje uvoza, tj. njegova supstitucija domaćim proizvodima.
ivan.radak ivan.radak 01:08 04.10.2012

Ugusise nas zasluge

Gospodine Brefor,

pa znate vi dobro te ljude koji bi trebalo da osmisle ovdasnje sveto jedinstvo, pricali ste sa svima njima x puta

Pa njima velika vecina recenica pocinje sa Ja. Kako da podele to malo sto su napravili i ono veliko sto bi u stvari trebalo da naprave sa drugima? Da se ne zna da su to oni smislili? Da ne zahvaljujemo samo njima?

Sve je ovde proces, pa i stvaranje nove politicke elite. Bar za to imam strpljenja

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana