Društvo| Kultura| Moj grad| Religija| Život

Crkva je jedna od zgrada među ostalima u gradu ...

Đorđe Bobić RSS / 02.10.2012. u 15:02

8046947998_b9e0b3b78f_z.jpg 

Crkva je jedna od zgrada u gradu, Beogradu ili drugde, u bilo kojoj naseobini i kada se, ako može ikako, samo tako gleda nije na odmet da se misli i o njenom izgledu. Dakle, u urbanoj matrici crkva jeste jedan od identifikacionih znakova koji je obeležavaju, ima i da se grad po takovom zdanju prepoznaje, posebno kada se radi o onima koja su odvajkada i utiču na stvaranje u nekoj meri mentalne gradske mape. U proteklih nekoliko godina u Beogradu se na raznim stranama javljaju mnoge nove crkvene tvorevine, nije na odmet reći da su jednoznačne, posvećene jednoj veroispovesti, istina preovlađujućoj, bez obzira na to što država deklariše multikulturalnost  posebno kada je reč o ravnopravnosti i jednakosti verskog opredeljenja građana. Oni što se klanjaju drugim idolima kubure trajno sa lokacijama, urbanističkim papirima i dozvolama pa to što država proklamuje biva pomućeno u stvarnosti. 

Dugo, decenijama posle Drugog svetskog rata, to je bila priča pod embargom, ne zabranjena, ali nekako potisnuta, pa se sada gradska mapa ubrzano dopunjuje tim nedostajućim sadržajem ali, kad se bogomolja desi preoblikuje okolinu pa onda ni okolina a ni crkva nisu baš zadovoljni proizvedenim ambijentom. Nije bilo mesta za crkvenu zgradu u urbanističkim planovima pa se sada zdanje gradi gde god crkva, namerna da gradi, izbori lokaciju i uglavnom u tom poslu nema nikakvog reda. Crkva nije javni objekat po zakonu i ne može se za nju eksproprisati teren već ga crkva mora otkupiti kao da se gradi samoposluga.

To je nije dobro ali jeste korisno na neki način, inače bi bilo veoma komplikovano ako bi država morala da se brine o zemljištu za zidanje hramova nekoliko desetina raznih verskih zajednica i opredeljenika, nikada se ne bi dogovorili za koga zemljište treba pribaviti i koju bogomolju gde planirati, urbanisti bi bili pod pritiskom a bez odgovora, SPC bi bila dodatno nesretna jer bi to bio još jedan signal da nije jedina. I onda urbanisti od pre nekoliko godina u planovima označavaju reone  gde bi crkve, bilo čije, no name, mogle da se grade a onda crkva u tom reonu traži plac da kupi gde može bogomolju postaviti. U životu je naravno drugačije, crkva se pojavi sa tapijom i traži da se plan prilagodi toj tapiji, ko tome da odoli a nekmoli jedan urbanista, pa je omanji urbani haos neminovan ali neki put i ogroman kao onaj u bloku 26 uz Bul. Mihajla Pupina u sred Novog Beograda gde se malecka crkva udenula među poslovne višespratne zidarije.

Sveštenici, ovde u ulozi naručioca preobučeni za tu priliku u civilnu odeću ali im je i duhovnost odložena u stranu da ne smeta cenjkanju i pogodbi, i dalje insistiraju kod arhitekte na klasičnoj formi crkvenog zdanja, naglašavajući da je to po kanonu, što nekako ide uz službu božiju na staroslovenskom jeziku koju malo ko razume, ali oni i dalje to sve izgovaraju ne vodeći računa o kalendaru i o ljudima koji to slušaju. Kada je u pitanju zgrada, hram, onda to dođe na isto, sveštenici kao da žive u nekom svom vremenu i nekom svom gradu koji je posle nekoliko vekova preobraćen u istorijsku činjenicu pa ni razgrtanje zemlje ne pomaže, nastavljaju da naručuju zgradu iz svoje priče na staroslovenskom. Neki put potržu i argument o tome da je ortodoksna crkva jedina preživela sve udese koji se ovde desiše i da je opstala kao tvrda tačka oslonca narodnog a tome doprinosi i staroslovenski izgled bogomolje što je kao postavka teško održivo i zvuči dosta isključivo i rigidno u svakom slučaju i istorijski i arhitekturalno netačno. Arhitekti ih slede, neki u to zaista veruju, drugi iz lukrativnih razloga ne misleći uvek da crkva izgrađena po takvoj narudžbi i u tom maniru postaje deo javnog prostora, utiče na njegov lik, pritiska po svesti građana i šalje anahronu i sasvim hermetičnu, od savremenog života otuđenu poruku. I, najzad, ostaje tu zauvek beležeći kakvo je kulturno modeliranje u Beogradu bilo krajem XX i početkom XXI veka.

 

Pravilo po kojem se crkva upravlja i stav na kojem istrajava je da crkva treba da izgleda kao pre nekoliko vekova, da bude izgledom poput Dečana, Gračanice ili Žiče, mada nema više onih graditelja, sada su to neki savremeni ljudi iz ovog doba, koji drugačije misle, i to ne samo graditelji već i oni kojima je sama crkva namenjena. Pokušavaju službenici zaposleni u SPC da očuvaju nekadašnji lik crkve, misleći verovatno da tim činom čuvaju integritet, duh i poruku mesta gde se ljudi mole Bogu, iako je sve okolo drugačije. Naravno, postoje arhitekti koji probaju, sledeći valjda svoju profi savest da tu stereotipnu i tradicionalnu formu, koju crkva zahteva, primere vremenu i onda nastane crkva na Novom Beogradu tamo preko puta Merkatora koja ne nosi znak autentčne tradicionalne arhitekture crkve, niti se domogla savremenog lika, a nije ni progovorila građanskim jezikom kojim se sada u gradu govori. To je jednostavno loša arhitektura koja se ne udeva u uzburkanu urbanu matricu grada niti joj pripada.

Beograd je vremenom menjao svoj lik i to se neprekidno dešava, grad postaje prepoznatljiv po zajedništvu zatečenog iz istorije grada i novih zdanja , ima sasvim novi lik  pa nije nužno da se u takav ambijent crkvenom zgradom, prepisanom iz prošlih vekova, obeležava postojanje i opstanak naroda. Kvazi autentična arhitektura tako izgrađene crkve u savremenom okruženju metropole odudara od prostora u kojem je i nema više prave snage kao nekada, da poziva, ne nosi poruku koju je nekada imala kada su okolnosti to tražile. Nova arhitektura crkve, neautentična, sa pokušajem da bude moderna a da ne napusti tradicionalni rukopis, postaje neopredeljena, upravo svoja suprotnost - takvom arhitektonikom gubi se sabornost, sposobnost da se poruka pošalje.

Beogradski arhitekti, prihvatajući se projektovanja crkve, i dalje kao da sve to ne primećuju, traže rešenje na međi autentične forme od nekada i pokušaja da se on preobrati u savremeni arhitektonski jezik. To je naravno teško ostvarivo pa niko ne odlazi na spavanje zadovoljan: arhitekti, osim religioznih fanatika, ne vole da se ti objekti spominju u njihovim referencama, popovi gunđaju jer ih nerviraju te novotarije, a okruženje pati zbog ubacivanja u urbanu matricu forme koja tu ne pripada i koja ne govori više ni staroslovenski ni savremeni ulični sleng mladih Bograđana, o književnom jeziku da i ne govorimo. Svakako da funkcionalnu šemu crkvenog prostora i oblik koji iz toga proizilazi treba čuvati, svakako da crkvene zgrade koje su nekada izgrađene i predstavljaju dragocenu zaostavštinu kulture ovog prostora - nemaju cenu kad je o njihovoj zaštiti reč. To što se sada gradi nikada neće postati zaostavština već samo svedočanstvo o nemoći i tvrdokornosti, uspavljivanju već veoma sanjivog naroda..  

8046934429_9c9e3b200c_z.jpg

Nije uvek uputno pokazivati na druge koji su preko verskih objekata uspevali da pomere granice arhitektonskog iskaza i utru put savremenoj arhitekturi ili da je čak unaprede. Činili su to mnogi, katolici i muslimani na primer, i da se ne bi nabrajalo dovoljno je samo setiti se Korbizijeove Chapelle de Notre Dame du Haut, Ronchamp iz 1955 godine, verovatno najbolje zgrade što je ikada nacrtao ili pogledati sliku kreativno dizajnirane džamije kao iz svemira dojahale u Nemačkoj (Cologne) koju su projektovali Paul i Gottfried Bohm oko 2009 godine. Nije uputno jer su zaista uslovi i neposredno okruženje sa sve pripadajućom istorijom ovde bili drugačiji ali je poučno da se ipak pomene kao pokazna vežba za neke koji će u budućnosti da se prihvate projektovanja hramova za ortodoksne vernike.

A ako već ne može drugačije, dok se ne iskorači ka novom obliku ili dok se ne usaglasi sa realnim okruženjem i savremenim mišljenjem (sic!), možda je bolje graditi verne replike, samo treba  odabrati da li Žiča, Gračanica ili Ravanica. Ne treba trošiti energiju na uzaludan posao koji ostaje na pola puta, ni ovde ni tamo. Beskrajno, nedorečeno prepisivanje osvedočene tradicionalne forme, bez slobode za kreiranje novih oblika u skladu sa životom koji se ovde realno događa i nastajućim savremenim kulturnim modelom, predstavlja urušavanje arhitektonske vrednosti koja je pre nekoliko vekova stvorena na ovom tlu, a koja obeležava postojanje i koja je iskazala vrednosti u vremenu. Taj prekid je teško nadoknaditi a sa prolaskom vremena zadatak će naslednicima biti sve teži.

Zaista mislim, ako smem reći, nismo dorasli još uvek neophodnom napredovanju u korak sa vremenom koje jeste nadošlo, znatno drugačije od onog koje beše i koje nas svo vreme pita o čemu se tu kod nas radi i šta nam je, kako da nam pomogne, hoće, samo da kažemo. Rekli bi možda to šta fali oko arhitekture ali ona je samo delić svega drugog u čemu smo a o čemu nedovoljno pojimanja imamo, ili po neko i naslućuje ali tek treba da nauči da to i izgovori. Pa neka vreme još neko vreme gleda svoja posla.    



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 15:07 02.10.2012

nije svaka bogomolja ista. a ni bogomoljac

Đorđe Bobić Đorđe Bobić 15:11 02.10.2012

Re: nije svaka bogomolja ista. a ni bogomoljac

ovo izgleda super i verovatno bi poplašilo i rasteralo ovu našu čeljad obučenu u one crne haljetke ... a gde je ?
antioksidant antioksidant 15:13 02.10.2012

Re: nije svaka bogomolja ista. a ni bogomoljac

Đorđe Bobić
ovo izgleda super i verovatno bi poplašilo i rasteralo ovu našu čeljad obučenu u one crne haljetke ... a gde je ?

bec, uno city church
Dr Mebius Dr Mebius 15:34 02.10.2012

jedna u zapadnom susedstvu....



appendix appendix 15:56 02.10.2012

Crkva

u Donjoj Kamenici kod Knjaževca, pod zaštitom države..
Nedavno sam imao prilike da je vidim uživo.


Đorđe Bobić Đorđe Bobić 16:31 02.10.2012

Re: Crkva

I ja sam nalazio slične fantastične primere crkvene arhitekture, uglavnom po zaseocima, van gradskih i varoških sredina. Ta arhitektura je nova, sveža, kreativna i sasvim suprotna uobičajenom kanonskom modelu što znači da to može ako je van kontrole crkvene administracije koja očito guši napredak.
appendix appendix 18:52 02.10.2012

Re: Crkva

I ja sam nalazio slične fantastične primere crkvene arhitekture, uglavnom po zaseocima, van gradskih i varoških sredina

Ono što je meni posebno zaparalo oči kada su crkve u pitanju, a to je da mnoge poseduju ugrađene klima uređaje, što ne bi trebalo da bude uobičajeno. Crkva sama po sebi je građena tako da joj dodatno rashlađivanje nije potrebno.
Najmanja crkva koju sam nedavno video se nalazi u okolini Pirota, Sv. Arhangel Gavrilo. Kuriozitet je i to što se u dvoištu crkve nalazi hrast star 600 godina.
Inače, što se same crkve tiče, nemam nikakvih podataka..

link za sliku
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 23:10 02.10.2012

Re: Crkva

Мариница из Дојиновића <<<LINK
Црква Свете великомученице Марине - Огњене Марије (прославља се 30. јула по новом, односно 17. по старом календару), коју народ другачије зове Мариница.

Hалази се у селу Дојиновиће, српском сточарском селу разбијеног типа на јужним обронцима Голије, око 15 км северозападно од Новог Пазара, које данас нема више од двадесетак старачких домаћинстава, а део је парохије штитарске. Храм Огњене Марије је смештен на самом врху села, на надморској висини око 1200 м. Макадамски пут који од регионалног пута Нови Пазар - Сјеница у дужини око 6 км води до села, до пре годину дана је био у јако лошем стању. Недавно је поправљен и делимично насут, али и даље није у потпуности прилагођен за путничка возила. Пут од центра села до цркве је у лошем стању и њиме се може кретати искључиво теренским аутомобилом. То значи да је Мариница смештена на узвишеном и веома неприступачном месту.


Друга особеност која је чини изузетном у односу на друге цркве је њена величина. Спољашње димензије храма су 4 х 2,62 м, а унутрашње 3,3 х 1,5 м са олтаром, односно 2,1 х 1,5 м без олтара, што значи да у простору намењеном за народ не може да стане више од 4–5 одраслих особа. Висина свода је 2,35 м. Наведене димензије су је зато сврстале у Гинисову књигу рекорда, где је уписана као најмањи храм у бившој Југославији (мисли се на СФРЈ), а самим тим и у Србији.Све ове карактеристике јасно потврђују истинитост народног предања о изградњи цркве. Наиме, на захтев мештана, турски ага је одобрио градњу цркве, али уз три услова:

да буде на неприступачном месту

да је малих димензија и

да се сагради за дан и ноћ.





49 41 49 41 17:43 02.10.2012

Najstarija crkva u Bosni od drveta

Stara je preko 480 godina.
Skromnih je dimenzijja i svi elementi - ukljucujuci krov, vrata, ornamente spolja; izradjeni su od drveta.

Kad mi je prijatelj, koji je odrastao u tom kraju objasnio njenu istoriju i starost; vrteo sam glavom u neverici.

Obisao sam nekoliko puta oko nje, zagledajuci detalje i povezivanje konstrukcije.
Bila je zatvorena, kad smo prolazili; ka selu njegovog oca.

Objasnio mi je da je svaki elemenat, rucno klesan i deljan samo od "srca hrasta".
Najotporniji deo hrasta koji moze da prezivi tolikke vekove i sve vremenske uslove.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 17:49 02.10.2012

Re: Najstarija crkva u Bosni od drveta

Lepo ste je opisalo ali ipak, ima li fotka od te lepote ?
49 41 49 41 18:44 02.10.2012

Re: Najstarija crkva u Bosni od drveta

Đorđe Bobić
Lepo ste je opisalo ali ipak, ima li fotka od te lepote ?

Pokusao sam da je nadjem na google; nisam uspeo.

Dobro je se secam, iako je proslo dosta godina.

Locirana je na putu za Tjentiste. Pre Tjentista, mozda 2 ili 4 km.
Sa desne strane puta, pre Tjentista je poprilicno strm dug proplanak - veoma travnat, sa ponekom tu i tamo jelkom.

Od puta za Tjentiste na sredini proplanka - nekih 2 km iznad je bila locirana crkva a, selo -zaseok jos 1-1.5 km iznad crkve.

Secam se da je proplanak izgledao vrlo pitoreksno. Crkva se nije mogla videti sa puta odozdo. Bila je smestena u maloj zadolini na proplanku.
milisav68 milisav68 19:05 02.10.2012

Re: Najstarija crkva u Bosni od drveta

49 41

Objasnio mi je da je svaki elemenat, rucno klesan i deljan samo od "srca hrasta".
Najotporniji deo hrasta koji moze da prezivi tolikke vekove i sve vremenske uslove.



Crkva brvnara Svetog Ilije u Smederevskoj Palanci je spomenik kulture od velikog značaja i najveća je sačuvana crkva brvnara u Srbiji. Podignuta je krajem treće decenije XIX veka i prvobitno se nalazila usred naselja, ali je 1906. godine premeštena na groblje gde je i danas u funkciji. Originalna ikonostasna pregrada nastala je 1830. godine, a datovanje je izvršeno prema natpisu na carskim dverima gde su, pored uobičajenih predstava, pri dnu svakog krila naslikana tri arhijereja. Veliki broj ikona se pripisuje Jovanu Stergeviću, poznatijem kao Janja Moler.


link


Đorđe Bobić Đorđe Bobić 19:27 02.10.2012

Re: Najstarija crkva u Bosni od drveta

Hvala na podsećanju, znam ovu lepoticu i ona podržava moj stav da su nekada crkve građene za moliti se bogu i biti zajedno za razliku od obvih savremenih skalamocija koje treba da iskažu neki nepostoječi prestiž te verske "ortodoks" organizacije. Fotografija kaže da je crkva slična u svojoj arhitektonici i materijalizaciji drugim kućama gde je narod živeo osim što je veća i ima krst na slemenu. Bila je deo životnog prostora, usklađena sa njim i savršeno je pratila kulturni i socijalni model u kome je nastala. To se posle izgubilo, posebno u XX veku kada je crkva postala ravnopravni učesnik u vlasti i ušla u putanju usmerenu na lukrativni svetovni rakurs, duhovni je zapostavljen pa je i arhitektura toj potrebi morala da odgovori.
gedza.73 gedza.73 20:18 02.10.2012

Re: Najstarija crkva u Bosni od drveta

Fotografija kaže da je crkva slična u svojoj arhitektonici i materijalizaciji drugim kućama gde je narod živeo


Možda ću ja sad, kao laik, da bupnem i lupnem.
Meni se sviđa romanska arhitektura. Cunjajući po netu vidim da se taj stil i način gradnje vrlo malo promenio. I dalje je vrlo lep, elegantan.

A u zadnjih 40-tak godina mi imamo stil 'gradimo novog čoveka on gradi nas' koji ni na šta ne liči (čast izuzecima).

To sivilo, ta jednobraznost, taj nedostatak ukusa, mašte, inventivnosti, novih pravaca je prosto zapanjujuća.

Šta li je radilo strukovno udruženje ?

Kako nije imalo smelosti, hrabrosti, znanja da napravi,doradi, gradsku kuću ili par tipskih seoskih kuća na osnovu dugogodišnjeg iskustva i znanja iz naroda.

Bilo je dovoljno napraviti bezlične, istovetne golubarnike da se, slučajno, drug od druga ne razlikuje.

Zato me i ne čudi što smo danas otišli u drugu krajnost.
max.cohen92 max.cohen92 18:57 02.10.2012

SPC...

Dobar tekst, ali previse blag gosn. Djordje. Nazovite stvari pravim imenom, imate dovoljno kredibiliteta za to. Crkvena arhitektura u Srbiji je dno. Dno dna. Kriminalna, neinventivna,zastarela kao i kalendar SPC, puna loseg kica i jeftina. U estetici. Svetli primeri iz doba Nemanjica ciji se verovatno najnereprezentativniji elementi izrabljuju do besvesti na pogresan, neuk nacin, robovanje nekim vajnim kanonima koje niko ni ne zna, koji nisu nikad napisani, vladike brokeri i dileri raznih sto pokretnih sto nepokretnih dobara, ktitori diletanti i kompleksi, arhitekte dundjeri, sve u svemu horor. A crkve su nesto sto treba da ima vanvremensku , uzvisenu lepotu. Sama SPC koja je izgubila i kompas i vremenski interval, organizacija koja je od savremenih izuma civilizacije usvojila jedino Pajero, pederusu(torbicu za ispod mantije, idealnu) i naravno euro, a sve ostalo ovovremensko ne da je ne zanima, nego se ophodi ka civilizaciji sa takvom dozom prepotentnosti, da to vredja inteligenciju. Objekti blagosiljani od raznih lokalnih vlasnika tapije na Boga sa svim mogucim i nemogucim frcoklicama i ikonopisima u stilu Bob Marley-a, luudila od mini crkava nikla po proplancima, parkinzima, kvantaskim pijacama, katkad sa oltarom na pogresnoj strani. Sve uz zdusno odobravanja SPC sa ciljem povratka religiji u zadnjih 20 godina. Iste one SPC kojoj nije smetalo da fajtuje svetom vodicom i bosiljkom sve od BOV-a, preko T84 do raketnog bacaca, a slepa je na pokolenja kojima treba ostaviti nesto estetski vredno i savremeno. Teledirigovani projektil moze da dobije dozu fajtanja i plusic prstom u vazduhu, ali ako crkva nije ljuti copy-paste moravske ili raske skole, nema teorije. Naravno copy-paste sa dodacima demit fasada, aluminijumske stolarije, INOX krstova, Tarkett podova u naosu i ko zna cega sve jos. To moze, jer smo mi tako rekli. Za opstu stvar. Progres jok, jer ce se nasa pastva razulariti, mozda, pa skapirati u kom mraku i neznanju mi agitujemo, pa cemo mi da izvisimo, jos ne daj Boze treba da pocnemo da nesto konkretno radimo. Pu, pu, pu...i tri puta plusic preko torza svog. Kao da posle vizantijskih neimara niko nista u arhitekturi svetskoj nikada napravio nije. Kad nema Bizantina arhitekata, nema ni crkava, jer su pravi, pravoverni planovi samo iz glave Bizantina. OStalo je fush...

Za one koji nisu na platnom spisku SPC, a jesu na spisku poreskih obveznika...

[url=http://www.archdaily.com/search/?q=church&x=0&y=0][/url]
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 19:43 02.10.2012

Re: SPC...

Gosn MAX, vi to dobro dijagnoisticirate i ne bih se vašoj dijagnozi protivio. Sve je to samo deo ukupne priče o ovdašnjosti, crkva, politika, stranke, lako postali bogatuni, prihvaćeni krimosi koji su svoj status kupili, bitno umanjeni kulturni potancijal stanovništva uznesenog Cecom i turbo folk obrascem do obožavanja, nepismenost na nivou 60%, nesposobnost da se usprotivi nasilju i tako dalje i nije reč o oštrini rečenog, može se psovati do mile volje ali tu ne leži rešenje, problem je u tome što je naša profesija (arh. mislim) prihvatila da učestvuje u tom kolu do mere koja se teško podnosi i onda imate crkve kakve jesu. Ali i drugo što se gradi nije bolje, samo se zadovoljava potreba koju društveni profil nažalost emituje.
I tu nema promene ako društveni model ostane ovakav i arhitektura, osim časnih izuzetaka, biđe tako nekako kako vi kažete.
stopalo stopalo 20:44 02.10.2012

siguran sam da moze i ovako da se tumaci

prica prva
U životu je naravno drugačije, crkva se pojavi sa tapijom i traži da se plan prilagodi toj tapiji, ko tome da odoli a nekmoli jedan urbanista, pa je omanji urbani haos neminovan ali neki put i ogroman kao onaj u bloku 26 uz Bul. Mihajla Pupina u sred Novog Beograda gde se malecka crkva udenula među poslovne višespratne zidarije.


jel' ovo na racun prof licine?

koliko se ja secam konkurs za resenje bloka 26 je bio javni

prica druga
a onda citamo od "upucenih" na forumima

Ovo zemljište je Napred poklonilo još 90tih godina crkvi, koja tu ništa nije radila dosada. U medjuvremenu (čitaj ove godine) je Napred uporno pokušavao, zajedno sa glavnim arhitektom BG.a i gradskim vlastima da ubede crkvu da se presele na prigodniju lokaciju izmedju SIV.a


ceo tekst je na linku ovo je link

prica treca
a zbog cega je napredu bilo vazno da se crkva preseli?

Lokacija Bloka 12 koji gleda na Bulevar Nikole Tesle je, uz blok 26, jedna od najatraktivnijih na Novom Beogradu sa izvanrednim pogledom na Dunavski kej i zgradu SIV-a.


ceo tekst je na linku i ovo je link

i opet se nas dvojica g. bobicu srecemo oko price investitorskog urbanizma

btw: da li je crkva trebala ili ne, pitajte prof licinu i konkursnu komisiju
49 41 49 41 21:36 02.10.2012

Tu me nekad i

krstise.
Deda mi 30 god. pojase.
Cekah nekad dedu medj' stubovima; da zavrsi sastanak sa svojima.
Naforom me, cesto sluzahu.



Sada, ... hmm, hmm
marta l marta l 10:54 03.10.2012

zito bez slaga

moj trn u oku je majka svih problema crkava beogradskih, HRAM, tacnije greska u razmeri i nameri ...

kao velika tacna sa zitom u sred slavskih sitnih kolaca. ali, zito se pojede, a ovo ostaje ...
P.S. a nocu je osvetljena kao da je u Vegasu, valjda da se pobozni u autobusima i tramvajima koji tuda prolaze prisete i prekrste (da,da, redovna pojava.., kao i zene sa zabradjenim glavama u crkvi, bacanje po podu i odvojeno stajanje za muskarce i zene sto do ovog milenijuma NIKADA nije bio obicaj u beogradskim crkvama....ali, to je neka druga tema)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana