Druga knjiga „Filipike" objavljena je 1998. godine zahvaljujući koleginicama i kolegama u redakciji satiričnog lista „Naša krmača". Glavni i odgovorni urednik Boško Savković, sada filmski producent i nagrađivani autor dokumentarnih filmova, imao je tih devedesetih muda da uz otkačenu „Našu krmaču" pokrene i ediciju pod nazivom „Izdavački promašaj godine". U II kolu te čuvene edicije objavljene su i „Filipike" - svojevrsna hronika „godina raspleta", odnosno rečiti svedok posrtanja srpskog društva na kraju XX veka, od 1987. do 1998. Knjiga „Filipike" ima više poglavlja, različitih po formi i sadržaju satiričnih priloga, od aforizama i epigrama do crnohumornih komentara i foto-montaža.
Zato je bilo sasvim logično da 3. knjigu izdam sam, bez pomoći prijatelja. Tim pre što se ovog puta radi o romanu, a ne o izboru satiričnih tekstova. Međutim, nisam odoleo iskušenjima, pa sam svoj prvi roman ponudio odabranim domaćim izdavačima, ukupno njih 12. Neki od tih izdavača nisu mi ništa odgovorili (3), neki su mi preporučili da se javim na njihov konkurs kada bude raspisan (2), dok je preostalih 7 izdavača odgovorilo negativno, sa dve vrste odbijenica: ili se moj roman ne uklapa u uređivačku politiku izdavača ili su izdavački planovi za tekuću i narednu godinu već popunjeni.
Stoga sam se mirne savesti upustio u avanturu samizdata, opet uz podršku dragih ljudi, Aleksandra Popovića kao grafičkog dizajnera i Peđe Denčića kao štampara knjige. Sada me čekaju promocije i komentari čitalaca, sigurno lakše i ugodnije obaveze književnog zanata.
Roman „31 POGLAVLJE O ČASTI" je provokativni literarni izveštaj o jednoj zemlji u tranziciji (Srbija) tokom poslednje decenije XX veka i prve dekade XXI stoleća. Glavni junak je na početku romana tipičan izdanak gubitničke tranzicione većine, pometene u poplavi ratne propagande i ekonomske bede. A onda dolazi do preokreta, isprovociranog smrću voljenog bića.
Pitajući se „Kako to da niko, ama baš niko nije čak ni pokušao da se reši zlokobnih tvoraca grozne zbilje, da im se osveti zbog izgubljenih članova najuže porodice, ukradenog života, ugroženog ličnog dostojanstva...?", glavni junak odlučuje da pravdu uzme u svoje ruke.
Iz poglavlja u poglavlje glavni junak, svodeći račune svog intimnog, porodičnog i profesionalnog života, demonstrira rešenost da se obračuna sa zlom, njegovim najgorim zastupnicima. Poznatu misao „da je uvek bolje biti među progonjenima nego među progoniteljima" glavni junak romana svojim nemirenjem i delanjem preobraća u imperativ da je još bolje biti progonitelj progonitelja.
U romanu se prepliću literarna fikcija i stvarnost, istorijske činjenice i mašta. Svako poglavlje počinje odabranom sentencom pesnika i pisaca, koji su presudno uticali na književni rad samog autora.
Roman „31 POGLAVLJE O ČASTI" ima tzv. otvoreni kraj, jer se priča o pobunjenom glavnom junaku nastavlja u narednoj knjizi.