Filozofija| Gost autor

lepe misli o nasilnim momentima

Srđan Fuchs RSS / 06.10.2012. u 21:19

images?q=tbn:ANd9GcSdpqW9bQm681Vj42wof75frgozBPF8ZD31PdIkc7pbRLpgPMyCdg

ovo je potrebno razumeti...i raditi na tome.

recimo, nasilje...svako od nas je nasilan ali niko ne radi da to promeni kod sebe. (da se pridružim goci novim, mislim i korisnim, čaršafom o nasilju)

da bi bilo kakva promena bila moguća, čovek mora priznati sebi da je nasilan i samim tim početi da posmatra sebe da bi uvideo od kud ta agresivnost, to nasilje počinje. ubrzo će otkriti da nasilje nastaje usled negativnih emocija koje uzrokuju negativnom psihičkom stanju kod čoveka. 
čovek i žena, koji postanu plen negativnih stanja, počinju, recimo, sa samosažaljenjem, koje najzad vodi do nasilnih reakcija na događaje života. moramo shvatiti da na dnu negativnih emocija leži nasilje. zato je potrebno menjati svoja negativna stanja kako bi prevazišli negativnog čoveka ili ženu u sebi.

pokušajmo da to što jasnije razumemo. svako od nas, bilo muškarac ili žena, nosi duboko u sebi nasilnu osobu. pristup do te osobe obezbeđuje naša negativnost. počinjemo da osećamo kako se prema nama nepravedno odnose. (a ko to ne oseća?) i od tog trenutka smo na putu do psihološkog sveta u nama koja vodi u glibove nasilja. zbog toga moramo biti jako pažljivi, ukoliko zaista želimo da radimo na sebi, truditi se da sprečimo da se ispolji čak i mala opaska negativne prirode. 

ali pitanje je dublje od toga. možete imati dobre manire i biti veoma učtivi prema drugim ljudima, možete biti pažljivi i slatkorečivi, spolja veoma ljubazni prema drugim ljudima, a da ih u svom unutrašnjem svetu ne volite, da ih se gnušate, mrzite ih, ne možete da ih podnesete. 
spolja se možemo suzdržati od nasilja u društvu drugih ljudi, jednostavno jer se plašimo da ne izgubimo reputaciju ili da se ne upletemo sa policijom, ali ovakva osoba ne radi zaista na svojoj promeni. ostaje mehanički čovek, kakav je i bio, koji se samo spolja ponaša civilizovano. 

zašto se spolja ponašamo civilizovano? postoji stotinu i jedna stvar, koja čoveka sprečava da zaista izrazi ono šta misli. spomenuću strah od gubitka ugleda, strah od policije – možete dodati ostatak, kao strah da budete izbačeni iz društva, strah od ogovaranja. sve te stvari su spoljašnje spone, koje sprečavaju da se skriveno nasilje otvoreno manifestuje. a ipak se sve vreme unutar sebe u unutrašnjem čoveku, u svetu privatnih misli i osećanja, ponašamo kao nasilni, praistorijski ljudi, koji mrze i gnušaju se. 

dakle, na šta treba da stavimo naglasak? 

naglasak se stavlja na unutrašnjeg čoveka, koji je povezan sa svojom suštinom. to komotno možemo uporediti sa džunglom punom divljih zveri i upravo ta džungla puna divljih zveri treba da bude dovedena u red, kao što je orfej uneo sličnu harmoniju u sličnu džunglu, tako da svaka osoba može da prođe kroz nju, a da ne bude izgrižena, izbodena ili ubijena. kada osoba počne da posmatra sebe, neophodno je da posmatra kako se ponaša spolja kada je, da tako kažemo, niko ne vidi. kada ste sami, osoba postaje misao, jer kada ste sami, tada ste sa svojim unutrašnjim svetom misli i osećanja. pitanje je kako se ophodite prema ljudima u tom unutrašnjem svetu, gde mislite da vas niko ne gleda, da možete da zaronite u svaku privatnu mržnju i nedopadanje i ogorčenost i osvetu.

gurđijev bi rekao da naši "viši centri" vide samo taj unutrašnji svet nas samih i sude nam prema njegovom stanju i neće vam uopšte pomoći – u stvari, ne mogu to – dok ne počnemo da pročišćavamo taj unutrašnji svet, za koji verujemo da ga niko ne vidi. 
dakle, kada kroz naš unutrašnji svet može proći osoba, čak i da vam se ne dopada, a da ne bude povređena ili ubijena, znači doseći izvanredan, promenjeni nivo bića. 
to je prava i najvažnija promena i mogu vas uveriti da se veliki deo rada mora obaviti u tom unutrašnjem svetu, u kome čovek zamišlja da je oslobođen posmatranja. dakle, da ponovim, treba da dosegnete stepen, na kome, kada ste sami, svako, koga poznajete, bilo da vam se dopada ili ne, može proći a da ne bude ustreljen ili iskasapljen na bilo koji način. 

znači, rad na promeni svoje nasilnosti treba početi samoposmatranjem. svaki utisak koji dođe spolja, a deluje negativno na našu emociju moramo staviti pod lupu samoposmatranja. veoma važno je da se prilikom posmatranja te negativnosti ne stvara nikakav sud o toj negativnosti (ovo treba naglasiti). jer čim nešto osuđujemo mi ulazimo u konflikt, a svaki novi konflikt izaziva još veći nered u našem umu. dakle, moramo se postaviti kao neutralan posmatrač, kao svedok dešavanja. na taj način će negativnost da uđe u naš um, a pošto neće naići na podršku ili otpor naših misli, samo će nestati.
tako nastaje promena kroz samoposmatranje. čovek je u potpunosti svestan svoje negativnosti, ali joj ne pridaje značaj i ta negativnost nema nikakvu svrhu da se zadrži u čoveku. dođe i ode, kao dah...

samoposmatranje je čudo koje kad se radi pravilno daje neverovatne razultate. uostalom, i u kvantnoj fizici je dokazano kakve promene nastaju u kretanju elektrona ako se izlože posmatranju neutralnog posmatrača.

baš ga odužih, a možda je trebalo da se više osvrnem na samu temu, umesto što sam se nadovezao na ovaj gandijev citat. jbg., drugi put...

 

nisam nista pitao kazea da l' da stampam, i uprkos tome sto je neko optuzio da se trpam s kazeom u ljubu u mislima, nalazim da je ovo razmisljanje neobicno i da ga treba ovekoveciti, mislim ako ne pukne blog i memorija nekada mada bih sutnuo gurgjieffa iz price,  da ne ispadne sekta, ali okej. lepe misli stvarno, retke, neisfolirane, netrendy, ne "pravi sranja da dobijesh para za skandalizaciju", mislim, bash ono simpa.



Komentari (53)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

horheakimov horheakimov 22:44 06.10.2012

nismo zgodni al smo zato nezgodni

moju nasilnost obično trpi automobil
po pravilu uvek kad sam sam, uhvatim se tako da noću jurcam
i odmah znam da je vreme za preispitivanje, čaj jedan na nula,
srećom nisam imao udesa do sad
a mnoge probleme sam udesio
arianna arianna 23:15 06.10.2012

lepe misli o nasilnim momentima

ovo je potrebno razumeti...i raditi na tome.


Drago mi je da si od svog prošlog bloga poradio na sebi po pitanju nenasilja

e sad, da li je politički korektno ili nije ostaviću drugima na razmatranje ali mislim da ovaj tekst svakako zaslužuje preporuku :))

Kazezoze Kazezoze 10:07 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

ovo je potrebno razumeti...i raditi na tome.

ova rečenica, kao i ostatak komentara je bila reakcija na gandijev citat "budi promena koju želiš da vidiš u svetu", a koji je gordanac upotrebila u svom komentaru o ljudskim pravima kod jelice.

srđane, kad si već preneo komentar sa jeličinog bloga, mogao si i ovu gandijevu rečenicu zbog koje je komentar i napisan.
inače, nemam ništa protiv da se o ovoj temi razgovara na posebnom blogu.
ionako kod jelice nije naišao na potrebno razumevanje jer je par komentara kasnije počeo fajt između jj bebe i višnje, a koji se munjevito preneo i na ostale blogere (uglavnom nesklone blogerskim svađama).
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:29 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

arianna


Drago mi je da si od svog prošlog bloga poradio na sebi po pitanju nenasilja

e sad, da li je politički korektno ili nije ostaviću drugima na razmatranje ali mislim da ovaj tekst svakako zaslužuje preporuku :))



iako priznajem da hercegovacki gen jeste u meni jaka komponenta, a ovi su poznati kao preki i nagli ljudi, pa jos ukrsten sa judejskom prekoscu, ipak bi se iznenadila koliko sam u zbilji miroljubiva osoba. ovde, medjutim, ne volim sto se jako puno shlihta. mislim, na ovim stranicama. onda pustam lose cestice sebe u etar, gledam kako ljudi reaguju na to, i potom u tisini plavetnila i peska radim na neutralisanju licnih nedostatnosti. drugo, s obzirom da sam odrastao kao punk i na ulici (sada imam dodira s nekim vidom, mozda, globalne fancy realnosti), oduvek sam prezirao izvestacene manire. Kaze je tu izvestacenost nazvao 'mehanickim' bicem, nesto sa cim sam (uups, ovo je edit zaboravio sam samo jedu kljucnu rec ) se duboko poistovetio.

drugo nesto, nevezano za ovaj masterpiece introspekcije, vecno pitanje je kako, jednom kada si izlozen agresiji, kako reagujes nenasiljem. instinktivno bih izvadio secivo i prerezao pretnji grkljan - ukoliko je pretnja apsolutna. s druge strane plasim se da ce me policija, u tom slucaju, zaustaviti i na dugi niz odgovoriti od moje obitelji, a ona mi je najvazniji element zbilje. nisam sklon apsolutnom gasenju agresivnog nagona.
Kazezoze Kazezoze 13:47 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

drugo nesto, nevezano za ovaj masterpiece introspekcije, vecno pitanje je kako, jednom kada si izlozen agresiji, kako reagujes nenasiljem. instinktivno bih izvadio secivo i prerezao pretnji grkljan - ukoliko je pretnja apsolutna. s druge strane plasim se da ce me policija, u tom slucaju, zaustaviti i na dugi niz odgovoriti od moje obitelji, a ona mi je najvazniji element zbilje. nisam sklon apsolutnom gasenju agresivnog nagona.

reaguješ instinktivno, dakle potpuno zavisi od situacije u kojoj si se našao.
instinktivan bes, odnosno instinktivna reakcija na nasilje je deo našeg unutrašnjeg bića i to se ne može izmeniti. podložno promeni je samo ono što je stečeno, ono s čim smo se identifikovali. jer sve naše negativne emocije dolaze usled identifikacije sa vanjskim utiskom.
dakle, mi možemo posmatrati kako se ponaša naš um na vanjske događaje, ali ako ti je život u neposrednoj opasnosti tvoja reakcija će biti instinktivna.
ono što možeš promenuti je da taj događaj ne napravi veliku štetu u tvom emotivnom polju, a to se događa ukoliko se emotivno vežeš za taj događaj.
to vezivanje potencira veliku količinu misli koji su negativnog karaktera i to te čini nasilnim. dakle, sama instinktivna reakcija na nepravdu nije nasilje, ali nered koji se stvori u tvom umu zbog tog događaja rađa nasilje.
taj nered mora biti izložen posmatranju.
antioksidant antioksidant 15:45 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

instinktivan bes, odnosno instinktivna reakcija na nasilje

nalet adrenalina koji nekog gura u beg a nekog u skok u pravcu opasnosti...
mariopan mariopan 15:47 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

iako priznajem da hercegovacki gen jeste u meni jaka komponenta,



Dobro da znam šta mi je, pošto pola gena vučem sa te strane.
nisam sklon apsolutnom gasenju agresivnog nagona.




Mislim da je određena količina agresivnog nagona potrebna svim ljudima za opstanak, za samoodbranu od neke opasnosti?

Šta bi moglo da pokrene sasvim obespravljene ljude na otpor ako tog nagona ne bi bilo?
docsumann docsumann 16:17 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

Mislim da je određena količina agresivnog nagona potrebna svim ljudima za opstanak, za samoodbranu od neke opasnosti?

Šta bi moglo da pokrene sasvim obespravljene ljude na otpor ako tog nagona ne bi bilo?


odlično "predavanje" na tu temu ... posebno pentiranje na kraju



P.S. srđanu bi ono moglo biti posebno interesantno jer se odvija na univerzitetu u Tel Avivu
arianna arianna 16:31 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

Mislim da je određena količina agresivnog nagona potrebna svim ljudima za opstanak, za samoodbranu od neke opasnosti?


Prema Frojdu, ljudi imaju nagon života, eros i nagon smrti, tanatos. Taj smrtni nagon tera ljude da se upuštaju u rizične i destruktivne situacije i činove koji bi mogli voditi do vlastite smrti - traženje adrenalina, nasilje, rizici i sl

Tanatos<<
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:38 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

docsumann

P.S. srđanu bi ono moglo biti posebno interesantno jer se odvija na univerzitetu u Tel Avivu


gledao henrija legendu lajv - ej danas sam mislio o njemu, sinkro!
docsumann docsumann 16:41 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

Prema Frojdu, ljudi imaju nagon života, eros i nagon smrti, tanatos


po mom skromnom sudu, Frojd bolje da je konzumirao pečurkice (psilocibe) nego što je šmrkao kokain
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:00 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

Kazezoze
instinktivno bih izvadio secivo i prerezao pretnji grkljan - ukoliko je pretnja apsolutna.


ono što možeš promenuti je da taj događaj ne napravi veliku štetu u tvom emotivnom polju, a to se događa ukoliko se emotivno vežeš za taj događaj.
to vezivanje potencira veliku količinu misli koji su negativnog karaktera i to te čini nasilnim. dakle, sama instinktivna reakcija na nepravdu nije nasilje, ali nered koji se stvori u tvom umu zbog tog događaja rađa nasilje.
taj nered mora biti izložen posmatranju.


uauau, upravo juce sam prosao kroz ovo iskustvo. naime, radio sam sa klijentom iz kanade, obilazili smo razne znamenitosti, a onda smo dosli do haife i centra bahaitske religije. govorio sam ljudima, izlozio istorijske, duhovne i socijalne aspekte pokreta. medjutim, jednom prilikom u proslosti sam, hodajuci u krpicama po gradu, bio zaustavljen od strane njihovog obezbedjenja kada sam zeleo da prodjem kroz njihove velelepne vrtove, dok je neka druga grupa ljudi, ocigledno imucna, prosla nesmetano k vrtovima. ja sam poneo bes prema bahaitima. kada sam, u sred izlaganja transponovao kanadskim umovima svoj bes kroz istancani cinizam, osetio sam zadovoljstvo osvete. medjutim, ispostavilo se da je jedna od slusateljki bila negdasnja bahaitkinja. uzela me je po strani i objasnila, da iako ona vise nije tamo, da je moj bes neosnovan.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:04 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

docsumann


po mom skromnom sudu, Frojd bolje da je konzumirao pečurkice (psilocibe) nego što je šmrkao kokain


ili barem hash da je vario, kao chestiti valter.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:18 07.10.2012

Re: lepe misli o nasilnim momentima

arianna


Prema Frojdu, ljudi imaju nagon života, eros i nagon smrti, tanatos. Taj smrtni nagon tera ljude da se upuštaju u rizične i destruktivne situacije i činove koji bi mogli voditi do vlastite smrti - traženje adrenalina, nasilje, rizici i sl

Tanatos


draga A, ovo je pojednostavljeno, barem za mene licno, moja misao pociva negde izmedju ovog i ovog ekstrema. to nije nuzno sklonost ka smrti i destrukciji. pre svest o smrti i sposobnost za delovanje kada si suocen s njom.
zemljanin zemljanin 03:36 07.10.2012

granica

OK je tekst

dodao bih da mora postojati i granica u samopreispitivanju i da postoji granica našeg unutrašnjeg upliva u nagone i instikte koje vučemo od predaka (literarano govoreći) ... Nasilje jeste i uvek će biti deo naše, ljudske prirode.

Daklem, rekao bih da osoba koja se plaši da bude ono što jeste u društvu ima jako male šanse da sebe "untutrašnje" promeni tako da bude i dalje dopadljiva društvu jer društvene norme se menjaju (džabe ste krečili )

I rekao bih da je većina tih asocijalnih ili nasilnih ponašanja direktno povezana sa religijom koja se pak (deklaratvno) zalaže za humanizam

Građansko društvo koje u sebi nosi klicu unutrašnjeg preispitivanja (ne i samopodešavanja) jednostavno izumire ... brzi život, brza lova, brza hrana i brzo razmišljanje ... na to dodaš neko božanstvo da umiriš savest i idemo dalje

Hoću reći da znanje vodi ka samosvesti a ne želja za introspekcijom ... danas svi barataju informacijama ali znanja je sve manje ... zato smo svi u kategoriji jedno spolja, drugo u porodici i treće sam sa sobom ...

Možda jedino bogati islavni imaju taj luksuz da ponekad budu to što jesu
Kazezoze Kazezoze 10:36 07.10.2012

Re: granica

dodao bih da mora postojati i granica u samopreispitivanju i da postoji granica našeg unutrašnjeg upliva u nagone i instikte koje vučemo od predaka (literarano govoreći) ... Nasilje jeste i uvek će biti deo naše, ljudske prirode.

ovo je netačno. nasilje nije deo naše prirode, kao što ni negativne emocije nisu deo naše prirode. nasilje i negativne emocije su nastale spoljnim uticajem i samim tim su stečene, a ne urođene.

kad govoriš o nagonu, odnosno instinktu, postoji u čoveku ta vrsta besa koji se javlja, kao što postoji kod svake životinje, ali taj bes ne vodi u nasilje nego je vođen nagonom za preživljavanje.
Daklem, rekao bih da osoba koja se plaši da bude ono što jeste u društvu ima jako male šanse da sebe "untutrašnje" promeni tako da bude i dalje dopadljiva društvu jer društvene norme se menjaju (džabe ste krečili )

onaj koji želi sebe da promeni to nikako ne treba da radi zbog društva nego zbog sebe. ako mu društvo servira poželjne promene onda treba samo da se drži zakona, ali to i nije neka promena. nasilje će ostati.
Hoću reći da znanje vodi ka samosvesti a ne želja za introspekcijom ... danas svi barataju informacijama ali znanja je sve manje ... zato smo svi u kategoriji jedno spolja, drugo u porodici i treće sam sa sobom

znanja je sve više, ali je razumevanja sve manje...pogotovo ako se radi o razumevanju samog sebe.
docsumann docsumann 12:25 07.10.2012

Re: granica

zemljanin
Hoću reći da znanje vodi ka samosvesti a ne želja za introspekcijom


postoje različite vrste znanja.
zemljanin zemljanin 13:51 07.10.2012

Re: granica

ovo je netačno. nasilje nije deo naše prirode, kao što ni negativne emocije nisu deo naše prirode. nasilje i negativne emocije su nastale spoljnim uticajem i samim tim su stečene, a ne urođene.

Nasilje u opštem smislu jeste dominacija tj. pokušaj da se bude alfa ... kompletna evolucija iz koje mi potičemo je zasnovana na tom primarnom obracu ponašanja ... taj animalni deo ljudske psihe se može smisleno uobličavati ali će uvek biti prisutan ... na kraju tog JA pacifizma stoji - izumiranje ... što je društvo pitomije tj. lakše za mnaipulaciju to su i nagoni za reprodukciju umanjeni ... u životinjskom svetu se to najbolje odslikava u ZOO vrtovima gde definitivno (sa aspekta ljudskog shvatanja) životinje "bolje" žive ...

Uopšte nisam protiv smanjivanja nasilja ali težnja ka njegovom apsolutnom potiskivanju samo će otvarati druge "ventile" ...

znanja je sve više, ali je razumevanja sve manje...pogotovo ako se radi o razumevanju samog sebe.


U globalu jeste sve više znanja ali u opštem proseku nazadujemo u odnosu na XX vek jer imamo strašno puno informacija ali mnogo manje znanja (prosečno) ...
zemljanin zemljanin 13:55 07.10.2012

Re: granica

docsumann
zemljanin
Hoću reći da znanje vodi ka samosvesti a ne želja za introspekcijom


postoje različite vrste znanja.



Postoje samo činjenice koje mi obrađuem u subjektivnu ili objektivnu realnost ... i postoji filozofija oko svega toga ... ali jedino na šta se možemo pozivati sa sigurnošću jesu činjenice ... zato dogma nikada ne može da postane nauka niti znanje već samo verovanje
docsumann docsumann 14:11 07.10.2012

Re: granica

Postoje samo činjenice koje mi obrađuem u subjektivnu ili objektivnu realnost ... i postoji filozofija oko svega toga ... ali jedino na šta se možemo pozivati sa sigurnošću jesu činjenice ... zato dogma nikada ne može da postane nauka niti znanje već samo verovanje


postoje znanja o fizičkom svjetu interpretirana kroz koncept nauke i sistem objektivno provjerljivih činjenica.
međutim postoje i duhovna znanja koja su lična i neprovjerljiva za druge sem ako se oni sami ne usude na sopstvenu duhovnu avanturu.
i da, ona nemaju nikakve veze sa dogmom. dogma ja sistem ideja koji "u životu" održavaju religije (o toj dogmi pričamo, zar ne).
duhovna spoznaja uopšte ne mora biti vezana za religijska učenja, a opet u nekim sferama može sa njima imati dodirnih tačaka (nije baš sve ni u religijama pogrešno )

naučnik i jogi imaju svoje specifične predstave o svijetu u čije istinitosti su obojica prilično uvjereni.
ono što umnogome razlikuje ta dva znanja je da jogi bukvalno živi u skladu sa svojim znanjem, a naučnik ga je samo svjestan, ono ne utiče bitno na njegove odluke u svakodnevnom životu niti ga definiše kao ličnost.

naučnici mogu biti vrhunski stručnjaci u svojoj oblasti, a u isto vrijeme biti i depresivni i skloni alkoholu, mogu biti intimno nezadovoljni svojim životom, pogubljeni na emotivnom planu, duboko nesrćne osobe ... dok spoznaja kojom jogi raspolaže čini ga oslobođenim od psihičkih patnji modernog čovjeka.

e sad koje je znanje tu superiornije prosudite sami ...
mirelarado mirelarado 16:23 07.10.2012

Re: granica

Kazezoze
onaj koji želi sebe da promeni to nikako ne treba da radi zbog društva nego zbog sebe. ako mu društvo servira poželjne promene onda treba samo da se drži zakona, ali to i nije neka promena. nasilje će ostati.


Само да истакнем. :)

EDIT: И да упитам: како то да Каз нема ауторску опцију?!
mariopan mariopan 18:03 07.10.2012

Re: granica

EDIT: И да упитам: како то да Каз нема ауторску опцију?!

Zar nema?
milivoje_bg milivoje_bg 08:51 07.10.2012

Мала слова ...

Текст није толико лош, но некорипћење великих слова на почетку реченице знатно успорава читање.
Молим аутора да убудуће не користи овакво насиље, те да се потруди да користи велика слова.
Kazezoze Kazezoze 10:39 07.10.2012

Re: Мала слова ...

milivoje_bg
Текст није толико лош, но некорипћење великих слова на почетку реченице знатно успорава читање.
Молим аутора да убудуће не користи овакво насиље, те да се потруди да користи велика слова.

žao mi je, ali na mojoj tastaturi ne rade velika slova kad blogujem.
docsumann docsumann 12:27 07.10.2012

Re: Мала слова ...

Текст није толико лош


čuj loš, izuzetan je

usporavanje čitanja od nekih 0,3s po rečenici ipak ostavlja dovoljno vremena da se završe sve dnevne obaveze
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 12:35 07.10.2012

Re: Мала слова ...

milivoje_bg
Текст није толико лош, но некорипћење великих слова на почетку реченице знатно успорава читање.
Молим аутора да убудуће не користи овакво насиље, те да се потруди да користи велика слова.


u, skroz se ne slazem, nekoriscenje kapitalnih slova odvraca upravo paznju od okolisnih zakoncica i potrazuje fokus na bit reci. usporava ignorantnost, i trazi pobudjenost paznje. jedno je sigurno, a to je da robotizirana bica nece obratiti paznju na ovakav vid izraza.
milivoje_bg milivoje_bg 12:47 07.10.2012

Re: Мала слова ...

Srđan Fuchs
milivoje_bg
Текст није толико лош, но некорипћење великих слова на почетку реченице знатно успорава читање.
Молим аутора да убудуће не користи овакво насиље, те да се потруди да користи велика слова.


u, skroz se ne slazem, nekoriscenje kapitalnih slova odvraca upravo paznju od okolisnih zakoncica i potrazuje fokus na bit reci. usporava ignorantnost, i trazi pobudjenost paznje. jedno je sigurno, a to je da robotizirana bica nece obratiti paznju na ovakav vid izraza.

Ниси у праву. Но, нема везе !
Out of Beirut Out of Beirut 16:59 07.10.2012

питања самопосматрача

Можда сам пропустио тај детаљ, али нигде нисам приметио да се каже зашто би једна особа пожелела да постане мање насилна. Ако ми неко каже да ће ми тако бити боље, што га не бих ударио и продужио својим путем?

И то ме уводи ка још већој теми:
Да ли исправно понашање гарантује лични успех, то јест успех у овом свету, бар у виду посмртне славе и утицаја? Или, како?! Како резоновати о односу између појма исправног, и очекиваних резултата? Очекивања су само очекивања, у њима нема апсолутне сигурности. Морам се осигурати за могућност да ми прагматична процена буде погрешна. Али како комбиновати идеализам у служби тог калкулантског пргаматизма, и можда схватате, овде већ улазим у стање потпуне зачуђености.

Трећа ствар: све ми се чини да естетски укуси мислилаца имају недовољно признату важност. Овај читалац није начитан и не жели да говори о теологији и техникама медитације, али слуша скоро искључиво музику написану пре 1800. Аутор текста је студирао теологију, говори о медитацији, а панкер је. (Не сећам се да сам икада чуо о некој сличној комбинацији околности.) Ја сам се у животу трудио да разумем панк, али не разумем га и не занима ме. Ове разлике уочавам као кључне у мојем односу према тексту.
docsumann docsumann 17:09 07.10.2012

Re: питања самопосматрача

Аутор текста је студирао теологију, говори о медитацији, а панкер је.


još nisam slušao kaza kako na blogu pušta pank
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:33 07.10.2012

Re: питања самопосматрача

sposoban1 sposoban1 17:52 07.10.2012

Re: питања самопосматрача

али нигде нисам приметио да се каже зашто би једна особа пожелела да постане мање насилна.

Када направиш један насилан акт, онда верификујеш насиље као прихватљив вид комуникације са другом особом. Пошто несвесно не познаје субјекте онда верификујеш и насиље над собом. Онда проради нагон за самоодржањем па улетиш у много гадан трип, а то је да мораш да будеш јачи, бољи, паметнији, моћнији, богатији... (све зависи о ком виду насиља се ради). Тако си сам себи направио стрес да мораш још више да радиш (вежбаш, послујеш, учиш...) како би се одржао у свету у коме је насиље прихватљиво (а сам си направио да буде прихватљиво). А пошто увек постоји неко ко је у нечему бољи, онда биваш рањив, па то прави додатни стрес и проблем са нагоном за самоодржањем који никако да буде задовољен. И онда душа живи хорор.

Гадан трип. Много гадан.
cassiopeia cassiopeia 18:16 07.10.2012

Teško ali dostižno

svaki utisak koji dođe spolja, a deluje negativno na našu emociju moramo staviti pod lupu samoposmatranja. veoma važno je da se prilikom posmatranja te negativnosti ne stvara nikakav sud o toj negativnosti (ovo treba naglasiti). jer čim nešto osuđujemo mi ulazimo u konflikt, a svaki novi konflikt izaziva još veći nered u našem umu. dakle, moramo se postaviti kao neutralan posmatrač, kao svedok dešavanja. na taj način će negativnost da uđe u naš um, a pošto neće naići na podršku ili otpor naših misli, samo će nestati.
tako nastaje promena kroz samoposmatranje. čovek je u potpunosti svestan svoje negativnosti, ali joj ne pridaje značaj i ta negativnost nema nikakvu svrhu da se zadrži u čoveku. dođe i ode, kao dah...


Da znaš da mi je ovaj aspekt ne stvaranja suda o negativnosti, postavljanje kao neutralnog posmatrača i pre svega objektivnog pada najteže u procesu edukacije u savetovanju i psihoterapiji. I zaista jeste jedini način da sebe promenimo da uronimo u sebe i postanemo svesni svojih unutrašnjih misli i odakle one zapravo dolaze, šta ih pokreće.

Mnoge naše misli o svetu i nama samima su donete jako rano u detinjstvu dok je saznajni aparat funkcionisao u skladu sa dečijom logikom i one nama u svetu odraslih jednostavno nisu funkcionalne. Mi te disfunkcionalnosti možda i jesmo svesni, ali nismo svesni kako smo do njih došli. A često te disfunkcionalne misli postaju vremenom automatske negativne misli koje nas koče a mi ih ne preispitujemo.

Jedino sa čime se ne slažem jeste da ta negativnost nema svrhu, bar kod psihoterapeuta je ima. Ako je ja jesam svesna i znam zašto je nešto izazvalo negativnost u meni (zbog onog što ja već nosim u sebi a ne izaziva je onaj drugi) onda je mnogo lakše raditi sa ljudima, ne ocenjivati in na skali vrednosti i ne gurati ih u pravcu u kojem ti misliš da bi trebalo da idu, već im pomoći da što efikasnije dođu do puta kojim oni žele da idu i kojim će biti zadovoljni. Nego to je mnogo lakše primetiti kod drugog nego kod sebe. Kad mi na grupi pričamo o svojim iskustvima rada sa drugima mnogo brže dolazimo do uvida tog uplitanja našeg unutrašnjeg sveta kad su drugi u pitanju nego mi sami, ali sve se uči pa i to.
edi-va edi-va 13:08 08.10.2012

Koja je pravilna reakcija?

Ako školski drug tri puta u istom danu gurne devojčicu od osam godina jer mu je stajala na putu (srećom ne na stepenicama već u učionici) i na njeno pitanje zašto je ne zamoli da se pomeri ona dobija odgovor: "Nemam šta da te molim, kad vidiš da dolazim imaš da se skloniš" - kako onda objasniti ili preneti najbolju reakciju na takvo ponašanje? Šta reći detetu - skloni se kad ga vidiš, a kad ga ne vidiš neka su ti anđeli čuvari u pomoći!?

Dosadašnje reakcije jednog roditelja školskog druga u sličnim, težim, ozbiljnijim situacijama sa drugom decom su bile da su to dečija posla.

Hvala unapred na konstruktivnim predlozima!
arianna arianna 13:56 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

Šta reći detetu - skloni se kad ga vidiš

... i otići kod školskog pedagoga ili psihologa, izneti problem i tražiti da se obrati pažnja i preduzmu odgovarajuće mere protiv ponašanja problematičnog deteta
edi-va edi-va 14:27 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

arianna
Šta reći detetu - skloni se kad ga vidiš

... i otići kod školskog pedagoga ili psihologa, izneti problem i tražiti da se obrati pažnja i preduzmu odgovarajuće mere protiv ponašanja problematičnog deteta


Ma sve je to već u toku, obaveštena je i socijalna služba, ali sve to traje. Đaci koliko god da su problematični zaštićeni su kao beli medvedi, a najveća teškoća je nesaradnja roditelja. Mislim, problem je daleko ozbiljniji nego prvi primer koji sam navela, meni jedino to što ne znam šta je prava informacija za moje dete u smislu vaspitanja stvara poteškoće.
Ne želim da vaspitavam dete da se sklanja od svakog ko podrazumeva da mu se sa puta skloni, a kako da se sačuva ako se ne skloni? Tek su pošli u drugi razred, prvi je prošao više nego harmonično - divna deca, sjajne učiteljice, skroz razumni roditelji. Drugi razred je počeo sa novim učenikom zbog kog su se ispisivala deca i premeštala u druga odeljenja u školi iz koje je došao.


antioksidant antioksidant 14:41 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

meni jedino to što ne znam šta je prava informacija za moje dete u smislu vaspitanja stvara poteškoće.

uf, jedino... to nas saplice svakodnevno...
ne reci mu da udari da se zastiti jer nasilje nije resenje
ne reci mu da se skloni jer nasilnicima daje zivot
ne reci mu...
edi-va edi-va 14:49 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

antioksidant
meni jedino to što ne znam šta je prava informacija za moje dete u smislu vaspitanja stvara poteškoće.

uf, jedino... to nas saplice svakodnevno...
ne reci mu da udari da se zastiti jer nasilje nije resenje
ne reci mu da se skloni jer nasilnicima daje zivot
ne reci mu...


Upravo to.
arianna arianna 14:54 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

Đaci koliko god da su problematični zaštićeni su kao beli medvedi, a najveća teškoća je nesaradnja roditelja.


Jasno mi je o čemu pišeš, ali ono što možeš kao roditelj je da svoje dete naučiš da sebe sačuva, tako što će da se skoni od problematičnog učenika, naročito kada izostaje reakcija roditelja. Prepustiti problem nadležnima u školi, a svoju decu naučiti da postoje "drugačiji". Lično ne bih savetovala ulazak ni u kakav konflikt sa problematičnim učenikom, niti njegovim roditeljima.

Ukoliko se problem nastavlja, a preduzete mere nadležnih u školi ne daju rezultate, izneti problem na savetu roditelja i u dogovoru sa pedagogom ili psihologom škole, napisati prijavu protiv roditelja problematičnog učenika, za propušten vaspitni nadzor nad maloletnim licem.
cassiopeia cassiopeia 18:44 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

arianna
Đaci koliko god da su problematični zaštićeni su kao beli medvedi, a najveća teškoća je nesaradnja roditelja.


Jasno mi je o čemu pišeš, ali ono što možeš kao roditelj je da svoje dete naučiš da sebe sačuva, tako što će da se skoni od problematičnog učenika, naročito kada izostaje reakcija roditelja. Prepustiti problem nadležnima u školi, a svoju decu naučiti da postoje "drugačiji". Lično ne bih savetovala ulazak ni u kakav konflikt sa problematičnim učenikom, niti njegovim roditeljima.

Ukoliko se problem nastavlja, a preduzete mere nadležnih u školi ne daju rezultate, izneti problem na savetu roditelja i u dogovoru sa pedagogom ili psihologom škole, napisati prijavu protiv roditelja problematičnog učenika, za propušten vaspitni nadzor nad maloletnim licem.


Slažem se sa ovim što je Ariana napisala. Iako se čini da je sklanjanje izraz slabosti, ono ipak to nije. Jednostavno nema efekta stupati u komunikaciju sa nasilnikom jer je njegova sposobnost za rasuđivanje u tim situacijama smanjena i samo sebi stvaramo komplikaciju. Tek kad se neko smiri onda možemo razgovarati. Vršiti konstatan pritisak na učiteljicu, psihologa i pedagoga škole, pisati prijave svaki put kad se desi nešto da to ostane zabeleženo.

Ono što mene muči u ovoj situaciji je što i se čini da škola ne čini dovoljno i nema adekvatne mere prema problematičnim đacima i roditeljima, a pre svega roditeljima dece. I nikako ne ulaziti u konflit sa roditeljima problematičnog deteta. Znam za više situacija gde se je to dodatno iskomplikovalo stvar i bilo na ivici međuroditeljskog obračuna.
Out of Beirut Out of Beirut 19:24 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

Моја је прва помисао била да је дисфункционални систем јачи од нас појединаца и породица, и да овом проблему нема решења.

Онда сам помислио да је рећи "нема решења" сурово и глупо. Дете које је под нападима се, на крају крајева, може преместити у друго одељење. Такође, не дешава се ретко да се насилно дете повуче након што му се одговари насиљем. Значи решења постоје али нису лепа, задовољавајућа.

Онда се у мени појавио нови протест. Како то, нема лепог решења. Зар нисам пре пар година читао психолога Cialdini-ја, тамо где он наводи причу слабог детета које је свог насилника преокренуло у пријатеља. То се десило тако што је насилнику дало главну улогу (хероја) у његовом аматерском филму. Зар се често не тврди да су школски насилници по правилу деца која осећају да им се не посвећује довољно пажње. Ето идеје из које се може зачети нешто добро.

Волео бих да ове сугестије буду размотрене критички, ја нисам никакав ауторитет по овим питањима.
cassiopeia cassiopeia 19:50 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

Онда се у мени појавио нови протест. Како то, нема лепог решења. Зар нисам пре пар година читао психолога Cialdini-ја, тамо где он наводи причу слабог детета које је свог насилника преокренуло у пријатеља. То се десило тако што је насилнику дало главну улогу (хероја) у његовом аматерском филму. Зар се често не тврди да су школски насилници по правилу деца која осећају да им се не посвећује довољно пажње. Ето идеје из које се може зачети нешто добро.


I ja se uvek iznova iznerviram kad shvatim da su rešenja retko na dobrobit obe strane. Imam utisak da se ovde ide na kažnjavanje pre nego što se dođe do toga šta je uzrok ponašanju i onog trenutka kad dete kazniš a ne pružiš adekvatno objašnjenje zašto si to uradio ono jednostavno ne kapira uzorčno posledičnu vezu između dela-nedela i kazne. I ja delim to uverenje da nasilnici često jesu deca koja u matičnim porodicama ne dobijaju adekvatnu pažnju. Pojedini roditelji reaguju samo kada deca naprave neku grešku, prestup i galame, tuku, bivaju nasilni verbalno i fizički i deca jedino takvu reakciju i dobijaju a onda to usvajaju za model komunikacije. Disfunkcionalno kako god okreneš.
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:57 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

ne reci mu da udari da se zastiti jer nasilje nije resenje
ne reci mu da se skloni jer nasilnicima daje zivot


Da se skloni, naravno.
Taj problem sto sklanjanjem daje zivot nasilnicima neka resava neko drugi a ne dete.

Problem koji ja vidim u sklanjanju nije taj sto tako nasilnicima daje zivot, vec kako detetu objasniti da sklanjanje nije njegov poraz vec naprotiv, pobeda.
A to i nije neki nereseiv problem
Kazezoze Kazezoze 21:26 08.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

edi-va
Ako školski drug tri puta u istom danu gurne devojčicu od osam godina jer mu je stajala na putu (srećom ne na stepenicama već u učionici) i na njeno pitanje zašto je ne zamoli da se pomeri ona dobija odgovor: "Nemam šta da te molim, kad vidiš da dolazim imaš da se skloniš" - kako onda objasniti ili preneti najbolju reakciju na takvo ponašanje? Šta reći detetu - skloni se kad ga vidiš, a kad ga ne vidiš neka su ti anđeli čuvari u pomoći!?

Dosadašnje reakcije jednog roditelja školskog druga u sličnim, težim, ozbiljnijim situacijama sa drugom decom su bile da su to dečija posla.

Hvala unapred na konstruktivnim predlozima!

edi, carice...pažljivo sam pročitao ovaj tvoj komentar i mislim da razumem problem u kojem si se našla.
e, sad, pitanje je šta suprostaviti nasilju a da i to nije nasilje.
jedino što je moguće suprostaviti nasilju je razumevanje.

ako si pažljivo pročitala ono što sam napisao, a srđan objavio, primetila si da je naglasak na našem odnosu prema negativnim emocijama koje su izazvane vanjskim utiscima.
dakle, u tvom slučaju negativne emocije su izazvane nasilnim ponašanjem nekog dečaka u školi prema tvojoj devojčici i nerazumevanju roditelja tog dečaka da mu se dete nasilno ponaša.

dakle na tebi je da razumeš u potpunosti vanjsku situaciju koja je dovela do nasilnog ponašanja tog dečaka i negativne emocije koje su u tebi tim ponašanjem izazvane. ako uspeš da razumeš da svojim besom, ljutnjom ili bilo kojim drugim negativnim emocionalnim stanjem u koji si upala u tom trenutku nećeš uspeti ni za dlaku da promeniš nasilno ponašanje tog dečaka, tada ćeš znati i koji savet da uputiš svojoj devojčici jer je i ona doživela emotivnu reakciju pošto je bila izložena samom činu nasilja.

dakle jedino s čim je moguće da se suprostaviš nasilju, kako u tebi tako i prema tebi ili nekom tebi bliskom je razumevanje.

bilo je par saveta da obavestiš socijalnog radnika, nastavnika i sl. i svi su ti saveti razumni i dobri, ali mislim da je najvažnije da ni ti ni dete ne podlegnete i sami nasilničkom rešavanju problema, jer nasilje vodi u nasilje i jednom kad se pokrene ta nasilnička linija teško ju je kasnije zaustaviti.
antioksidant antioksidant 06:50 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

Problem koji ja vidim u sklanjanju nije taj sto tako nasilnicima daje zivot, vec kako detetu objasniti da sklanjanje nije njegov poraz vec naprotiv, pobeda.
A to i nije neki nereseiv problem

pa to ti i kazem - ne dajes nasilniku zivot vec predajes svoj
ne moze sve tvoje bitke zivotu da vodi neko drugi

a da ponovim kaza (stitim se kazom od nerazumevanja)

mislim da je najvažnije da ni ti ni dete ne podlegnete i sami nasilničkom rešavanju problema, jer nasilje vodi u nasilje i jednom kad se pokrene ta nasilnička linija teško ju je kasnije zaustaviti.
edi-va edi-va 07:51 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

jedino što je moguće suprostaviti nasilju je razumevanje.


Znam.

mislim da je najvažnije da ni ti ni dete ne podlegnete i sami nasilničkom rešavanju problema, jer nasilje vodi u nasilje i jednom kad se pokrene ta nasilnička linija teško ju je kasnije zaustaviti.


No way.


P.S.: Hvala vam svima.
alselone alselone 08:50 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

mislim da je najvažnije da ni ti ni dete ne podlegnete i sami nasilničkom rešavanju problema, jer nasilje vodi u nasilje i jednom kad se pokrene ta nasilnička linija teško ju je kasnije zaustaviti.


Da li je samoodbrana nasilje?



Fajt je nekada jedino resenje.
edi-va edi-va 09:19 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

alselone
mislim da je najvažnije da ni ti ni dete ne podlegnete i sami nasilničkom rešavanju problema, jer nasilje vodi u nasilje i jednom kad se pokrene ta nasilnička linija teško ju je kasnije zaustaviti.


Da li je samoodbrana nasilje?



Fajt je nekada jedino resenje.


Možda za dečake, ali šta ćemo za devojčice?

Evo još jedne situacije, skorašnje. Problematično dete u fajtu sa dečakom koga verbalno brani drugarica, kojoj potom problematično dete uvrće ruku, skače drugi dečak u njenu odbranu i kaže: "Devojčice se ne biju, one se ljube", problematični dečak njega pesnicom, ovaj uzvraća udarac i lomi mu naočare. Roditelj traži da se nadoknade naočare. Trenutno razmatramo da sakupimo novac za naočare - neke skupocene su u pitanju.
Dečak koji je viteški branio drugaricu je takođe dobio ukor.

Još jednom da ponovim, oni su generacija 2004/2005. To je ono što me najviše zbunjuje, a i plaši.
arianna arianna 10:02 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

Možda za dečake, ali šta ćemo za devojčice?



Apelovati na uvodjenje zdravstvenog i specijalnog obrazovanja.

Zašto?

Zato što odgovorno društvo radi generalnu ili opštu prevenciju nasilja počev od osnovne škole - sistematskom EDUKACIJOM, i zato što su nam gradjani vaspitno i zdravstveno zapušteni<<<
alselone alselone 12:52 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

Možda za dečake, ali šta ćemo za devojčice?


Da se skloni od budale. Sklanjanje nije bezanje. Ne znam... Sto kazu (mislim) Dalmatinci - nisam pametan.
arianna arianna 13:32 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

Nije u pitanje bežanje od nasilnika, već čuvanje i zaštita sebe

ne vidim ni jedan razlog zašto bi neko drugi (mirno dete i njegovi roditelji), vodio/li nečije propuštene bitke (u ovom slučaju propušteni vaspitni nadzor nad problematičnim učenikom) i isterivao/li pravdu silom.

Učenik koji ima problem u ponašanju imaće ga i dalje, a naći će se već neko da njemu i njegovim roditeljima to jasno stavi do znanja. Ako mu već ne možete pomoći, nemojte mu produbljivati već postojeći problem.

Najlakše je upasti u krug nasilja, najteže je spustiti loptu.... i... što bi rekla jedna meni draga osoba: "ako ne znate da se igrate, prebacite je u tudje dvorište ".
mariopan mariopan 17:41 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

Edi-va
Ne želim da vaspitavam dete da se sklanja od svakog ko podrazumeva da mu se sa puta skloni, a kako da se sačuva ako se ne skloni? Tek su pošli u drugi razred, prvi je prošao više nego harmonično - divna deca, sjajne učiteljice, skroz razumni roditelji. Drugi razred je počeo sa novim učenikom zbog kog su se ispisivala deca i premeštala u druga odeljenja u školi iz koje je došao.

Niko to ne želi, ali te situacije se nekada rešavaju same.

Moju ćeru je jedan mali stalno vukao za (dugu) kosu, beš negde u tom uzrastu. Ona mu rekla nekoliko puta daje to boli, meni se požalila, ali ja okrećem na šalu ("Možda si mu simpatija" ) ...i jednog dana ona dođe iz škole sva kaljava, blatnjava i mokra?

Šta se desilo, pitam ?


" A da vidiš kakav je on otišao kući" rekla mi je sva ponosna.
I nikom ništa, više nije bilo problema.

(edit : samo ga je uvaljala u baru, nije bilo tuče )
docsumann docsumann 17:45 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

samo ga je uvaljala u baru, nije bilo tuče


blato je ljekovito
mariopan mariopan 19:02 09.10.2012

Re: Koja je pravilna reakcija?

docsumann
samo ga je uvaljala u baru, nije bilo tuče


blato je ljekovito

Dokazano.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana