Sada već daleke 2008.godine sam napisao tekst Liberalna ekonomija - prvi deo. U njemu sam napravio kratak uvod u evolucionu biologiju, sociobiologiju i evolucionu psihologiju, pregled "novih" saznanja o čoveku i prirodi. Nisam iz ovi saznanja izvlačio nikakve zaključke. Samo sam ih konstatovao.
Temelji evolucione bilogoije, sociobilogije, evolucione psihologije i teorije uma i svesti koje iz njih proizilaze su udareni u poslednjih 50 godina i predstavljaju opšte mesto u svetu. Ovi temelji se smatraju naučno dokazanim. Okvir je postavljen. Podvlačim: temelji i okvir. Ima još toliko toga što ne razumemo dobro. Postoji i mnogo pretpostavki koje će se pokazati tačnim ili pogrešnim. Predstoji nam veoma uzbudljivo vreme slaganja svih mozaika, rekonstrukcije evolucije mozga i punog saznanja o tome kako mozak radi.
Naravno, ima još uvek mnogo skeptika, ali sve manje. Isto kao i što sama teorija evolucije dan danas ima mnogo skeptika, mada većina čovečanstva te skeptike ne uzima više za ozbiljno. Prvi talas otpora je dolazio od naučnika čiji radovi su bili "ugroženi" novom teorijom. On je već gotovo potpuno zamro. Drugi talas od određenih filozofa i većine teologa, kad su shvatili da teorija opstaje i da naučnici misle ozbiljno, a da zadire u oblast koju su smatrali svojom. I on zamire. Ostali su nam naučnici, filozofi i teolozi sa prefiksom kvazi. U prevodu, ideolozi dogme. Oni koji, bez obzira na dokaze, ne mogu da veruju da su stvari takve kakve su.
Ovde ću ukratko ponoviti glavne teze iz bloga iz 2008.godine. Sam tekst sadrži. detaljnija objašnjenja.
Ponavljanje gradiva
Čovek je biološka mašina. Mozak je biološki kompjuter. Zbog toga je analogija sa hardverom i softverom računara gotovo potpuna.
Čovekov hardver, vi, se samoizgradi od jedne jedine ćelije. U toj prvoj ćeliji je u potpunosti definisan sav vaš hardver, svi vaši organi, vaš izgled, vaš mozak ...
Sve ove informacije sadrži vaš DNK, vaši geni. Vaši geni sadrže informacije o izgradnji vas. Ove informacije su u digitalnom obliku. Vaša prva ćelija sadrži i mehanizam čitanja tih digitalnih informacija iz vaših gena i implementaciju tih informacija kroz deobu ćelija i kreiranje svih vaših organa. Vaš DNK je jedinstveno vaš. Niko drugi ga nema. Geni drugih ljudi su slični vašim, ali nisu isti.
Vaš hardver dolazi i sa sistemskim softverom. Operativnim sistemom. Ovaj sistemski softver je deo hardvera. Ovaj softver je takođe definisan vašim DNK, vašim genima. Vaša prva ćelija sadrži i ovaj sofver koji se pohranjuje u ljudskom mozgu i sa kojim se rađate. Ovaj softver sadrži programe - algoritme za razne stvari:
- upravljanje srcem, plućima, želucem, bubrezima ... svim organima
- upravljanje i interpretacija čula: vid, sluh, miris, ukus, dodir
- svi vaši nagoni su programi
- sve vaše potrebe su programi
- sve vaše emocije su programi
- ljubav je program
- altruizam je program
- prepoznavanje lepote je program
- potreba za isticanjem, da sam drugačiji od drugih, je program
- to što mlad muškarac u proseku više puta u minutu automatski pomisli na seks je program
- to što prosečna mlada žena više puta u toku jednog sata automatski pomisli na seks je program
- to što vas je strah za vaš život i život onih koje volite je program
- to što želite i volite sigurnost je program
- to što ste radoznali je program
- ...
Svi programi imaju isti cilj: zaštita jedinke i povećavanje njenih šansi da napravi potomke. Potomke koji će nositi kopije vaših gena. Geni sadrže programe koji se bore sa drugim genima za prevlast i što veći broj kopija.
Neki od ovih programa nas nagrađuju, neki kažnjavaju. Oni koji nagrađuju pokreću seriju hemijskih reakcija od kojih se osećamo super. Slično drogama. Oni koji kažnjavaju proizvode fizičku bol.
Svi ovi programi su evolucione strategije i rezultat su multimiliongodišnje evolucione utakmice. Svi ovi programi su pohranjeni u DNK vaše prve ćelije. One prve ćelije koju su napravili vaši roditelji.
Vaš sistemski sotver dolazi i sa izuzetno važnim programom: program za pisanje programa. Tu počinje vaš softver. Softever koji sami pišete, uz pomoć prvo vaše porodice, zatim šireg okruženja, obrazovnog sistema, društva ... ima moć da zameni, iskoristi i/ili unapredi većinu genetskih programa sa kojim ste rođeni.
Humanizam
I altruizam i humanizam i ljubav i plemenitost su isto toliko prirodni i genetski koliko i individualnost, seksualnost, želja za isticanjem, zavist i pohlepa. Svi oni su programi. Svi ovi programi su sadržani u prvoj ćeliji. Svi oni predstavljaju evolucione strategije važne za preživaljavanje.
Čovek i njegovo ponašanje nije samo genetički određeno. Genetika daje početno stanje. Stanje u trenutku rođenja. Softverski deo određuje ostalo: vaša porodica, društvo, kultura ...
Naš mozak i sav naš hardver, dizajn današnjeg čoveka, je između 20.000 do 50.000 godina star. Genetici treba toliko vremena da dovede do fizičkih promena u DNK u preovlađujućem broju jedinki. Naš mozak sadrži genetske programe koji su bili najbolji za preživljavanja u okruženju pre 30.000 godina. Naš softver, naše obrazovanje, okruženje, društvo je 30.000 godina ispred onoga za koje je dizajniran naš mozak. I teško ih je pomiriti. Ovaj sukob drugim imenom zovemo: human condition. Razapeti između nagona i racija. Između surovosti prirode i njenih zakona i humanizma kao evolucione strategije, čovekovog odgovora na prirodu i ograničenje njenog hardvera.
Čemu u današnjem društvu služi program koji vas tera da pomislite na seks svakih par minuta?
Emocije nisu samo ljudske. Emocije su genetske. Imaju ih i životinje.
Ljubav i altruizam nisu samo ljudski. Oni su genetski. Imaju ih i životinje. Pitajte Jesenjina.
Humanizam je najljudskije u čoveku. Čovekovo društvo i njegova težnja ka humanom je jedinstveno ljudsko.
U potrazi za ličnom srećom
Genetika primarno određuje naše potrebe. One su nam diktirane i ne možemo da ih ignorišemo. One su uglavnom egzistencijalne.
Čoveku je najvažnija sigurnost. Prvo egzistencijalna. Nesigurnost proizvodi strah.
Čovek ne voli konkurenciju. Čovek voli da je naj- bolji, lepši, pamteniji, bogatiji ...
Čovek ne voli promene - who moved my cheese? Čovek ne voli nepoznato. Jer može biti nesigurno. Sadašnje stanje, kakvo god da je, je sigurno.
Čovek ne voli konflikt. Agresija je odbrambeni mehanizma. Konflikt je krajnje neprijatan. Pokreće čitav niz "neprijatnih" programa koji proizvode bol.
Čovekovi najveći strahovi su smrt (njega ili bližnjih) i gubitak posla. Oba su egzistencijalne prirode.
Sa druge strane:
Nema napretka bez promene.
Nema napretka bez konkurencije.
Nema konkurencije bez konflikta.
Čovek ima genetsku potrebu da bude primećen i da se istakne. Nema isticanja bez konkurencije. Rešenja ovih paradoksa pokreću civilizaciju napred.
Bukvalno liberalno
Sloboda postoji u prirodi. Ali ne izgleda mnogo lepo. Definitivno nije humano. Jedina regulacija koja postoji je da jači i brži proždire slabijeg i sporijeg. Smrt je osnovni mehanizam prirodne selekcije. Svet je nehuman, nije primeren čoveku, bez regulacije. Društvo teži humanim rešenjima. Jer su ona po meri čoveka, ne po meri prirode i njenih prostih zakona prirodne selekcije koji su bukvalno liberalni. Tražimo humano liberalno.
Toliko za ovaj put.
Liberalna ekonomija - prvi deo
https://www.facebook.com/SasaRadulovich
https://twitter.com/SasaRadulovich.