Imajući u vidu izjavu predsednika Srbije, Tomislava Nikolića koju je dao za talijanske novine Corriere della Sera u kojoj predsednik ne samo da negira presudu Međunarodnog suda pravde već svoj stav poistovećuje sa celokupnim srpskim narodom, može se sa razlogom postaviti pitanje u čije ime on daje ovakve izjave? Da li po tom silogizmu "Srbin" koji priznaje presudu Međunarodnog suda pravde izdaje svoj nacionalni identitet? Govori li on to u ime svih nas ili zapravo u ime onih koji uporno odbijaju da se suoče sa prošlošću, koji haške optuženike vide kao heroje umesto kao utelotvorenje jedne pogubne politike koja nas je odvela u krvave sukobe devesetih? Ako su Radovan Karadžić i Ratko Mladić za našeg predsednika nevini, postavlja se pitanje da li će predsednik Nikolić promeniti taj stav nakon presude Haškog tribunala i uvažiti je, ili će je, ukoliko ne bude oslobađajuća, negirati kao što je slučaj sa presudom Međunarodnog suda pravde? Ovo su veoma važna pitanja na koje je predsednik treba da odgovori, kad već daje izjave u ime svih nas.
Poštujem instituciju predsednika Srbije, ali kao građanin moram da reagujem, da izrazim svoje neslaganje i ogradim se od izjave u kojoj se negiraju utvrđene činjenice i takav stav poistovećuje sa celokupnim narodom. Mogu da kažem da izjava predsednika Srbije nije izrečena u moje ime, a verujem i u ime mnogih drugih građana Srbije. Nacionalni identitet i međunarodni ugled se ne sme graditi na konto poricanja prošlosti, populizmima ili nacionalističkom frazeologijom i retorikom već uvažavanjem drugih kultura, nacionalnosti i poštovanju činjenica koje su utvrdile međunarodne intitucije i poštovanjem međunarodnog prava. Predlažem našem predsedniku da pročita Jaspersovu "Die Schuldfrage", a podsećam ovde i na jedan tekst kojeg sam napisao pre formiranja nove vlasti.