Dragi Dnevniče,
Jutros sam ustao prilično uznemiren. Usnio sam noćas čudan san…Ja kao stojim na vetrometini, a iza mene neki prelepi beli konj, evro me oprosti, kao da će da progovori. Okrenem se ja, kad odjednom sve ono što sam stekao mukotrpnim radom za godinu dana netragom nestade. Nema mi kuće od 600 kvadrata, nema mi bazena, nema m nii Audija A400 XL I Turbo dizel-benzin na turbo pogon nitro. Gleda me batler onako mrko i sve mi, evo vako preti prstom…A ja ga pitam - Pobratime pa šta ovo bih?, a on onako šapatom sve mi ponavlja - Vučić, Vučić, Vučić …..Probudih se unezveren i znojav, pošto sam takav i legao zbog kasnog basketa sinoć, a moja Ljudmila mi reče - Spavaj, spavaj bio je to samo ružan san.
Ustajem iz kreveta I puštam svoju omiljenu Rusku himnu, sa kojom uvek započinjem dan. Inače ovu stvar sam zavoleo još dok sam kao mlad obilazio striptiz klubove, gde sam i upoznao moju Ljudmilu, zanosnu plesačicu. Odmah zatim sam pustio i sledeću meni omiljenu stvar (Marširala Kralja Petra garda ) jer Kosovo je za mene srce Srbije što mi inače piše I na kamionima.
Nakon što sam obrisao prašinu sa Putinove slike, zaPutinio sam se ka Skupštini na doručak. Vozač je bio prijatan. Mogu i da pušim u kolima. Ušao sam u skupštinu, overio karticu i otišao u restoran, gde sam obilato doručkavao, jer doručak je najvažniji obrok posle branča, ručka, užine i večere. Najvažniji obrok mi je prekinula grupa gradjana koja, kao ne prima platu već dve godine i traži razgovor i toplu reč od mene. Otišao sam i buljio u prazno, dok su oni izlagali svoje probleme za koje, iskren da budem, me baš nešto i zabole. O Bože i sirotinji si težak! Zgrabih pasoš moj i krenuh ka aerodromu koga zovu po onom našem gastarbajeru iz Amerike, Nikoli Tesli. Proverih svoje bankovne račune na brzinu i utvrdih da mi nijedna nova uplata nije legla. Vidim da ću morati neke da okrenem lično i podsetim na svotu koju mi dođu u vezi onog (ja znam kog...) posla.
Na aerodromu me je sačekala delegaCija sastavljena od mojih ortaka sa basketa i nekog plavog visokog tipa (ni ime mu ne znam) koji, čuo sam, hoće da zauzme moje mesto. Malo morgen! Avion je imao krila i prozori su dihtovali kao kod Romnija, evro me sačuvaj. Poleteli smo. Merkao sam stjuardese i šeretski pijuckao wiskey. Sleteli smo na aerodrom Angela Merkel u Berllinu i odmah sam primetio da je nemački narod pokvaren ali bih ovom prilikom istako da nema novih uslova za početak pregovora sa Evropom.
Omlatih kobasicu sa kupusom nekim barenim ko seljak ladno pivo ispred Skupštine i uštinuh simpatičnu konobaricu za guzu. Svidelo joj se:) Okupiran aferom koja mi se namešta, a u vezi zamene baterija na daljinskom upravljaču koju su poveli razni nazovi mediji protivu mene, ipak nekako stigoh u rezidenciju moje Andje. Dočekali su nas sa najvaćeim državnim počastima bez orkestra, što je dokaz da imamo prijatelje i na istoku i na zapadu... Nemačke. Mada mi je draža moja Srbija. Nedostaje mi. Na sastanku smo gledali porniće iz osamdestih u kojima je i sama Angela dala svoj doprinos i moram reći -Vau, kakva riba, a ne mačka! Sastanak je protekao veoma konstruktivno gde su nam ljubazno naredili šta da radimo u narednom periodu ali bez direktnog tj.implicitnog ili seksplicitnog priznanja Kosova. Otišli smo na radni ručak. Gladan sam. Poručio sam, namerno i u inat, Karađorđevu šniclu. A na ručku nam se pridružio i onaj prodavac lekovitog bilja Hašiš Tači, sa kojim samo odbio rukovanje( Ma ko ga jebe). Gledao sam ga mrko. Zatim smo otišli u njihovu najpopularniju ulicu LandijerŠtrase, da pokupujemo nešto onim našim ženetinama, par nekih sitnica, mada mi je pravo da ti kažem Dnevniče, draža naša Knez Mihalova .
Pili smo kafu tursku u Nemačkoj, jer tamo ima puno naših...pardon, Turaka, koji su nas pozdravljau kao da nas znaju već 500 godina..Počeću da gledam Sulejmana Veličanstvenog. Pili smo kafu bez obezbedjenja, koje je bilo udaljeno 9 metara od nas. Ljudi su prilazili sa četkicama i štafelajima da se slikaju sa nama. Mnogo su dosadni.
Poseta je gotova. Vraćam se samozadovoljan postignutim uspehom, svojoj majčici Srbiji koja mi je draža od obe Nemačke. U sebi naglas pevušim Miljacku i razmišljam o povratku u toplo porodično gnezdo gde me čeka Ljudmila u seksi negližeu. Večeras idem na neki tv duel jednom mom oponentu sa kojim sam privatno dobar drug pa ćemo da napravimo odličnu predstavu za narod. Napićemo se posle. Pričaću ti sutra kako je bilo, dragi moj Dnevniče.
" Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je sasvim slučajna "