Vest ruske agencije Itar-Tass po kojoj su Mirjana Marković i Marko Milošević od Ruske federacije u proleće 2006.godine dobili politički azil (po nekim listovima čak i državljanstvo) u toj zemlji nužno nameće sledeća pitanja:
1. Ukoliko se zna da politički azil mogu da dobiju samo lica koja su, u zemlji iz koje su pobegla ili proterana, zbog vlastitih političkih ubeđenja bila izložena političkom progonu, suspenziji osnovnih ljudskih prava i mogućoj fizičkoj likvidaciji – evidentno je da Rusija ovakvim svojim postupkom krši odredbe međunarodnog prava i vrši očiglednu zloupotrebu institucije politčkog azila?!
2. Ukoliko Mirjana Marković i Marko Milošević po proceni ruskih zvaničnika jesu ugroženi, to jest ukoliko su u ovoj zemlji zaista suspendovana njihova osnovna ljudska (i politička) prava, ukoliko drži do dostojanstva zemlje i građana koje predstavlja Vlada Republike Srbije morala bi da traži odgovor na pitanje: ko to i čime ugrožava bilo koja prava ovim nevinim žrtvama?!
3. Takođe, nije bez osnova i upitanost o tome da li Rusija ovakvim činom izražava stav kojim Srbiju smatra neslobodnom ili dikatorskom zemljom?!
4. Zbog čega ova država, njen predsednik i premijer, Ministarstvo unutrašnjih ili spoljnih poslova još uvek nisu uložili zvaničan protest Rusiji zbog ovakvo očigledno ponižavajućeg tretmana naše zemlje i njenog pravosudnog sistema?!
5. Dodatno, nije bez osnova i upitanost o tome da li je ─ to jest kada je,
kojim aktom i koliko puta ─ srpska Vlada uopšte tražila izručenje navedenih lica po osnovu međunarodne poternice?!
6. Ukoliko je protiv Mirjane Marković optužnica podignuta jedino za krivično delo podstrekavanja na zloupotrebu službenog položaja zbog davanja stana dadilji njenog unuka – ostaje pitanje : šta je sa njenom mogućom umešanošću u otmicu i ubistvo Ivana Stambolića, baš kao i istragom o ubistvu novinara Slavka Ćuruvije, šverc duvana, etc...!?
7. Zašto protiv Marka Miloševića još uvek ne postoji podignuta optužnica ni po jednom osnovu za brojna krivična dela (pretnje, utaje poreza, šverc duvana...)?!
8. Da li su ova lica tajno možda dobila aboliciju i od naše države ukoliko se zna da su istu napustila sasvim legalno: sa uredno kupljenim avionskim kartama, prolaskom pasoške kontrole i uz adekvatnu medijsku pratnju?!
9. Poređenja radi, ruska vlada godinama već sličnim povodom ulaže ogorčene proteste britanskoj i američkoj vladi zbog davanja azila Ahmadovu i Zakajevu koje Rusija traži pod optužbama za terorizam (http://www.danas.co.yu/20040910/globus1.html).
10. Imamo li u vidu izjave ministra Velimira Ilića iz avgusta 2005.godine kada je, zbog pitanja o Marku Miloševiću TV ekipi B92 poručio da su bolesni i zreli za psihijatriju, te da proces protiv Marka Miloševica, koji, po Ilićevom tada izrečenim stavom, nije okončan ni posle pet godina i ne treba dalje da se vodi (poslušati tonski zapis B92: Vi ste za kliniku) – a u svetlu gasno-naftnog sporazuma sa Rusijom kog je (iako nije u njegovoj direktnoj nadležnosti) potpisao upravo navedeni ministar – nameću se i brojna pitanja o mogućoj eventualnoj povezanosti ova dva događaja...
11. Ukoliko je strateški interes Srbije da se Ruskoj federaciji po rečima ministra Dinkića, praktično pokloni NIS (sa sve tržištem i monopolom), a s obzirom da se odredbe navedenog sporazuma još uvek čuvaju kao državna tajna, ko građanima Srbije garantuje da se kao partneri Gasproma u ovom poslu eventualno neće pojaviti i navedena lica?!