Kultura| Umetnost

Nije fer prema atleti Aleksiću ... čoveku od čelika

Đorđe Bobić RSS / 12.10.2012. u 17:52

8080222205_c83aa46839_z.jpg 

Nikada nisam razumevao taj moj poriv da sakupljam razne isečke iz novina, stare fotke, neke beleške koje se ne mogu više pročitati i to sve strpano u staru kutiju za cipele pa onda sa vremena na vreme zaronim u tu hrpu, pola bacim a drugu polivinu oper vratim unutra, niti znam zašto sam ono bacio a drugo sačuvao ali tako je to oduvek. Pre neki dan nađem isečak iz nekog stranog časopisa gde je slika Marine Abramović kako u nekom njujorškom muzeju sedi a preko puta nje neka osoba pa se gledaju dugo oči u oči i to je veoma važan umetnički čin sa obzirom da je u tako respektabilnom muzeju instaliran a i piše da ona ostaje a oni sa druge strane se menjaju, posle sam se setio da je prošle ili već neke godine u silosu Žitomlina bila njena fotka gde sedi na belom konju, držala je belu razvijenu zastavu objavljujući verovatno predaju mada je delovala kao da predvodi iako iza nje nije nikog bilo.

Nekada, kada bejah mlađi gledao sam njene  performanse sa žarom misleći

 u sebi – u ali im je j..... kevu a kad me je drug pitao zašto tako mislim rekao sam mu da ništa nije razumeo i da je bolje da odemo na pivo jer on za drugo i nije, tako je to bilo jer i ja nisam baš njene gestove kapirao.

Prođoše godine, pivo više ne prija kao nekad, unuci zvocaju zašto još uvek pušim, neke dijete pritom i onda kad sam našao tu sliku MA i setio se one fotke u Žitomlini počeh da mislim o njoj, a dobila je i Trinaesojulsku nagradu od države Crne gore i takođe neku od Karića ovih dana, odoh na Wikipediu (the free encyclopedia) da proverim da li sam to sve nekada razumeo, zbog čega sam mislio da ona j... kevu svetu i poretku svetskom svojim delovanjem. I nađoh da piše o njoj:

Марина Абрамовић (Београд30. новембар 1946.) је уметница перформанса са међународним угледом. Сликарство је у самим почецима заменила за боди арт, односно бол, покрет, мимику, гест, инсистирајући на језику тела играча, акробата, сеоских врачева, тибетанских калуђера и шамана.  Исцрпљивање тела постала је основна карактеристика њеног перформанса. Живи у ЊујоркуСАД.“.

A onda o njenoj umetnosti:

“Перформанс (енг. представа, представљање, изведба) је једна форма акционе уметности настала шездесетих година 20. века, као посљедица повезивања боди артахепенинга, одређених схватања позоришта и ритуала примитивних цивилизација.

Перформанс се поставља против представе о уметности која је продајни, трајни објекат и подвлачи пролазност уметничког дела и критикује раздвојеност уметничког дела од уметника. У средишту пажње нису улоге као у позоришту или слике и објекти као у ликовној уметности већ акције, покрети и процеси. Перформанс уметници не дају ништа друго осим себе самог.”

Posle na istom sajtu nađoh i opise njenih performansa gde se izlagala raznim opasnostima po svoje telo, izlagala se smrti i još svašta pa je time postala respektabilna planetarna umetnica. Tako o njoj nikada nisam mislio, svakako ne kao o umetnici već kao o borcu protiv zabuđavelog sveta i njegovih pravila koja je realan život prevazišao. Ali sada sam u dvoumici, umetnica ili borac i to je verovatno razlog zašto je uopšte stara fotka sa MA okupirala moju tastauru. Počeh da nešto mislim unazad i naknadno uočavam šta ona to radi inscenirajući u sećanju slike i događanja što me je nekada impresioniralo. 

Mišljah tada da Marina Abramović dovodeći sebe i svoje telo (o njenom duhu nema reči na toj Wikipediji) u čudne, neobične, nesvakidanje, opasne situacije koje joj prete ozledama skreće time pažnju na sebe i to je njen izabrani način da obavlji zadatak spasavanja planete ili bar da bi opomenula okolinu da je vrag odneo šalu. Ipak, kad se sve to pogledam sada, iz pozicije kad sam na dijeti, realno i bez mladenačkog (a možda je to moj problem) naboja shvatim da tu nema univerzalne poruke o spasavanju bilo čega osim da je ona sama neobična i sasvim posebna pojava nasuprot većini stanovnika planete. To bi mogla biti poruka.

Van uobičajenog kulturnog modela koji dominira ona se iskazuje u drugom, posebnom svetlu, pokazuje mogućnosti svoga tela, deluje to mazohistički, ali pošto njeno prikazivanje neko plaća to ipak dolazi u vode standardnog modela razmene koji postoji odvajkada pa je njen napor da bude izuzetna duhovna vrednost i poziv ostalima da zakorače u novu budućnost i spasavanje posrnule planete, doveden u pitanje. Ne bih ja hteo da umanjujem njenu značajnju ulogu priznatu kao sasvim poseban umetnički izraz koji zaslužuje neobično veliku pozornost ali vidim da MA angažuje svoje telo slično onima što su pred publikom gutali žilete, vatru, nabadali se mačevima a posle poturali šečir za kintu ili onaj Aleksić što se kačio na visoke konope pa ostala priča za njim: „padnem sa 15 metara visine na golome betonu i začudo ostanem potpuno nepovređen i posle su me građani Sarajeva prozvali ČOVEK OD ČELIKA“. Onda ima hodača po žaru na trgu opet za naknadu ili kao religiozni obred bez lukrativne dimenzije, pa ležanje na gvozdenim šiljcima a ima i još mnogo drugih radnji za samooštećenja ne bi li se pokazao neko kao sasvim poseban i izuzetan ali uglavnom je bilo uz naknadu. SVE JE ISTO, zamalo da izgovorim samom sebi, ali sam se na vreme trgao.

Odvajkada te stvari rade razni čudaci i vešti ljudi, bilo je i prevaranata jer bez njih svet nema smisla, to se smatralo i nazivalo cirkusom za narod, istina bili su neki povlašćeni koji su to radili pred vladarima po dvorovima ili su od toga pravili religiozni spektakl pritiskajući svojim veštinama zaplašeni i zblanuti narod tvrdeći da ih je sam Gospod (razni Gospodi, zavisno od geografske širine) poslao. Ipak preovlađivalo je predstavljenje za narod jer vladaocima je sve bilo jasno i podržavahu to pa se održalo čak i do danas Ima cirkuskih trupa kojekuda pod šatorom a koji nose sa sobom i razapinju ga po selima i varošima, do pre neku godinu, sećam se bilo i na Vračaru ispred onih zidova od kojih posle nastade Hram,  sve to isto pokazuju i kupiš kartu i gledaš i struniš se svaki put kad neko proguta žabu na tvoje oči ili se beči a oči mu skoro u krilo da ti upadnu, pa onda oni na trapezu, ali tu se umetnost nije pominjala, niko nije od njih koji su pošteno određivali svoje veštine nije mislio da će završiti u muzeju, ediciji neke od istorija umetnosti a sa druge strane mislim da se društvo, em ih nije klasifikovalo u umetnike em ih je uvek gledalo sa malom rezervom, nije na odgovarajući način prema njima ponelo, nije ih uvažavalo a i karta je bila jeftinija od piva.

Dobro, kad je o pivu uočio sam dve stvari, pivo mi ne ide više kao kad sam žicario da me puste u šatru i drugo, sad sam ukapirao da je razlika koju sam uspeo kao laik da uočim u tome što je MA pridodala (ej, šta taj marketing sve može!) sebi i svojim aktivnostima na samomučenju intelektualni predznak i posebno naglasila svoj  umetnički status, sa porukom se nije mnogo zamajavala a u tome je istablišment njeno umeće podržao jer svi od toga imaju neku korist, bilo materijalnu bilo onu virtuelnu koja nema objašnjenja osim da nešto novo uvek treba da se pojavi na sceni. Pošto je sve po svetu zasićeno nagomilanim umetničkim iskazima, narodu pomalo dosadno, eto i taj pank ili rep, o operi ni da se govori, umetnici su kazali skoro sve pa se sada pomalo ponavljaju  Posebno je nešto tako atraktivno kao MA i jasno bez uvijanja istablišmentu dobro došlo, ima da pokaže kako i posle onih umetnika što slikaju, vajaju, igraju ili pevaju neko ko može da podrži umetnički tržišni sistem ali na sofisticiraniji način nego oni iz šatre.

MA je slika u živo, model koji nije naslikan i za posle ili nadolazeće naraštaje ne ostaje osim na fotki, traje samo dok se poza održava i događa a to piše na Wiki a i ja se sećam pasusa o njenoj umetnosti: “Ножеве је користила тако што их је брзо забадала између прстију, а кад год би при брзини засекла прст узимала би други нож.”. Probali smo to kad bejasmo mlađi uz neko amerikansko piće ali nismo menjali noževe.

P.S.

Umetnički „stari“ način je da se nudi urađeno delo a umetnik, on sam nije važan, samo njegovo delo je u fokusu i ostaje, to je bio model u kome se kultura stvarala i održavala stolećima, čak je ostalo po nešto i od crteža po zidovima pećina a žrtvovanje putem mučenja članova plemena da bi se onaj odozgo umilostivio nije beleženo.

Performer nudi sebe, svoje telo koje u trenutku izvođenja performansa postaje delo i traje dok performer ne ode da odahne. Nema dela koje ostaje, ostvarenje traje dok se prikazuje posle toga nema više, može da ostane u sećanju.

Performer nudi sopstveno telo što je plagijat iz praistorije ili Inka ili već nekih drugih civilizacija koje odoše u istoriju pa se o njima priča sa čuđenjem, divljenjem ili nostalgijom.

Nađen je novi način za uzbuditi duhove i održati cenu spektakla neophodnog još od Rimskih arena jer cirkuzanti više ne prolaze i tretirani su kao prevaziđena forma, retrogradna i nedostojna nove vrsne i napredne kulture ali kada im se da umetnički predznajk onda je cena gutanja žileta mnogostruko veća a gutač može ii do vitrine muzeja da stigne kao primer za civilizacijsko dostignuće.

 

I bez obzira na nedoumice koje sam ispričao Marina Abramović je i dalje moj favorit, ali samo borac.  

Atačmenti



Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

G r o f G r o f 18:27 12.10.2012

isto...

SVE JE ISTO, zamalo da izgovorim samom sebi, ali sam se na vreme trgao.


Dobro je da si se trgao - nije isto.
Ovde se ne radi o veštini već o originalnom spletu odnosa.
Gutač vatre je uvežbao tu tačku i ponavlja je do beskonačnosti i svako može to uvežbati izvoditi.
Da neko ponovi Marinin performans sa gledanjem, bio bi smešan. On se može izvesti samo jednom i kraj. Tu je razlika.

Đorđe Bobić Đorđe Bobić 18:36 12.10.2012

Re: isto...

isto...


Stav ti nije sporan, slično mislim i volim njene akcije ali ipak, ja sam stara škola i tvrdoglavo tražim neku poruku kada se nešto deklariše kao umetnost ili bar lepotu ... ovde sam zaista u nedoumici ... šta je dama htela da nam kaže ...

a sa onim oko gutača vatre se uopšte ne slažem ... oni bar nude veštinu koju ne može baš svako da navežba ...
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 19:05 12.10.2012

Re: isto...

ja sam stara škola i tvrdoglavo tražim neku poruku kada se nešto deklariše kao umetnost


Evo na primer ovo, "Rest Energy" sa Ulajem još 1980. Vrlo simbolično i sa nimalo naivnom porukom.



Što se tiče ovog zadnjeg performansa sa gledanjem u oči meni je deluje bezveze, usiljen i izveštačen. Ni nalik na neke njene druge radove. No dobro, to je već stvar ličnog dojma.

G r o f G r o f 20:03 12.10.2012

Re: isto...

ja sam stara škola i tvrdoglavo tražim neku poruku kada se nešto deklariše kao umetnost ili bar lepotu ...


ja sam mišljenja da je stavljanje poruke i lepote u umetnost svojevrsna "zloupotreba" iste.
u Srbiji nikako da prevazidju tu staru školu i naprosto ubijaju umetnost. nije ni čudo da umetnici beže iz nje jer sve što je novo tj. sve što iskače iz tradicionalnih okvira biva sasečeno u korenu.
ovde se vraćaju tek kad su zaštićeni ljušturom slave koju su stekli u svetu.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 21:32 12.10.2012

Re: isto...

stavljanje poruke i lepote u umetnost svojevrsna "zloupotreba" iste.


Umetnost radi umetnosti ustvari ne postoji ma o kojoj vrsti se radi, umetnost je deo kulture koji obeležava kulturni model i menja se sa njim ili ga menja ako je dovoljno snažna i ima poruku ... i uopšte nisam mislio na tradicionalne okvire koji guše umetnički iskaz, ima toliko primera koji nalaze nove načine i puteve da kažu šta misle i osećaju i da na taj način pošalju (opet) poruku o svom viđenju sveta ... ima naravno i pokušaja da se stavljaju brane i to nije samo ovdašnji način, toga ima svugde sve dok se pravi i autentični iskaz umetnika ne probije a to nije dato svim umetnicima. I još, lepota se podrazumeva bez obzira na rečnik ili sliku, neki put je zaista zastrašujuće, slikar Veličković na primer, ma koliko teško za gledanje lepota te opomene i strahotne poruke se ne može poreći.

Stara škola kaže da ako nema poruke i ako umetnost nije svrsishodna i u skladu sa onim što se u društvu događa ili onim o čemu ljudi razmišljaju ili osećaju se zove odvajkada l'art pour l'art i nestane u vremenu bez traga mada je lepo i privlačno ...
AlexDunja AlexDunja 21:53 12.10.2012

Re: isto...

slikar Veličković na primer, ma koliko teško za gledanje lepota te opomene i strahotne poruke se ne može poreć

kad ga već pomenuste
mnogo je dobro kad nema mnogo boja
G r o f G r o f 22:02 12.10.2012

Re: isto...

Tu se razlikujemo...
Ti govoriš o umetnosti kao svom vidjenju sveta,
a ja o umetnosti kao pokušaju (ili uspehu) da se stvori svoj svet.
To, da li će se taj stvoreni svet poklopiti sa društvenim okolnostima koje će ga učiniti bitnim delom trenutka nema veze sa umetnošću.

sesili sesili 18:29 12.10.2012

Gledanje u oči...

To je radila i sa voditeljem, gostujući na Prvoj TV! Uzgred, od Karića je primila nagradu tek kada su je uverili da nije od države, nego privatna. Površno znam šta radi i prilično se dvoumim da li je to umetnost.

Meni je za pivo prestala sezona, sa ovim hladnim danima.
sevarlica sevarlica 19:18 12.10.2012

Ulica

Akrobati Aleksiću treba dati ulicu u Beogradu.
Na stranu što je u svoje vreme bio Mega-Giga Car poznat po akrobacijama, čovek je uspeo za vreme drugog svetskog rata da snima prvi srpski akcioni film "Nevinost bez zaštite". Film koji je bio zabranjen u SFRJ koja ga je optužila za saradnju sa okupatorom koji ga je takođe optužio za saradnju sa pokretom otpora :)
buckoalisac buckoalisac 20:04 12.10.2012

Re: Ulica

sevarlica
Akrobati Aleksiću treba dati ulicu u Beogradu.


Ima u Zemun Polju, ako računaš Zemun Polje u Beograd.
G r o f G r o f 20:39 12.10.2012

Re: Ulica

i Ličani konja za trku imaju...

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 21:59 12.10.2012

gledanje

Pre neki dan nađem isečak iz nekog stranog časopisa gde je slika Marine Abramović kako u nekom njujorškom muzeju sedi a preko puta nje neka osoba pa se gledaju dugo oči u oči i to je veoma važan umetnički čin sa obzirom da je u tako respektabilnom muzeju instaliran


ne može to s fotke, treba bar film pogledati (the artist is present)

ja gledala u KCB, s kćerkom i devojkom od sina.

i tako, nas tri u bioskopu, a kako film odmice, a meni knedla raste u grlu, vrlo brzo sam smrcala i grcala u potaji, pogodilo me u mozak i srce i bilo me blam sto sam se rasplakala i sto nisam mogla da se zaustavim.

i posle bioskopa, pitam ja ove moje cure, one su nova generacija, drugacije su, zapravo kazem, da sam lila suze i gutala knedle, kazu one - i mi smo.

pogledaj film, ne mozes da ne osetis to. ogromnu empatiju i emociju, uzasno jako. a nista ne radi. samo sedi i gleda, do koske prisutna.



EDIT: ocu kazem, stvarno nije ko sto kazes "veoma važan umetnički čin sa obzirom da je u tako respektabilnom muzeju instaliran".

satinelle satinelle 01:36 13.10.2012

Re: gledanje

EDIT: "veoma važan umetnički čin sa obzirom da je u tako respektabilnom muzeju instaliran".


Nije bitno gde je instaliran. Bitno je koliko vredi, a ukusi su razliciti. Po meni ovde najvise vredi marketing. To je sustina, a MA je na tom polju napravila izuzetan uspeh i za taj rad, sve cestitke.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 08:12 13.10.2012

Re: gledanje

Nije bitno gde je instaliran.

e tu se ne slažemo baš sasvim, da nije tamo gde se dogodilo ne bi se spominjalo a i kažete da joj je marketing super i ja to mislim i zato donekle dovodim u sumnju njen čin, ne samo ovo gledanje oči u oči već ceo model kome je pridodata umetnost ... umetnost i umeće, svi umeju nešto da rade i prave ali samo neki produkti umeća imaju poruku i lepi su i zato budu umetnost.
G r o f G r o f 15:11 13.10.2012

Re: gledanje

umetnost i umeće, svi umeju nešto da rade i prave ali samo neki produkti umeća imaju poruku i lepi su i zato budu umetnost.


kiču, dolazim...
AlexDunja AlexDunja 15:12 13.10.2012

Re: gledanje

a i kažete da joj je marketing super i ja to mislim i zato donekle dovodim u sumnju njen čin,


saglasna.

to je svrstava u liniju pikaso, dali, vorhol, rolingstouns, madona.....
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 15:20 13.10.2012

Re: gledanje

kiču, dolazim...

U bre al si neki ... ali čekam da vidim
dragoljub92 dragoljub92 17:41 13.10.2012

Re: gledanje

G r o f
umetnost i umeće, svi umeju nešto da rade i prave ali samo neki produkti umeća imaju poruku i lepi su i zato budu umetnost.


kiču, dolazim...

prejako

a povodom bakice, pa ne znam šta da mislim,ako je tamo tolko fale mora da nešto i vredi al meni izmiče šta.
pošto nisam sklon misaono -telesno-događajnoj umjetnosti ,uzdržao bih se od glasanja.
sima2000 sima2000 18:51 13.10.2012

Re: gledanje

pogledaj film, ne mozes da ne osetis to. ogromnu empatiju i emociju, uzasno jako. a nista ne radi. samo sedi i gleda, do koske prisutna.


Odgledao film na tvoju preporuku..film je pomerio nešto duboko u meni.. da umem da izrazim sopstvena osećanja svašta bi napisao, al pošto ne umem onda ništa :)

marta l marta l 23:19 12.10.2012

smisao i besmisao

Probali smo to kad bejasmo mlađi .....

Marina je sa petnaest godina svoju sobu u roditeljskom stanu ofarbala sa 32 kutijice imalina u crno. Ja sam u istom dobu vrata svoje sobe ofarbala u crveno, samo sa unutrasnje strane, naravno. elem, Marina ume dalje, dublje.....to je smisao, da sami podjemo dalje, dublje...
a besmisao kada pisu "nasa" MA, tek sada kada je svetska...

elis elis 08:08 14.10.2012

...

...Ujak je ispričao: "Mnogi umetnici su potpuno odani svome narodu, ali je najodaniji Dragoljub Aleksić, rodom iz malenog Knjaževca!" Deda je pitao: "Je l to ona protuva što grize lažni lanac!" Mama je rekla: "A što visi ispod aviona zakačen za zube i maše našom novom državnom zastavom!"...

B.Ćosić
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 10:09 14.10.2012

Umetnost



U čemu je razlika uz svo poštovanje Gospođe Umetnice performerke ? Ovo mi liči na umetnički čin, lepo je i ima poruku, na primer: saglasnost čoveka i prirodnog elementa na čemu opstaje život ali se ne uvršćuje u umetnički čin i neće toga biti u muzeju ...
G r o f G r o f 20:00 14.10.2012

Re: Umetnost

Đorđe Bobić


U čemu je razlika uz svo poštovanje Gospođe Umetnice performerke ? Ovo mi liči na umetnički čin, lepo je i ima poruku, na primer: saglasnost čoveka i prirodnog elementa na čemu opstaje život ali se ne uvršćuje u umetnički čin i neće toga biti u muzeju ...


Aham, ovo "lepo i sa porukom" je toliko originalno da bi sa malo marketinga kao od šale skupilo 850 000 gledalaca.
Ti si izgleda umetnost zamenio sa SMS servisom. Kakve su te poruke spopale.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 20:04 14.10.2012

Re: Umetnost

Kakve su te poruke spopale.


Pa kako da ti kažem ... svako ima neku slabost ka nečemu, pa i ja se ne izdvajam, padam na poruke ... a ti?
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 11:05 14.10.2012

Opet umetnost



Atleta koji nije dobio status umetnika ... nije u to vreme bila moda da se ima tim za marketing ...
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 12:15 15.10.2012

opet i opet umetnost

Marina Abramović: Sahrana u 3 grada
IZVOR: TANJUG
Poznata umetnica, rodjena u Beogradu, Marina Abramović planira sopstvenu sahranu, koja bi trebalo da se održi u tri grada - Njujorku, Beogradu i Amsterdamu.


Pa lepo ja vama govorim svo vreme ...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana