Društvo| Kultura| Ljudska prava| Politika| Život

Da li predsednik Nikolić i Srpkinje ubraja u Srbe?

Branislava Kostić - Narator RSS / 16.10.2012. u 13:14

Ako predsednik moje države, Republike Srbije, kaže: "Ni jedan Srbin ne priznaje genocid u Srebrenici, pa ni ja", za mene to može da znači nekoliko stvari (od kojih se neke međusobno isključuju, a neke i ne): a) ja nisam Srbin, jer sam Srpkinja, odnosno - predsednik Nikolić Srpkinje ne priznaje za Srbe, b) ima bar jedan Srbin (doduše ženskog pola) koji priznaje genocid u Srebrenici, a predsednik Nikolić to ne zna, pa mu treba javiti (što ovom prilikom i činim), c) predsednik Nikolić ne priznaje kao Srbina nikoga ko priznaje genocid u Srebrenici, što znači da ja, uprkos činjenici da bi svako objektivno prebrojavanje krvnih zrnaca pokazalo da imam pravo na dotičnu pripadnost, ipak ne mogu  sebe da smatram Srpkinjom, d) ja treba da tražim zvaničnu "ispisnicu" iz srpske nacije, jer nije lepo da prikriveno bivstvujem među onima kojima ne pripadam.

I, sad, kako da znam, jel' ja treba da popunim neki zahtev da tražim ispisnicu iz Srpske nacije, ili će mi je dodeliti država "po sili zakona", ili će mi neko zakucati na vrata da me pita kako to da sam se ja u nekim situacijama lažno predstavljala kao pripadnica srpske nacije (olakšavajuća okolnost je da sam umela da se -iz emotivnih i nekih drugih,  pretežno buntovnih, razloga  - predstavljam i kao Eskimka). Naravno, stvar može i da se zakomplikuje, pa da se od mene traži da dam krv na analizu, da se stvar jednom zauvek raščisti. E, to već može da bude nezgodno, jek - kako ja da znam da li su moje babe i prababe bile verne svojim muževima, i šta ako se pokaže da pored dede Ukrajinca i pra- pra babe Jevrejke (oboje sa istog kraja genetskog drveta) imam i neke druge sumnjive pretke, pa se pokaže da procenat "srpskih" gena u mojoj krvi nije 73, već 61%, ili, recimo (ako su te prababe bile baš sklone vrdludanju) samo 59%? Uostalom, koliko procenata nacionalnih gena treba da bi neko imao pravo na pripadnost nekoj naciji?

Ili je stvar, kako i dolikuje Srbima kao nebeskom narodu, više duhovna, pa bi se onda valjda našli ti neki duhovni oci, ili neki drugi, pa da me procene sa te strane. Ako to bude praksa, ja samo molim da me ne vode pred pedofile, licemere, mrzitelje i ubice, jer sa takvima ne bih da budem u kontaktu, pošto imam osetljivu kožu - dovoljno je samo da se približim bilo čemu prljavom - i odma'  mi iskoče plikovi (i na koži i na duši).

To bi bilo to, odnosno - to bi bilo ono za šta imam snage.

lakše mi je da se sprdam sa besmislenom izjavom čoveka koga nam ljudi i sudbina odrediše za predsednika, nego da sa blogerima polemišem o tome da li je u Srebrenici bilo genocida. Zašto? Zato što bi me zbog komentara jednog dela blogera  bilo sramota pred srebreničkim žrtavama. Na ovom i na onom svetu. 

I zato što je oktobar 2012. godine i ne pada mi na pamet da se pravim da je ponovo poslednja decenija dvadesetog veka.

 



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana