Juče sam pogledao film "Zajedno" Mladena Matičevića. Premijerno prikazan u septembru 1991, glavne uloge igraju Milica Zarić, Aleksandar Srećković Kubura, Aleksa Srećković, i Branimir Popović. Film je malo bajat, ali tema koju želim da dotaknem je večna.
Film je niskobudžetni, pomalo ostavlja osećaj pozorišne predstave, ali lepo urađen. Cela radnja odigrava u dva prostora i sa jedva četiri-pet likova. Ipak bio mi je dovoljno zanimljiv da sam ga pogledao do kraja.
Ukratko, priča je o Urošu i Mariji. Uroš je nekad bio profesor književnosti na fakultetu i imao je aferu sa studentkinjom (što mu Marija u srcu nikad nije oprostila). I još ima problem s kockom, zbog čega je u dugovima, što naravno krije od Marije. Film počinje u trenutku kad su njihovi odnosi već prilično zahladneli (Uroš spava na kauču u dnevnoj sobi), a uskoro saznajemo da je Marija (inače uspešan arhitekta) u intimnoj vezi sa poznatim tajkunom (Marko). Uroš je jedno veče, kad je Marija navodno ostala duže na poslu, shvatio da ona ustvari ima ljubavnika. To je baš u trenutku kada Marko se zvanično razveo, obećao ljubav Mariji, i ponudio joj brak. Između Uroša i Marije izbija svađa. Marija sve priznaje i odlučuje da napusti Uroša. Zove Marka da dođe po nju. Uroš presreće Marka na ulici ispred kuće, i dok se Marija sprema, poziva ga u kuću da se dogovore o budućnosti. I tu zapravo počinje prava drama. Uroš zaključava vrata iznutra, u kući su ostali on i Marija. Sve dok Uroš nije objasnio koliko je on voli, i dok Marija nije promenila mišljenje i napustila Marka.
U međuvremenu, Uroš je Mariji razbio mobilni telefon, presekao kućnu telefonsku liniju, i u fizičkom obračunu je oborio na krevet kako bi joj intimno rekao koliko je voli, i da ne može bez nje. Marko šalje "tvrdog momka" da provali u kuću, onesposobi Uroša, i oslobodi Mariju. Medjutim Uroš sređuje tvrdog momka, a takodje i samog Marka. Marka je vezao, i sa zaplenjenim pištoljem igra ruski rulet. Prislanja pištolj sebi na čelo, pa onda Marku, i tako u krug, s namerom da jedan od njih dvojice ili pogine ili prizna poraz i odrekne se Marije. Marija sve to gleda u očajanju. U jednom trenutku Marko priznaje da nije spreman da pogine za Mariju. Uroš ostavlja pištolj, i onda napušta Mariju. Nekoliko meseci (ili godina kasnije), Uroš je opet postao uspešan, i vratio se Mariji koja ga je verno čekala.
A šta je poenta ove priče? "Ovaj film je naš način borbe za porodicu. Uroš je eto bio spreman na najveće žrtve da osigura opstanak porodice", kaže (valjda u šali) Aleksandar Srećković. Ja bih dodao, poruka moze biti i ovo: ma koliko da si jak, čovek je najjači na svom kućnom pragu. Ili možda: Uroš je Mariji očitao lekciju o tome kako se ne treba kurvati. Ili možda ovako: onaj koji je jači uzme ženu.
Sve su to mogući odgovori, ali sa stanovišta Uroša. A Marija? Meni se čini da je ona uhvaćena između dva zida, bez prava glasa i izbora. I baš u tome je moj problem sa ovim filmom. Zato predlažem da se napravi novi film, ovaj put sa obrnutim ulogama, tako da Uroš bude bez prava glasa i izbora. Recimo: Uroš odluči da ostavi Mariju. Marija zaključa Uroša u kući, pa ga malo maltretira i drži kao taoca, sve dok Uroš ne shvati da je Marija jedina mogućnost za njega.
A kad Uroš pokuša da objasni Mariji žasto je napušta, da je to zbog njenih neprekidnih laži, da joj više ne veruje, da je više ne voli, Marija će na to reći "Nema šanse. Jer ja tebe volim najviše na svetu".
Pa da vidimo kako bi to prošlo.