Šarm el Šeik je jedno totalno sumanuto mesto za živeti. Ponekad mi se čini kao da sam deo nekog socijalnog eksperimenta. Populacija je sastavljena od svih mogućih nacija, veroispovesti, starosnih dobi i socijalnih statusa. “Starosedeoci” su oni koji su došli ovde pre 20-ak godina a pravi starosedeoci, beduini, su potisnuti u Sinajsku pustinju. Većina Egipćana koju viđam ovde je došla skorijih godina tako da nije retkost da “beli” starosedeoci znaju više o ovom mestu nego sami Egipćani. Ovde moram da napomenem jednu važnu stvar – Beduini i Egipćani nisu isto! Do skoro niko se nije rađao u Šarmu i niko nije sahranjivan u Šarmu. Porodilišta su počela da se otvaraju poslednjih par godina a groblje još uvek nije ni u kakvom planu.
Bez obzira na sve to kroz Šarm godišnje prođu milioni ljudi. Većina turisti. Nema precizne kalkulacije koliko u stvari ovde ima stalnih stanovnika ali je moja slobodna procena negde oko 10ak hiljada. Tih 10-ak hiljada nije uvek istih 10-ak hiljada ljudi. Migracije su veoma intezivne u svim pravcima. Ja bih sebe svrstala u one polu-starosedeoce (skoro 9 godina ovde) tako da sam se svega naslušala i nagledala a ko zna kakvo me iznenađenje očekuje sutra.
Najzanimljivije je kada se organizuje neki društveni događaj poput žurke ili tako nečega. Po definiciji, osoba koja je organizator ima u svom najužem krugu pripadnike najmanje 10 nacionalnosti i 3 veroispovesti. O individualnim životnim pričama da i ne pričam. Većina ovih ljudi nema ništa zajedničko osim posla kojim se bave. U mom slučaju ronjenje.
I tako ja onomad odlučim da organizujem žurku za najmanje 50 ljudi…kakve sam svojevremeno pravila u Beogradu. Za tu priliku odaberem klub koji se nalazi negde na geografskoj sredini Šarma tako da je lako dostupan iz svih pravaca a i dobar sam ortak sa menadžerom. E, onda su krenule moje muke. Među mojim zvanicama je bilo ljudi starosnih dobi od ranih 20-ih do kasnih 50-ih. Mnogi vegetarijanci i vegani.
Misija no.1 –sastaviti jelovnik koji će odgovarati svima i postarati se da se dobije torta u kojoj nema jaja ili bilo kakvih mlečnih proizvoda. Ok, to je bilo rešeno za par dana: Vegeterijanski kari i Marokanski pileći kus-kus za mesoždere sa million kojekakvih salata. Čak sam uspela i da izbunarim tortu bez jaja a mleko je bilo zamenjeno kokosovim mlekom. Mission accomplished!
Misija no.2 – sastaviti play listu muzike u trajanju od najmanje 6 sati. E, tu je došlo do QQ i naopako.
Trebalo je da sastavim nešto što je bezvremensko, nešto što je zabavno, nešto na šta može da se đuska, nešto sto je standard ali ne i previše predvidivo i na kraju krajeva nešto što i ja volim i slušam. Msliiiiiim, ipak sam JA domaćica. Pa neću valjda da se smaram na sopstvenoj žurci. Morala sam i da ispoštujem svoju rezoluciju donešenu u nekom davnom moment kada sam odlučila da slušam samo veselu muziku.....ma šta to značilo.
Nakon približno 3 nedelje svakodnevnog rada na listi ona je od prilike izgledala ovako:
Prvi malo "lakših" nota kao na primer ovo . Praćeno nečim kao ovo na primer. Čisto zato što volim Rendy Crawford. Tu normalno mora da dođu i ovi i više razloga. Prvo odlični muzičari, drugo odlična pesma, treće....ipak smo u Egiptu - da se ispoštuju domaćini. Tu sam ga još malo začinila sa ovim i za one mlađe iz novije produkcije a i meni se sviđa nešto kao na pr. ovo. Onda sam ubacila nešto i za moje francuske prijatelje u vidu ovoga. I sve tako nešto u tom stilu. A onda sam počela da malkice ubrzavam sa nečim kao ovo na primer. Prosto nisam mogla da odolim. Nogice same cupkaju. Pa dalje nastavljam sa ovim. I onda su svi dobili po parče torte ;-). Sve se dalje nastavlja u smislu ovoga i ovoga. Naravno nisam mogla da zanemarim odličnu dance muziku 90-tih kao na primer ovo ili ovo. Tu sam naravno morala i da ubacim nešto novije produkcije kao na primer ovo a za moje ruske prijatelje ovo. I sve tako 5 sati.
A onda chill out u poslednjem satu u smislu ovoga nakon čega bi sledilo nešto kao ovo i naravno ovo.
Na kraju je žurka ispala bolje nego što sam očekivala a gosti sastavljeni od engleza, nemaca, francuza, belgijanaca, egipćana, tajlađana, meksikanaca, italijana, norvežana, finaca, rusa, ukrajinaca (insistiraju da se stavljaju u različiti koš), amerikanaca, bugara....sigurno sam nekoga zaboravila su se slatko nađuskali i otišli kući pevajući.
Izgleda da nije samo ronjenje to što nas veže. Muzika je isto veoma jak faktor na svakom nivou i u svakom životnom dobu. I JESTE univerzalna. Nadam se da biste se i vi dobro zabavili uz ovu muziku....a tek tortu da ne pominjem ;-)