Gost autor

ZIPLESS FUCK

vladimir petrovic RSS / 25.10.2012. u 10:10

U Beogradu je Sajam knjiga. Ovim tekstom želim vam preporučiti da kupite neku knjigu Erike Džong (Erica Jong).

Ja sam Erika. Njujorčanka sam. I Jevrejka, naravno. (A Nice Jewish Girl from New York, kako se to u zezanju kaže).

Isak Baševis Singer, koji je jedan od mojih najomiljenijih autora, o sebi je zapisao: „U najvećem delu mog života za mene postoje samo dve istinske strasti - žene i književnost. Njihov sam rob". Ja, sa svoje strane, mogla bih to staviti ovako: „U najvećem delu mog života za mene postoje samo dve istinske strasti - muškarci  i književnost. Njihov sam rob". To stvarno mislim.

Eh, ti muškarci!

Da krenem od onog osnovnog. Ja sam spisateljica. Dušom i srcem. A muškarci podjednako igraju izuzetno važnu ulogu u mom životu.

Uostalom, četiri puta sam se udavala. Do sada.  Kažu da ima i gorih slučajeva, s tim što se to uglavnom događa glumicama (Elizabeta Tejlor se udavala osam puta, zar ne?). Ali ja nisam glumica. Ili jesam, kao i svaka spisateljica. Žena sa maštom. Ipak, dodaću da sam danas, kao dama u izvesnim godinama, zadovoljna mojim poslednjim suprugom. Fini čovek. Valjda neću više dolaziti u iskušenje da se ponovo - udajem.  

Mnogi me znaju kao spisateljicu koja „piše one bezobrazne knjige". Neki čak kažu da sam „ženski Henri Miler". Tačno je da se mnogo bavim seksualnošću, sa posebnim zadržavanjem na ženi, uz korišćenje mnoštva tzv. bezobraznih reči, premda mi to nije najvažnije. Moje knjige su više od toga, a moje polazno stanovište je da žene treba otvoreno da govore o svojim željama i potrebama. I da budu ispunjene.   

Seksa nikad dosta.

Priznajem da je u mom životu bilo seksa svake vrste, ali relativno malo prisnosti. Činilo mi se da večno ostajem nekako izvan onoga što moje telo doživljava i sve vreme sam o tome kritički razmišljala - bez obzira  na to da li sam uspela svršiti ili nisam. Često sam baš o tome pisala. Tražeči novog muškarca.

U „U postelji sa demonom" pomenula sam ovaj slučaj: „Starica se ne usuđuje da svoju vaginu nazove njenim pravim imenom. Sve što uspeva da promuca je „tamo dole". Ona je čedna samo na rečima. Telo joj je bilo pohotno, podatno i sočno. Kad god bi joj se neki muškarac dopao, osetila bi pravu poplavu u svom međunožju i bila uverena da oko sebe širi miris hormona i telesnh sokova. Naravno, to nije primećivao niko osim nje, ali je ona bila toliko postiđena sočnošću svojih intimnih delova da se zanavek odrekla muškaraca i seksa. Priča ove žene, koja je svojevremno i komična i tragična, zapravo predstavlja priču o krajnje nepotrebnom i samonametnutom žrtvovanju".

Što bi moj ovdašnji domaćin Vladimir rekao: Čemu? Mislim na ono „krajnje nepotrebno i samonametnuto žrtvovanje". Ja nisam htela da se sputavam. Alternativa mi je bila da postanem intelektualna kaluđerica. Nisam htela. Nije zabavno biti intelektualna kaluđerica. U njoj nema životnog soka.

Sve je počelo sa Strahom od letenja, mojom prvom knjigom. Protagonista Izadora Ving je lepa, strasna i senzualna, ali oseća užasan strah od svoje snage i slobode: možemo reći da ima strah od letenja. Rastrzana je između konvencija i neodoljive želje za erotskom i psihološkom slobodom. Njeni brakovi lako propadaju, njene ljubavi se potapaju, tako da se ona nalazi u procesu stalne autoanalize. Naime, ona je neumorna sanjarka koja želi (1) da bude slobodna, ali i da (2) pronađe idealnog partnera i ostvari savršen ljubavni spoj lišen osećanja krivice i bilo kakvih stega. Otvoreno sam govorila o seksu, erotici, homoseksualnosti, braku, ljubavi, vernosti, o „ženi kao seksualnom objektu" , premda je bilo situacija u kojima su meni muškarci bili samo „seksualni objekti". Ta knjiga je  izazvala burno reagovanje u Americi: puritanci su knjigu smatrali prostačkom i pornografskom, zgražavajući se nad mojom smelošću i otvorenošću. U mnoštvu negativnih kritika jedino su veliki pisci Henri Miler i Džon Apdajk pojavu moje knjige proglasili "književnim događajem decenije, a samo delo „prvoklasno sočnom, inteligentnom i žestokom prozom". (Izadora Ving biće heroina još nekoliko mojih sledećih knjiga).

Sa današnje vremenske distance, ne samo da se ne bih odrekla Straha od letenja, što su mi neki kritičari sugerisali, već sam ponosna na tu knjigu. Mislim da je to bila prilično smela i sočna knjiga - što su kvaliteti koji se visoko kotiraju na mojoj lestvici.  Međutim, napisala sam je kada sam bila veoma mlada - pre više od tri i po decenije. Prevođena je na mnoge jezike, i koliko ja znam, objavljena u oko dvadeset miliona primeraka. Postala je svojevrstan svetski fenomen. To mi je doneo slavu i novac. Niko nije mogao da očekuje da će ljudi tako prihvatiti taj moj prvi roman. Jednostavno, to se desilo kao udar munje. Kad na to pomislim, kažem sama sebi: „Kapu dole, Erika", jer se malo autora može pohvaliti da su za života doživeli da im  neko delo postane planetarno poznato i  proda se u tako velikom tiražu. (U odrastanju, mislila sam da ću pisati poeziju i biti profesorica književnosti, a ne i poznata spisateljica).

Ja sam skovala izraz Zipless fuck". Na srpski se prevodi kao „Ševa bez rajsferšlusa", dok Hrvati kažu „fukanje bez šlica". Evo objašnjenja:

Ševa bez rajsferšlusa bilo je nešto više od običnog jebanja. Bio je to platonski ideal. Bez rajsferšlusa zbog toga što bi u trenutku kad se nađete zajedno  svi rajsferšlusi otpali kao latice ružinog cveta, a donje rublje bi bilo oduvano u jednom dahu kao paperje maslačka. Jezici bi se spleli i istopili. Čitava duša bi vam se preko jezika pretočila u usta bivšeg ljubavnika. Za prvoklasnu, vrhunsku ševu bez rajsferšlusa bilo je važno da nikada dobro ne upoznate tog muškarca. Bila sam zapazila, na primer, kako bi se svi moji zanosi rasplinuli čim bih se stvarno sprijateljila s muškarcem, čim bih počela da saosećam sa njegovim problemima, da slušam kako kuka na vlastitu ženu ili na bivše žene, na svoju majku, svoju decu. Posle toga bi počeo da mi se sviđa, možda bih ga čak i volela - ali bez strasti. A ja sam žudela za strašću... Tako je drugi uslov za ševu bez rasferšlusa bila kratkoća susreta. A anonimonost je mnogo značila da stvar bude još bolja.

Mada sam ih ja smislila, ne bih volela da se reči Zipless fuck urežu na moj grobni spomenik!

Mnogo sam putovala po svetu. Držala sam predavanja iz oblasti književnosti. Bila sam i u Beogradu (kao i u Novom Sadu) i bilo mi je lepo. I danas se sećam kako je  Beograd lep i dopadljiv grad. Dobro, to zvuči kao otrcana fraza, ali meni se stvarno tako učinilo. Sviđali su mi se i neki ljudi, ali i - golubovi, kojih u Beogradu ima puno. Obožavam golubove, čini mi se da simbolizuju mir i ljubav. Dogodilo se malo čudo dok sam držala predavanje beogradskim studentima na Filološkom fakultetu jedan golub je uleteo u učionicu. Naravno, bio je uplašen i zbunjen zbog svega što ga je snašlo, ali mi smo se svi zdušno potrudili da ga uhvatimo i pustimo da odleti. Ništa lepše od jata golubova na gradskom trgu! A da ovi moji komplmenti Beogradu nisu samo kurtoazija, reći ću da sam se u jednom intervjuu Njujorkeru setila Beograda, rekavši: „Uvek mi je drago da čujem da, od Beograda do Hong Konga i Tokija, žene uobičajavaju da mi kažu: 'Ja sam Izadora Ving'"  ("The thing that amazes me most is to go to Belgrade or Hong Kong or Tokyo and have people say, ‘I am Isadora Wing' ").

Kroz Izadoru Ving ja sam u određenoj meri projecirala samu sebe, ali je bilo tamo i mnogo skrivene fantazije. Zapravo, u Strahu od letenja bilo je daleko više fantazije nego stvarnosti, jer je većina Izadorinih seksualnih avantura bila razočaravajuća u poređenju sa onim što se odvijalo u njenoj razularenoj mašti. To verovatno važi za većinu ljudi. Stvari o kojima maštamo predstavljaju prečicu ka našoj samospoznaji. Ali pada u oči da ona veoma voli muškarce, baš kao što ja lično volim muškarce. S tim u vezi, reći ću iskreno da sam isprobala par puta i ljubav sa ženama, ali mi je to delovalo nekako previše mekano i ušuškano. Kao vruć kakao i šampite. Muškarci su, za razliku od toga, kao pikantni goveđi odresci. Njihova sirovost, njihov miris, njihova mišićavost raspaljuju moju strast. Žene su isuviše prefinjene, isuviše nežne, isuviše (usuđujem se da kažem) saosećajne. Eto - rekla sam... Kad god sam vodila ljubav sa nekom ženom, bilo mi je lepo - ali nisam imala onaj žestoki poriv da ponovim to iskustvo. Kako starite, heteroseksualni muškarci postaju sve ređi (vaši vršnjaci polako izumiru), ali i dalje ostaje toliko dražesnih žena. Ko zna šta budućnost nosi? Naučila sam da nikad ne kažem nikad.

Kad razgovaram s mladim piscima ja ima jednostavno kažem: Nemojte pisati ako nemate nešto da kažete! Polazim od sebe, jer ja sam jednostavno otvorila jedno polje za one žene koje hoće i koje imaju šta da kažu i za muškarce koji to mogu da prihvate.

Ja sebe ne doživljavam kao erotskog pisca. Sapfo je bila više erotski pisac od mene. Ako pročitate neka klasična dela, i ona su bila puna seksa i humora. Ako to izuzmemo, mi živimo u prilično puritanskom okruženju. U takvom svetu ljudi ne čitaju dovoljno, tako da i ne primećuju da se vekovima unazad pišu erotska dela vrhunske umetničke vrednosti.

Ja sam do sada napisala 23 knjige (romane i poeziju). Najviše sam uživala dok sam pisala istorijske romane, jer sam tada mogla da se povučem u Englesku osamnaestog veka, u renesansnu Veneciju, ili u antičku Grčku. Iza maske, kao što su dobro znali učesnici drevnih mletačkih maskarada, osećate se slobodno.

U svojim prvim knjigama povremeno sam isticala da, iz mnogih razloga, nisam pristalica velikog broja dece. Prosto sam govorila da neće ljudski rod da izumre ako ja ne budem imala decu! A ako se ikada odlučim da rodim, sigurno neću da napravim grešku pa da rodim više od jednog deteta! Tako se i dogodilo, ali tek u mom trećem braku. Ja imam samo jednu kćerku, koja mi danas mnogo znači u životu. Priznajem, bilo je problema u našim odnosima, mojoj kćerci se činilo da je imala „nesrećno i opustošeno detinjstvo kraj samožive i ambiciozne majke", što mi nije oprostila (Growing Up With Ma Jong: Yes, she was hippy-dippy and career-obsessed, but she worked hard to give me choices), ali su se kasnije naši odnosi potpuno izmenili na bolje. (Usput, i moja kćerka Moli Jong-Fast, danas je spisateljica. Udata je i ima troje dece).

Čitavog svog života bila sam feministkinja, ali veliki problem bio je u tome kako dovesti u sklad feminizam i neutoljivu glad za muškim telima. Dobro, za muškarcima! Nije to lako. (Kao pristalica braka pisala sam: Sva moja maštanja uključivala su venčanje. Čim bih zamislila sebe kako bežim od jednog muškarca, odmah bih počela da zamišljam i to kako se vezujem za drugog. Bila sam kao brod koji uvek mora da ima svoju matičnu luku. Prosto nisam mogla da zamislim sebe bez muškarca. Bez muškarca osećala sam se izgubljenom kao pas bez gospodara, bez korena, bez lica, nedefinisana). Moj stav je da feminizam dolazi i odlazi u talasima. Jedna generacija ga gura druga povlači. Mislim da to ima veze sa odnosom koji se razvija između majki i njihovih ćerki, ali ima i veze sa strahom muškaraca od žena, sa strahom od napretka, strahom od slobode, strahom od seksa i strahom od rađanja. Sve moje knjige bave se odnosom prema svim tim strahovima i pokušavaju da oslobode žene, ali i muškarce.

Volim da držim predavanja. Prvenstveno na književne teme, odnosno o jeziku, ali se predavanja često okrenu i na političke teme, kada se nekima učini da delujem pomalo levičarski (oznake „levičarski" i „desničarski" po mom mišljenju ne mogu adekvatno objasniti do čega je ljudima uistinu stalo; niko o sebi stvarno ne razmišlja kao o desničaru ili levičaru, već kao o osobi sa svojim ličnim kompleksnim stanovištima). Ponekad bivam izviždana, naročito u tzv. „radničkim sredinama" (čujem povike negodovanja, ali i uvrede: „Kurvetino", „Komunjarska, lezbijska kučko" i druge). Ali me to ne zbunjuje. Dobro je ako proizvodim ovakve reakcije, sigurno radim pravu stvar, govorim sebi. Tako je i sa mojim knjigama, koje su oduvek nailazile na kontroverzan prijem. Jedni su me zasipali izrazima mržnje, a drugi hvalospevima. Na to sam naviknuta. Kakav je to pisac koji ne uspe da uzburka emocije svojih čitalaca?

Na kraju, da kažem da podržavam LGBT populaciju, uključujući istopolni brak. (Jong supports LGBT rights and legalization of same-sex marriage and she claims that 'Gay marriage is a blessing not a curse. It certainly promotes stability and family. And it's certainly good for kids.'). Eto, ja sam dokazano pristalica braka, pa i istopolnog.

Moja napomena:

Neko će se možda pitati zašto sam se setio dobre, stare Erike, pored mnoštva novih imena među spisateljicama. Podsećam da sam već pisao blog o fenomenu jedne dame koja je postigla veliki uspeh širom sveta s knjigom o kinki seksu (E.L. Džejms: 50 nijansi sivog). Ali, meni više leži Erika Jong, iz mnogo razloga. Da pomenem samo neke: volim "zene s petljom", a trebalo je biti hrabar i lud pa spisateljsku karijeru početi sa kontroverznim Strahom od letenja; s pravom je zovu „ženom koja je pomerila granice"; volim pisce i pesnike koje ona voli (Singer, Miler, Lorens, Kolet, Simona de Bovoar, francuski pesnici, Kits, Silvija Plat, Vitman, plus Šekspir, Blejk, Sapho i drugi); volim što rado koristi citate pisaca koje voli, itd.  Šta ja mogu što se palim na profesorice književnosti/spisateljice (kao i na prevoditeljice)? Srećom, Erika Džong  je „Alive & Well", pa se ponaša i deluje kao da je u punoj snazi. Još ćemo je čitati.

Atačmenti



Komentari (65)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 11:33 25.10.2012

Eh, Horatio, te understatements

kao sto je ova
Podsećam da sam već pisao blog o jednoj dami koja je postigla veliki uspeh širom sveta s knjigom o kinki seksu (E.L. Džejms: 50 nijansi sivog)

su malo misleading.
Nisi ti pisao blog o "dami" vec o fenomenu njene knjige Fifty shades of Gray. O dami se nisi mnogo izjasnjavao, a njenu knjigu-prvenac, po sopstvenom priznanju, nisi jos bio procitao. Nadam se da sada jesi i da te je uzbudila. Mislio sam da ces o tome ovom prilikom - mene zaista zanima kako je tebe dojmila. Taj nam utisak nisi otkrio.

Sticajem neverovatnih okolnosti i ja ovih dana listam tu knjigu, ali nisam njom ocaran. Dama, istina, zna sve trikove spisateljskog zanata, ali sadrzaj i ceo plot mi deluju poprilicno suplje. Jeste, zahvaljujuci njenom umecu dobro se prodaje, i to je sve. Miss Steele (vestog li izbora imena) postaje savitljiva i fizicki i moralno u rukama Mr. Gray-a. Malo zacinjeno voajerizmom (ona e-mail prepiska), malo golicljivim natuknicama, i eto. Nekog ozbiljnije kinky sexa tu i nema, ali lova s neba pada. To je moj utisak.

Dakle, pokazao sam ti moj. Pokazi ti meni sada svoj.

P.S. Izvini na trolu, koji to bas i nije.

P.P.S. Sto se Ms. Jong tice, mogu samo da kazem da ja, kao i ti, imam naklonosti prema damama koje koriste dirty words, ali nisam presrecan kada to rade javno i preterano.
maksa83 maksa83 11:52 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

Sticajem neverovatnih okolnosti i ja ovih dana listam tu knjigu, ali nisam njom ocaran.

Na tu temu preporučujem recenziju koju je ispisao jedan moj drugar iz detinjstva a koji je posle jedno vreme bio urednik hrvatskog Plejboja:

Savršeni je*ač - kako (ni)sam shvatio 50 nijansi sive.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:52 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

Nsarski
...Fifty shades of Gray. O dami se nisi mnogo izjasnjavao, a njenu knjigu-prvenac, po sopstvenom priznanju, nisi jos bio procitao. Nadam se da sada jesi i da te je uzbudila. Mislio sam da ces o tome ovom prilikom - mene zaista zanima kako je tebe dojmila. Taj nam utisak nisi otkrio.


Hm. U pravu si.
Ne, nisam stigao da pročitam knjigu, više me je zanimao fenomen takve jedne knjige onda kada se pojavila. I ne stižem!

A vala nisam očekivao, iako cenim tvoju široku radoznalost, da ćeš ti potegnuti za tom knjigom. Ali, dobro. Kinki je kinki, pa se mnogi upecaju, he, he, he...

Nego, kao prvom (Kakva hrabrost!) šaljem ovu Erikinu pesmu:

ZAPOVIJEDI

„Ti zapravo i ne želiš biti pjesnik. Prvo, ako si žena, moraš biti tri puta bolja od ma kojeg muškarca. Drugo, moraš se pojebati sa svakim. A treće, moraš biti mrtva“ – iz razgtovora s pjesnikom muškarcem.

Ako žena želi biti pjesnik,
morala bi spavati u mjesečevoj blizini otkrivena lica;
morala bi hodati kroza se proučavajući krajolik;
ne bi smjela pisati svoje pjesme menstrualnom krvlju.

Ako žena želi biti pjesnik,
morala bi trčati unatrag kružeći vulkanom;
morala bi osluškivati ritam svojih krivica;
ne bi smjela postati doktorom seizmografije.

Ako žena želi biti pjesnik,
ne bi smjela spavati s neobrezanim rukopisima;
ne bi smjela pisati ode svojim abortusima
ne bi smjela spravljati jela od mesa jednoroga.

Ako žena želi biti pjesnik,
morala bi čitati francuske kuharice i kinesko povrće;
morala bi upijati francuske pjesnike da joj osvježe dah;
ne bi smjela masturbirati pišući seminarske radnje.

Ako žena želi biti pjesnik,
morala bi odstraniti trunje iz očiju;
morala bi osluškivati disanjemuškaraca dok spavaju;
morala bi osluškivati prostore između udisaja.

Ako žena želi biti pjesnik,
ne bi smjela pisati svoje pjesme kurčićima;
morala bi moliti da njezine kćeri budu žene;
morala bi oprostiti svom ocu njegovu najhrabriju spermu.

(Prevela Lidija Sklevicky, iz zbirke Voće & povrće)

Evo originalnog teksta:

THE COMMANDMENTS, by Erica Jong

“You don’t really want to be a poet. First of all, if you’re a woman, you have to be three times as good as any of the men. Secondly, you have to fuck everyone. And thirdly, you have to be dead.” - a male poet, in conversation

If a woman wants to be a poet,
she should sleep near the moon with her face open;
she should walk through herself studying the landscape;
she should not write her poems in menstrual blood.

If a woman wants to be a poet,
she should run backwards circling the volcano;
she should feel for the movement along her faults;
she should not get a Ph.D. in seismography.
If a woman wants to be a poet,
she should not sleep with uncircumcised manuscripts;
she should not write odes to her abortions;
she should not make stew of old unicorn meat.
If a woman wants to be a poet,
she should read French cookbooks and Chinese vegetables;
she should suck on French poets to freshen her breath;
she should not masturbate in writing seminars.
If a woman wants to be a poet,
she should peel back the hair from her eyeballs;
she should listen to the breathing of sleeping men;
she should listen to the spaces between that breathing.
If a woman wants to be a poet,
she should not write her poems with a dildo;
she should pray that her daughters are woman;
she should forgive her father for his bravest sperm.

vladimir petrovic vladimir petrovic 12:02 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

Maksa83
... Na tu temu preporučujem recenziju koju je ispisao jedan moj drugar iz detinjstva a koji je posle jedno vreme bio urednik hrvatskog Plejboja:

Savršeni je*ač - kako (ni)sam shvatio 50 nijansi sive.


Odličan link. Dobra reakcija autora.
Ali, fenomen te knjige i dalje stoji.

Pošto pretpostavljam da si kao đak/student voleo učiteljice/profesorice, evo i za tebe jedne Erikine pesmice:

UČITELJICA

Učiteljica stoji pred razredom.
Govori o Chauceru.
No đaci nisu gladni Chaucera.
Žele je proždrijeti.
Jedu njena koljena, nožne prste, sise, oči
& pljuckaju
njene riječi.
Što će im riječi?
Treba im prava poduka!

Pred njima je gola.
Stegna su joj ispisana psalmima.
Kad hoda, soneti se razdvajaju
u oktave i sekstete.
Kupleti se obrušavaju
kada joj se prsti nervozno poigravaju
kredom.

Ali riječi je ne odijevaju.
Nikakva je poezija ne može spasiti.
Nema dovoljno obuhvatnog izdanja u kojem bi se sakrila.
Nikakav neskraćeni Webster, nikakav OED.

Đaci nisu ludi.
Žele poduku.
Nekad su još mogli ščepati život
za vrat.
U skladan kuplet.
Ali sada
im treba krvi.

Ostavili su Chaucera na miru
& pojeli učiteljicu.
Nema je više.
Nije ostalo ništa
osim tiskane stranice.
Ona je izvan domašaja naše pomoći.
Možda je dio svojih đaka.
(Ne pitajte kako).

Pojedite ovu pjesmu.

--------------

The Teacher

The teacher stands before the class.
She's talking of Chaucer.
But the students aren't hungry for Chaucer.
They want to devour her.
They are eating her knees, her toes, her breasts, her eyes
& spitting out
her words.
What do they want words?
They want a real lesson!
She is naked before them.
Psalms are written on her thighs.
When she walks, sonnets divide
into octaves & sestets.
Couplets fall into place
when her fingers nervously toy
with the chalk.
But the words don't clothe her.
No amount of poetry can save her now.
There's no volume big enough to hide in.
No unabridged Webster, no OED.
The students aren't dumb.
They want a lesson.
Once they might have taken life
by the scruff of its neck
in a neat couplet.
But now
they need blood.
They have left Chaucer alone
& have eaten the teacher.
She's gone now.
Nothing remains
but a page of print.
She's past our helping.
Perhaps she's part of her students.
(Don't ask how.)
Eat this poem.
nsarski nsarski 12:04 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

Ne, nisam stigao da pročitam knjigu, više me je zanimao fenomen takve jedne knjige onda kada se pojavila. I ne stižem!


Razumem te potpuno. Medjutim, Maksa gore je postavio sjajan link na kome se, pametno i sazeto, sve moze procitati o toj knjizi.

P.S. Preporuku sam ti dao odmah. Prvo, nedostajao si, a drugo - nisi zatvorio blog za komentare.
maksa83 maksa83 12:08 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

Ali, fenomen te knjige i dalje stoji.

Ne postoji "fenomen te knjige", odn. to je lažan fenomen.

Ogroman deo Internet saobraćaja je pornografija, čije konzumiranje - prema važećim nepisanim uzusima zapadne civilizacije - nije socijalno prihvatljivo ponašanje za ženu. Sa druge strane, sasvim je prihvatljivo kupiti i čitati takvu knjigu. Verovatno je to prihvatljivije pošto niko nije morao da se skine i to snimi za pare, ali je sadržaj zapravo isti.
Sepulturero Sepulturero 13:03 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

maksa83
Sticajem neverovatnih okolnosti i ja ovih dana listam tu knjigu, ali nisam njom ocaran.

Na tu temu preporučujem recenziju koju je ispisao jedan moj drugar iz detinjstva a koji je posle jedno vreme bio urednik hrvatskog Plejboja:

Savršeni je*ač - kako (ni)sam shvatio 50 nijansi sive.


Ха, ха, одлична рецензија. У овом тренутку нико од наших новинара не може да се мери са хрватским и не само на овој теми.
JJ Beba JJ Beba 13:59 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements


Ne postoji "fenomen te knjige", odn. to je lažan fenomen.

fenomen? čemu?

šarski

makso, super ti link i drugar iz detinjstva
maksa83 maksa83 14:17 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

makso, super ti link i drugar iz detinjstva

Kakva je to (u apsolutno najpozitivnijem smislu) budala bila sa 14-15 godina kad sam ga poslednji put video... u međuvremenu je izrastao u još veću besprizornu lujku.

Još malo iz ribafish opusa: Što je to u muškoj tuzi što ga tjera prema guzi?
myredneckself myredneckself 14:35 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

maksa83
Ogroman deo Internet saobraćaja je pornografija,


Ovo je tačno.
pornografija čije konzumiranje - prema važećim nepisanim uzusima zapadne civilizacije - nije socijalno prihvatljivo ponašanje za ženu.

A ovo nije, jer nepisani, će možda biti napisani.
Na Zapadu (VB) se upravo krbaju oko edukacije porno filmovima u školama. link
JJ Beba JJ Beba 15:15 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

Još malo iz ribafish opusa: Što je to u muškoj tuzi što ga tjera prema guzi?

domagoj je super
gedza.73 gedza.73 19:50 25.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements

P.S. Preporuku sam ti dao odmah. Prvo, nedostajao si
iris.davidovich iris.davidovich 03:38 28.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements


nsarski

Nekog ozbiljnije kinky sexa tu i nema


evo ga teofan

maksa83

Na tu temu preporučujem recenziju koju je ispisao jedan moj drugar iz detinjstva a koji je posle jedno vreme bio urednik hrvatskog Plejboja:Savršeni je*ač - kako (ni)sam shvatio 50 nijansi sive.


evo ga jos jedan, sa sve drugarom




vladimir petrovic vladimir petrovic 09:03 28.10.2012

Re: Eh, Horatio, te understatements


iris.davidovich
... evo ga teofan


Evo jednog evergreena u čast Teofana



A Erica Jong kaže:
"Moje fantazije govore ko sam ja".
Fantazije su, dakle, važne!

Edit:
A evo još jednog Erikinog citata, koji nagoveštava da bitka koju ona vodi, na svoj poseban način, bitku koja traje (la luta continua), nije samo njena, da je to bitka mnogih žena:

"Mi smo rođene za to da budemo dobre; to je naše nasljedno pravo. I samo nas luda smjelost i tvrdoglavost gone da zahtijevamo pravo da budemo zločeste, jer znamo da samo tako možemo postati ono što doista jesmo - ne kćeri i unuke, nego individualne ličnosti i možda umjetnice. Biti umjetnicom zahtijeva rezanje pupčane vrpce (a taj rez često krvari); biti nečijom dobrom kćeri zahtijeva netaknutu pupčanu vrpcu (što, doduše, prolazi bez krvi, ali sapinje).(Iz knjige "Padobrani & Poljupci", zagrebačko izdanje)

Svakako da i spisateljica E. L. Džejms vodi neku svoju bitku sa "Nijansama sivog".
myredneckself myredneckself 12:02 25.10.2012

Sex bez puno reči


Ah, koliko je već godina prošlo od Straha od letenja.
Kad pomislim na Eriku, pomislim odmah i na '70. i duh borbi za seksualne i dr. slobode. Ovi mladi danas misle da je to oduvek bilo tako, jer im je normalno da im majke od četrnaeste nabavljaju pilule za kontracepciju.

Evo malo theatrical singing-a, umesto Bessi Smith. Glumice to dobro rade.

PS
Šta ima novo, Vladimire? Long time no see.

vladimir petrovic vladimir petrovic 12:33 25.10.2012

Re: Sex bez puno reči

myredneckself
... Kad pomislim na Eriku,


Naravno, prošlo je četrdesetak godina od objavljivanja Straha od letenja, ali taj fenomen opstaje.

Meni je zanimljivo ovo Erikino shvatanje da su Apdajk, Rot i ona izašli iz šinjela Henrija Milera:

Erika Džong
... U danima pre nego što su na scenu stupili D. H. Lorens, Džejms Džojs i Henri Miler, kada književnicima nije bilo dopušteno da opisuju polni čin, kada je put do spavaće sobe ostajao u praznom hodu između dva poglavlja, mnogi od nas su smatrali da će se, kad nam konačno bude dopušteno da nesmetano pišemo o seksu, sve iz korena promeniti. Neko vreme je zaista bilo tako.
U američkoj književnosti postojao je jedan kratki period velike seksualne slobode koji je otpočeo 1967. godine sa Parovima Džona Apdajka, nastavio se romanom Portnojeva boljka Filipa Rota, da bi 1973. godine doveo do mog prvenca Strah od letenja. Sva ta nova smela ostvarenja nastala su pod direktnim uticajem romana Rakova obratnica koji je Henri Miler 1934. godine napisao u Parizu. Ta knjiga je prvobitno bila objavljena u Francuskoj, da bi u Ameriku zakonski imigrirala tek 1962 godine. (U postelji sa demonom)


Evo i za tebe jedne Erikine pesme. Neću više smarati sa njenim pesmama, hteo sam reći da ona veoma drži do svoje poezije i ljuti se kad neki ne primećuju njene pesničke umotvorine. Naravno, ona i u pesmama ostaje onakva kakva je u proznom pisanju.


ZAVIST ZBOG PENISA

Zavidim muškarcima koji mogu žudjeti
bezgraničnom prazninom
za tijelom žene,
nadajući se da će žudnja napraviti dijete,
da će praznina sama oploditi tamu…
No kako sam žena,
ne moram samo nadahnuti pjesmu
moram je i natipkati,
ne samo začeti dijete,
već ga i nositi,
i ne ga samo nositi
već ga i kupati,
i ne ga samo kupati
već ga i hraniti,
i ne samo hraniti dijete
već ga i voditi
posvuda, posvuda…
dok muškarci pišu pjesme
o tajnama materinstva.
Zavidim muškarcima koji mogu žudjeti
bezgraničnom prazninom.
(Prevela Lidija Sklevecky)

PENIS ENVY

I envy men who can yearn
with infinite emptiness
toward the body of a woman,
hoping that the yearning
will make a child,
that the emptiness itself
will fertilize the darkness…
But since I am a woman,
I must not only inspire the poem
but also type it,
not only conceive the child
but also bear it,
not only bear the child
but also bathe it,
not only bathe the child
but also feed it,
not only feed the child
but also carry it
everywhere, everywhere . .
while men write poems
on the mysteries of motherhood.
I envy men who can yearn
with infinite emptiness.
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:57 25.10.2012

Re: Sex bez puno reči

myredneckself
...Kad pomislim na Eriku, pomislim odmah i na '70. i duh borbi za seksualne i dr. slobode. Ovi mladi danas misle da je to oduvek bilo tako, jer im je normalno da im majke od četrnaeste nabavljaju pilule za kontracepciju.


Svako vreme nosi svoje. Danas se odnos prema seksu umnogome izmenio, u odnosu na godine kada je pisan Strah od letenja. Erika je prošle godine u Njujorktajmsu pisala lamentirajući članak pod nazivom “Da li je seks – prošlost?” (Is Sex Passé?), polazeći od toga da je seks većan, a da je današnjoj mladeži do seksa, izgleda, mnogo manje stalo nego u vreme kada je ona bila mlada. Jednostavno, danas se seks drukčije doživljava, žali se ona, dodajući da su žene sve češće protiv seksa i ne vide ništa dobro u njemu U njeno doba postojala je seksualna sloboda, a za žene današnjice postoji samokontrola,

Evo početka tog članka u Njujorktajmsu:

Erica Jong
... People always ask me what happened to sex since “Fear of Flying.” While editing an anthology of women’s sexual writing called “Sugar in My Bowl” last year, I was fascinated to see, among younger women, a nostalgia for ’50s-era attitudes toward sexuality. The older writers in my anthology are raunchier than the younger writers. The younger writers are obsessed with motherhood and monogamy.
It makes sense. Daughters always want to be different from their mothers. If their mothers discovered free sex, then they want to rediscover monogamy. My daughter, Molly Jong-Fast, who is in her mid-30s, wrote an essay called “They Had Sex So I Didn’t Have To.” Her friend Julie Klam wrote “Let’s Not Talk About Sex.” The novelist Elisa Albert said: “Sex is overexposed. It needs to take a vacation, turn off its phone, get off the grid.” Meg Wolitzer, author of “The Uncoupling,” a fictional retelling of “Lysistrata,” described “a kind of background chatter about women losing interest in sex.” Min Jin Lee, a contributor to the anthology, suggested that “for cosmopolitan singles, sex with intimacy appears to be neither the norm nor the objective.”

Sepulturero Sepulturero 13:11 25.10.2012

Re: Sex bez puno reči

myredneckself

Ah, koliko je već godina prošlo od Straha od letenja.
Kad pomislim na Eriku, pomislim odmah i na '70. i duh borbi za seksualne i dr. slobode. Ovi mladi danas misle da je to oduvek bilo tako, jer im je normalno da im majke od četrnaeste nabavljaju pilule za kontracepciju.

Evo malo theatrical singing-a, umesto Bessi Smith. Glumice to dobro rade.

PS
Šta ima novo, Vladimire? Long time no see.



Да, само не знам шта ће им те пилуле за контацепцију јер Србија је пуна педера у буквалном и преносном смислу. Већ годинама се по местима за изласке виђају саме згодне и младе девојке док мушкарци књавају негде по кафићима или кладионицама обучени у дроњаве тренерке. Или, још вероватније, код маме у кући.
Имам неколико пријатеља чије су ћерке већ одавно стасале за удају, ту су негде око 30, а младожење ни на видику. Не кажем да брак баш мора и да то треба да буде циљ сваје жене али врста се мора некако продужити.
myredneckself myredneckself 13:42 25.10.2012

Re: Sex bez puno reči

vladimir petrovic
...polazeći od toga da je seks većan, a da je današnjoj mladeži do seksa, izgleda, mnogo manje stalo nego u vreme kada je ona bila mlada.

vladimir petrovic
The novelist Elisa Albert said: “Sex is overexposed. It needs to take a vacation, turn off its phone, get off the grid.”Meg Wolitzer, author of “The Uncoupling,” a fictional retelling of “Lysistrata,” described “a kind of background chatter about women losing interest in sex.” Min Jin Lee, a contributor to the anthology, suggested that “for cosmopolitan singles, sex with intimacy appears to be neither the norm nor the objective.”

Nosi. Protiv toga se ne može, važno da je drugačije od matoraca.
U današnjem načinu života muškarci i žene nemaju, izgleda, vremena da gaje i neguju pravi odnos između sebe. Ponekad mu sex dođe, kao na pr. pravljenje ajvara. Pomozi ti meni, ja ću tebi, samo da uspe i ne ispadne bljutav kao prošli put. Friends with benefits style.

Preletela sam ja nedavno preko tog članka, negde, zato sam i stavila pesmu Bessi Smith.
myredneckself myredneckself 13:49 25.10.2012

Re: Sex bez puno reči

Sepulturero
myredneckself

Ah, koliko je već godina prošlo od Straha od letenja.
Kad pomislim na Eriku, pomislim odmah i na '70. i duh borbi za seksualne i dr. slobode. Ovi mladi danas misle da je to oduvek bilo tako, jer im je normalno da im majke od četrnaeste nabavljaju pilule za kontracepciju.

Evo malo theatrical singing-a, umesto Bessi Smith. Glumice to dobro rade.

PS
Šta ima novo, Vladimire? Long time no see.



Да, само не знам шта ће им те пилуле за контацепцију јер Србија је пуна педера у буквалном и преносном смислу. Већ годинама се по местима за изласке виђају саме згодне и младе девојке док мушкарци књавају негде по кафићима или кладионицама обучени у дроњаве тренерке. Или, још вероватније, код маме у кући.
Имам неколико пријатеља чије су ћерке већ одавно стасале за удају, ту су негде око 30, а младожење ни на видику. Не кажем да брак баш мора и да то треба да буде циљ сваје жене али врста се мора некако продужити.

Ne znam kakvi su to problemi. Možda se boje da ženama više nisu ni za šta potrebni?
nowhereman nowhereman 13:08 25.10.2012

Umetnost

„U najvećem delu mog života za mene postoje samo dve istinske strasti - žene i književnost. Njihov sam rob."


To su reči velikog umetnika!

Baratati ženama nije manja umetnost, nego baratati rečima, tonovima ili bojom, rekao bih...

mirelarado mirelarado 13:13 25.10.2012

Re: Umetnost

Baratati ženama nije manja umetnost, nego baratati rečima, tonovima ili bojom, rekao bih...


Ако у односу према женама мушкарци за циљ имају баратање, онда не чуди што има толико много немуштих, глувих и далтониста...
maksa83 maksa83 13:22 25.10.2012

Re: Umetnost

Ако у односу према женама мушкарци за циљ имају баратање

E sad udaraš u cevanice savremene srpske lirike...

nowhereman nowhereman 13:23 25.10.2012

Re: Umetnost

Ако у односу према женама мушкарци за циљ имају баратање...


Da li ću popraviti utisak ako dodam da volim, bolje reći - obožavam žene, da im se klanjam i divim...

I još, da dadam, baratati muškarcima nije manja umetnost!
(To je, tek, umetnost.)

mirelarado mirelarado 13:39 25.10.2012

Re: Umetnost

maksa83
E sad udaraš u cevanice savremene srpske lirike...


И не само то! Ударих и у саме темеље традиционалне породичне едукације, кукуилеле.


nowhereman
Ако у односу према женама мушкарци за циљ имају баратање...


Da li ću popraviti utisak ako dodam da volim, bolje reći - obožavam žene, da im se klanjam i divim...

I još, da dadam, baratati muškarcima nije manja umetnost!
(To je, tek, umetnost.)


Сложићемо се, дакле, да је боље не баратати људима, било мушкарцима, било женама. Страст о којој Сингер говори нешто је сасвим друго. А да није лако, није.
nowhereman nowhereman 13:48 25.10.2012

Re: Umetnost


Сложићемо се, дакле, да је боље не баратати људима, било мушкарцима, било женама.


Slažem se... reč je prejaka, nesrećno izabrana... ali, situacija ponekad prosto traži, zahteva čak - baratanje.


Moj je utisak.
antioksidant antioksidant 13:50 25.10.2012

Re: Umetnost

хајде кад сте се везали са то баратање да предложим следећу формулацију: "уметност је баратити собом међу женама/људима/човецима/мушкарцима/лепотицама"
nowhereman nowhereman 13:57 25.10.2012

Re: Umetnost


"уметност је баратити собом...


Lepa i korisna primedba.


zoja444 zoja444 13:22 25.10.2012

...

vladimir petrovic vladimir petrovic 13:27 25.10.2012

Prevodi

Erikin Strah od letenja imao je više izdanja kod nas







Ima i prevoda drugih njenih knjiga (Kako spasiti svoj život, U postelji sa demonom, Strah od pedesete itd)
mirelarado mirelarado 21:23 25.10.2012

Re: Prevodi

Ima i prevoda drugih njenih knjiga (Kako spasiti svoj život, U postelji sa demonom, Strah od pedesete itd)


И сами наслови указују да је много тих страхова, бојазни, фобија, стрепњи код Ерике. Можда превише за некога ко жели да пише о сексу. Шта ти мислиш, Владимире?
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:38 25.10.2012

Re: Prevodi

Mirelarado
... И сами наслови указују да је много тих страхова, бојазни, фобија, стрепњи код Ерике. Можда превише за некога ко жели да пише о сексу.


Prava opaska. Mada Erika/Izadora radi ono što oseća da treba da radi shodno sopstvenoj seksualnoj požudi i sanjarenjima, i svojoj želji da bude slobodna žena, ona prolazi kroz teške osećaje krivice.

U „Kako spasiti vlastiti život“ (to je u neku ruku nastavak Straha od letenja) ona govori pretežno o svom drugom braku, sa psihijatrom Alanom Džongom (zadržala je njegovo prezime), s tim što knjiga počinje sa naslovom: „Ostavila sam muža na Dan zahvalnosti“. I cela knjiga je faktički o tom njenom ostavljanju muža, s tim što istovremeno doživljava mnoge orgazmičke avanture i sa muškarcima i sa ženama. Naime, ona sve vreme „tera kera“ i ide iz preljube u preljubu, a ima utisak da je muž ispravan, da njega takve stvari ne dotiču.

Međutim, kada joj muž, koji po prirodi nije mnogo govorljiv ali s kojim ima odličnu seksualnu komunikaciju (on ćuti i radi, kao robot, nezajažljiv je i nikada nije bio impotentan, čak i kada je u depresiji) neočekivano i iznenadno priznaje da ju je jednom prevario sa suprugom kolege (majkom šestoro dece), Erika/Izadora pada u delirijum. Na pitanje zašto joj to nije ranije rekao, on odgovara „Mislio sam da to nema veze s tobom, Penny je bila moj problem“. Ona vrišti: „Govno! Slučajno, vidiš, ja o tome imam posve drugačije mišljenje. Sedam godina smo živjeli sa jednom tako značajnom laži između nas i vidiš, ja slučajno smatram da se to tiče nas oboje“. A kad dobričina od muža nastavlja neuverljivo „I ja sam samo čovek“, ona uzvraća: „Pa ako je tako, zašto si se onda uvijek prikazivao takvim svecem? Pustio si me da se utapam u krivnji i u maštanju, da se osjećam kao zločesta mala curica, a ti si pretvarao da si ti iznad svega toga, iznad seksualnih grijeha, iznad pohote. To ti nikad neću oprostiti. Pustio si me da se znojim od grižnje savjesti i pretvarao si se da si ti tako kreposan! Da si barem to podijelio sa mnom.... Da si barem rekao: „U redu, ne moraš se osjećati toliko krivom – i ja sam to učinio“. Ali ne, ti si se pretvarao kako ti čak ni ne maštaš o tome. Samo ja. Mogao si barem biti iskren prema meni i nedopustiti mi da se osjećam kao nekakva moralna nakaza“.

Takve situacije su veoma česte u njenim knjigama, ali zato joj se javljaju mnoge čitateljke i izjavljuju: „Ja sam Izadora Ving“.

Sve ima, dakle, svoju cenu.
mimi.ista mimi.ista 23:50 25.10.2012

Re: Prevodi

Zaboravio si dve sustinske: Fani i Serenisimu!
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:31 26.10.2012

Svako traga za svojim demonom

mimi.ista
... Zaboravio si dve sustinske: Fani i Serenisimu!

Nisam zaboravio, nego nisam stigao sve da kažem.

Naravno da su u pitanju dve izuzetno značajne knjige. Hvala na podsećanju.


Fani je fantastična pripovest smeštena u osamnaesti vek. Erika je posebno voli. Na nju ću se (možda) vratiti kasnije.

Ja nisam pročitao sve Erikine knjige, naravno. Što se tiče Serenisime, moram reći da sam imao tu knjigu, pročitao sam je skoro do polovine i onda mi je - nestala. Jednostavno mi je neko drpio iz stana. Zato čekam da mi se vrati, u šta sam siguran da će se dogoditi. Naime, povremeno neko od mojih (nazovimo ih) posetilaca uzme neku moju knjigu, bez mog znanja, pa mi je kasnije vrati. Nema ljutiš. A u pitanju je još jedna čudesna mešavina mašte, poezije i senzualnosti, kako to samo Erika ume.

Inače, Erika je toj knjizi naknadno promenila naslov, tako da se sada zove Šajlokova kćerka. Verovatno će se sledeće srpsko izdanje tako zvati, a ne Serenisima.

Shylock's Daughter: A Novel of Love in Venice (formerly Serenissima)



A Venecija za Eriku Džong ima posebno značenje.

Erika Džong
... Sećam se kako sam pisala Šajlokovu kćer u kući jedne prijateljice iz Venecije, sedeći u sobi koja je gledala na mali kanal čija je voda bacala svetlucave odsjaje na tavanicu. Otkrila sam da su moji snovi o Veneciji beskrajno raskošni i inspirativni i posle svakog odlaska na počinak budila bih se sa još zanimljivijih epizoda za roman na kojem sam radila. Sigurna sam da ta knjiga nije mogla biti napisana na bilo kom drugom mestu.

Kad god dođem u Veneciju, obuzme me veličanstveno uzbuđenje i uverena sam da bih čitav život mogla provesti tu. Međutim, nakon nekoliko nedelja to osećanje počinje da bledi. Osećam se nasukano u tom gradu na vodi koji sam izabrala za svoj drugi dom i postajem opsednuta idejom da se ponovo dokopam čvrstog tla. Dvostruka vizija grada je ono što Veneciju istovremeno čini i zavodiljivom i odbojnom. Vreme u Veneciji stoji, ali da li zaista želimo da živimo u takvoj statičnosti i nepromenljivosti?

Često sam odlazila u Veneciju tragajući za svojim demonom. Mislila sam da će, ako uspem da se prepustim čaroliji tog mesta, i sam moj život postati čaroban, a moje pisanje se vinuti izvan ograničenja sa kojima se suočava svaki pisac.

... Leonelo se odlikovao gracioznošću na kojoj mu je mogao pozavideti svaki ljubavnik. Maniri su mu bili savršeni. Način na koji je manevrisao svojim motoskafom uvlačeći se i izvlačeći iz uzanih dokova predstavljao je čistu umetnost. Njegov ples je nagoveštavao njegovu jebačku rafiniranost. Osim toga, nije žurio sa zavođenjem, nije žurio sa odlaskom u krevet i nije žurio sa svršavanjem. Bio je srednje visine, boja njegovih očiju je podsećala na neproceđeno toskansko maslinovo ulje, kosa mu je bila crna, kovrždava i delimično prošarana sedim vlasima, a koža zlatna i preplanula. Nije govorio nijednu reč engleskog izuzev „Okej“. Na italijanskom sve zvuči beskrajno seksi i sve što sam naučila da kažem na tom jeziku dugujem upravo njemu – mada su te reči i fraze uglavnom neprimenjive izvan kreveta.

... Sećam se da mi je jedan salonski pijanista iz Venecije pričao kako ga je neprestano progonilo osećanje da je u nekom drugom životu već živeo na tom mestu. Jedne noći je sanjao sebe kao pekara iz šesnaestog veka i ujutru se probudio prekriven brašnom. Od svoje gazdarice je čuo da se u prizemlju, gde je bila njegova spavaća soba, nekada nalazila pekara. Da li sam poverovala u tu priču? Možda jesam, a možda i nisam. U svakom slučaju, verujem da je on verovao u nju. Venecija tako deluje na ljude.

Mnogi ljudi nakon povlačenja iz profesionalnog života dolaze da umru u Veneciji. Zapravo, oni često dolaze u uverenju da će tu nastaviti život, a onda se naprasno razbole i umru, poput Ašenbaha iz Manove novele Smrt u Veneciji. Možda upravo zbog te novele nikada nisam kupila kuću u Veneciji. Činilo mi se da je nekako bolje da ih iznajmljujem. Bila sam sigurna da će me taj grad pretvoriti u jednog od svojih duhova. On ima tu moć.

Veneciji su potrebni umetnici koji će tamo umreti i time nadograditi mit o njoj. Setite se samo Ezre Paunda, Dijagiljeva, Malera... Venecija je gul, jedna vrsta vampira – veoma lep vampir, ali je lepota jedna od brojnih vampirskih zamki. Slavni umetnici obično ostaju pokopani na zelenom pogrebnom ostrvu San Mikele, dok oni koji su u međuvremenu zaboravljeni – i pretvoreni u anonimnu hrpu kostiju i zuba – bivaju iskopani i prebačeni u kosturnicu na drugom neuglednom gradskom ostrvu. Slava nema milosti čak ni prema mrtvima.

Venecija vas tera da sanjate i u snu i na javi. Dok dremate na vodi – bilo u čamcu ili u gradu koji podseća na čamac – vaše telo se ljuljuška, a mašta potiskuje zdrav razum.

... Venecija je za mene, dakle, mesto gde se mogu prepustiti svojim maštarijama. Svako od nas treba da ima neko naročito mesto za snevanje. „Pesnici moraju sanjati, a u Americi je veoma teško priuštiti taj užitak“, govorio je sol Belou. Mislim da je on time želeo da kaže da Amerikom vlada kult biznisa i novca i da te opsesije uopšte ne ostavljaju prostora za snove. (U postelji sa demonom).

mirelarado mirelarado 10:28 26.10.2012

Re: Prevodi

vladimir petrovic
Takve situacije su veoma česte u njenim knjigama, ali zato joj se javljaju mnoge čitateljke i izjavljuju: „Ja sam Izadora Ving“.


Kao прво, хвала ти на исцрпном одговору, Владимире. И добро си ово цитирано уочио: читатељке се препознају у њеним јунакињама, или препознају жену каква би желеле да буду. Мислим да је у томе добар део тајне успеха оваквих књига.
nsarski nsarski 10:42 26.10.2012

Re: Prevodi

препознају жену каква би желеле да буду


Mislis da ima toliko zena koje bi volele da imaju zipless fuck za dorucak rucak i veceru, kao i obe uzine?! Wow, covek uvek nauci nesto novo! Ja mislio to mirno, plete kotarice na livadi, jagnjad...
mirelarado mirelarado 10:52 26.10.2012

Re: Prevodi

nsarski
препознају жену каква би желеле да буду


Mislis da ima toliko zena koje bi volele da imaju zipless fuck za dorucak rucak i veceru, kao i obe uzine?! Wow, covek uvek nauci nesto novo! Ja mislio to mirno, plete kotarice na livadi, jagnjad...


Mислим да су управо плетиље котарица склоне сањарењу о разузданом и неспутаном еротском животу и да у оваквим књигама налазе оно што им у монотоној свакодневици недостаје.

П.С. Надам се, НШарски, да си некад чуо ону народну: испод Мире... ;-)
nsarski nsarski 10:55 26.10.2012

Re: Prevodi

Mислим да су управо плетиље котарица склоне сањарењу о разузданом и неспутаном еротском животу и да у оваквим књигама налазе оно што им у монотоној свакодневици недостаје.


Da, pletu, gledaju vozove u daljini kako prolaze i sanjaju o praznom kupeu voza za Indjiju i nekog Dzouzefa u njemu. Ne znam zasto mi ovaj izmisljeni primer pade na pamet, ali razumeo sam, hvala!
nowhereman nowhereman 13:32 25.10.2012

Još seksa, seksa, seksa dajte nama!


Seksa nikad dosta.


Jako dobro rečeno, Vladimire.

Dodao bih:

I feel sex is a beautiful thing between two people. Between five, it's fantastic.

...a treba imati na umi i da:

Sex without love is a meaningless experience, but as far as meaningless experiences go its pretty damn good.

...a imam i besplatan savet:

On bisexuality: It immediately doubles your chances for a date on Saturday night.


myredneckself myredneckself 14:03 25.10.2012

Re: Još seksa, seksa, seksa dajte nama!

nowhereman
I feel sex is a beautiful thing between two people. Between five, it's fantastic

Kažem ja, pure iwarmaking!
Što nas je više, lakše i pre ćemo biti gotovi.
nowhereman nowhereman 14:43 25.10.2012

Re: Još seksa, seksa, seksa dajte nama!

Što nas je više, lakše i pre ćemo biti gotovi.


Da opet posegnem u blago engleskog govornog područja:

The more the merrier.

Što nas je više, to je veselije!

vladimir petrovic vladimir petrovic 15:05 25.10.2012

Re: Još seksa, seksa, seksa dajte nama!

nowhereman
... Dodao bih:

I feel sex is a beautiful thing between two people. Between five, it's fantastic.


Well, ljudi kažu da je ovo pre pusta želja nego istinska potreba.

Ja se slažem da je, dok čovek gleda porno film iz svoje fotelje, bolje da gleda seksanje između više partnera u isto vreme. Ali je to dobro samo za gledanje.

Erika, koja se smatra skandaloznom promoterkom "ševe bez rasferšlusa", insistira na seksu sa - jednom osobom. Protivnica je grupnog seksa. A zna šta priča, tvrdi ona.

Ljuti se na Internet što prikazuje pornografske filmove u kojima predivno izgleda seks sa više partnera odjednom. Pritom, kaže da je to mnogo lepše na filmu nego u realnosti, da oni koji učestvuju u orgijama uvek posle toga izađu malo razočarani, te tvrde "da grupno u stvarnosti nije nešto naročito, da je u porno filmovima sve to lepše i uzbudljivije".

Pored toga, u slučaju BETWEEN FIVE neko uvek zabušava, neko bolje prođe, ali prava je stvar 1 + 1.

Uostalom, orgije (čim ima više partnera) vode u dekadenciju, he, he, he...
nowhereman nowhereman 16:38 25.10.2012

Re: Još seksa, seksa, seksa dajte nama!


Well, ljudi kažu da je ovo pre pusta želja nego istinska potreba.


Ljudi... koji ljudi? Obični, mali, sivi ljudi ili istinski poznavaoci?


Uostalom, orgije ... vode u dekadenciju...



Čarobna dekadencija!


Moguće je, naravno, živeti u vremenu dekadencije (ovom našem vremenu), a ne biti dekadentan... ali čemu?

antioksidant antioksidant 16:42 25.10.2012

Re: Još seksa, seksa, seksa dajte nama!

pre pusta želja nego istinska potreba.

hajde sad malo o definicijama želja i potreba
Ja se slažem da je, dok čovek gleda porno film iz svoje fotelje, bolje da gleda seksanje između više partnera u isto vreme. Ali je to dobro samo za gledanje.

neki argument? mora li fotelja?
ali prava je stvar 1 + 1.

a 1+0?
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:46 26.10.2012

Re: Još seksa, seksa, seksa dajte nama!

AO
... a 1+0?


A ovo: 0 + 0 = 1?

Treba biti alhemičar!
antioksidant antioksidant 09:34 26.10.2012

Re: Još seksa, seksa, seksa dajte nama!

A ovo: 0 + 0 = 1?

nihilizmom do ekstaze?
zanimljiv pristup
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:39 25.10.2012

Spisateljica i alkohol

Umetnici često posežu za čašicom, uključujući i žene, naravno.

Erika Džong
... U jednom periodu svog života potpuno sam batalila alkohol i godinama se držala trezvenjaštva, da bi moja odlučnost potom ponovo popustila. Ne pušim travu. Nikada nisam probala kokain. Ne volim džin, votku ili viski – kad sručim martini, čini mi se kao da me je neko tresnuo u potiljak – ali vino je za mene jedan od neizostavnih životnih užitaka. Umem da prepoznam dobro vino. Ne pijem bućkuriše i surogate.

Zbog toga mi ljudi iz Anonimnih alkoholičara (AA, Udruženje za borbu protiv alkoholizma) ne veruju. Ne krivim ih zbog toga. Ni ja ne verujem samoj sebi. Totalna apstinencija je jedina stvar koju AA dopušta. Na sastancima udruženja često se predstavljam rečima: „Moje ime je Erika, i ja sam alkoholičar“. Međutim, ljudi iz udruženja nisu baš oduševljeni time. Oni tolerišu samo sledeću deklaraciju: „Moj život je bio u haosu, a onda sam saznala za AA. Sada sam apstinent i moj život je ponovo blistav, veseo i ispunjen božjom milošću. Mogu vam pomoći da i vi učinite isto“. Ovaj program spasao je živote mnogih ljudi koji su mi dragi i ja to neizmerno poštujem. On je spasao i život moje kćeri. Biću večito zahvalna svima koji su pomogli u tome. Deluje ako damo svoj doprinos, kao što tamo govorimo. Bila sam na mnogo, mnogo, mnogo tih sastanaka i većina njih je veoma inspirativna, mada ne mogu reći tačno zbog čega ih tako doživljavam...

Setimo se samo kako je alkohol uništio živote brojnih generacija pisaca: F. Skot Ficdžerald je umro veoma mlad, Fokner se sve više utapao u alkoholu, Čiver se borio sa flašom tokom čitave svoje karijere, da bi se na kraju konačno otreznio i umro od raka. Napisao je dve čudesne knjige u treznom stanju: Sokolar i Oh, kakav prividni raj. Ali je takođe pisao đavolski dobru poeziju u periodima kada je konzumirao alkohol – mada je tada bio daleko depresivniji. U tome je štos sa alkoholom. Mi depresivci posežemo za flašom nadajući se da ćemo u njoj pronaći lek, ali nas to na kraju čini samo još depresivnijim.

Osećam se divno kada se uzdržavam od pića. Tada vežbam, hranim se povrćem i pijem ogromne količine vode i biljnih čajeva – kao kada sam na odmoru u svojoj omiljenoj banji, Rančo la Puera, u kalifornijksoj pustinji. Međutim, kada odem u Provansu ili u Umbriju ili u Veneciju ili na Siciliju, prosto je kriminalno ne popiti čašu vina. Uzdržavala sam se od alkohola dok sam bila u Provansi, pijući mineralnu vodu i dijetalnu kokakolu i čežnjivo posmatrajući one koji su pili fantastično lokalno vino. Bila sam trezna u Milanu, dok sam sedela pored Umberta Eka (nakon la Milenizijane – festivala posvećenog umetnosti i književnosti, gde smo oboje čitali svoja dela). Umerto je sa užitkom tamanio divno toskansko vino, a ja sam proučavala etiketu i nalivala piće ostalima za stolom, samo pijući vodu San pelegrino. Ali zašto? Da li bi me jedna čaša vina ubila? Verovatno ne bi, ali sam u to vreme bila zakleti trezvenjak i smatrala da ne smem pokleknuti pred izazovom...

Sećam se da sam kao mlada bila užasno samodestruktivna. U to vreme sam pila margarite – a ne vino – dok se ne bih obeznanila od alkohola. Pušial sam sve što bi mi palo šaka, a čak sam gutala i male plave pilule, uopšte ne znajući šta je to. Te misteriozne pilule su me jednom umalo ubile. Da se na toj zabavi slučajno nisu zadesila dva lekara koji su me terali da šetam po sobi i kašičicom mi sipali kafu u grlo, taj eksperiment bi me sigurno koštao života. Takođe, umela sam da se komiram na prijemima od previše vina kombinovanog sa strahom od slavnog društva. Jednom sam, na nekom glamuroznom prijemu u Njujorku, sedela pored Robert Redforda i bila sam toliko preplašena njegovom privlačnošću i pomišlju da bi se mogao zainteresovati za mene da sam se nalivala vinom dok nisam pala u nesvest. Redford mi nije zakazao randevu, a moji domaćini – koji me nikada više nisu pozvali na neku od svojih zabava – brže-bolje su pohitali da taj događaj obelodane u trač-rubrikama. Nimalo ljubazno od njjih. Ali, čak i otmen svet može pasti na niskre grane. Nakon toga sam došla sebi i dugo se držala trezvenjaštva. Čak sam išla na ljubavne sastanke trezna i vodila ljubav trezna u vreme dok nisam bila udata. Što nije bilo tako lako postići.

Onda sam upoznala Kena, mog poslednjeg muža, koji skoro uopšte ne pije (njegova slast je hrana), i on mi je rekao: „Zar sebe smatraš alkoholičarkom?“

„Zato što sam se obeznanila na zabavi pred Robertom Redfordom, zato što sam jednom umalo izgubila glavu zbog malih plavih pilula kombinovanih sa alkoholom, zato što ne umem da pijem – eto zašto“.

On je to poštovao, divio mi se zbog toga što sam bila spremna da da se suočim sa svojim problemom, pa je čak izrazio želju da zajedno sa mnom posećuje sastanke u AA. (Ken je toliko trezven da može popiti gutljaj prvoklasnog vina i zaustaviti se na tome). Naučio je da AA naziva prosto „program“ poput ljudi koji su dolazili na sastanke. Poštovao je njihovu želju za anonimnošću. Naučio je da kaže: „Deluje ako damo svoj doprinos“. I „Hajdemo, uz božju pomoć“, pa čak i „Zajedništvo vodi ka uspehu“. Izuzetno je uviđajan i ako sedimo za stolom sa ljudima koji apstiniraju od alkohola nonšalatno im naručuje vodu, kokakolu ili đus, nikada ne postavljajući nametljiva i suvišna pitanja.

Pošto je Ken bio tako brižan i pažljiv prema meni, i pošto sam se osećala sve sigurnije i sve opuštenije u njegovom društvu, odrekla sam se stroge apstinencije i povremeno dopuštam sebi da popijem po koju čašu vina. (To je bilo pre šesnaest godina). Čitali smo stihove jedno drugom. Pisala sam pesme posvećene njemu Recitovala sam starog Omara Hajama. Ne možete citirati Omara i piti dijetalnu kokakolu. Ne možete citirati Omara i piti San pelegrino. Omarovi stihovi zahtevaju vino. Vino je nužni uslov. Ne možemo istinski uživati u svojoj zaljubljenosti ako je ne zalijete vino. Ili bar ja ne mogu.

I tako je počelo. Bila sam umerena u konzumaciji vina. Bila sam starija i mudrija i udata za svog najbolje prijatelja, za svoju srodnu dušu, za odabranika svoga srca, tako da sam sada pila trezveno i razborito i uživala u tome. (U postelji sa demonom).

houp houp 15:43 25.10.2012

zene s petljom

"I want to live darkly and richly in my femaleness. [...] I don’t mind working, holding my ground intellectually, artistically; but as a woman, oh, God, as a woman I want to be dominated. I don’t mind being told to stand on my own feet, not to cling, be all that I am capable of doing, but I am going to be pursued, fucked, possessed by the will of a male at his time, his bidding." - Anaïs Nin
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:15 25.10.2012

Re: zene s petljom

Houp, Anais Nin

Poslednja knjiga koju je Erika Džong priredila zove se Sugar in my Bowl.

Tamo ima eseja i o anais Nin.



Anais Nin had made exactly the same argument in 1971 when I asked her why she allowed her diaries to be bowlderized for publication. “Women who write about sex are never taken seriously as writers,” she said.

“But that’s why we must do it, Miss Nin,” I countered.
---------
Erika, koja je mnogo cenila Henrija Milera, napisala je i jednu knjigu o tome.



vladimir petrovic vladimir petrovic 15:59 25.10.2012

Bil & Hilari i Erika


Vidim da kolega Freehand svoj blog počinje ovim rečima:
ili:Su čim ćete pred Hilari?


Neka mi oprosti, ja znam koliko je on ozbiljan bloger i da ne potrže ime Hilarino tek onako, ali mene baš ime te gospođe podseti na nešto u vezi sa Erikom Džong versus Bil & Hilary.

Naime, Erika se pali na Bila Klintona.


Erika Džong
... Evo jedno sna; Započela sam intimnu vezu sa Bilom Klintonom, uz znanje i dopuštenje mog supruga. Srećemo se na raznim mestima u Njujorku - uključujući i veliki stari kabriolet iz pedeset godina sa tirkiznosrebrnastim branicima u obliku raketa. Bil i ja ne vodimo mnogo računa o tome da li će nas neko zateći u akciji. Moj muž zna za to i čini mi se da nema ništa protiv. Hilari je naša jedina briga. Uprkos tome, postajemo sve bestidniji. Seks je sjajan, ali sam ja sve nervoznija zbog toga što bi nas mogli raskrinkati u štampi. Bil se ponaša krajnje nonšalantno i ne trudi se da prikrije našu vezu.
Bil me vodi na neko nepoznato mesto u blizini Kolumbije (on i Hilari očigledno predaju na Kolumbijskom univerzitetu). Kada smo stigli do njegovog apartmana prvo što mi pada uoči je da je strašno prljav i zapušten i da uopšte ne dolikuje tako važnim i uglednim ličnostima. Pitam se zašto me je Bil doveo ovde ako taj stan deli sa svojom suprugom. Odjednom gomila studenata ulazi u dnevnu sobu, a za njima i Hilari (koja deluje savršeno pribrano jer očigledno smatra da sam ja samo još jedna od Bilovih studentkinja i nema pojma da se on švaleriše sa mnom).
"Hajde, idemo", kaže moj suprug koji stoji pored mene. Izlazimo iz apartmana. Onda mi pada na pamet da nemam Bilov telefosniki broj i počinjem da strahujem da ga nikada više neću videti. Ne brini, govorim sebi. On ima broj i pozvaće me kao što uvek čini kad želi da se vidimo. Mogu živeti s tim. Duboko u srcu znam da će mi se Bil vratiti.

Sanjam o tome da se potucam sa Bilom Klintonom? Pa, u tom slučaju je najbolje da odmah stanem u red. Teško da sam jedina koja ga smatra seksepilnim. Čak i nakon operacije na otvorenom srcu, on u sebi ima više životne snage od većine muškaraca, bez obzira na starosnu kategoriju. U tome počiva veliki deo seksualne privlačnosti. Znam da je Bilova Ahilova peta to što se loži na žene bujnih oblina i jeftinog ukusa (i njegova majka je bila takva, a muškarci, kao što je poznato, nikada ne uspevaju da se oterase svojih mamica). Pitam se da li sam dovoljno prosta za njega, ali mi niko ne može zabraniti da sanjam, zar ne?
Možda bih se mogla obući kao njegova pokojna majka Virdžinija Keli (kada je bila u cvetu mladosti, tamo negde četrdesetih godina) ili čak kao sirota izneverena Monika Luinski. Muškarci su strašno nestabilna stvorenja. Imala sam seksualne avanture sa briljantnim pesnicima koji su voleli da me gledaju u kičastom donjem vešu. Štaviše, insistirali su na tome. Poznavala sam žestoke intelektualce (koji su pisali za TLS ili za Njujork Rivju, hvaleći književna ostvarenja svojih prijatelja i poznanika) koji su se mogli napaliti samo ako je njihova partnerka nosila kurvinske gaćice kupljene u Frederikovm seksi-šopu. Dakle, bilo mi je poznato u čemu je caka. Nimalo me ne čudi što je Monika uspela da zagolica njegove skrivene želje i pomutu mu razum svojim tanga gaćicama - uprkos tome što su krajnje neudobne i što grozno žuljaju (Iskreno rečeno, ja od njih uvek dobijem osip).
Ne mogu stupitu u kontakt sa Bilom, već moram čekati da se on javi meni. Moj suprug je ravnodušan prema našoj avanturi, ali Hilari ne sme saznati šta se dešava i Bil postaje veoma nervozan zbog toga. Ona je opasna ženska, sklona dominaciji, ali mu je uprkos tome preko potrebna.
Bil voli jeftine nakinđurene žene i drečave automobile iz pedesetih godina. Pali se na filmove kao što je Briljantin i obožava Elvisa. Pa ipak, za svoju životnu saputnicu je odabrao devojku koja podseća na Nensi Dru: pametnu devicu koja može provaliti svaki zločin - a naročito njegove zločine. Još uvek nas nije provali, ali on strahuje da se to svakog trenutka može desiti. Njegova supruga itekako dobro zna da je on rastrzan između vulgarnosti i devičanstva, između praznoglavosti i inteligencije, između vreline i ledene uzdržanosti. On je moja srodna duša. Nekad sam se palila na mladiće koji su nosili crne kožne jakne i vozili Harli Dejvidsone. Nikada se ne bih udala za gospodina Motociklistu, ali nisam imala ništa protiv da se potucam sa nekim privlačnim pripadnikom tog plemena. Po tome smo Bil i ja isti.

Dakle, o čemu govori taj san? O mnogo stvari... (Iz knjige: "U postelji sa demonom".

nsarski nsarski 20:04 25.10.2012

Pitanje

voleo bih da znam sta Mo misli o toj bezobraznoj literaturi. O tome diskutujete, nadam se.
Da, a sta misli tvoj kafanski drugar Dusan?

Zanimljivo je da se misljenja muskaraca i zena o ovoj temi cesto dijametralno razlikuju. Na primer, mnogi muskarci preziru seriju Sex and the City, dok mnoge zene seku vene na nju.

P.S. Izvini, ovo su bila dva pitanja...ali, ako nije smorno, please.
nsarski nsarski 20:30 25.10.2012

Re: Pitanje

Dao sam ti preporuku, Horatio, na nevidjeno. Pokusaj da mi odgovoris, ako stignes.

A sada, kako naslov kaze, samo jedno pitanje: da li bi ti, sada, danas, Horatio, mogao da imas zipless fuck sa Ms Jong? OK, mozes da koristis absinth:)
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:00 25.10.2012

Đavoli i đavolice

Nsarski
... voleo bih da znam sta Mo misli o...


Ptičica je odletela. C’est la vie, tešim se.
Eto, rekao sam!

Moj drugar Dušan (koji još nije odleteo, kafane su, izgleda, magnetičnije od stanova), takođe, voli Eriku Džong. Mada nešto manje od mene, jer se on manje oduševljava.

Imponuju nam njena inteligencija, obrazovanje/znanje, maštovitost, upornost, konsistentnost, lepota, ženstvenost i još po nešto.

Pada u oči da Erika smatra da je muškarcima fizički izgled daleko važniji nego ženama. (Ovo bi se moglo shvatiti kao uteha ružnim muškarcima da mogu bariti najzgodnije ribe).

Shvatam da su muškarci muškarci, a žene žene, ma koliko to izgledalo kao generalizacija. Da je u pravu onaj Amerikanac koji je ustvrdio, ma koliko to izgledalo hipotetički, da su žene sa Venere a muškarci sa Marsa.

Erika Džong
... Dakle, ko je moj demon?

On je neobuzdan, necivilizovan i živi samo za sadašnji trenutak. Smišlja priče u kojima potom preuzima glavnu ulogu. Ljubaznost i učtivost su mu strane pojave. Nikada nije išao na koledž i sigurno nije magistrirao lepe umetnosti na Univerzitetu u Ajovi. Ni u jednoj prilici se ne pridržava bontona. Nikada nije čuo za deset zapovesti – a naročito za onu o preljubi. Ima dlakava stopala, a najverovatnije i rep.

Na osnovu čega možemo znati da pred sobom imamo demona? To nije tako teško ustanoviti. Demon oko sebe baca oštru reckastu senku. I ostavlja vlažnu fleku na posteljini.

Naravno, spisatelji muškog roda imaju posla sa demonkom. Ona poprima fizičko obličje koje uzbuđuje dotičnog pisca, jer je muškarcima fizički izgled daleko važniji nego ženama. Da li naš pisac voli velike grudi sa ružičastim bradavicama? Ona ih nesumnjivo poseduje. Da li voli okruglu guzu? Njena je svakako podseća na dvojni planetni sistem. Privlače li ga plave oči? I to se uklapa. Ili možda smeđe? Evo, upravo su promenile boju. Da li voli punačke dame? Njegova izabranica poseduje i taj kvalitet. Ako se pali na manekenski tip (uh, kakav grozan izraz!), onda je njegova demonka mršava kao prakljača. Visoka je metar i devedeset, ima izražene slovenske jagodice, zele oči sa neonskožutim zenicama i teži svega četrdeset pet kilograma. U svakodnevnom životu izgleda kao da je upravo izašla iz aušvica. Kad ste upostelji sa njom, osećate se kao na biciklu. Ali na fotografijama izgleda kao boginja.

Za nekog pešovanskog pisca, demon je savršeni mladić sa idealizovanom muskulaturom koja podseća na Mikelanđelovog Davida. Kao odgovarajući pandani mogu poslužiti zavodljivi Bahus ili Hermes sa krilatim sandalama.

Naravno, obavezno je grčkog porekla. Grci su imali najlepše mladiće. Oni su na antičkim takmičenjima nastupali nagi, a njihovi očaravajući penisi bili su povezani kožnim trakama kako ne bi landarali naokolo. Oh, kako je samo bilo zanosno posmatrati ih dok su trčali! U to vreme čovečanstvo se nije delilo na homoseksualce i heteroseksualce – svi su bili samo ljudi.

nsarski nsarski 21:11 25.10.2012

Re: Đavoli i đavolice

Da je u pravu onaj Amerikanac koji je ustvrdio, ma koliko to izgledalo hipotetički, da su žene sa Venere a muškarci sa Marsa.


E, molim te, samo nemoj tog lika da mi spominjes. Ameri o sexu znaju koliko plavusa o klasicnoj nemackoj filozofiji.

Malo mi je krivo zbog Mo. Doktorirala i odletela? Samo tako otisla, ili nije vise mogla da ceka?
Drzi se, Horatio, i kad smo ostavljeni zivot nam nudi neocekivana zadovoljstva, zar ne? Mo, cemu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:53 25.10.2012

Re: Đavoli i đavolice

Evo još malo razmišljanja o odnosima polova.

Erika Džong
... Kad vidim sve te mlade autorke koje se bave ženskom književnošću, zaista sam ponosna. One mogu pisati o seksu ili o šopingu ili o tome kako su šutnule gospodina Pogrešnog. One mogu nositi bele venčanice i dijamantsko prstenje koje smo mi prezirale kao buržoaska obeležja, ali važno je da pišu. One imaju sopstvene glasove, gromke i istrajne. Mi smo se bojažljivo i stidljivo suprostavljale božjem poretku, dižući svoju slabašnu pesnicu ka nebu i strepeći da će nas muškarci ismejati zbog toga. I jesu nas ismevali. Kritičar Pol Teru je Izadoru Ving nazvao „mamutskom stidnicom“. U to vreme su čak i inteligentni pisci bili šovinističke svinje. Teru se očigledno strašno uspaničio kada se latio zadatka da za časopis Nju stejtsmen napiše recenziju mog prvenca Strah od letenja. Kako bi se drugačije mogla objasniti činjenica da je on u toj kritici moju junakinju, a samim tim i njenu autorku, nazvao „mamutskom stidnicom“? Šta ga je toliko uplašilo? Očigledno, ogromna vagina dentata. Nadam se da je u međuvremenu uspeo da prevaziđe svoje strahove, i da sam ja uspela da prevaziđem svoju povređenost tim tekstom. Mada, s obzirom na to da još uvek razglabam o tome, možda i nisam.

Šta bi se desilo kada bi žene ispričale svoju verziju priče? Da li bi se svet u kome živimo rasprsnuo? Na izvestan način, on se i jeste rasprsnuo. Iz toga su najvećim delom proistekli pozitivni i ohrabrujući razultati. Očinstvo je oslobođeno svojih vekovnih stega. Muškarci danas mogu priznati da uživaju u svojoj očinskoj ulozi. Žene, sa druge strane, mogu priznati da bi ponekad volele da budu pošteđene majčinskih i porodičnih obaveza. Život je manje strog, manje krut. Žene zarađuju novac. Muškarci kuvaju. Žene priznaju koliko mrze ulogu domaćice. Više se ne stide da istupe sa svojim zahtevima. Ne boje se da puste mašti na volju. Priznaju da maštaju o seksu i da ponekad žele da se prepuste čistoj požudi. S vremena na vreme se, iz čiste zabave, upuštaju u seksualnu avanturu sa svojim demonom. Prepuštaju se ljubavnom užitku sa svojim prijateljicama i ne prave od toga federalni slučaj. Čak i one koje i dalje žele da ostanu kod kuće sa svojom dečicom znaju da imaju pravo na izbor.

Uspela sam da opstanem i da se poslednja smejem. Šta god da je Kits mislio o tome, književne recenzije ne mogu ubiti čoveka. Mnogi muškarci i žene koji su svojevremeno bili užasnuti Strahom od letenja u međuvremenu su se ućutali ili ubedili sebe da su oduvek voleli tu knjigu.

Danas devojke iz generacije moje kćerke nose cipele broj 39 i imaju gromke prodorne glasove. Drže se brendova kao što su Black Berry i Treo. Preko mobilnih telefona i elektronske pošte saopštavaju svojim ljubavnicima šta očekuju od njih. Čitaju moje knjige i pitaju se: Zašto je mama ovo krila od mene? Pa, ovo uopšte nije toliko sablažnjivo!


Da ja dodam ovde da Erika ne pominje još jednu (u mnoštvu) kritiku koja joj se nije nimalo sviđala. Kritičarka čikaškog Santajmsa je stavila naslov:

Zip it, Erica!: Unencumbered sex was a great idea, but Jong has carried it too far
Debra Bruno Special to The Chicago Sun-Times

P. S.

Mada sam rekao da više neću citirati Erikine pesme, moram dati deo iz njene dugačke poeme OBJEKTIVNA ŽENA:

... I zato slavim mlade žene što zapleću svoje bračne veze
& stare žene praznih utroba & punih torbi za kupovinu
I zato slavim babe narumenjenih bora koje kupuju u smeću
I zato slavim sve žene koje čekaju majstore & sve žene koje spavaju s flašama
I zato slavim žene koje kupuju bolne cipele & šešire koji se više ne mogu zamijeniti
... I zato slavim njihove vanjštine koje postaju njihova unutrašnjost
& njihove nutrine koje će postate njihova vanjština...


vladimir petrovic vladimir petrovic 22:51 25.10.2012

Re: Pitanje

Nsarski... A sada, kako naslov kaze, samo jedno pitanje: da li bi ti, sada, danas, Horatio, mogao da imas zipless fuck sa Ms Jong? OK, mozes da koristis absinth:)


E jesi provokator!
Dama je sada u izvesnim godinama, a ona je skovala termin zipless fuck pre četrdeset godina, u Strahu od letenja.

Drugo, kako ja razumem fukanje bez šlica je najbolje kada se dogodi iznenadno (kao prosvetljenje u zen budizmu!), sa osobom koju ne poznajemo. Sa osobom koja sedi do nas u avionu (nekakva Emanuela) ili u vozu, i tako to...
Zipless fuck, dakle, nije potpuno ostvarljiv sa osobom s kojom se dugo poznajemo.
Absint pomaže, ali ne previše.

JJ Beba JJ Beba 22:55 25.10.2012

Re: Pitanje

fukanje bez šlica

to je više hrvatski, mi bi rekli ševa bez šlica

avionu (nekakva Emanuela) ili u vozu, i tako to...

glasam za lift

Absint pomaže, ali ne previše.


vožnja je to vožnja
myredneckself myredneckself 09:33 26.10.2012

Zipless fuck

vp
ili u vozu, i tako to...

Pazi, ovo je velika šansa, takoreći popravni, za one koji su žurili na voz, pa nisu...
Ovaaaj...Šala, šala. Let it be.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:02 26.10.2012

Svuda i u svako vreme

JJ Beba
... glasam za lift

Naravno.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 02:13 26.10.2012

uzivancija

fala za fin blog:)

i da, super je Erika, s uzivancjom sam je citala, omiljena mi je knjiga Kako spasiti vlastiti zivot. Zapravo meni se svidja njena duhovitost, spisateljska razbarusenost, iz koje bez napora vidis jednu introspektivnu zenu koja nije glupa a voli da se jebe (izvinte na mom francuskom).

Mentalno je trpam na istu kognitivnu policu s Nabokovljevom Lolitom, baš zbog lepote pisanja.

Iz danasnjeg ugla gledano ona je Šekspir međ' "seksi" knjigama.
bocvena bocvena 08:37 26.10.2012

Re: uzivancija

A meni je najzabavnije bilo da čitam Strah od pedesete (ok, ok, nije ni čudo:)

vladimir petrovic vladimir petrovic 08:53 26.10.2012

Re: uzivancija

Vesna Knežević Ćosić
... fala za fin blog:)

i da, super je Erika, s uzivancjom sam je citala,


Hvala tebi. Veoma mi je drago što mi ovo kažeš.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:28 26.10.2012

Re: uzivancija

bocvena
... A meni je najzabavnije bilo da čitam Strah od pedesete (ok, ok, nije ni čudo:)


Podsećam da je Virdžinija Vulf u eseju Sopstvena soba zapisala: "Svaka naredna knjiga nadovezuje se na prethodne".

Tako je i sa Erikinim knjigama.

Ona je, naravno, stajala iza svake reči koju je napisala u Strahu od pedesete, ali je desetak godina kasnije drukčije mislila.

Erika Džong
... U Strahu od pedesete nastojala sam da objasnim ulogu seksa u svom životu, ali sada, kada sam već zašla u šezdesete, uviđam da nisam znala ni polovinu onoga što je trebalo da znam. Sve dok ne postanete dovoljno mudri (ili dovoljno stari) da shvatite seks kao celovito telesno iskustvo, zapravo nemate pojma o njemu. Čitavog života sam slušala priče o tantričkom seksu i mislila sam da je sve to obično sranje - podizanje kundalini energije, zajedničko uvežbavanje joga položaja, misterije Istoka i slične koještarije. Naša seksualnost je uglavnom fokusirana na ukrućenu muškost tako da se, kada taj nužni uslov izostane - a što se obično dešava kada vaš partner zađe u izvesne godine - nađemo u čudu, pitajući se šta sad da radimo. Kada se to desi, možete pokušati da rešite svoj problem navlačenjem na vijagru, ili se, što je daleko pametnije i efikasnije, možete posvetiti iznalaženju novih načina za vođenje ljubavi. Delikatnost čulnih dodira, oralnog seksa, seksa koji ne uzdiže Lorensov phallos do statusa kulta, može predstavljati pravo otkrovenje. Da li to znači postati androgin (da se poslužim ključnim terminom sedamdesetih godina)? Da li to znači biti biseksualan? Treba mnogo toga reći i o androginiji i o biseksualnosti. Sve ono što ukida našu fiksiranost na genitalije i pretvara nas u celovita telesna bića sa neokrnjenim umovima podstiče i unapređuje seksualno zadovoljstvo. Najbolji italijanski ljubavnik koga sam u životu srela mogao me je dovesti na ivicu orgazma naprosto time što mi je milovao vrat.

S druge strane, oženjeni pesnik koji me je, tresući se od straha, potucao ukrućenim kurcem, bio je nula od ljubavnika. Istinski ljubavnik vodi ljubav rečima, milovanjima, smehom. Nemir i strepnja su pogubni po seks. Ljudi koji su u braku možda upravo iz tog razloga mogu imati fantastičan seksualni život - baš kao i dugogodišnji ljubavnici ili dugogodišnji prijatelji. Muzika, nežni dodiri, mirisi, poezija - te stvari su daleko značajnije od ukrućenog stojka. (U postelji sa demonom)


Nikad kraja za maštovite autore.



norden norden 09:53 26.10.2012

Hvala

Hvala i od mene, uzivam citajuci svaki redak kao sto sam uzivala u Erikinoj literaturi. Prvenstveno zbog duhovitosti i lucidnosti a i zbog njene pameti. Meni nijednu knjigu niko nije uspeo da drpi jer sam ih citala u "jednom dahu" zaboravljajuci sve oko sebe i svaku obavezu dok ne procitam poslednji red. Ali, da, Serenisimu su mi drpili ali tek posle poslednje procitane reci
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:19 26.10.2012

Re: Hvala

norden
... Hvala i od mene,

Thx
Meni nijednu knjigu niko nije uspeo da drpi jer sam ih citala u "jednom dahu"

Ma u tome i jeste problem. Kao što sam rekao, već mi se dešavalo da mi neko drpi knjigu i da mi je kasnije vrati.
I ja sam se naoštrio da protestujem kad mi se bude vratila Serenisima, ali znam da će tip/tipkinja da kaže: Drkadžijo, često nam govoriš kako istovremeno čitaš po dve tri knjige, pa smo ti ostavili vremena da se više skoncentrišeš na one druge koje si čitao u isto vreme sa Serenisimom. Ja onda ućutim, glupo je dalje pričati. S druge strane, imam razumevanja za one koji drpišu knjige, pročitane i nepročitane, ispodvlačene i neispodvlačene...

A ne čitam baš u jednom dahu, jer ja (studentski) podvlačim, pa i unosim u pc i tako to...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana