Milan Nikolić
Predstavnici HDZ-a smatraju da Milan Mladenović, frontmen benda EKV, ne bi trebalo da dobije ulicu u Zagrebu. Predlog je dao Odbor za imenovanje ulica i naselja podsećajući na popularnost kultne rok grupe na prostorima bivše Jugoslavije, pa i u Hrvatskoj, ali i na činjenicu da je pevač i gitarista benda rođen u Zagrebu. Protiv ovog predloga, a u ime HDZ-a, istupila je šefica poslaničkog kluba ove partije, Margareta Mađerić, sa stavom da „Ekatarina Velika“ nije bila nije bila naročito popularna u Hrvatskoj, a ni blizu popularnosti koju je uživala u Srbiji. Takođe, poslanica je istakla da bi „zavisnička prošlost“ Milana Mladenovića i ostalih članova benda bila jako loš primer mladima.
Još jedan slučaj licemerja balkanskih naroda ili nešto više od toga? Predstavnici HDZ-a imaju pravo na to da im se muzika „Ekatarine Velike“ ne dopada, mada je u samom startu sumnjivo njihovo jedinstvo u pogledu nečega što bi trebalo da bude u sud ukusa. A oni su ili bi barem trebalo da budu - indvidualni. Međutim, omalovažavanje značaja benda i njegovog doprinosa pop kulturi bivše države upućuje ili na nepoznavanje ili na prikrivanje pravih razloga. A možda i na stvarno loš ukus. Takođe, u punom intenzitetu svoje brige za ugledanje „zlatne mladeži“, konstruktivn predlog za HDZ bi bio da pročešljaju udžebnike koje učenici u hrvatskim školama koriste. Tu je, nepažnjom poslaničkih cenzora, sasvim sigurno zalutao neki Bodler, Rembo ili Verlen. Profesori afirmativno govore o ovim umetnicima jer nikakav drugi pristup ne bi imao smisla. Gradivo bi trebalo očistiti od svih dekadentnih epoha i ispuniti ga „proverenim“ stvaraocima. Ukoliko stvaralaštvo ostaje u drugom planu u odnosu na privatnu ličnost stvaraoca, krug problematičnih pisaca, slikara i muzičara je znatno širi.
Ništa ne deluje tako stihijski i devastirajuće kao provala malograđanštine u umetnost. U kulturu uopšte. U svoj svojoj samouverenosti ravno je varavarizmu. I ma koliko bilo uvredljivo uvek je i karikaturalno u isti mah. Ime Milana Mladenovića je trebalo da stoji na nekoj ploči u Jakuševcu u Novom Zagrebu. Zaista, opasna pozicija za nekog kome se značaj precenjuje a poroci opraštaju. Bez obzira na to što će čitav ovaj sukob biti prebačen na nacionalnu ravan i, samim tim, pojednostavljen i obesmišljen, neverovtno je upravo to što i ono najvrednije iz zajedničke prošlosti podleže devalviranju zarad niskih strasti i niskih ciljeva. A po kvalitetu i značaju u odnosu na savremenu kulturnu i umetničku scenu trebalo bi da služi za ugled. I u Srbiji i u Hrvatskoj.