"Od stepene ostvarivanja rodne ravnopravnosti direktno zavisi ekonomski razvoj i napredak zemlje...mora se nastaviti rad na iskorenjivanju tradicionalnih, patrijarhalnih stereotipa o društvenim ulogama žena i muškaraca u porodici i društvu." Nevena Petrušić, Blic, 24 oktobar 2012
(iz komentara čitalaca)
"E, meni žena nece komandovati, niti biti računovodja u kući dok sam ja živ, a kasnije eto joj, neka komanduje sama sebi." poglavica-kameno-tele
@poglavica-kameno-tele: "I ne treba da ti komanduje, ti obezbijedi dovoljno para za ugodan život svoje porodice, ona nek rađa djecu i vodi domaćinstvo (plati joj i kućnu poslugu za teže poslove), i ne vjerujem da ce se iko žaliti. Eventualno, ako joj bude dosadno trošenje para koje si ti zaradio, neka se zaposli, neka se bavi društvenim radom, neka studira klasičnu filologiju...." Vrli-pitac
Pre neki dan sam napisao blog o domaćem filmu u kojem je glavna junakinja uhvaćena u sukobu između muža i ljubavnika. Moja primedba je bila da film (pored svojih kvaliteta) suptilno prenosi i jednu pogrešnu poruku: muškarac ima pravo da iskoristi svaki mogući način da prisili ženu da ostane u zajednici, čak i onda kad se ona jasno opredelila da izađe iz te zajednice. Blog dobio razne komentare, a jedan kaže otprilike, jako se čudi odakle je autor izvukao zaključak da se ovde radi o nasilju. Nasilje bi bila odlična tema, ali ja sam ustvari pisao o pravu na izbor.
Onda kaže, autor je nestvarno odlučan da se politički korektno angažuje. Dakle, amaterski borac za ženska prava. Ovde moram da priznam, čovek u pravu, po tom pitanju sam pravi amater.
I baš nekako prošle nedelje Blic objavio razgovor sa Nevnom Petrušić (Poverenica za ravnopravnost), o diskriminaciji žena (citat na početku). Pokušao sam da nađem statistike o kojima dotična govori (od 135 rangiranih država, kad je ravnopravnosti između muškaraca i žena u pitanju, Srbija je na pedesetom mestu). Nisam uspeo da pronađem konkretne rezultate, ali sam zato otkrio nešto drugo: postoji značajan broj istraživanja koja se bave položajem žena u svetu.
Svako od tih istraživanja koristi neke svoje, generalno različite, kriterijume kad je položaj žena u pitanju (Gender Gap Index, Gender-related Development Index, Gender Equality Index, itd). Na primer, organizacija po imenu Social Watch koristi Gender Equality Index (GEI), što je meni bilo i najlakše razumeti: to je broj koji se kreće od 0 do 1 (ovo poslednje u slučaju potpune ravnopravnosti između muškaraca i žena). Prema njihovim rezultatima za godinu 2012, na prvom mestu po jednakosti žena i muškaraca je Norveška (GEI 0.89), sledi Finska (GEI 0.87), zatim Island i Švedska (GEI 0.86). Zemlje Balkana su se okupile zajedno, negde na sredini liste, sa sledećim rezultatima: Bugarska (GEI 0.76), Srbija (0.75), Hrvatska (0.74), Rumunija (0.72), Bosna i Hercegovina (0.58), i Albanija (0.55).
Druga istraživanja, koja koriste sasvim druga merila, generalno dolaze do istih zaključaka. Na primer, u studiji Ujedinjenih Nacija, koja koristi tzv. Gender-related Development Index (GDI), Norveška je zauzela drugo mesto. Takodje, iz članka o gospođi Petrušić vidi se da je Srbija na pedesetom mestu od 135 država; to je vrlo slično rezultatima koje je objavio Social Watch.
Unutar statističke greške, meni se čini da nema neke razlike između zemalja Balkana, naročito kad se uzme u obzir koliko je teško objektivno "izmeriti" nejednakost. Ipak, iz ovih rezultata se sa određenom sigurnošću može reći da je bolje biti žena u Bugarskoj-Srbiji-Hrvatskoj nego u Albaniji.
Međutim priča se tu ne završava.
GEI za svaku pojedinačnu državu je usrednjena vrednost tri parametera: jedan meri jednakost u obrazovanju, drugi ekonomsku uključenost, i treći uključenost u strukture vlasti. Srbija je dobila jako dobar rezultat za jednakost u obrazovanju (0.98). Nažalost, to znači i da su druga dva parametra gora od proseka: ekonomska uključenost je 0.75, a uključenost u strukture vlasti je samo 0.51. Dakle, dok kod nas žene imaju odlično pravo na obrazovanje (jednako muškarcima), žene su značajano diskriminisane kad su ekonomske aktivnosti u pitanju, i totalno su diskriminisane kad su u pitanju strukture vlasti.
Ovo vrlo dobro podržava tezu gospođe Petrušić o patrijarhalom odnosu prema društvenim ulogama žena i muškaraca u porodici i društvu.
Ovde bih da se osvrnem na prvi deo njenog citata: od stepene ostvarivanja rodne ravnopravnosti direktno zavisi ekonomski razvoj i napredak zemlje. Mnogi ovo čitaju ovako: što je zemlja razvijenija u njoj je veća jednakost između muškaraca i žena. Međutim, to je sasvim pogrešna interpretacija, ovaj citat kaže: ravnopravnost među polovima je jedan od uzroka razvijenosti, a ne posledica. Drugim rečima, razvijene zemlje koriste jednakost kao motor svog ekonomskog i socijalnog uspeha.
Kako je to moguće? Pa da objasnim, za poglavicu-kameno-tele. Prvo, u proseku, žene su poštenije nego muškarci. Drugo, u proseku, žene su disciplinovanije nego muškarci. Treće, u proseku, žene imaju više tolerancije za različitost (možda zato sto su i same često diskrimisane). I zbog toga, tamo gde žene imaju čak i samo približno jednak udeo u ekonomskom životu, rezultat su uspešnije ekonomije; gde imaju približno jednak udeo u političkom životu, rezultat su socijalno pravednija društva.
EDIT: U kom smislu to "poštenije"? Prvo, žene retko blefiraju, ili se prave da znaju više nego što zaista znaju. Drugo, kad je greška učinjenja, žene lakše priznaju grešku nego muškarci. U proseku. Kad se uzme u obzir da su žene jednako profesionalne koliko i muškarci, sve ove druge osobine čine ih boljim kad je timski rad u pitanju- a danas se sve važne stvari obavljaju u timovima.