Budućnost| Društvo| Istorija| Moj grad| Umetnost

Gledaš po gradu i kapiraš kad je nastalo urbano posrnuće

Đorđe Bobić RSS / 01.11.2012. u 09:30

Pisao sam kojekuda o tome nekoliko puta ali moram još jednom, tek da se ne zaboravi.

Na ivici Trga Republike, usred Beograda, između ulica Despota Stefana, Braće Jugovića i Makedonske zatekla se čudna skupina zgrada nastalih u raznim vremenima i tih nekoliko zdanja čine neveliki gradski blok kao zgusnuto, nelepo do uvredljivosti ostrvo u gradskom moru. Uočljiv je, nezaobilazan, pokazuje svoju tužnu golotinju, onu građevinsku, arhitektonsku, prodire u okolinu gušeći je ali je vidljiva i ona nagost iznutra, primitivna, osiona, nekulturna ali istovremeno i tužna, obavijena nemirom zbog nebrige onih koji bi trebalo da bdiju a možda i nije nebriga već nemoć pred silama koje nadiru u grad i osvajaju ga neumoljivo. Urbani arte fact u sred grada jasno i nedvosmisleno pokazuje gde je Beogradski kulturni model stigao, kojim jezikom grad sada govori i šta će mu se desiti ako se ovakav govor u gradu nastavi i neko mu ne stane na put i zapuši usta koja izovarajući svoju mantru kojom zagađuje i unazađuje Beograd.

Neobični gradski arte fakt može da stvori utisak kao da su urbanista, arhitekta i majstori otišli nekim drugim poslom, možda na piće tu negde i to usred graditeljskog čina i nisu bili na licu mesta na vreme a ambiciozni čuvar gradilišta je nastavio da dograđuje po svom ukusu i meri vrednosti sa namerom da ih iznenadi kad se jednom vrate. Inače, kako je to u Beogradu običaj jedna čaršiska priča kaže da je to namerno tako učinjeno da se na ovom mestu veoma frekventnom i viđenom sa svih strana učini pokušaj pokazne vežbe za građane početnike, studente, gradoupravljače i druge koji nisu kad je trebalo bili pažljivi na školskom času te propustili neke lekcije, dakle cilj je ukazati kako ne treba u centru prestonice delati i graditi grad. Ama, svašta se priča.

Nekolike zgrade u bloku svedoče o dobu, običajima i kulturnom obrascu, ali i o odgovarajućim urbanističkim i graditeljskim pravilima i ponašanju delatnika u vreme nastanka svake od njih ponaosob. Ima tu nekoliko primera po periodima još odvajkada,

8079676729_332d19aece_m.jpg 

Pre više od jednog i po veka počela je gradnja uz ulicu Braće Jugovića pa je tu nastao niz zgrada, među kojima je i zgrada gde je bioskop Balkan I tu je sve pod konac, estetika izrečena jasnim arhitektonskim jezikom bez gramatičkih grešaka, građanski smireno u skladu sa vrednostima zabaleženih u istoriji tog doba. Bioskop Balkan je odavno u staroj, zakonom zaštićenoj zgradi kao kulturno dobro, koja je pre neku godinu renovirana, uljuđena i dovedena spolja i iznutra u prvobitni izgled da bi svedočila o istoriji Beograda a savremenicima pružila poseban kulturni ugođaj u posebnom ambijentu, onda bioskop nije izdržao konkurenciju televizije, piratskih kopija filmova na ulici kupljenih sa dve banke i zatvoren je a država nije ni trepnula jer je bila okupirana promocijom tržišne privrede, bezuspešnim pokušajima usrećivanja naroda i brigom o sebi za neko vreme kad ne budu viđe vlastonosci. Posle nekog vremena bila je neka preprodaja, izgleda neuspela pa su zgradu pokrili velikim platnom sa reklamom za bioskop, i cela zgrada je dobila odeću sasvim nepriličnu za staru damu od značaja za kulturnu istoriju Beograda. Sakrivena je od pogleda, ne zna se šta je ustvari ispod na silu navučene garderobe, možda fasada i nije restaurirana, možda je odneta ne neku drugu planetu, a Beograđanima je ostalo da gledaju neprilično šareno platno i budu obavešteni koji je film ovih dan na repertoaru a koji se neće dogoditi. Međutim , nije sve ostalo na tome, pre nekog vremena skele i neprikladne garderobe su uklonjene i sada Beograđani mogu da vide ogoljenu fasadu bez maltera, zatvorene propalog izgleda prozore sa polomljenim staklima, mogu da vide gradsku bruku koju dele sa gradskim vlastima. Usred Beograda! 

8079668560_d785cd163f_m.jpg 

Onda je pedesetih godina prošlog veka na ograničeno vreme, tako su  rekli nadležni, nikao privremeni „Staklenac” okrenut ka Trgu, brutalno u neskladu sa okolinom, okićen epitetom modernog objekta ali uz grube greške u arhitektonskom izgovoru, posebno sa padežima ima problema, stavljen na pogrešno mesto ali je veoma precizno odslikavao model koji je u to doba počeo da se nameće a posle nedugo vremena postao pretežan ne samo u arhitekturi već i u društvenim okolnostima. Izgrađen dakle, pre neku deceniju kao privremeni objekat, u stilu i maniru kvazi moderne bez identiteta i arhitektonske poruke, a ponajmanje spreman da bude na mestu gde su ga kao na povodcu doveli. On opstaje kao jedna od fasada Trga Republike i svojom dugovečnošću i otporu promenama preti da postane veoma dugovečan i da prihvati, hteo to ili ne, ulogu jednog od gradskih urbanih simbola, ne daj Bože znaka gradskog identiteta, može da zakonkuriše Narodnom muzeju, Narodnom pozorištu ali će se možda neke buduće generacije pitati gde je težište, ovde u tim ne lepo dizajniranim staklima ili tamo kod Pobednika. Gradska galerija planirana na tom mestu trebalo je da pokaže novo lice grada i čekaće svoje vreme i svoje mesto koje „Staklenac” predano čuva zajedno sa kulturnim obrascem iz zone turbo folka čiji je izvanredan predstavnik. Staklenac je i pored toga i baš zato dragoceno zdanje jer pokazuje vreme u kome je došlo do gubljenja kriterijuma i početka opadanja vrednosti i kada je zabeleženo zanemoćavanje kulturnog modela koji se uprkos svekolikim promenama posle rata nekako držao.glavu iznad vode. Usred Beograda!

8079671180_2183c16134_m.jpg 

Nakon toga došle su devedesete kada je sve otišlo dođavola i kada su iznedrena nova pravila i u skladu sa tada nastalim običajima, usred bloka i jednom fasadom naslonjena na ulicu Despota Stefana prijavila je svoje postojanje nelegalno izgrađena stambena zgrada, istakla je svoje krovove iznad svega okolo kao kresta u dekavog pevca i blok je zaokružen, izgrađen mada je u urbanističkim planovima oduvek prikazana sasvim drugačija vizija koja je, moglo bi se reći, bila približna i odgovarajuća urbanoj slici i prilici metropole. Stambena zgrada koja se svojom krestom ističe i nadvisuje sve okolo i pokazuje se, štrči, doziva, dovikujući poruku svima unaokolo da je vrednost koju promoviše konačno stekla pravo na ravnopravno bitisanje u gradskoj matrici. Odkad je primećena i zapažena izgradnja te nepodopštine gradske vlasti su nastojale da je uklone, ali i pored značajnog truda uspeh je izostao, vratila im se na odgovarajući, istina malo grub ali logičan način tolerancija, razumevanje I populizam za probleme koje je imao “narod” u onim teškim godinama. A grad neumoljivo raste ne pitajući za takve kvazi humanističke neopreznosti i okretanje glave ka nekim kao važnijim problemima. Kulminacija nasilništva nad gradom nalazi se ovde, za nadati se ne do kraja vremena i ubeležila je pozitivni skor u svoju tabelu. Usred Beograda!

Bila je u međuvremenu, a nije loše podsetiti se, još jedno neverovatno iskliznuće u urbani prostakluk, simbol nekulture u skladu sa turbo folk pravilima na uglu Makedonske i Braće Jugovića gde se pojavila i trajala neko vreme radnja sa brzom hranom nazivanom „Do jaja“ u zaštićenoj zgradi gde je fasada na tom uglu bila delimično porušena ne bi li se otvorio prostor za tezgu ka trotoaru. To je na sreću promenjeno, fasada građena pre stotinak godina je vraćena u svoje legalno stanje i to je bila jedina „pobeda“ gradske vlasti nad primitivnim nasilnicima, uostalom možda to i nije bila pobeda, ima mišljenja da je brza hrana bankrotirala.

Na prostoru nevelikog gradskog bloka uz Trg Republike dogodilo se toliko toga protivnog gradu i teško je oteti se utisku da je to sve napravljeno da bi se narugalo Beogradu i da bi se pokazalo da je u njegovo središtu moguće usaditi, nekulturnim i nasilničkim gestom, kulturni obrazac iz nekog drugog sveta koji se do sada plodio na rubu grada, donet od kojekuda, onih teških godina. Kažu da je to posledica ratnih godina, doneti običaji i navike zajedno sa ljudima koji su došli u prestonicu, ali je moguće da je toga ovde bilo oduvek samo nije bilo prilike da se iskaže. Uostalom kad se napravi znatna greška ne preostaje ništa drugo odgovornim dužnosnicima nego da se hitro izmisli dobar razlog za grešno činjenje, onda se slegne ramenima i ode mirno na počinak. To je jaka opomena i simbolična poruka o stvaranju grada, o njegovoj sadašnjosti i mogućoj budućnosti, poruka o promeni građanskog mišljenja i ponašanja što se dokazuje prihvatanjem učinjenog nedela i neprimećivanjem arhitektonske i urbane neprimerenosti i uvrede skresane Beogradu u lice, ne samo od građana koji se izgleda navikavaju na subkulturni model prihvatajući ga kao legalni urbani okvir, nego i od gradskih dužnosnika koji deklarišu borbu protiv divlje gradnje širom Beograda ali zaista samo kao deklaraciju jer im na pamet ne pada da tu bilo šta rade, samo što dibvljim graditeljima ne udele koju kintu ne bi li se legalizovali. Usred Beograda to sa uklanjanjem divljine uopšte ne rade, čak ni sa oklevanjem, pa će delanje protiv evidentne i opasne destrukcije prestonice, za koje su zaduženi pričekati i biti tema jednog dana u nekoj budućnosti a ako bi se znalo kada to bi pokvarilo iznenađenje i slast trenutla kada se otvara rođendanski poklon. A most preko Ade je sjajno ispao..

 

 

Atačmenti



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ivana23 ivana23 10:19 01.11.2012

***

Onda je pedesetih godina prošlog veka na ograničeno vreme, tako su rekli nadležni, nikao privremeni „Staklenac”...


Staklenac je izgradjen 1989. godine.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 10:22 01.11.2012

Re: ***

nac je izgradjen Stakle1989. godine.

Hvala na ispravci, omanuo sam, da li prihvatete kao izvinjenje onu otrcanu mantru - ko radi i greši ! ... ali ipak je bilo u pitanju ograničeno vreme njegovog trajanja ...
ivana23 ivana23 10:36 01.11.2012

Re: ***

Đorđe Bobić
Staklenac je izgradjen 1989. godine.

Hvala na ispravci, omanuo sam ... ali ipak je bilo u pitanju ograničeno vreme njegovog trajanja ...


Jeste - privremeni objekat, ali su nastupile devedesete, ko bi se tada bavio Staklencem...

Bolje sto je izgradjen nego da su ostale one 'skalamerije' od limenih kioska, ono je bila crna rupa Trga.

Prvi u tadasnjem nizu bio je kiosk gde su se prodavale virsle <<< link za foto.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:03 01.11.2012

Re: ***

ivana23
Onda je pedesetih godina prošlog veka na ograničeno vreme, tako su rekli nadležni, nikao privremeni „Staklenac”...


Staklenac je izgradjen 1989. godine.


Ivana, ti sve znaš.
Nego, kupuješ li pogačice u pekari "Čarli"? Čini mi se da su promenile ukus.


ivana23 ivana23 11:12 01.11.2012

Re: ***

Vojislav Stojković
ivana23
Onda je pedesetih godina prošlog veka na ograničeno vreme, tako su rekli nadležni, nikao privremeni „Staklenac”...

Staklenac je izgradjen 1989. godine.

Ivana, ti sve znaš.
Nego, kupuješ li pogačice u pekari "Čarli"? Čini mi se da su promenile ukus.


Kupujem pecivo u Moni, Cetinjska ul.

Blize mi je, a ionako izbegavam masno testo. Volela sam one divne kifle u Brace Jugovica, ne znam ima li ih jos uvek.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:28 01.11.2012

Re: ***

Naravno da ih ima, slane i obične. Međutim, i jedne i druge su od belog brašna, nikako da se modernizuju i da prihvate nove nutricionističke trendove, pa da peku i integralne kifle.
Doduše, ja zato i pazarim kod njih.

U Moni je odličan burek sa sirom, al šta da ti pričam kad izbegavaš masno testo.
maksa83 maksa83 08:46 02.11.2012

Re: ***

Jeste - privremeni objekat, ali su nastupile devedesete, ko bi se tada bavio Staklencem...

Nije baš da se devedesetih nije ruiniralo staro i simbolično za račun Novih Moćnika. Paradigma tog kolapsa je rušenje Galerije Sebastian da bi se napravilo ono stakleno sranje Mirka Marijanovića. Rešio ljakse da smesti firmu u Knez, pa nek' sve ostalo izgori.
uros_vozdovac uros_vozdovac 10:49 01.11.2012

Đorđe, predlog:

može li na novom mostu na Adi, da se po jedna traka, krajnja desna u svakom smeru pretvori u dečja igrališta? Da bude neke koristi.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 10:57 01.11.2012

Re: Đorđe, predlog:

Ne može, već je rezervisano za Beograđane koji su neprekidno nezadovoljni bilo čim što se desi ili izgradi u gradu ...
uros_vozdovac uros_vozdovac 11:22 01.11.2012

Re: Đorđe, predlog:

Đorđe Bobić
Ne može, već je rezervisano za Beograđane koji su neprekidno nezadovoljni bilo čim što se desi ili izgradi u gradu ...


Ako ako, ovo je samo jedna runda.
Jukie Jukie 11:25 01.11.2012

Re: Đorđe, predlog:

uros_vozdovac
može li na novom mostu na Adi, da se po jedna traka, krajnja desna u svakom smeru pretvori u dečja igrališta? Da bude neke koristi.

stopalo stopalo 13:04 01.11.2012

Re: Đorđe, predlog:

Đorđe Bobić
Ne može, već je rezervisano za Beograđane koji su neprekidno nezadovoljni bilo čim što se desi ili izgradi u gradu ...


iz istog razloga je i napravljena takva ograda na mostu?

pretpostavljam
dragoljub92 dragoljub92 10:57 01.11.2012

све се слажем

ал немо' да рушите, ко бога ве молим!
st.jepan st.jepan 11:02 01.11.2012

Ovaj...,

oprostite mi neobaveštenom, ali zar niste Vi jedno (prilično) vreme bili glavi za BG urbanizam?

Mnogi su godinama pokušavali da dodju do pouzdane informacije ima li ona skaradnost iza "Balkanca" gradj. dozvolu, ili naprotiv, nema dozvolu.
Preovladjujuća škola mišljenja tvrdila je da ima dozvolu, i da ju je (poput one dvojne pastorale kod Brankovioog mosta) upravo zato nemoguće sravniti.

Inače, odličan tekst, očito je da se dugo čvario.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 12:23 01.11.2012

Re: Ovaj..., st.jepan

Jeste, bio sam i ovo oko divljine o kojoj pišem mi je bolan neuspeh. Nisu imali dozvolu, odnosno dobili su na volšeban način neki papir za saniranje nečega, izidali su čudovište, zatekao ja to i pokušao da dovedem stvari u red (isto je probao i moj predhodnik) ali nije išlo. Imali su sjajnog advokata tako da su i grad opština izgubili spor na sudu gde je divljim graditeljima dato za pravo i oni opstadoše i sada nam pokazuju srednji prst. Ipak mislim da nikada nije bilo volje od strane gradskih glavara - političara da se to zaista reši, samo su fingirali akciju a ja u početku nisam uočio tu populističku podvalu. Ali, ne treba klonuti duhom, grad dugo traje pa će se jednom u nekoj od budućnosti i ovde pojaviti neki Neron ili Atila ...
st.jepan st.jepan 13:01 01.11.2012

Re: Ovaj...,

Đorđe Bobić
Jeste, bio sam i ovo oko divljine o kojoj pišem mi je bolan neuspeh. Nisu imali dozvolu, odnosno dobili su na volšeban način neki papir za saniranje nečega, izidali su čudovište, zatekao ja to i pokušao da dovedem stvari u red ali nije išlo. Imali su sjajnog advokata tako da su i grad opština izgubili spor i oni opstadoše i sada nam pokazuju srednji prst. Ipak mislim da nikada nije bilo volje od strane gradskih glavara - političara da se to zaista reši, samo su fingirali akciju a ja to u početku nisam uočio tu populističku podvalu. Ali, ne treba klonuti duhom, grad dugo traje pa će se jednom u nekoj od budućnosti i ovde pojaviti neki Neron ili Atila ...

...ili (ne d'o Bog) St.Jepan.

Koji je (St.Jepan) nezadovoljan odgovorom.
I koji tim povodom zahteva masovno hapšenje.
I dabome, javno bičevanje.

Edit
sevarlica sevarlica 18:55 01.11.2012

pirova pobeda

i to je bila jedina „pobeda“ gradske vlasti nad primitivnim nasilnicima,


Jake li pobede :(
E sad kad je tako velika "pobeda" ostvarena 122metra od trga, da li treba vagati koliko je veliki poraz na obodima grada???

P.S. Gosn- Đorđe, još jedna preporuka naravno. Svaka čast!
Bonner Bonner 08:32 02.11.2012

Slika grada sa kraja 20. veka i početka 21

G-dine Bobiću,

ne razumem i ne shvatam zašto se sada, kada više niste na funkciji gradskog arhitekte ovako javno bavite arhitekturom Beograda?!

Ja sam npr. za vreme Vaše funkcije imao osećaj da Vam je arhitektura grada gotovo potpuno nebitna, da je važno da "investitori investiraju", da se "graditelji dogradjuju i ugradjuju", da se preprodaje i kupuje, asfaltira i betonira gde god ima još malo mesta.

Najbolji primer gradske arhitekture nastale za vreme Vaše funkcije jeste ono ruglo na Neimaru i Čuburi, važnim i nekada lepim delovima grada, koji poprimiše obrise nekakvog čudnog mutanta u kome pešak namernik ima nekih 20 cm trotoara, a negde i manje, da prodje tim čudnim ulicama u kojima balkoni dosežu do polovine ulice i da se mimoidje sa nekim drugim namernikom ili ne daj Bože nekim nesrećnikom koji u takvim i tim ulicama stanuje i živi. Šta mislite o tome?

Ako neko može da uslika nešto od toga i postavi ovde unapred se zahvaljujem. Ja nisam imao snage da to ruglo još i uslikam, žurio sam da što pre napustim to i takvo okruženje, jako loše sam se osećao u njemu.

Šta mislite npr. o izbetoniranim gradskim "parkovima" i koja i kakava je funkcija takvih parkova ili tih rešenja koje žitelji grada nazivaju "parkovima"?

Što se "staklenca" tice, jedino gore od njega je Vaša namera da na tom ionako skučenom i zatvorenom prostoru Trga republike sagradite to nešto što Vi zovete "gradska galerija" od koje tek ne bi moglo da se diše niti da se prodje Trgom a Narodno pozorište, Narodni muzej i još nekoliko arhitektonski i sadržajno vrednih zgrada bi moralo da živi sa tim arhitektonskim mutantom sa pocetka 21. veka kome nikako nije mesto na centralnom gradskom trgu grada nastalog toliko vekova pre.

Nadam se da već danas stasava jedna nova generacija arhitekata koja će imati prilike da nešto vidi i poseti i koja će da shvati šta znači život u gradu i šta je suština kvaliteta života i da će taj nesrećni, decenijama unazad unakažen grad konačno početi da dobija obrise jednog grada podredjenog potrebama njegovih žitelja i vrednog života u njemu. Do tada je život u takvom gradu samo životarenje i puko preživljavanje.
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 11:44 02.11.2012

Re: Slika grada sa kraja 20. veka i početka 21

Slika grada sa kraja 20. veka i početka 21

Poštovani, sve što ste napisali u komentaru je sasvim ok, bez primedbi pisanje bloga nije korisno, ali Vaša prva rečenica nije smislena. Niste bili pažljivi na času, ovakve tekstove, kojima se Vi sada čudite ili ih ne razumete, pisao sam na ovom mestu još od 2005 godine i ništa se tu nije promenilo bar što se mog stava tiče. I dalje ću to raditi i biće mi zadovoljstvo da i dalje čitam Vaše komentare. Sa poštovanjem ...
tmrnsk tmrnsk 15:48 04.11.2012

investitorski urbanizam

fasada građena pre stotinak godina je vraćena u svoje legalno stanje i to je bila jedina „pobeda“ gradske vlasti nad primitivnim nasilnicima


Kakva je ovo pobeda? Nad jednim ćoškom i jednom prodavnicom?

Poznato je odavno, a najmanje 40 godina naučno dokazano (Stanfordski eksperiment Filipa Zimbarda, na primer) da se ljudi ponašaju u skladu sa uslovima. Tako i pisac ovog bloga može da misli i radi jedno dok je bio glavni arhitekta Beograda, a sasvim drugačije sada, kada to nije i više neće biti. Ne znamo jedino kada je iskren - onda ili sada?

Ipak, ne treba zaboraviti da jedna prodavnica brze hrane ne može da se meri sa neverovatnom štetom koja je naneta urbanizmu Beograda u poslednjih 12 godina (da ne idemo dalje, ali ne mnogo dalje, možda još deset godina).

Vreme kada je g. Bobić bio Gradski arhitekta (2004-2008) je period posle promene Zakona o lokalnoj samoupravi, kada je donet i novi Statut Beograda, gde gradonačelnik ima i izvršnu vlast, a uvedene su nove funkcije - Gradskog arhitekte i Gradskog menadžera.

To je bio period kada je zavladao "investitorski urbanizam", kada je urbanizam Beograda potpuno zanemario javni ili opšti interes i sve prilagodio investitorima, tj. novcu.

Tada je raspisan pozivni konkurs sa Luku Beograd, jer je jednom finansijskom moćniku zapalo za oko par stotina hektara zemljišta, koje bi se u njegovim planovima bolje iskoristili nego u gradskim planovima.

Tada je raspisan pozivni konkurs za područje Jurija Gagarina, gde je jedan tajkun poželeo da gradi tržni centar. Konkurs je bio način da se promeni namena zemljišta i omogući gradnja. Eno ga, proslavlja petogodišnjicu.

Tada je raspisan i pozivni konkurs za Autokomandu, za lokaciju koja se preko 30 godina čuvala za autobusku stanicu. Zašto? Pa jednom moćniku je zapalo za oko zemljište i tu je poželeo još jedan tržni centar. Gradski arhitekta predlaže da se autobuska stanica preseli na Novi Beograd, iako 80% autobuskih linija dolazi sa juga - nema veze, investitor je važniji.

Sve je učinjeno u tom peridu da se izađe u susret investitorima-tajkunima, a to je omogućio sistem sa Glavnim arhitektom na čelu. Hoće neki karići lokaciju u Prizrenskoj? Evo, odmah ćemo konkurs za Terazijsku terasu!

Naravno, u "zimbardovskom", beogradskom eksperimentu sudeluju i arhitekti i urbanisti, učestvujući na konkursima i dajući legitimitet "investitorskom urbanizmu". Uostalom, kako oni da od toga brane Beograd, kad to ne rade oni na vlasti, a naročito Arhitekta kome je to i struka i funkcija.

Kakva je to sada priča o "onome" na bioskopu Balkan, zar to nije moglo da se reši kao "Do jaja"? Zar je lakše dati nekome 200 ha gradskog zemljišta nego skinuti dve kuće sa druge kuće?

Internet sve trpi...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana