Kada neko , kao na primer zdravstvene ustanove, napravi dugove u odnosu na dobavljače roba i usluga , a taj neko je u , zvanično, državnoj službi uvek se pojavi neki pijani baron iz vlade i kaže 'Mi to plaćamo'. Sve je to u redu ako bi se zanemarile neke sitnice kao što je da to u stvari plaćamo ti i ja i još nekoliko hiljada , ili miliona (optimista sam, takva mi narav danas) kroz poreze i doprinose. Zaboravi se i da postoje družine i pojedinci koji državi, u tu kasu iz koje se 'plaćaju dugovi', ne plaćaju ništa. I za koje se prave 'programi' da mogu dalje da prežive. Oni ne brinu znaju da će uvek njihove dugove na tebe i mene da prebaci neki pijani baron.
Ako je, prema rečima bivšeg ministra zdravstva, jedna 'velika privatna kompanija o kojoj se u javnosti priča da je uspešna' dužna Fondu zdravstvenog osiguranja 840 miliona (nečega, ne sećam se tačno valute i ne ministar nije pomenuo kompaniju a ja ne bih da nagađam) i ako po njemu 'niko to ne može da naplati', pitanje je ko plaća za opšte zdravstveno osiguranje u Srbiji? Ima mnogo teorija šta se želi sa zdravstvenim sistemom a se sve svode na isto, da više ne postoji državni sistem i da se leči samo onaj ko ima novca. Možda ima neke logike u tim teorijama ali se zaboravlja ko ima novca u Srbiji. Mali broj ljudi. Ako oni koji osmišljavaju 'strategiju' skoro svi dolaze iz redova političara a na te funkcije ih biraju ljudi (od kojih mali broj ima novca) pitanje je za koga oni rade.
Na primeru zdravstva se najočiglednije (ulaz izlaz, koliko novca gde i od koga) odnos političara prema svojim poslodavcima. Poslodavci smo i ti i ja i onih nekoliko miliona koji glasaju ili ne. Poslodavci su oni koji državi i onima koji je vode poveravaju novac od poreza i ostalih kako-god-da se-zovu doprinosa. Da rade u našem interesu.
U većini slučajeva se pokazuje da izabrani da vode 'državu' ne rade u interesu poslodavaca. 'Država' je napravljena po 'dogovoru' njenih stanovnika da plaćaju određeni postotak prihoda ili vrednosti imovine kako bi 'država' radila u korist tih stanovnika. Ako oni koji vode 'državu' ne rade ono zbog čega su zaposleni/izabrani ali insistiraju na svom pravu da je vode oni se udaljavaju od poslodavca. I 'državu' prave po svom nahođenju bez obzira na želje poslodavaca i finasijera. Država time postaje nasilje nad onima koji je čine nad ljudima koji žive na teritoriji koja je 'po dogovoru stanovnika njena'. Saučesnici postaju svi oni koji vode ili žele da vode 'državu'
Političari koji vode ili žele voditi državu okupljeni su u političke partije manje ili više vođeni ideološkim ili nacionalnim razlozima. Sve te partije žele da dođu na rukovodeće pozicije da bi deklarativno 'radile u interesu građana/naroda' i da bi 'spasile državu'. Najčešće se bave samo'državom' a građane/narod prisiljavaju da toj 'državi' služe.
Oni koji vode 'državu' najčešće sve čine da pomognu i zaštite one koji su najviše dužni i koji najviše krše 'dogovor' (i nešto zakona) na kojima 'država' počiva. Na račun one većine koja nije dužna i koja krpi sve rupe i pijanim baronima omogućava da viknu u kafani 'ja ću da platim'.
Ljudi sve više zaobilaze 'državu' i njene pipke. Plaća se koliko se mora a većina aktivnosti se drži 'van radara'. Tako se u bankama drži račun za zvanične prihode ali se istovremeno glavnina krije od države. I onda kamioni koji u kešu otkupljuju voće i izvoze ga preko sporednih graničnih prelaza kao i slične stvari postaju sve češće. Jednostavno ono što se 'državi' legalno i legitimno i pošteno plati sigurno neće biti upotrebljeno čemu je namenjeno. A političke partije odnosno oni koji vode ili žele da vode 'državu' će sve uraditi da novac 'ode tamo gde treba' ne tamo gde je namenjen.
Novi dogovor je neophodan. Dogovor ljudi o tome da li i kako organizovati državu, koliko joj plaćati i za koje usluge. Ako se plaća za obrazovanje, za zdravlje, za bezbednost i efikasno posredovanje potreban je dogovor po kome će se garantovati da će novac otići tamo gde je namenjen. Potreban je dogovor i o tome kako se kažnjava kršenje dogovora i sa jedne i sa druge strane. Sloboda ne podrazumeva samo prava već i obaveze.
Da se dogovorimo pa kako nam bude.
P.S. Niko ovde nije pijan niti znam nekog barona koji pije. Tačnije ne znam ni jednog barona.