Nostalgija

gluvilo

Srđan Fuchs RSS / 11.11.2012. u 08:20

 Main-image.gif                                                                                                   

  Human stem cell-derived otic neurons repopulating the cochlea of deaf gerbils. Human cells are labelled green, and the red is a marker of neuronal differentiation. Therefore yellow cells are neurons of human origin.

valjda još otkada mi se 22-ogodišnji najstariji brat vratio se demonstracija 9. marta 1991. godine, unevši za sobom u kuću tragove pretprpljenog nasilja po svom telu i zapah suzavca koji je u meni, tada petnaestogodišnjaku, momentalno pobudio mučninu i nagon ka povraćanju, stekao sam simpatiju i naklonost ka srpskoj demokratskoj opoziciji. te nesrećne '91. mama mi nije dopustila da idem na proteste, ali već sledeće godine nije imala više kontrolu nada mnom. bio sam gimnazijalac, sa školom u centru zbivanja, upućen u sve, i  zainteresovan.... u prvoj fazi više protesta radi, a u sledećim fazama, kada se plišana revolucija pretvorila u proteste prosvetnih radnika, više izostajanja sa nastave radi i druženja sa ekipom iz drugih škola po centru, akcijama, skitanjem, duvkom, lepim devojkama iz drugih gimnazija. na nastavi je bilo ubitačno monotono: depresivni profani bez primanja, neki od njih zaluđenici koji su tovarili na svojim dvočasima komunjarsko-slobističkom političkom indoktrinacijom, podržavanjem politike rata, podržavanjem etike nasilja, odevanjem po poslednjem kriku mode predstavljenom na televizijama palma, rts, pink, i sličnima. moja simpatija za demokratsku opoziciju nije jenjavala, a društvo je bespovratno tonulo u sivilo, apatiju, dizelaj, šabanluk, devojke u kurvanje sa novopečenim bogatašima, momci u sitni kriminal (neki od njih, koji su želeli krupniji kriminal, prijavljivali su se kao dobrovoljci da idu na ratište), svi zajedno u očaj i besperspektivnost, pojedinci u teške droge...

 
 
1996. godine, dok sam bio u vojsci u novom sadu, bljesnula je nova energija - univerzitet, predvođen politički simpa i energičnim mladim đinđinom, iz redova demokratske opozicije. to je bilo to! zezanje po ulicama, druženje, ponovo mnoštvo mladog i lepo raspoloženog sveta po ulicama. ne sećam se gde se raspršila sva ta energija, ali je nestala odjedared. posle godinu i po dana, ponovo je krenulo da guši sivilo. rezultiralo je na kraju stravičnom traumom iz 1999. godine. za mene, zemlja mog odrastanja, moj grad, atmosfera i okruženje koje sam odmalena bio vaspitavan da volim, i koje i jesam voleo, devastirani su. meni se pojavila mogućnost da odem. ne da odem kao dezerter ostavljajući na ratnom polju mrtve i ranjene drugove, već da odem kao spas pameti, da završim škole u normalnijim uslovima, i pokušam da vratim stečeno u neku normalniju budućnost koju nikako nismo uspevali da izborimo.
 
kroz svoju najtežu godinu u egzilu, prvu godinu stranstvovanja, 1999-2000. nije prošao dan a da nisam pratio izveštaje od kuće. znao sam da su ljudi sa univerziteta stvorili pokret otpor, i naučio sam svoje drugove strance da se pozdravljaju na način na koji su se pozdravljali proganjani otporaši. znao sam za stravične izlive kriminala i nasilja po ulicama, za proganjane novinare, za prisilno zatvorene pro-demokratske medijske kuće. u septembru 2000. sam bio sav na iglicama. drugari iz zemlje su javljali meni u tuđini da će gmaz pasti sa vlasti. nisam časio časka, odvojio sam od svoje mukotrpno stečene ušteđevine za preskupe studije u inostranstvu novac i kupio kartu za prvi avion za peštu. bio je 5. oktobar 2000. leteo sam kolima ka beogradu. na granici nije bilo murije, umorni graničar je rekao da im ne rade sistemi, da nema struje i da je sva policija u beogradu. u meni su kuljali strahovi, ali verovao sam da će gmaz pasti!
 
u danima koji su usledili osećao se haos, mogla se izrezati anarhija iz etra, opozicija kao da nije bila spremna da iznenada, posle 55 godina totalitarnosti, preuzme državu, i kao da nije znala šta da radi sa njom. u masi nejasnih likova, jedan se isticao, i blještao je nekom neobičnom energijom i, u svakom slučaju, ulivao je poverenje. bio je to počivši đinđin. vratio sam se u inostranstvo, i sada sa manjom grozničavošću nastavio da pratim razvoj toliko sanjane demokratije u otadžbini.
 
u martu 2003. godine je usledio šok. šok je bio realan, konkretan, dubok i ozbiljan, iako sam fizički bio na milionitom meridijanu - roknuli su đinđina. roknuli su ga kao pseto, kao divljač za odstrel, nekakvim antitenkovskim metkom u srce. pratio sam sa distance i sa žalošću ovo novo odevanje srbije u crninu. godine koje su usledile bile su godine grozničavih pokušaja da se vlast preuzme iz ruku nove inkarnacije sivila, apatije, koštunjavog. kada se pojavio lepi boki sa nekim jasnim planom 2008., nisam mogao a da sa milionima svojih sunarodnika ne pozdravim ovaj reizbor demokrata.
 
međutim, ono što je usledilo nije niko mogao da pretpostavi. sudeći po ljudima iz okruženja, taj period vladavine bio je obeležen pohlepom, pljačkom, ekonomskim beznađem nalik onome iz 1993. godine. puno ljudi sa zanatskim kvalitetima i željom da rade nisu mogli da nađu posao, puno ljudi sa fakultetskim diplomama ne može da se zaposli. zemlju preplavljuju nekakve nejasne profesije, poput PR-ova. PR-ovi sa objašnjenjima da ne poznaju prilike u novom sadu i nišu "jer su iz beograda", PR-ova koji ne poznaju prilike jer su plavuše... i tome nalik. zavladale su cenzure, kontrola novinarskog izveštavanja, postavljanje podobnih novinara, ignorisanje bilo čega što ne donosi direktnu promociju pojedincima na položaju, nepotizam, ignorancija, preuzvišenost... svojevrsno gluvilo... da bi srpski nenaivni, upravo okoreli u neimaštini i teškim uslovima demokratski elektorat pronašao način.
 
posledica reakcije srpskog elektorata na ovo gluvilo je da je došlo do reizbora aktera 90-ih, samo njega nije bilo. opcrtan je jedan veliki, sivi krug oko ništavnog sadržaja skupa. izgubljeni su elan i naklonost ljudi prema demokratskoj ideji. gledam vesti i prosto ne verujem da se slažem sa izjavama jednog vučića, ili pozdravljam stavove malog slobe.
 
kada je vinston pogledao pažljivije na plakat velikog brata, shvatio je da se iza tog, naizgled surovog i pretećeg pogleda, krila zapravo prijateljska simpatija puna naklonosti i brižnosti.

 




Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

srdjan.pajic srdjan.pajic 09:34 11.11.2012

Gde si, imenjače?

Sepulturero Sepulturero 10:05 11.11.2012

Џаба сте кречили

Све је јасно али зашто "гмаз"? Ружно је да се тако говори о покојнику тим пре што из баш овог вашег блога произилази да је био у праву. Уосталом, не би шкодило да још једном прочитате његов говор из октобра 2000.
dragan7557 dragan7557 12:16 11.11.2012

Re: Џаба сте кречили

Sepulturero 10:05 11.11.2012 / *novo
Џаба сте кречили

Samo vas Gledamo!

cerski
8c_competizione 8c_competizione 13:08 11.11.2012

Re: Џаба сте кречили

произилази да је био у праву


jel vi to ozbiljno atakujete na nashu zdravu pamet?
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:05 11.11.2012

Re: Џаба сте кречили

Све је јасно али зашто "гмаз"?

Имаш право, ово поређење је увреда за гмазове.
docsumann docsumann 19:18 11.11.2012

Re: Џаба сте кречили

Ружно је да се тако говори о покојнику


o mnogim pokojnicima se priča daleko gore.
i još se to smatra humanim i progresivnim stajalištem i više je nego prihvatljivo ponašanje u društvima koja sebe smatraju politički emancipovanim.
antioksidant antioksidant 10:20 12.11.2012

Re: Џаба сте кречили

docsumann
Ружно је да се тако говори о покојнику


o mnogim pokojnicima se priča daleko gore.
i još se to smatra humanim i progresivnim stajalištem i više je nego prihvatljivo ponašanje u društvima koja sebe smatraju politički emancipovanim.

za nepomenutog napisati da je gmaz je kompliment
omega68 omega68 11:39 11.11.2012

toliki tekst

da bi čovek priznao kako se zajeb'o
godec godec 12:07 11.11.2012

Re: toliki tekst

toliki tekst
da bi čovek priznao kako se zajeb'o


Netačno. Bio je izmanipulisan. Velika je to razlika.
8c_competizione 8c_competizione 13:21 11.11.2012

Re: toliki tekst

cuj i ja se osecam izmanipulisano, ali ne zhalim zbog smene GMAZA i najveceg zlotvora prvenstveno srpskog naroda: Slobodana Miloshevica.

Zhalim sto smo dozvolili da Srbijom ponovo zavladaju Dacic, Vucic & Co. Ali ne zaboravite, ta "gospoda" su demokratski izabrana na poslednjim izborima. I jedini krivci za to su oni iz redova Tadiceve vizije Demokratske Stranke!

I ne zhalim shto je DS kazhnjena, shto se sada previru i shto su spali na margine! "posteno" su to zasluzhili.

Ono shto ne razumem u ovom narodu jeste to da ponovo biraju Velju Ilica, iako ih je otvoreno "kraduckao" i oshtetio drzhavu stetnim ugovorom sa Alpina Poor-om. Ne razumem kako mozhe neko da glasa za onu budaletinu Palmu, kome Bethoven svira licno, a koji je, zajedno sa Pelevicem, direktni naslednik Arkana (a vrlo dobro znamo ko je i sta je Arkan bio). Ne razumem zashto narod vec nije izashao na ulice, tacnije ispred tog Apelacionog suda i jasno stavio do znanja drzhavi shta misli o toj njihovoj "pravdi" glede Urosha, Kovacevica, Mentona ..... Shto narod nije ukapirao da odrzhavanje Parade nije samo pitanje prava LGBT, vec i njihovih osnovnih prava. Mogu da se slazhu ili ne koliko hoce, ali su trebali ustati u odbranu ljudskih prava. Shto podrzhava slepo SPC dok Irinej nagradjuje Belim Andjelom Pahomija, koje je Dacic (takodje nagradjen istim sramnim pocastima) godinama odbijao da isporuci istog (sto mu je bila zakonska obaveza) Sudu za sprovodjenje sudskog procesa. Sto narod gleda i cuti dok pop nadrilekar na Harley Davidson-u leci narkomaniju "dozhivotno" lopatom i motkama (cijena? prava sitnica!)Sto narod gleda cutke shta im rade DB, Mishkovic, Beko ..... i ostala Milosheviceva bagra (da, Sepulturero: BAGRA!), umesto da je vec ustao na noge, uzeo batine u ruke i zavrshio sa 6. oktobrom, kako je i trebalo!

E to su stvari koje su mi jasne, kao i stvari koje mi nisu jasne.

Zbog ovih nejasnih sam i napustio Srbiju, posto verujem da u preostalom narodu nema vishe dovoljno mudrosti niti energije da se vrati na normalni put jedne normalne zemlje (malko preformulisano ono shto je I. Andric jednom jako dobro primetio).

i ako josh samo jednom pokushash Sepulturero da me ubedish kako je SM bio u pravu, otvoreno cu te oterati u majcinu! A komandant bloga neka brishe post, ako misli da je za brisanje!
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:42 11.11.2012

Re: toliki tekst

treba li ustati u odbranu ljudskih prava


*izgleda
tyson tyson 16:11 11.11.2012

Re: toliki tekst

Ne razumem zashto narod vec nije izashao na ulice

Narod takve stvari nikada ne radi spontano i samoinicijativno.



8c_competizione 8c_competizione 17:49 11.11.2012

Re: toliki tekst

Re: toliki tekst

Ne razumem zashto narod vec nije izashao na ulice


Narod takve stvari nikada ne radi spontano i samoinicijativno.


hm, cini mi se da te situacija u nekim Meksickim gradovima jako dobro demantuje!

narod popizdeo na podjednako policiju i narkodilere, pa preuzeo zakon u svoje ruke!

ili onaj 15godishnjak koji je odlucio sam da reshi problem reketasha u shkoli.

malko za edukaciju, film u vishe slojeva (za neke komedija/parodija, za neke vrlo ozbiljna drama, tragikomedija, za neke SF a za neke glupost). meni jednostavno genijalan!
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:31 11.11.2012

Re: toliki tekst

u nekim Meksickim gradovima

Boga mi, i u španskim. Pa grčkim...
Biljana 77 Biljana 77 14:34 11.11.2012

Retrospektiva

i perspektiva.

Evo tebi zauzvrat jedna priča i jedan utisak.

I opet... Neko vreme posle 05. nije moglo da se živi od prvoboraca. Sad ne mož da se diše od ovih što su bili pametni i još tada sve znali i nisu ni išli... Ispada da se Sloba od šačice uplašio... Nebitno.

I opet: Bez lažne patetike, ponos što sam bio tada tamo gde je trebalo da budem je još uvek jači od gorčine što Srbija nije tamo gde je trebala da bude. Jer prvo je do mene a drugo ne samo do mene. cit. Vlada Pavlov
8c_competizione 8c_competizione 17:50 11.11.2012

Re: Retrospektiva

Bez lažne patetike, ponos što sam bio tada tamo gde je trebalo da budem je još uvek jači od gorčine što Srbija nije tamo gde je trebala da bude. Jer prvo je do mene a drugo ne samo do mene. cit. Vlada Pavlov


fenomenalno receno!
milivoje_bg milivoje_bg 20:45 11.11.2012

Револуције !

Друштво (народ) у коме се непрестано догађају револуције, је попут нашега.
Како се било ко може надати да ће се било шта (суштински) догодити заменом Курте од стране Мурте !?
freehand freehand 21:26 11.11.2012

Re: Револуције !

milivoje_bg
Друштво (народ) у коме се непрестано догађају револуције, је попут нашега.
Како се било ко може надати да ће се било шта (суштински) догодити заменом Курте од стране Мурте !?

Čoveče, kako se niko toga do sada nije setio?
Da to saopšti na način tako mudar i suštastven a u formi tako zgusnutoj?
milisav68 milisav68 21:17 12.11.2012

Re: Револуције !

aleksandarkarisik aleksandarkarisik 15:55 14.11.2012

Re: Револуције !

Друштво (народ) у коме се непрестано догађају револуције, је попут нашега.
Како се било ко може надати да ће се било шта (суштински) догодити заменом Курте од стране Мурте !?

Prvo je ubijen Đinđić od strane Murti u saradnji sa Kurtama.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana