Tolerancija nije u odobravanju onoga što razumemo, ili u razumevanju onoga što odobravamo. Ona je u toleranciji onoga što niti razumemo, niti odobravamo. - Borislav Pekic
DT je bivsi ozloglasnii gangster, vodja bande iz Longsight-a. Uvek je bio agresivan. Ubica. Pre 20 godina je od droge dobio psihozu, a zatim i dijabetes, kao bilo ko drugi. Od tada je pacijent jednog psihijatra koji je zakljucio da se ne radi o psihozi po prestanku prve drogom uzrokovane epizode, nego o patoloskoj licnosti. Patoloska licnost se ne leci. Covek sa patploskom licnoscu se smatra odgovornim za svoje postupke kao bilo koji drugi. Za 20 godina D je bio hospitalizovan preko 150 puta u 3 lokalne bolnice. Jednom prilikom je, pokusavajuci da izmami vise lekova nego sto je bilo potrebno, uspeo da pobegne na krov bolnice preteci samoubistvom. Dok je pretio, okliznuo se, pao i ostao paralizovan od struka na dole. Zbog povrede i lose kontrolisanog secera, rana mu nije zarastala. Dobio je gasnu gangrenu i noga mu je lagano trulila, da bi u jednom trenutku kada je dovezen u bolnicu u komi, usled nemogucnosti pismenog pristanka, uz odobrenje 2 nezavisna strucnjaka, bila amputirana. Proveo je 3 meseca u intenzivnoj nezi. Cim se malo oporavio, nastavio je da sve tera u majcinu, preti i u vise navrata udari sestre koje su o njemu brinule. Izmedju hospitalizacija su prvo dolazile patronazne sestre da ga previjaju u kuci sve dok jednoj nije za malo zario makaze u vrat. Od tada je odluceno da ce kad bude hteo tretman on u pratnji obezbedjenja dolaziti u odredjenu bolnicu. Ja sam ga prvi put upoznala pre godinu dana. Bio je pacijent na mom odeljenju. Dosao je u bolnicu na lecenje, ali je odbijao tretman, samo bi povremeno pristao na odredjeni lek. U to vreme je vec imao dekubitus koji je bio 3D pesnice odraslog coveka kojeg je zaudaralo celo odeljenje. Infekcija se jos pre 3 godine prosirila na sakralnu kost i bilo je pravo cudo da je jos ziv. Tablete je ponekad uzimao, uvek manipulisuci onima koji mu ih daju. Nikada nije bio agresivan prema muskarcima, vec iskljucivo prema mladjim sestrama u nocnoj smeni. Svaki put bi povredio, uprkos obezbedjenju i merama predostroznosti, lakse ili teze, bar 1-2. Njegova porodica, podjednako agresivna, vec je podnela zalbu protiv sve 3 bolnice koje su ga ikad lecile, svakog medicinskog radnika koji ga je ikad dotakao. Juce je ponovo donesen. Ovoga puta sa psihijatrije gde je bio prinudno smesten radi posmatranja. Primljen je zato sto je povracao. Ispod struka, sa desne strane je vec duze vreme bio truo. Ispostavilo se da mu se pogorsala funkcija bubrega. Posle prve analize, odbijao je terapiju. Sud o posedovanju kapaciteta da razume, obradi informaciju i na osnovu nje donese odluku koju ce saopstiti, donosi lekar koji leci pacijenta u datom trenutku. Moguce je da, iako psihijatrijski bolestan, pacijent ima kapacitet i pravo da samostalno oducuje o lecenju. D je imao juce, kao i skoro svaki put u poslednje 3 godine, imao kapacitet za odlucivanje o tome sta zeli i sta ne zeli. Kad sam mu objasnila da ce ako ne bude pristajao na tretman, ne samo za bubreznu funkciju, vec i antibiotike prvo venski min 3 meseca, a mozda i duze, umreti. Prvo je hteo da slusa radio, vracao nas par puta pod izgovorom da je previse pospan da bi razmisljao i sl, i na kraju je rekao da nece vensku terapiju. Kad je sve dokumentovano, napravljen plan, prepisane tablete kao najbolja zamena za venske antibiotike i kada su sestre pocele da organizuju otpust na psihijatrijsko posmatranje, D je opet promenio misljenje i pristao na tretman. Clanovi tima od 4 konsultanta su zajednicki odlucili da je zbog nekonzistentne saradjne i pristanka na lecenje u poslednje 3 godine bilo kakav ponovni pokusaj zapocinjanja terapije bsmislen jer ne moze dovesti do izlecenja i da cemo mu dati tablete najpribliznijeg dejstva venskoj terapiji, a vensku terpiju za bubreznu insuficijenciju samo dok ona prestane da ga trenutno zivotno neposredno ugrozava. D je do sada potrosio preko milion funti is budzeta na lecenje. Potrosice sigurno i vise na sudski postupak protiv NHS-a. To mi i dalje ne daje pravo da odbijem da ga vise ikad vidim. Srecan vam 16. novembar, svetski Dan tolerancije. |