Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Kineski zid i Djinguanski prolaz

Snezana Radojicic RSS / 20.11.2012. u 09:59

DSCF3104-224x300.jpg„Ako se niste popeli na Kineski zid, niste videli Kinu" - tvrdi turistički slogan. I s pravom, jer da bi se ova zemlja razumela, da bi se shvatilo kako je bilo moguće da najmnogoljudniji narod na svetu vekovima ostane izolovan - a to je i do današnjeg dana - mora se posetiti Veliki zid. Ni fotografije ni video snimci napravljeni tuđom kamerom tu ne pomažu mnogo: ništa ne može da prenese utisak koji posetilac ima kada se uživo nađe na najvećem odbrambenom objektu na svetu, za koji mnogi (pogrešno) veruju je jedina građevina koja se vidi s Meseca.

trans.gif

Istorija i legenda

DSCF2905-300x225.jpgGradnja Zida počela je krajem trećeg stoleća pre Hrista, u vreme Ši Hunagdija, prvog kineskog cara, ujedinitelja šest kneževina koje su do tada živele i ratovale svaka za sebe. Vladari nekih od njih su i ranije pokušavali da izgrade objekte koji bi zaustavili napade Huna sa severa, ali tek je Ši Hunagdi uspeo da ujedini njihove napore i pokrene najveći odbrambeni projekat svih vremena, koji će trajati hiljadu godina. Procene istoričara o broju ljudi koji su učestvovali u njegovoj izgradnji kreću se od jednog do dva milona. Iako su uglavnom bili angažovani robovi i zarobljenici, u nekim vremenima su i stanovnici Carstva bivali regrutovani za graditelje. Budući da je zidan od granitnih blokova, kamenja, cigli, nabijene zemlje, a gotovo bez ikakvih mašinskih pomagala, mnogi su ostavili svoje živote duž gradilišta, pa se Veliki zid naziva i najdužom grobnicom na svetu.

DSCF2996-300x225.jpgBrojne legende vezane su za njegovu izgradnju. Jedna od njih neodoljivo podseća na onu utkanu u pesmu „Skadar na Bojani", mada nije toliko okrutna. Njena junakinja je Meng Đijang, mlada devojka kojoj su na dan venčanja vojnici mobilisali muža za gradnju Velikog zida. Meng ga je sanjala svale noći, a posle nekog vremena, kada je u snu počeo da joj se žali kako mu je hladno, setila se da nije poneo zimsku odeću i odlučila je da ga pronađe i da mu odnese novu odeću. Pretrpevši mnoge muke, najzad je stigla do prelaza Šang-hai gde je saznala da je njen muž umro iscrpljen teškim radom, a da su njegovi ostaci ugrađeni u Kineski zid. Obuzeta neutešnom tugom, toliko je plakala da su njene suze srušile deo Velikog zida i Meng je u ruševinama našla muževljeve pogrebne ostatke.

DSCF2946-300x225.jpgCena ulaznice je previsoka - 120 juana (petnaest evra), i to ne samo za moj budžet, jer kada se malo promuvam okolo, tražeći mesto gde ću nakon posete kampovati, primećujem više Kineza koji traže način kako da zaobiđu glavni ulaz ili kako pokušavaju da preskoče veoma visoku ogradu, sa šančevima s obe strane. Nijedan ne uspeva, barem ne dok ih ja posmatram. A ubrzo nakon što uđem u ograđeni prostor, uveravam se da im ne bi vredelo i da su skakači uvis: ispred unutrašnje kapije sudarili bi se ili sa novim stražarom koji kontorliše ulaznice ili sa Velikim zidom visokim gotovo osam metara. Na trenutak, zabavlja me ta mala ironija u vezi sa Zidom: podignut da brani Kineze od varvara, danas Kinezima tankog budžeta brani da se popnu na njega i uživo prožive delić sopstvene istorije.

DSCF3058-300x225.jpgDeo Velikog zida kod Điguanskog prolaza rekonstruisan je skoro u potpunosti nadziđivanjem na ostatke originalnog zida. Sastavci se sasvim jasno vide, iako su korišćeni isti materijali. No vekovi atmosferskih uticaja na građevinu, koji su menjali njenu boju, ne mogu se podražavati. Ne znam šta da mislim o ovom kineskom nastojanju da kompletno rekonstruiše svoje istorijske spomenike. Sećam se da sam prilikom posete Efesu u Turskoj na momenat sa žaljenjem pomislila kako je današnjem posetiocu, sa prosečnim poznavanjem istorije i istorije umetnosti, veoma teško da zamisli kako je to sve nekada izgledalo. I kako bi bilo dobro kada bi neki delovi bili rekonstruisani, tek koliko da možemo da predočimo sebi veličinu onoga što uglavnom jedva naziremo. Neki delovi, a ne sve kao što rade Kinezi. Jer dok gledam potpuno nove, neokrnjene zupce zida, ne mogu da se otmem utisku da su od juče, „lažni" na način koji zbog nečega duboko vređa moj osećaj poštovanja prema starinama. 

Van toga, lepo je za oko, odlično za fotografisanje, a ne izostaje ni divljenje zbog grandioznosti celog poduhvata: Zid je dugačak preko sedam hiljada kilometara, a proteže se od istoka i Pekinga, gde se nalazi prolaz Šanhaiđuan, do zapada i Đinguana, gde je treći, poslednji prolaz. 

Poslednja cigla u zidu

jiayuguan-pass-legend-300x211.jpgNazivan najvažnijim prolazom na svetu i najvažnijim strateškim objektom u Heksi koridoru - antičkom Putu svile na zapadu Kine - Đinguan je sagrađen u četrnaestom veku, u vreme dinsatije Ming, za čije vladavine je i Veliki zid bio dovršen. Njegovo ime doslovno znači: „izvrstan prolaz kroz dolinu".

Prolaz na Velikom kineskom zidu zapravo je naziv za poveći prostor između zidina - u Đinguanu je to 33 500 metara kvadratnih - u sklopu kojeg su bile smeštene vojne trupe, ali gde su takođe živeli i civili. Oblik ovog pasa je trapezoidan, a na sva četiri ugla nalazi se po jedna kula.

DSCF3017-300x225.jpgPostoji mnogo legendi o zidanju Đinguanskog pasa, a verovatno je najzanimljivija ona o radniku po imenu Đi Kajšan. Vrsni matematičar, bio je proračunao da bi za gradnju prolaza koji će biti nazvan Prolaz ispod nebesa biti potrebno tačno 99 999 cigala. Njegov nadzornik nije mu poverovao. Ako bude ugrađena samo jedna cigla više -- zapretio je - svi radnici biće osuđeni na tri godine robije kao kaznu. Kada je izgradnja završena, jedna cigla ostala je višak. Nadzornik je taman hteo da sprovede kaznu u delo, kada mu je Đi Kajšan objasnio da će se cela konstrukcija srušiti ukoliko ta cigla bude pomerena. Tako ona i danas stoji na zidu zvonika. 

trans.gif

Do poslednjeg... centa

Prolazim glavni ulaz rešena da iskoristim svaki cent plaćene ulaznice, a to znači da obiđem sve što se može obići, da zavirim svuda i napravim desetine fotografija.

Odmah nakon ulaza, put se račva levo i desno, vodeći oko jezera koje je sada napola presahnulo. Uprkos tome, pejsaž je i dalje privlačan, sa delom zida i kulom što se izdižu na onižem brdu iza vode. Sve očekujem da ću kroz drvored podno njega opaziti ratnike na konjima, u odeći jarkih boja, sa trouglastim zastavama koje nadvisuju krošnje drveća. Ali to je samo moja mašta.

DSCF3055-300x201.jpgStižem do kapije i nakon još jedne kontrole ulaznice, ulazim u utvrđenje. S desne strane, u dužini od možda dvesta metara, pruža se parče originalnog zida. Na njemu nema zubaca, na mnogo mesta je naprsao a šupljine su nekad široke i po centimetar-dva, dok su cigle ogoljene, bez maltera koji je odavno otpao. Ipak, pogled na njega, a posebno dodir, snažno me potresa. Dve i po hiljade godina kako je izgrađen znojem, krvlju i mišićima nebrojenih radnika. Dvadeset pet vekova protutnjilo je oko njega! S one tamo strane, prema pustinji Gobi, opsedali su ga Huni, Mongoli i varvarska plemena. Koliko mora da su oni bili agresivni a Kinezi neborbeni kada su odlučili da svoje ogromno carstvo okruže zidinama. Povlačenje u sigurnost (i izolovanost) utvrđenog Carstva kao jedino rešenje ili kao odraz miroljubive prirode ovog naroda? Naroda koji nikada tokom svoje duge i burne istorije nije napao nijednog suseda (premda su kneževine pre ujedinjenja krvavo ratovale između sebe), možda i zato što se vazda osećao samodovoljnim zbog svoje bronosti i prostranstva koje je zauzimao? Pokušavam da shvatim, ali nisam sigurna da uspevam.

DSCF3006-225x300.jpgNo bez obzira na kinesku neborbenost, neka građevinska dostignuća za potrebe vojske izazivaju moje divljenje. Recimo, „jahača staza" od podnožja do vrha zida, podignuta pod nagibom od 23 procenta, kojom su se konjanici peli na zid. A tek sistem kula koje su se u pravilnim razmacima nizale na svakih petsto metara. Kada bi sa bilo koje tačke na Zidu stražari primetili neprijatelja, palili bi vatru. To je bio signal stražarima na susednim kulama, koji bi i sami odmah palili vatre. Tako bi za svega sat vremena znak za uzbunu bio poslat duž cele linije odbrane Carstva.

DSCF3063-225x300.jpgMožda još veće divljenje izazivaju umetnički detalji na vratima kapija, poput crteža ratnika i zmajeva, statue i stripovani prikazi borbi u svetilištu, ornamenti na krovovima stražarskih kula. Ne znam da su igde u svetu vojnička utvrđenja tako pažljivo i lepo ukrašavana kao ove kule duž Kineskog zida. Jarke boje, vijugave linije koje se poput stilizovanih zmajeva uvek propinju ka nebu, latice cveća, biljke koje se obavijaju oko stubova. Kako objasniti toliku potrebu za lepim kod naroda koji danas obožava kič - ako je suditi po jeftinim imitacijama svega, pa i sopstvenog istorijskog nasleđa i mitologije? Čak i ovde, u okruženju ovih zidina, nalazim primere savremenog kineskog neukusa: pred ulazom u zgradu gde se mogu iznajmiti različiti kostimi radi fotografisanja, posetioce dočekuju statue dva ogromna zmaja u bleštavoj zlatnoj boji, toliko intezivnoj, da je nemoguće zadržati pogled na njima duže od par sekundi; a oko njihovih vratova su jarke crvene trake, vezane u mašnice!

DSCF2969-300x225.jpgDalji put vodi me pored nekadašnjeg vežbališta. Tučani tegovi i sprave za održavanje dobre fizičke kondicije neodoljivo mame mahom mlađe Kineze da uporede svoju snagu sa snagom svojih predaka. Posmatram dvojicu prilično korpulentnih mladića koji praćeni pogledima svojih devojaka punim iščekivanja prilaze bendžu i samouvereno poziraju pored sprave dok ih one fotografišu. Potom se prvi saginje i pokušava da podigne spravu. Otima mu se uzdah koji odražava veliki napor. Stiska zube i upinje se ponovo. Prijatelj i devojke ga bodre. Momak stenje, na licu mu je bolna grimasa. Najzad uspeva da odigne tegove oda tla, ali samo do visine kolena. Jedva ih zadrži par sekundi, dok devojke ne naprave fotografije, a zatim ih bukvalno ispušta iz ruku, pa se tegovi uz tup zvuk nabiju u tlo. Videvši to, njegov prijatelj neće ni da pokuša.

Smejem se. Očito su i u staroj Kini živeli Herkulesi.

DSCF2955-300x225.jpgUlazim u drugo, unutrašnje dvorište, a iz njega se stepenicama penjem na zid. Deset, možda jedanaest metara. I evo me: stojim na njemu, na Velikom kineskom zidu. Srce mi snažno lupa od uzbuđenja. S jedne strane pogled mi puca na naizgled beskrajnu pustinju Gobi, s druge na bele vrhove planine. Šetam ukrug, prolazim kroz omanje kapije duž staze, izvirujem između zubaca „napolje", tamo odakle je vrebala opasnost. Ne osećam se kao da sam ušla u vremeplov (možda upravo zbog jasnog traga rekonstrukcije), ali nisam sasvim prisutna ni u ovom trenutku, već se nalazim negde između, lebdim između prošlosti i sadašnjosti, udivljena nad prvom i u pokušaju da razumem potonju.

DSCF2973-300x225.jpgNe bih li snažnije oživela vreme prošlo, prolazim kroz zapadnu kapiju i izlazim napolje, na tlo nekadašnjih varvara. A tamo - pustinja dokle pogled dopire. Osvrćem se unatrag, prema kapiji kroz koju sam prošla, pokušavajući da zamislim kako je ovo utvrđenje izgledalo napadačima kada bi ga ugledali nakon stotine kilometara jahanja kroz pustinju iz koje su dolazili. Zastrašujuće, verujem. I neosvojivo.

Zamolim jednog kosookog turistu da me fotografiše pa žurno ulazim ponovo unutra. Ne znam šta me je obuzelo, ali nije mi se dopao osećaj da stojim tamo, izvan utvrđenja. Tek kasnije, pročitaću da je ova kapija bila  na lošem glasu jer ljudi koji bi bili proterani kroz nju napolje, nikada se ne bi vratili nazad. I zaključiću da ima nešto u tim zidinama, nešto mnogo više od pukog istorijskog spomenika.

*

Fotografije su ovde



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jennym jennym 10:12 20.11.2012

:)

Pozdrav, Snezo...
Sad na citanje, tj. uzivanje...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:39 20.11.2012

Re: :)

Masem sa zakasnjenjem, jer ucitavanje B92 bloga traje po dvadeset minuta! Kina i njeni sistemi "zastite" od uticaja spoljnog sveta!
srdjan.pajic srdjan.pajic 19:46 20.11.2012

Re: :)

Snezana Radojicic
Masem sa zakasnjenjem, jer ucitavanje B92 bloga traje po dvadeset minuta! Kina i njeni sistemi "zastite" od uticaja spoljnog sveta!


Baš lep opis Zida, Snežana, hvala!

ddsonik ddsonik 10:28 20.11.2012

zid

Odlican post, mnogo ti hvala!

Cesto sam ovde oko gradilista video podignut zid; tamo gde obicno na drugim mestima vidimo neke metalne montazne ograde. i komentarisem sa drugarom: sta im je da naprave taj zidic, pored tolikog velikog zida!

Puno pozdrava
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:42 20.11.2012

Re: zid

To im je valjda u genima :) Ozbiljno to mislim, ne salim se. Pokusavam da zamislim da generacije i generacije mojih predaka zive iza zidova -- pa ma koliko to carstvo unutra bilo ogromno i samodovoljno -- ali i dalje ne mogu da razumem kako i koliko to utice na svest, psihu i prirodu tog naroda. A posto ne razumem, ne mogu ni da sudim -- ni pozitivno ni negativno. Samo belezim moje cudjenje.

Veliki pozdrav iz Kunminga!
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 00:34 21.11.2012

Re: zid


Pozdrav iz Beograda i tebi Snezana i ddsoniku
ddsonik ddsonik 05:10 21.11.2012

Re: zid

Verovatno si primetila kako su gradjene kuce na selima, tzv. tradicionalne gradnje; sve je okruzeno zidom, cetvrtasto i u dvoristu su rasporedjeni razni objekti; kao zabranjeni grad u malom.

draga mi je pricala kako je izgledala kuca njene bake i deke i kako je cela porodica zivela prakticno u jednom dvoristu, samo u drugim objektima. Ne znam za ostale, ali tu kucu necemo moci da vidimo jer je 'ustupila mesto' nekim novim gradjevinskim poduhvatima. ima srecom jos uvek dosta raznih sacuvanih objekata koji se mogu obici (naravno, uz placanje uaznica)

Sad mi pade na pamet da i moja cerka voli da pravi takve kuce i zidove od lego kocki...izgleda da je stvarno u genima

Uzivaj u Yunanu; moja draga se vise raduje obilasku Yunana nego sto hoce da ide na more...ne razumem, ali tako je


DIM
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:26 23.11.2012

Re: zid

dusanovaiivanovamama
Pozdrav iz Beograda i tebi Snezana i ddsoniku


Eh, BEograd, sad je zaist daleko i sve cesce ga sanjam, ozbiljno.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:28 23.11.2012

Re: zid

ddsonik
Verovatno si primetila kako su gradjene kuce na selima, tzv. tradicionalne gradnje; sve je okruzeno zidom, cetvrtasto i u dvoristu su rasporedjeni razni objekti; kao zabranjeni grad u malom.draga mi je pricala kako je izgledala kuca njene bake i deke i kako je cela porodica zivela prakticno u jednom dvoristu, samo u drugim objektima. Ne znam za ostale, ali tu kucu necemo moci da vidimo jer je 'ustupila mesto' nekim novim gradjevinskim poduhvatima. ima srecom jos uvek dosta raznih sacuvanih objekata koji se mogu obici (naravno, uz placanje uaznica)Sad mi pade na pamet da i moja cerka voli da pravi takve kuce i zidove od lego kocki...izgleda da je stvarno u genimaUzivaj u Yunanu; moja draga se vise raduje obilasku Yunana nego sto hoce da ide na more...ne razumem, ali tako jeDIM


Pa svi kazu da je Junan najlepsi deo Kine. Videcu. Za sada sam napravila turu oko jezera i nije nesto. Sutra idem da psoetim Grad patuljaka a potom cu od ponedeljka, cim mi produz evizu, do Lijanga pa Dangrila, pa po Tigrovoj dolini, onda Dali... Ocekujem zaista neverovatne pejsaze, tako su mi bar "pretili". A Kunming je veoma lep i zaista se fino osecam ovde.
hajkula1 hajkula1 11:10 20.11.2012

Hvala

i za ovaj tekst. Činiš mi život kvalitetnijim.



PS

Ne treba da naglašavam +, a i da podsetim čitaoce da mi se priključe
klik23 klik23 12:03 20.11.2012

Re: Hvala

Ne treba da naglašavam

Ne treba, ne treba ..
brankairanko brankairanko 13:59 20.11.2012

Pohvale

i od mene.

Još jedan divan tekst za uživanje u ovom sumornom danu!
Pozdrav iz Rume
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:33 23.11.2012

Re: Hvala

hajkula1
i za ovaj tekst. Činiš mi život kvalitetnijim. PSNe treba da naglašavam +, a i da podsetim čitaoce da mi se priključe


Hvala najlepse.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:34 23.11.2012

Re: Hvala

klik23
Ne treba da naglašavamNe treba, ne treba ..

Masem i tebi! Hvala!
jucaibin jucaibin 10:45 21.11.2012

uzivanje

je citati tvoje opise i zapazanja. mi putujemo s tobom predelima u koje nikada necemo otici...mocna je ova tehnika
samo napred! pozdrav iz prilicno sivog beca.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:37 23.11.2012

Re: uzivanje

jucaibin
je citati tvoje opise i zapazanja. mi putujemo s tobom predelima u koje nikada necemo otici...mocna je ova tehnika samo napred! pozdrav iz prilicno sivog beca.


Hvala, draga! Ko zna gd ece ko otici. Ni ja ne bih verovala da mi je neko rekao pre par godina da cu sad biti u Kini, ali ocito je u zivotu sve moguce.
Vlasta92 Vlasta92 15:24 21.11.2012

Jel,

a jesu te pustili sa bajkom gore?

Jesi uspela da uzmeš bar jednu ciglu za uspomenu?




Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:24 23.11.2012

Re: Jel,

Vlasta92
a jesu te pustili sa bajkom gore? Jesi uspela da uzmeš bar jednu ciglu za uspomenu?


Nisu sa bajkom, ali sam zato naredna tri-cetiri dana kampovala pored Zida, tj. kapije, jer sam cekala na produzetak vize. Ko ce, bre, da tegli cigle? :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:26 21.11.2012

Zid svako doživljava na svoj način

Lepo.
Blago tebi.

Ja lično voleo bih da posetim taj famozni Veliki zid.

Setih se da je Marina Abramović, čiji sam ja veliki poklonik, imala jedno značajno iskustvo sa Velikim zidom. Kratko rečeno, ona i njen raniji partner Ulay bili su se dogovorili da krenu Zidom svako sa drugog kraja (on sa dela iz Gobi pustinje, simbola muškosti, ona sa dela iz mora, simbola ženskosti), da se sretnu na sredini, i da se potom venčaju. A kako je put Zidom dugo trajao i neke okolnosti bile prilično nepovoljne, stvari su se u njihovim glavama promenile, pa kada su se sreli negde na sredini, umesto da se venčaju odlučili su da se raziđu i da svako ide svojim daljim putem. C' est la vie.

... Her collaboration with Ulay (Uwe Laysiepen) ended in 1988 with a spectacular action The Lovers - Walk on the Great Wall of China. Ulay’s journey began in the Gobi Desert, Marina’s by the Yellow River. Each walked 2,000 kilometres until they met at the middle of the wall, where they said goodbye to each other forever.

i drugo vidjenje
I cried when I watched "The Great Wall Walk," two videos simultaneously projected, one of her partner of 12 years, Ulay, and one of Abramović, each walking toward the other from opposite ends of the Great Wall of China. When originally conceived, the wall copy explains, they had planned to perform the walk as a durational work of art, meet in the middle, and marry. But by the time permission was granted from the Chinese authorities, they were no longer a couple....

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:22 23.11.2012

Re: Zid svako doživljava na svoj način

Mislim da znam za prvi deo ove price, o razilasku nakon susreta. Mozda si i ti tu pricu psotirao ranije.
A Zid i Kina su zaista... hm... izazov. Bas danas sam pricala sa dve Belgijanke i jendom mladom Amerikankom ovde u Kunmningu, koje putuju biciklima. Sve imamo sloicni utisak o Kini, a price sa raznim strancima koje sam usput sretala skoro su istovetne. Vec razmisljam o zavrsnom tekstu, kad abudme napustala Kinu, koji bi mogao da se zove: zasto (ne) volim Kinu. Naime, toliko je toga sto te nervira i sto svakome sa zapada mora da smeta, a opet, nesto cudno te privlaci da ostanes i pokusas da razumes, prihvatis, zavolis. Cudno je to s Kinom, zaista. A Zid je simbol Kine, on je mnogo vise od cigli...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana