Istorija| Na današnji dan| Region

Vuk koji je voleo Srbe ili O zaboravljenima

Jelica Greganović RSS / 23.11.2012. u 13:19

c4t-Rudolf.jpg

U Sloveniji se danas slavi Dan Rudolfa Majstra, slovenačkog generala kog ni jedna vlast volela nije zbog njegovih ljubavi. O njemu se malo priča, a i kad se priča bolje da se ćuti. Danas će na njegove spomenike biti stavljeni venci. Ali, ni jedan cvetić neće biti stavljen na grobove srpskih vojnika koji su poginuli za tuđu zemlju i tuđu slobodu, i to kada je Prvi svetski rat već završen. Na molbu i poziv generala Rudlofa Majstra. Ne samo da su zaboravljeni, nego su namerno zaboravljeni i namerno se prećutkuju. Ni u jednom članku koji danas bude u slovenačkim medijima objavljen, niko ih neće pomenuti. Ni jednom jedinom rečju. Neće ih pomenuti, niti ih se setiti ni Srbija.

Za njih zaboravljene, u njihovu slavu, danas ponavljam blog o slovenačkom generalu, Rudolfu Majstru. Onom koji je voleo Srbe...

 

 I niko nije ni pitao odakle ti mladići idu,

Ko sada za njima u strahu plače

I niko nije ni pitao hoće li se oni ikada

Vratiti pod voljene krovove domaće.

 

Ove stihove napisao je, pod pseudonimom Vuk Slavič, pesnik i general Rudolf Majster, najveći general i jedan od dva najveća državnika koje je Slovenija ikada imala. Prvi koji je nakon grofa Hermana I Celjskog imao hrabrosti i snage da planira i da se bori za slovenačku zemlju. Pohorski Pančo Vilja, koji je uspeo da sačuva plac za gradnju buduće države. Veliki slavenofil i srbofil, koji je zbog toga kažnjavan ne samo u austro-ugarskoj vojsci, čiji je najpre oficir bio, već i kasnije, kada su ga zbog njegovih ljubavi, prijateljstva i sklonosti otporu gurali pod tepihe istorije, iz koje je, na mala vrata, ponovo pušten tek nakon što je Slovenija postala samostalna država. Sa doduše poprilično pogubljenih delova biografije, jer nikada ni jednoj dnevnoj politici, general Rudolf Majster, vojničkog pseudonima Vojanov, nije odgovarao. Uprkos tome, pesnik Vuk Slavič je, svojim nespornim vojničkim i državničkim zaslugama, uspeo da preživi sve prašnjave tavane istorije na kojima je sakrivan.

 

Kraj Prvog svetskog rata je u Beču školovani vojnik Rudolf Majster, nakon službovanja po Austro-Ugarskoj imperiji, dočekao sa činom majora austro-ugarske vojske, u Mariboru. Slovenija je tada bila preplavljena poraženim vojskama, kroz Maribor su tutnjali vozovi puni vojnika koje su povlačili, Austro-Ugarska monarhija se raspala, a major Rudolf Majster je shvatao da bi, zahvaljujući opštem haosu i igrama velikih sila, ali i zbog neodlučnosti vlade u Ljubljani, Slovenija mogla da bude raskomadana.

30. oktobra 1918. godine nemačko Gradsko veće Maribora, tada većinski naseljenog upravo nemačkim stanovništvom, proglašava Maribor, njegovu okolinu i Donju Štajersku, delom Nemačke Austrije.

Dva dana kasnije, 1. novembra, major Rudolf Majster, u mariborskoj kasarni 26. streljačkog puka odbija da prihvati pomenutu odluku i prisutnim oficirima kaže: » Maribor proglašavam jugoslovenskom teritorijom i preuzimam, u ime svoje vlade, vojnu komandu nad gradom i celom Donjom Štajerskom.« Iznenađeni Nemci su ipak uspeli da isile formiranje nemačko-austrijskih gradskih straža, odnosno Zelene garde, koja je od 3. novembra patrolirala gradom.

7. novembra je u Mariboru osnovana prva srpska dobrovoljačka četa i to od 150 srpskih vojnika koje je vodio poručnik Mirković, a koji su tih dana stigli sa severa, iz zarobljeništva, u Šentilj kuda sada vodi slovenačko-austrijska granica. Evald Vrečko, tamošnji katolički sveštenik, ih je dočekao, a kako nije imao srpsku zastavu, na crkveni zvonik je stavio slovenačku zastavu okrenutu naopačke, dobivši tako srpsku trikoloru. Pristigli vojnici, kojima je objašnjeno da su stigli u buduću državu Srba, Hrvata i Slovenaca su odvezeni u Maribor, gde im je ponuđeno da ostanu i formiraju jedinicu koja bi pomagala budućim snagama generala Majstra, na šta su oni i pristali. Tako je, na brzinu, opremljena četa srpskih dobrovoljaca koji su, na zaprepašćenje nemačkog dela stanovništva, sa šajkačama na glavama paradirali Mariborom, u pratnji češke pleh-muzike.

Uprkos protivljenju Nemaca i slovenačke narodne vlade u Ljubljani, major Majster 9. novembra proglašava mobilizaciju, kojoj se odazvalo oko 4.000 Slovenaca.

20. novembra major Majster osniva Mariborski pešački puk, prvu u istoriji slovenačku jedinicu redovne vojske, kojom su komandovali slovenački oficiri. Tom puku je priključena i pomenuta prva srpska dobrovoljačka četa. Na sličan način je, u Celju, formiran i Celjski pešadijski puk. Istovremeno, Majster iz logora oslobađa ratne zarobljenike pobedničke vojske, među kojima je najviše Srba, koji se priključuju prvim, novoformiranim jedinicama slovenačke vojske.

23. novembra 1918. godine, rano ujutru, za manje od sat vremena major Majster je, zajedno sa oslobođenim Srbima, izveo akciju u kojoj je razoružana nemačko-austrijske gradske straže i preuzeo vojnu vlast u Mariboru. Istog tog dana je upravu u slovenačkoj Štajerskoj preuzelo narodno veće, koje je majoru Rudolfu Majsteru dodelilo čin generala.

Narednih dana i meseci, jedinice generala Majstera oslobađaju ostatak Donje Štajerske, naročito one kuda bi trebalo da vodi buduća državna granica, od Dravograda do Radgone. Na čelo svojih jedinica Majster lukavo stavlja srpske vojnike, sa kojima se pripadnici poraženih vojski nerado sukobljavaju. Srpske šajkače tih meseci su znak pripadništva pobedničkom antantskom savezu, a austrijske čete su imale naređenje da smeju da se predaju snagama Antante, u ovom slučaju vojsci za koju su bar mislili da je srpska. Tako je general Majster od kote do kote oslobađao Donju Štajersku od Austrijanaca, koji su prekasno shvatali da za isturenim prvim redovima srpskih vojnika stižu slovenački.

U jednoj od takvih prilika, general Majster je srpskim dobrovoljcima rekao:

»Draga braćo, srpski vojnici,

Šaljem vas u Špilje sa zadatkom da omogućite preuzimanje strateškog železničkog čvora...Vi doduše niste redovna srpska vojska, ali za nas ste isti borci koji su u balkanskim ratovima i svetskom ratu svetu dokazali izuzetno junaštvo. Teško bi bilo porediti ga sa sličnom hrabrošću bilo koje vojske...ubeđen sam da mi Slovenci nikada nećemo zaboraviti niti zatajiti vaš udeo u oblikovanju naše nacionalne i kulturne samoniklosti...Naše bratstvo skovano u istoriji neprekidne borbe za život dostojan čoveka je danas utoliko dragocenije...«

Na sličan način su iz Postojne, kuda je vodila demarkacijska linija, oterani Italijani. Naime, uprkos zabrani da u Postojnu, uđe i jedan italijanski vojnik, Italijani su tamo poslali vojnu pleh-muziku, koja se povukla tek kada je ugledala prve redove srpskih vojnika 26. pešadijskog puka, koji su sastavljali bivši vojni zarobljenici pod komandom potpukovnika Stevana Švabića. Slično se desilo i u Bohinjskoj Bistrici, gde su se italijanske planinske jedinice prvim vozom vratile u bazu u Podbrdu, videvši prve redove srpskih vojnika.

U to vreme je slovenačka vlada od Srbije tražila da pošalje u Sloveniju vojsku, koja bi obezbedila severnu granicu države, nakon čega je decembra 1918. godine u Sloveniju stigla srpska vojna misija, odnosno prvi bataljon srpske vojske kome je komandovao general Krsta Smiljanić.

Istovremeno sa dešavanjima u slovenačkoj Štajerskoj, u Koroškoj koja sada pripada Austriji, situacija je bila drugačija. Na mobilizaciju se odazvalo samo 2.500 slovenačkih rezervista, zbog čega je slovenačka vlast te pokrajine zavisila od pomoći srpskih dobrovoljaca, odnosno 1.695 srpskih vojnika koji su stigli iz austrijskog zarobljeništva. General Majster i njegovi saradnici želeći da i Korošku, većinski naseljenu Slovencima, oslobode austrijskog jarma, traže dodatnu pomoć iz Beograda. Kako general Krsta Smiljanić nije imao dovoljno snaga za takav napad, a pomoć iz Srbije koja se od rata nije ni oporavila, nije stizala, ljubljanska pokrajinska vlada se odlučila da sama izvede napad na Celovec. U toj, prvoj ofanzivi, koja je počela 29. aprila 1919. godine, slovenačke čete su doživele težak poraz od austrijskih snaga, zbog duge linije fronta razvučene preko planina i samim tim prevelike udaljenosti između četa, lošeg snabdevanja i komandovanja. U kontranapadu austrijske snage stižu skoro do Slovenj Graca.

Nakon toga, u maju 1919. godine u Sloveniju stiže pomoć iz Srbije, tri puka redovne srpske vojske, konjanica, pešadija i artiljerija, prekaljena u nedavnom probijanju Solunskog fronta. Tako počinje druga ofanziva na Celovec i Korošku, u kojoj Austrija ima oko 10.000 vojnika, koliko ima i srpska vojska kojoj se priključuju i bivši ratni zarobljenici.

Komandanti u vojsci koja kreće na Korošku su bili srpski oficiri: Jezerskom odredu je komandovao pukovnik Dobroslav Milenković, koji je vodio 4.200 srpskih vojnika, konjicu i 23 topa, Ljubeljski odred je vodio potpukovnik Sava Tripković, Koroškom odredu pukovnik Ljubomir Marić sa 3.200 srpskih vojnika i 32 topa, a vojsci je priključena i baterija srpske artiljerije i dva eskadrona srpske konjice. U jedinicama je bilo i oko 1000 Slovenaca sa 8 topova. Jedini slovenački komandant je bio general Majster, koji je dobio komandu nad Labodskim odredom u kome je bilo 2.000 vojnika i 14 topova. Napad su pomogli i vojnici hrvatskog pukovnika Vladimira Uzorinca, koji su preuzeli komandu nad Mariborom u odsustvu generala Majstra i njegovih vojnika.

Brza ofanziva je iznenadila Austrijance, tako da je do 4. juna 1919. godine pobeđena austrijska vojska i oslobođeni su Celovec, Velikovec i slovenački nacionalni simbol – Gosposvetsko polje.

Ništa manje iznenađenje je usledilo godinu i po dana kasnije, 10. oktobra 1920. godine, kada je većina većinskog slovenačkog življa Koroške, na referendumu odlučila da želi da Koroška ostane u Austriji.

Donja Štajerska, kojom je komandovao general Rudolf Majster, vojničkog pseudonima Vojnov i pesničkog Vuk Slavič, pripala je budućoj Jugoslaviji, ali je cena Majstrove hrabrosti plaćena još jednom, u Drugom svetskom ratu. Nemačko stanovništvo i Austrija koja je ostala bez Donje Štajerske nisu zaboravili poraz koji su im naneli Štajerci koje je vodio general Majster i njegovi prijatelji Srbi. Dvadesetak godina kasnije, kada je već počela još jedna svetska morija, 26. aprila 1941. godine, austrijski soboslikar Adolf Hitler je došao u Maribor i održao govor nemačkom stanovništvu, koje je pre toga masovno i oduševljeno pozdravilo ulazak i za njih konačni povratak nemačke vojske.

»Macht mir dieses Land wieder Deutsch« (Učinite mi ovu zemlju opet nemačkom), rekao je soboslikar sa balkona u centru Maribora, a tome je sledilo naplaćivanje računa, slovenačko stanovništvo Donje Štajerske je deportovano u – Srbiju. Ne u logore, već na gladovanje i zlopaćenje onima koji su im dvadesetak godina ranije i pomogli da se oslobode. General Majster to nije dočekao, penzionisan je 1923. godine, otkada je u Mariboru pomagao u organizaciji kulturnog života. Umro je 26. juna 1934. godine, od kapi. Sahranjen je u Mariboru.

 

In nihče ni vprašal, s kod fantje gredo,

Kdo v strahu za njimi zdaj plače

In nihče ni vprašal, če vrnejo kdaj

Pod ljube se strehe domače.

 

Vuk Slavič

 



Komentari (88)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

benevolent benevolent 13:40 23.11.2012

Slovenačka vlast prećutkuje istoriju

"...na crkveni zvonik je stavio slovenačku zastavu okrenutu naopačke, dobivši tako srpsku trikoloru"

Slava Rudolfu Majstru - Vuku Slaviču!
Voja Radovanović Voja Radovanović 13:42 23.11.2012

blog

Zanimljiv deo zaboravljene istorije...Hvala što si nas podsetila...Pozz Jelice i prijatan dan ti želim...
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:42 23.11.2012

Re: blog

Molim, Vojo
WIMBLEDON WIMBLEDON 21:27 23.11.2012

Re: blog

Хвала за одличан текст. Тако се од заборава чуваjу људи коjи би морали да имаjу истакнуто место и у словеначкоj и у српскоj историjи. Узгред‚ био сам сведок броjних „Возова братства и jединства” (братства ин енотности?) коjи су препуни некадашњих избеглица из Словениjе долазили у Србиjу. Код дедова и очева оних воjника коjи су им омогућили да имаjу државу. А дедови и очеви им помогли да сачуваjу нациjу. Да ли ико у Словениjи данас то помиње? Наравно‚ све jе заборављено. Намерно.
Можете ли да замислите да неко у Словениjи изговори: Хвала Србима што имамо државу и што нас спасоше од нестанка. Таман посла! Био би обележен као издаjник и србофил.
Ваљда ћемо jедном и ми да се дозовемо памети и прво гледамо себе‚ па онда друге‚ jер време зла jе. Како би рекла моjа кума: Куме‚ смак света jе почео‚ само нас нико ниjе обавестио.
loader loader 22:01 23.11.2012

Re: blog

Teško je čitati ove stvari, koje se definitivno ne smeju zaboraviti.


Ajmo jedan mali, iznenadni topli obrok u sred gladnog sivila večitog balkanskog fronta:



Možda... da nije bilo onih divnih,
davnih ljudi u uniformama
ne bi bilo ni ove božanstvene pesme
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:35 24.11.2012

Re: blog

Wimbledone, ne znam da li si primetio u dole priloženom članku-link se tvrdi da je Majster sa 4.000 vojnika, naravno slovenačkih, uspeo da osvoji Klagenfurt. Sa 4.000 vojnika ne bi osvojio ni free shop na Ljubelju.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:36 24.11.2012

Re: blog

loaderu, da je tako majušna i tako istovremeno velika reč, tako puno budućnosti od dva slovca zavisi.
loader loader 22:16 25.11.2012

Re: blog

Jelica Greganović
loaderu, da je tako majušna i tako istovremeno velika reč, tako puno budućnosti od dva slovca zavisi.

Iskusio ponešto od te velike istine sa malom rečju od dva slova
margos margos 13:42 23.11.2012

Hvala Vuče,

Hvala ti, Jelice!
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:42 23.11.2012

Re: Hvala Vuče,

Molim, margos...možda još koji put ponovim ovaj blog, pa se i tih nesrećnika neko seti. Jedan venčić od majke Srbije su zaslužili. Makar.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:48 23.11.2012

Svake godine

na ovaj dan mi pripadne muka. Toliko ljudi je izginulo, niko ni rečju da ih pomene. Gladam današnju slo štampu, naravno da ih nema. Niti će ih biti. Nikada nismo učili o njima, nikada nisam čula za Majstra dok nisam došla u Sloveniju, u kojoj takođe našu generaciju nisu o njemu učili. Danas decu uče o njemu, ali sa probranim podacima. U kojima Srba nema.
milivoje_bg milivoje_bg 14:33 23.11.2012

Re: Svake godine

Jelica Greganović
na ovaj dan mi pripadne muka. Toliko ljudi je izginulo, niko ni rečju da ih pomene. Gladam današnju slo štampu, naravno da ih nema. Niti će ih biti. Nikada nismo učili o njima, nikada nisam čula za Majstra dok nisam došla u Sloveniju, u kojoj takođe našu generaciju nisu o njemu učili. Danas decu uče o njemu, ali sa probranim podacima. U kojima Srba nema.

Ако си потсетила ! Свака част !
Верујем да ће Словенци, кад-тад, "надоћи" (без обзира колико у актуелном периоду филтрирали своју историју - и чистили је од Срба).
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:43 23.11.2012

Re: Svake godine

Ne znam baš, Milivoje, ne izgleda mi tako...
Milutin Milošević Milutin Milošević 17:02 23.11.2012

Re: Svake godine

Srećom, postoje zapisi. I treba se sećati, ne za utehu, nego za nauk. I "nama" i "njima" i svima.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:37 24.11.2012

Re: Svake godine

Gazda Milutine, problem je samo pamtiti nešto što se krije i o čemu se sve više ćuti i sve manje govori...tako će pre nestati, no što će postati nauk.
g.radicevic g.radicevic 14:23 23.11.2012

moda

šta da se radi
danas je u modi da su Srbi out of style



Jelica Greganović Jelica Greganović 14:31 23.11.2012

Re: moda

Ta moda je starija od danas...nije đeneral bio omiljen ni prošlim vlastima.
zovitemegrunf zovitemegrunf 14:37 23.11.2012

Re: moda

Jelica Greganović
Ta moda je starija od danas...nije đeneral bio omiljen ni prošlim vlastima.

Ma mi se cini da su u vreme bratstva i jedinstva Srbi bili pominjani, 'nako, u polurecenici, pa ko vidi, video
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:38 23.11.2012

Re: moda

Srbi i nekako, al srpska vojska što se manje moglo. I u Sloveniji, a bogami i u Srbiji.
zovitemegrunf zovitemegrunf 14:44 23.11.2012

Re: moda

Cuo pricu ziveci u SLO, u Srbiji nikad, nigde, ne u skoli ne u medijima
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:06 23.11.2012

Re: moda

Vidi, grunfe, moj muž je u Sloveniji u školu išao, nikad o đeneralu nisu učili, pola ljudi to ne zna, zna da je "oslobodio" Klagenfurt i to je to...pogledaj dole članak, Majster sa 4.000 vojnika oslobodio...humor i renesansa, sa 4.000 vojnika ne bi ni prišao Klagenfurtu, kao što i nije kada je prvi put probao bez srpske vojske.
zovitemegrunf zovitemegrunf 16:11 23.11.2012

Re: moda

OK, rekoh, moje obrazovanje je iz Sobotnje priloge Cajt'nga, posle jos samo malo zvirnuo u neke knjige...

Kad rece Klagenfurt, sin se sprema za zivot u rodnom Lajbahu, nekidan ja njemu u razgovoru pomenem Villach, a on meni iz voleja: Nemoj ti meni Villach, Beljak, bre!
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:01 23.11.2012

Re: moda

Nemoj ti meni Villach, Beljak, bre!

Ja trenutno živim u Klagenfurtu i kad mi Slovenci pisnu "Celovec!", ja ih odjavim poštujući njihovu referendumsku odluku. Odlučili su se za Austriju, daklem: Klagenfurt, Filah, Verterze...
Inače, kod Filaha ima spomen-kamen na kome su Austrijanci napisali: "Samo dovde je stigla srpska vojska".
Milutin Milošević Milutin Milošević 17:08 23.11.2012

Re: moda

u rodnom Lajbahu

Bio sam malo prisutan onih dana kada se od balvan štafete krenulo u samostalnost Slovenije. Oni što me je najviše bunilo je što su se borili za svoju državu veličajući grupu koja se zove Lajbah.
zovitemegrunf zovitemegrunf 17:10 23.11.2012

Re: moda

Moj tadasnji direktor, poznato ime, da ga sad ne razvlacim po blogu, je Korosec ( sa ove strane). Picao je, uz pivo, kako je kao klinac pomerao granicni kamen na onu stranu, i da je svaki Slovenac uradio koliko on, Celovc bi bio na ovoj strani granice.
zovitemegrunf zovitemegrunf 17:15 23.11.2012

Re: moda

Milutin Milošević
u rodnom Lajbahu

Oni što me je najviše bunilo je što su se borili za svoju državu veličajući grupu koja se zove Lajbah.


Iskreno, trebalo mi je vremena da shvatim smisao provokacije: Lajbah, pa Mladina...

Ako u Srbiji nedostaje nesto sto lici na SLO iz tog vremena, to je Mladina koju pamtim, koja je lokalnim budalama jasno i glasno govorila da su budale.
zovitemegrunf zovitemegrunf 17:19 23.11.2012

Re: moda

Jelica Greganović
Nemoj ti meni Villach, Beljak, bre!

Ja trenutno živim u Klagenfurtu i kad mi Slovenci pisnu "Celovec!", ja ih odjavim poštujući njihovu referendumsku odluku. Odlučili su se za Austriju, daklem: Klagenfurt, Filah, Verterze...
Inače, kod Filaha ima spomen-kamen na kome su Austrijanci napisali: "Samo dovde je stigla srpska vojska".


Ma, meni je bila najbolja tabla koja je stajala usput, kad krenes iz Beljaka ka grani a uspon jbmliga kojiko %, upozorenje:

Чбацч првч брзинч
antioksidant antioksidant 17:59 23.11.2012

Re: moda

Oni što me je najviše bunilo je što su se borili za svoju državu veličajući grupu koja se zove Lajbah.

ne znam da li si slusao lajbah?
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 18:21 23.11.2012

Re: moda

Milutin Milošević
u rodnom Lajbahu

Bio sam malo prisutan onih dana kada se od balvan štafete krenulo u samostalnost Slovenije. Oni što me je najviše bunilo je što su se borili za svoju državu veličajući grupu koja se zove Lajbah.



Krst pod Triglavom



ili,
Krvava gruda plodna zemlja

Milutin Milošević Milutin Milošević 19:25 23.11.2012

Re: moda

ne znam da li si slusao lajbah?

Zašto?
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:43 24.11.2012

Re: moda

Oni što me je najviše bunilo je što su se borili za svoju državu veličajući grupu koja se zove Lajbah.

Lajbah i tadašnje stvaralaštvo Lajbaha(NSK) su bili simboli, metafora
totalitarističke države, odnosno takve totalitarističke države iz koje su hteli da izađu.
Milutin Milošević Milutin Milošević 22:21 24.11.2012

Re: moda

Pa zašto se onda nisu zvali Љубљана ili Любляна?
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:44 24.11.2012

Re: moda

Pa zašto se onda nisu zvali Љубљана ili Любляна?

Da ne fasuju aps.
princi princi 14:29 23.11.2012

Što bi ih pominjali?

Slovenci verovatno na te Srbe gledaju kao na plaćenike koje nisu "stigli" da plate.

Ovo je, ipak, najače
Brza ofanziva je iznenadila Austrijance, tako da je do 4. juna 1919. godine pobeđena austrijska vojska i oslobođeni su Celovec, Velikovec i slovenački nacionalni simbol – Gosposvetsko polje.
Ništa manje iznenađenje je usledilo godinu i po dana kasnije, 10. oktobra 1920. godine, kada je većina većinskog slovenačkog življa Koroške, na referendumu odlučila da želi da Koroška ostane u Austriji.

Jel Slovenci pominju to? Interesantno da je kod tih ljudi prezir prema novoj slovenskoj državi bio jači od neizvesnosti života u Imperiji u raspadu.
antioksidant antioksidant 14:32 23.11.2012

Re: Što bi ih pominjali?

Interesantno da je kod tih ljudi prezir prema novoj slovenskoj državi bio jači od neizvesnosti života u Imperiji u raspadu.

20 000 glasalo za austriju
15 000 za jugoslaviju
a kazu da su austrijanci bili veom aktivni u kampanji (verovatno su mazili goveda) tako da je gosposvetsko polje i kameni prestol sad u austriji
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:34 23.11.2012

Re: Što bi ih pominjali?

Kažu da je to bila posledica jake austrijske propagande, svedeno - Nećete valjda pod kralja seljaka. Nisu oni pričali o slovenskoj, nego o srpskoj državi, od koje je ta ista Austrija baš tu negde rat izgubila. Naravno da ne vole da pominju.

edit: A komentari pod člankom su nadasve zanimljivi... http://www.24ur.com/danes-je-praznik-rudolfa-maistra.html
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:41 23.11.2012

Re: Što bi ih pominjali?

a kazu da su austrijanci bili veom aktivni u kampanji (verovatno su mazili goveda) tako da je gosposvetsko polje i kameni prestol sad u austriji

Pa, naravno da su bili aktivni, nije im se zemlja poklanjala...a Knežev kamen je ostao...i Slovenija kada je evro uvodila se obrisala za ideju da ga turi na jednu od kovanica. Nisu pustili Austrijanci. Tada je Koroškom, tim referendumom sačuvanom, vladao Hajder...
Milutin Milošević Milutin Milošević 17:18 23.11.2012

Re: Što bi ih pominjali?

komentari pod člankom su nadasve zanimljivi

Zaista

Majster zajebo si nas, pa še moj stari foter je bil zram. Lahko bi danes normalno živel v Avstriji ne pa da gledam razne Kanglerje, pa Janše pa ostale ...
Bolše bi blo če bi ostal pesnik.


Mada, imamo i mi svoje...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:23 24.11.2012

Re: Što bi ih pominjali?

princi
Ovo je, ipak, najače
Brza ofanziva je iznenadila Austrijance, tako da je do 4. juna 1919. godine pobeđena austrijska vojska i *oslobođeni* su Celovec, Velikovec i slovenački nacionalni simbol – Gosposvetsko polje.
Ništa manje iznenađenje je usledilo godinu i po dana kasnije, 10. oktobra 1920. godine, kada je većina većinskog slovenačkog življa Koroške, na referendumu odlučila da želi da Koroška ostane u Austriji.

Jel Slovenci pominju to? Interesantno da je kod tih ljudi prezir prema novoj slovenskoj državi bio jači od neizvesnosti života u Imperiji u raspadu.

Па онда -- у светлу каснијег реферeндума -- то и и није било ослобођење, него окупација. Тако каже историјски непристрастан поглед.
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:46 24.11.2012

Re: Što bi ih pominjali?

Predraže, mož da bidne al ne mora da znači...većinsko stanovništvo u tadašnjoj Koroškoj su bili Slovenci, a i u toj geografiji Slovenija ima simbole svoje kolevke, Knežev kamen i Gosposvetsko polje (doduše, Hajder je Slovence oduvao za Knežev kamen, jer im je rekao da je to slovenski, a ne slovenački kamen i da tada na toj teritoriji nisu bili Slovenci, nego Sloveni).
To što se to stanovništvo odlučilo da se ne pripoji svom narodu, mislim da je jedan od jako ređih slučajeva u istoriji.
princi princi 01:44 26.11.2012

Re: Što bi ih pominjali?

Па онда -- у светлу каснијег реферeндума -- то и и није било ослобођење, него окупација.

Ovo oslobođenje u izvornom tekstu sam shvatio kao ironiju.
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:37 23.11.2012

...

Ali, ni jedan cvetić neće biti stavljen na grobove srpskih vojnika koji su poginuli za tuđu zemlju i tuđu slobodu, i to kada je Prvi svetski rat već završen


Nekakao mi to dodje skoro pa normalno.

Ljudi, a izgleda i celi narodi, najcesce vole da sebi pripisuju velika dela, a da prikriju da je to umesto njih neko drugi uradio.
Narocito kad je u pitanju tako veliko delo kakvo je stvaranje, ili makar pocetak stvaranja, nacionalne drzave.

Zamisli slovenacku istorijsku citanku u kojoj bi pisalo: za nastanak slovenacke nacionalne drzave najvecu zaslugu imaju Srbi, ili srpska vojska.
Bilo bi to prilicno tacno, ali nerealno je ocekivati takvu iskrenost.

Nista manje tacno ne bi bilo ni kada bi tako nesto stajalo i u hrvatskim istorijskim citankama, a ima li smisla i pomisliti da bi tako nesto moglo da se desi?

Ta "nezahvalnost" Slovenaca i Hrvata mi je razumljiva, mnogo manje mi je razumljivo ponasanje srpskih glavesina koji su slali svoju vojsku da ratuje po nekim Klagenfurtima.

Bice da smo mi sami za to krivi.

ultimatum ultimatum 00:08 24.11.2012

Re: ...

hoochie coochie man
Ali, ni jedan cvetić neće biti stavljen na grobove srpskih vojnika koji su poginuli za tuđu zemlju i tuđu slobodu, i to kada je Prvi svetski rat već završen


Nekakao mi to dodje skoro pa normalno.

Ljudi, a izgleda i celi narodi, najcesce vole da sebi pripisuju velika dela, a da prikriju da je to umesto njih neko drugi uradio.
Narocito kad je u pitanju tako veliko delo kakvo je stvaranje, ili makar pocetak stvaranja, nacionalne drzave.

Zamisli slovenacku istorijsku citanku u kojoj bi pisalo: za nastanak slovenacke nacionalne drzave najvecu zaslugu imaju Srbi, ili srpska vojska.
Bilo bi to prilicno tacno, ali nerealno je ocekivati takvu iskrenost.

Nista manje tacno ne bi bilo ni kada bi tako nesto stajalo i u hrvatskim istorijskim citankama, a ima li smisla i pomisliti da bi tako nesto moglo da se desi?

Ta "nezahvalnost" Slovenaca i Hrvata mi je razumljiva, mnogo manje mi je razumljivo ponasanje srpskih glavesina koji su slali svoju vojsku da ratuje po nekim Klagenfurtima.

Bice da smo mi sami za to krivi.



Ne zaboravimo i Makedoniju...

@Jelice, odakle ti ovi podaci o generalu i celoj toj prici?
49 41 49 41 00:44 24.11.2012

Re: ...

Ne svi!

Ta "nezahvalnost" Slovenaca i Hrvata mi je razumljiva, mnogo manje mi je razumljivo ponasanje srpskih glavesina koji su slali svoju vojsku da ratuje po nekim Klagenfurtima.

Bice da smo mi sami za to krivi.



Posle proboja Solunskog fronta, Kralj je naredio Vojvodi:

- Oslobadjaj Zagreb. Cisti teren i dalje oslobadjaj!

Vojvoda mu je odgovorio; Visocanstvo, vasu politicku gresku Ja necu da ispravljam.
Ja ne idem dalje da "oslobadjam".


Jelica Greganović Jelica Greganović 21:50 24.11.2012

Re: ...

Ta "nezahvalnost" Slovenaca i Hrvata mi je razumljiva, mnogo manje mi je razumljivo ponasanje srpskih glavesina koji su slali svoju vojsku da ratuje po nekim Klagenfurtima.

Bice da smo mi sami za to krivi.


Danko Popović ima odličnu rečenicu u "Knjizi o Milutinu": Svaka reka ima svoj narod, pa neka je brani.
I tačno tako je.
Sami smo krivi. Kao što smo sami krivi, ili i krivlji od Slovenaca, što se sopstvenih žrtava ne sećamo i što smo zaboravili hiljade vojnika koji su poginuli pod srpskom zastavom. Tamo negde.
Inače, Majster je dolazio u Beograd i tražio od Pašića da mu ponovo pošalje vojsku pred referendum, ali Pašić nije hteo i Majster se silno razočarao i uvredio.
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:49 27.11.2012

Re: ...


@Jelice, odakle ti ovi podaci o generalu i celoj toj prici?

Iz brojnih knjiga po kojima postoje rasuti parčići te priče.
49 41 49 41 21:41 23.11.2012

Umesto komentara


GORČIN


Ase ležit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi
Žih

A smrt dozivah
Noć i dan
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh

Bil sam
U pet i pet vojni
Bez štita i oklopa
E da ednom
Prestanu
Gorčine

Zgiboh od čudne boli
Ne probi me kopje
Ne ustreli strijela
Ne posječe sablja
Zgiboh od boli
Nepreboli
Volju
A djevu mi ugrabiše
U robje

Ako Kosaru sretnete
Na putevima
Gospodnjim
Molju
Skažite
Za vjernost
Moju
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:53 24.11.2012

Re: Umesto komentara

49 41

Bogumilska pesma
Zvonimira Kostića?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:49 25.11.2012

Re: Umesto komentara

Не, то је МАК ДИЗДАР, његова вероватно најбоља песма.
49 41 49 41 21:50 25.11.2012

Re: Umesto komentara

Jelica Greganović
49 41

Bogumilska pesma
Zvonimira Kostića?


"Kameni Spavac" od Maka Dizdara kao i Gorcin.

Jelica Greganović Jelica Greganović 11:50 27.11.2012

Re: Umesto komentara

Shvatila sam u međuvremenu, neodoljivo liči na Bogumilske pesme.
sevarlica sevarlica 11:08 24.11.2012

tanka linija

Uprkos protivljenju Nemaca i slovenačke narodne vlade u Ljubljani, major Majster 9. novembra proglašava mobilizaciju, kojoj se odazvalo oko 4.000 Slovenaca.

Ništa manje iznenađenje je usledilo godinu i po dana kasnije, 10. oktobra 1920. godine, kada je većina većinskog slovenačkog življa Koroške, na referendumu odlučila da želi da Koroška ostane u Austriji.


Srpski vojnici nisu išli tamo da budu okupatori, već da budu oslobodioci, ali pitanje je da li je narod hteo "oslobodioca". Izgleda da ih je većina lokalnog naroda videla kao okupatore i to kao lošije okupatore od postojećih :(

Neka je večna slava svim tim plemenitim borcima za tuđu slobodu, i neka je večna sramota na onima koji su ih tamo poslali...
Milutin Milošević Milutin Milošević 11:37 24.11.2012

Re: tanka linija

neka je večna sramota na onima koji su ih tamo poslali...

Smatram da je potpuno pogrešno osuđivati pokušaj Srpske vojske da pomogne oslobađanje Slovenačkog naroda i teritorije. Ideja jugoslovenstva je bila jedna od najjačih ideja tog doba i mnogi su zaista verovali u nju. Barem oni koji znaju da razmišljaju (ne samo izmedju dva hranjenja).
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 11:46 24.11.2012

Re: tanka linija

Milutin Milošević
Ideja jugoslovenstva je bila jedna od najjačih ideja tog doba i mnogi su zaista verovali u nju.

Тачно. Ипак, ова је идеја била надмоћна најпре међу интелктуалцима оног доба, док, рецимо, црквама није одговарала. Видљиво јавно мњење било је на страни југословенске идеје, и то је непорециво.
Milutin Milošević Milutin Milošević 12:34 24.11.2012

Re: tanka linija

ова је идеја била надмоћна најпре међу интелктуалцима оног доба, док, рецимо, црквама није одговарала. Видљиво јавно мњење било је на страни југословенске идеје, и то је непорециво

To sam i mislio kada sam napisao
Barem oni koji znaju da razmišljaju (ne samo izmedju dva hranjenja)

sevarlica sevarlica 14:35 24.11.2012

Re: tanka linija

Smatram da je potpuno pogrešno osuđivati pokušaj Srpske vojske da pomogne oslobađanje Slovenačkog naroda i teritorije


Srpska Vojska je jedno a politika nešto drugo. Nije vojnike tamo poslao ni jedan vojvoda, general ili pukovnik, već ministri sekretari, itd. Gledajući sa ove distance, da li se zapitamo da nas u te borbe niko nije ni zvao. Ko smo mi da oslobađamo Slovence? Da su Slovenci hteli, oslobodili bi se sami, valjda.

Ideja jugoslovenstva je bila jedna od najjačih ideja tog doba i mnogi su zaista verovali u nju.


Izvinite Milutine, ali ovo nema veze sa vezom. Ideja Jugoslovenstva je bila jaka samo u eliti tog doba, narod je iskreno bolelo uvce i za ideju i za njeno sprovođenje. Takođe, i od elita je u ideju očigledno verovalo samo srpsko rukovodstvo, dok je drugima bila samo stepenica ka cilju.

Ko veruje da je bilo drugačije, ili nije dobro obavešten ili razmišlja samo između dva hranjenja :)
Milutin Milošević Milutin Milošević 18:43 24.11.2012

Re: tanka linija

Svako ima pravo na svoje mišljenje. I pre 94 godine, i danas. I između i za vreme hranjenja. A istorijske činjenicu se iste, i za vreme i između hranjenja.
hoochie coochie man hoochie coochie man 18:57 24.11.2012

Re: tanka linija

Barem oni koji znaju da razmišljaju (ne samo izmedju dva hranjenja).



Koliko su znali da razmisljaju ne moramo vise da nagadjamo.
Pokazalo se vrlo jasno kako su znali da razmisljaju i sta je proizaslo iz tih njihovih razmisljanja.

Da li neko zna da razmislja ne ceni se po tome koliko romanticarski ili koliko humano mogu da zvuce ta njigova razmisljanja, vec po tome koliko se uvazava stvarnost i kakve su stvarne posledice njihovih razmisljanja.

Posledice jugoslovenstva su Jasenovac i ratovi devedesetih.

Spasi me boze takvih znalaca.

A i jugoslovensku ideju u Srbiji nije bas tako lako odvojiti od srpske ili velikosrpske ideje, osim kod ekstrema kakvi su bili S Markovic i Tucovic.
Milutin Milošević Milutin Milošević 19:15 24.11.2012

Re: tanka linija

Posledice jugoslovenstva su Jasenovac i ratovi devedesetih.

E, ovo si baš lupio
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:20 24.11.2012

Re: tanka linija

E, ovo si baš lupio


To onako, ti mislis da nije a ako neko misli da jeste onda on lupa.

Pa dobro, ja npr mislim da si ti lupao, i sta cemo sad?

Da ostanemo na 1:1 ili da ti dokazes da bi se Jasenovac desio i u slucaju da je 1918 umesto SHS formirana Srbija u nekim tada mogucim granicama?
kukusigameni kukusigameni 19:28 24.11.2012

Re: tanka linija

hoochie coochie man
da ti dokazes da bi se Jasenovac desio i u slucaju da je 1918 umesto SHS formirana Srbija u nekim tada mogucim granicama?

A koji je dokaz da se desio baš zbog formiranja SHS i Jugoslavije?

Mislim, ono, Hitler, Nemačka, SSSR, V.Britanija, rat i te munje? Ništa?

Hint. Da nije bilo Drugog svetskog rata, da li bi bilo Jasenovca?
Milutin Milošević Milutin Milošević 19:38 24.11.2012

Re: tanka linija

Da ostanemo na 1:1 ili da ti dokazes da bi se Jasenovac desio i u slucaju da je 1918 umesto SHS formirana Srbija u nekim tada mogucim granicama?

Kad bolje razmislim, priznajem da si ti u pravu. Samo zaboravio si da navedeš da su posledice ideje jugoslovenstva takođe i zemljotresu u Banja Luci 1969. godine, železnička nesreća u Zagrebu 1974. godine, pad Aviogeneksovog aviona u Ajačiju 1981. godine i poraz reprezentacije SRFJ u četvrtfinalu Svetskog prvenstva u fudbalu 1990. godine. Pa čak i ovogodišnja suša.

I ko zna šta sve ne još!
hoochie coochie man hoochie coochie man 19:40 24.11.2012

Re: tanka linija

Da nije bilo Drugog svetskog rata, da li bi bilo Jasenovca?


Da li je moguc scenario drugog svetskog rata u kom nema Jasenovca
Recimo:
Italija, a ne Srbija, ili makar ne samo Srbija, drzi teritorije koje Hrvati smatraju svojim (slucaj da je umesto SHS nastala prosirena Srbija), da li bi u tom scenariju bila formirana NDH ,jer bi tada neminovno bilo da se ona formira na teritoriji Hitlerovog najvernijeg saveznika?
Mozda, ali manje verovatno nego u scenariju koje se jeste desio, dakle u scenariju kad Hrvati Srbe smatraju iskljucivom preprekom za stvaranje svoje nacionalne dzave.

Srbi i Hrvati nemaju znacajnih sukoba i svadja sve do stvaranja Jugosalvije. Tek u Jugoslaviji se i jedni i drugi opsecaju ugrozenim od onih drugih i krecui klanja.
Sad nema Jugoslavije, i da li su makar umanjene sanse, (a ja mislim i da su iskljucene) da te dve nacije ponovo zarate?

hoochie coochie man hoochie coochie man 19:41 24.11.2012

Re: tanka linija

.........Pa čak i ovogodišnja suša.


hehe

Dobro ajd, takav nekakav odgovor sam i ocekivao.
docsumann docsumann 19:58 24.11.2012

Re: tanka linija

hcm
Da li je moguc scenario drugog svetskog rata u kom nema Jasenovca


da li je bila moguća i drugačija Jugoslavija, sa više sluha za nacionalna i socijalna prava?

a čak i ona ista, stara, je mogla i bez martovskog prevrata '41. tada bi i WWII na ovim prostorima drugačije izgledao. sigurno bi bilo neuporedivo manje žrtava, ali bi možda završili pod sovjetskim šinjelom, "oslođeni" od strane crvene armije.

mislim, kauzalni slijed koji izvodiš je parcijalan, istrgnut iz čitavog mora povezanih istorijskih događaja.
a da funkcioniše u okviru svoje logike - funkcioniše.
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:13 24.11.2012

Re: tanka linija

da li je bila moguća i drugačija Jugoslavija, sa više sluha za nacionalna i socijalna prava?


Mislim da tu socijalna dimenzija ima neupredivo manji znacaj, ako ga uposte ima.
Osnovni razlog svih (presudnih) nevolja u Jugoslaviji su iz nacionalnog korpusa.
Sta bi bila politika sa vise sluha za nacionalna prava?
Mislim, cak sam uveren, da hrvatski poriv za sopstvenom drzavom, sasvim razumljiv naravno, ne bi bio zadovoljen nicim manjim od tog - od samostalne nezavisne hrtvatske drzave.

Drugi svetski rat je prekinuo proces koji se u tom smeru i kretao, i vise u Srbiji nije bila tabu tema tema odvajanje Hrvatske iz te drzave. (davanje banovine je samo etapa u tom pravcu)
Onda dolazi taj rat iz koga Jugoslavija izlazi u uredjenju koje je zabranjivalo javno iznosenje nacionalnih osecanja i teznji, i to, zabranjivanje, je vestacki produzilo zivot Jugoslaviji.

Ako komunisticki period oznacimo kao diktatorki, dakle kao period koji je sam po sebi krizni, onda vidimo da je ceo period postojanja Jugoslavije zapravo period velikih kriza same drzave.
Od ubistva u skupstini, suspednovanja Ustava, ubistva kralja, krize oko konkordata koja je drmala zemlju iz osnova..pa onda rat i posle njega diktatura.
Nema Jugoslavija period u kom je funkcionisao sistem skladno.
Bice da to nije bilo moguce.

Naravno, mi mozemo sa sigurnoscu znati samo ono sto se stvarno desilo, sve ostalo su pretpostavke pa i ta da je neka drugacija Jugolavija bila moguca.
omega68 omega68 08:49 25.11.2012

Re: tanka linija

Ideja Jugoslovenstva je bila jaka samo u eliti

''Da se Vi školovani pitate ne bi bilo ni Srba ni Srbije''
Lepa sela lepo gore
milisav68 milisav68 09:36 25.11.2012

Re: tanka linija

docsumann

da li je bila moguća i drugačija Jugoslavija, sa više sluha za nacionalna i socijalna prava?

Pa u SFRJ je to kao bilo rešeno, pa smo videli kako je završilo.

A počelo je još 1964. godine.

Bitne promene u strukturi federacije počele su Ustavnim amandmanima 1967. i 1968, a celovit oblik poprimile 1971. godine. Amandmani su označili početak konkretne primene stavova Osmog kongresa SKJ koji je održan od 7. do 13. decembra 1964. godine. Na njemu je prvi put posle Drugog svetskog rata, javno "otvoreno" nacionalno pitanje, pokrenuto pitanje ekonomskih uzroka nacionalnih neravnopravnosti, uspostavljena veza birokratskog centralizma, "velikodržavnog hegemonizma" i nacionalizma. Faktički je otvoren proces menjanja odnosa između savezne države i republika koji je doveo do temeljnog preobražaja federacije. Jugoslavija je izgrađivana kao "federacija ravnoteže". Monolitni društveni i politički život ustupao je mesto "samoupravnom federalizmu". Republičke elite počele su razmišljati o Jugoslaviji kao o "tranzitnoj" tvorevini. Administrativne granice republika (nekadašnje "žilice u mermeru" postajale su granice samostalnih država. Jugoslovenska država sve više je bila federacija koja "federira".


Konstitutivni akti Jugoslavije


docsumann docsumann 09:43 25.11.2012

Re: tanka linija

Pa u SFRJ je to kao bilo rešeno, pa smo videli kako je završilo


WIMBLEDON WIMBLEDON 12:25 25.11.2012

Re: tanka linija

Не бих да досађуjем‚ али ево‚ поново‚ jасно изречене опомене на коjу jе Александар‚ краљ‚ остао глув:

КО СЕ УСРЕЋИО СА ХРВАТИМА?
По наређењу краља Александра Мишић је отишао у Хрватску да се на лицу места увери какво је тамошње расположење за заједничку државу. Без длаке на језику је реферисао: "Након свега што сам тамо видео и чуо, дубоко сам зажалио што смо се ми на силу Бога обмањивали идејама о некаквом братству и заједништву са Хрватима".
Мишић је предложио Александру: "Да им дамо државу, независну самоуправу, па нека ломе главу како знају". "А, границе, шта ћемо са границама?" "Границе ће бити тамо где их ми повучемо. Не где наше амбиције избијају на површину, него онде где историја и етнографија кажу, где језик и обичаји, традиција налажу и најзад где се народ по слободној вољи определи." Александар констатује: "То би Италијани оберучке прихватили", а Мишић одвраћа: "Нека им је са срећом, нека се они са Хрватима усреће. Ја сам дубоко уверен да се ми са њима усрећити нећемо."
hoochie coochie man hoochie coochie man 20:09 25.11.2012

Re: tanka linija

По наређењу краља Александра Мишић је отишао у Хрватску


Bice da ovo ne postoji nigde zapisano.

Nije sporno da je Misic bio protiv stvaranja zajednicke drzave ali ovaj "izvestaj" ako se i dogodio mogao je da bude samo u usmenoj formi, pa je stoga prilicno upitna bas tako ekscplicitna retorika.

Verujem da je neko (sumnja se na Cosica:) pokusao da iskoristi cinjenicu da je vojvoda, jedan od omiljenijih istorijskih licnosti medju Srbima, bio protiv stvaranja Jugoslavije, pa je njegovo protivljenje Aleksadnrovoj politici upakovao u bombaste reci.
blogovatelj blogovatelj 04:02 26.11.2012

Re: tanka linija

Видљиво јавно мњење било је на страни југословенске идеје, и то је непорециво.


Vidljivo javno mnjenje je nosilo bedzeve sa likom Slobodana Milosevica davne 1989, ali ko je bio normalan, shvatao je agoniju.
Pretpostavljam da se isto desavalo i pocetkom dvadesetog veka. Normalni su shvatali, ali je moralo da se radi ono sto krdo zeli.
Uostalom, mislim da si bas ti postavljao neku pesmu Crnjanskog o Jugoslovenima koju je pisao u vreme stvaranja prve Juge, tj kraljevine SHS. Daj link ako moze da opet procitamo sta su pametni govorili.
ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 12:27 24.11.2012

одличан....

....и поучан текст.
omega68 omega68 09:08 25.11.2012

Pripazi

na status, mnogo širiš velokosrpskohegemonističke ideje
c,c,c,c

Ne znam što su Austrijanci imali nešto protiv Srba
Pa nije nikad postojala izreka :'' bože sačuvaj nas kuge, gladi i Srba'', nego nekih drugih

hoochie coochie man hoochie coochie man 20:15 25.11.2012

Re: Pripazi

Pa nije nikad postojala izreka :'' bože sačuvaj nas kuge, gladi i Srba'', nego nekih drugih


Samo se ti zezaj, pa ces i komentare moci samo da citas :)

I bas da te pitam.
Sto ti toliko vaznosti pridajes tome kakvi su Hrvati, i sta je i da li je nekad neko za njih govorio?

Srbi su se sa Hrvatima opekli, to je tacno , ali, sam pao sam se ubio.
Sta je bilo bilo je, eno im njihove lijepe, nek im je sa srecom, samo... nedaj boze vise ikakvog ujedinajvanja.

omega68 omega68 20:32 25.11.2012

Re: Pripazi

ne pridajem važnosti njima.
Pridajem važnosti ( neopravdano , priznajem ) onima koji bi ponovo neku Jugoslaviju, da se malo opamete - ako može.
Srećom, sve ih je manje.Ovi na blogu su statistička greška, hehe
P.S.
Po popisima na početku 21. veka, početkom dvehiljaditih, u Srbiji se jugoslovenima izjasnilo oko 170 000 ( sto sedamdeset hiljada ) a u Hr. 170 ljudi( mnogo manje od jedne hiljade ) ili hiljadu puta manje.
Hiljadu puta više NEĆE Jugoslaviju. No naći će se već neko, odavde, ko će da zna bolje od njih šta oni hoće.I to će stvarno biti najveća uvreda za Hrvate.
pa ces i komentare moci samo da citas

A ne, ovo je demokratski medij i ako pojede mrak to je demokratski pa time i miliji mrak:)
hoochie coochie man hoochie coochie man 21:20 25.11.2012

Re: Pripazi

Hiljadu puta više NEĆE Jugoslaviju


Uvek je to tako bilo.
Hrvate nikad niko nije pitao hoce li ili nece (kao ni Srbe uostalom) a da ih je neko pitao nema spora kakav bi odgovor dobio.
Pa vec na samom pocetku te drzvae u Zagrebu je izbila oruzana pobuna protiv nje.

Srpska nesreca a hrvatska sreca je u tome sto su oni koji su u ime naroda odlucivali na hrvatskoj strani imali u vidu i za cilj jasne nacionalne interese svojih nacija, a na srpskoj su prevagnuli ili nejasni, zbrkani, navodni interesi prvenstveno drzave Srbije a ne srpske nacije, ili neki licni.

Nesreca Srba je i u tome sto one koji su sve to videli, a znali su da razmisljaju ne samo izmedju dva hranjenja (dva Jvana, Ducic i Cvijic i Crnjanski su, uveren sam, znali da razmisljaju iako jugonostalgicari misle da pojma nisu imali) niko nije slusao.

E sad, otkud toliko Srba medju jugoslovenima?
Mora da je to posledica medijske propagande da je bas kul biti manje Srbin( ah da, nije to, jugonostalgicari misle svojom glavom:), i sistematskog rada.
omega68 omega68 22:40 25.11.2012

Re: Pripazi

sto su oni koji su u ime naroda odlucivali na hrvatskoj strani imali u vidu i za cilj jasne nacionalne interese svojih nacija,

Ne bi ni oni znali - imali su supervizora...katoličku crkvu.
Skoro je bio tekst u kome se dokazuje da je katolička crkva organizovala AVNOJ.Sve to postaje zanimljivo ako se zna da srpska delegacija jedino nije stigla, tačnije - stigla je malo iznad jajca, navodno su bili smetovi i tako to...
Mora da je to posledica medijske propagande da je bas kul biti manje Srbin

Čudno je to, nisam stigao da objavim tekst na tu temu koji sam planirao, Srbi imaju neku grešku u rasporedu nukleotida, neku falinku spirale DNK lanca, ne znam...
Za poslednih sto godina je nastalo nekoliko novih nacija, ej, niko na svetu nije za sto godina iznedrio toliko nacija.Kako onda neko ne veruje da je za dve hiljade godina od Srba nastalo sve ono što se naziva Slovenima.
Ponekad pomislim da je to božja promisao - da budemo rasadnik gena i poboljšivač ostalih naroda a da nikad svoju državu ne napravimo kako treba.
A manifestacija svega toga se najbolje vidi na primeru gostoprimstva:
Nađete nekog stranca koji Vas pita za pomoć.Vi ga odmah, oduševljeni što možete nekome takvom da pomognete i da se dokažete, odvedete kući, date mu da jede, izvadite ono što ni sami ne jedete i ne pijete - Za gosta mora najbolje, posadite se naglavu samo da bi čuli :''Ovo nisam nigde video''.
Eeee brajko moj, nisi ni mogao da vidiš, to samo mi Srbi možemo
Budale
Al' tu nema pomoći, bog nas je takvima napravio.
Zbog nečega
nikvet pn nikvet pn 22:50 25.11.2012

Re: Pripazi

hoochie coochie man
Mislim da tu socijalna dimenzija ima neupredivo manji znacaj, ako ga uposte ima.
Osnovni razlog svih (presudnih) nevolja u Jugoslaviji su iz nacionalnog korpusa..
Nema Jugoslavija period u kom je funkcionisao sistem skladno.
Bice da to nije bilo moguce.


Tu priču sam čuo još 70-tih kao očevu vakelu, strogo opomenut da se to van kuće ne priča.

Jugoslavija je nastala kao lepi san koga je otelotvorila pobednička euforija, nemar sila pobednica i naročito - kraljeva alavost.

Srbija je preskupo Jugoslaviju platila. Srpski biološki, moralni i materijalni gubitak je veći od dobiti koje je Jugoslavija donela, za razliku od nesrba koji su Jugoslavijom višestruko profitirali. Slovenci nikad Beogradu nisu bili lojalni; o Hrvatima tek ni govora. Ostali u to vreme nisu bili etnički definisani niti im je pružena šansa da ostanu nepravoslavni Srbi kao za Knjaževine. Za razliku od pametnih nacija koje su svoj etnos čuvale bez obzira na veru prevagnuo je bahati stav SPC da nepravoslavci nisu Srbi. Time je srpstvo steklo visokokvalitetne oponente nastale upravo na negaciji svog srpskog porekla.

Na kraju su se centrifugalne sile vođene novokomponovanim nacionima pokazale jačim od centripetalne gravitacione sile Jugoslavije; kao fundamentalne greške isplivale su kraljeva alavost i crkvena bahatost.

Posle Tita u doba letećeg predsedničkog cirkusa moj otac je konstatovao da je Jugoslaviji odbrojano. A ovo nije Skandinavija. Slobodana iz Požarevca proglasio o-pas-nim čovekom. Umro je '86.

Sjajno Jeličino podsećanje na Majstera upravo doprinosi onoj Đinđićevoj opasci kako su Srbi protraćili 20 vek.
omega68 omega68 23:05 25.11.2012

Re: Pripazi

Za razliku od pametnih nacija koje su svoj etnos čuvale bez obzira na veru prevagnuo je bahati stav SPC da nepravoslavci nisu Srbi.

I ja često mislim da je to greška, ali:
Gde će Severinin sin da bude, u nekom ne daj bože novom ratu, na strani Srbije ili Hrvatske?
Pazi, otac mu je Srbin( ako nije i on jugosloven ), majka mu je Srpkinja ali pokatoličena i zbog toga je sina krstila u katoličkoj crkvi.
Kako će on svoje srpstvo da stavi ispred svog katoličanstva?
Pre pisanja o tim stvarima treba malo turiti prst na čelo
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:12 25.11.2012

Re: Pripazi

Skoro je bio tekst u kome se dokazuje da je katolička crkva organizovala AVNOJ.Sve to postaje zanimljivo ako se zna da srpska delegacija jedino nije stigla, tačnije - stigla je malo iznad jajca, navodno su bili smetovi i tako to...


To sa velikim snegom stvarno lici na providan izgovor, cak i na drsku provokaciju.
Kazes nesto u sta je stvarno tesko poverovati, ali ne sa ciljem da onoga kome se obracas uveris u to nego zapravo da mu kazes - e jesmo vas izigrali i ne mozete nam nista.

Mislim, pravis drzavu u kojoj crtas granice medju nacionalnim republikama a tu nisu pretstavnici najvece medju njima.
Stvarno malo previse.

A zanimljivo je i to sto je taj njihov skup odrzan u Jajcu, dakle na teritoriji NDH.
Ne znam kako su oni zaposeli Jajce, kad su ga oslobodili od ustasa, jel bila neka borba izmedju njih i ustasa pa oni ustase proterali i to postala njihova slobidna teritorija, ili je sve to bilo malo drugacije?
Ja za borbu partizana za oslobadjanje Jajca od ustasa nisam cuo.

Ima jos zanimljivosti, npr
Dogovore kako da komunisti dobiju legitimitet u Jugoslaviji su vodili dva Hrvata, Tito i Subasic.

Al dobro, mozda je sve to samo slucajno :)
omega68 omega68 23:17 25.11.2012

Re: Pripazi

obavezno pročitati linkovani tekst

U čitavom dnevniku (Svedočanstva) ima veoma mnogo mesta gde se opširno razglaba o razlikama, sličnosti i saradnji katolika i komunista, ali i o njihovom slovenačkom patriotizmu. Te ideje će u mnogome biti prisutne u slovenačkoj „šesetosmoj“: dok je ta godina bar na beogradskom Univerzitetu marksistička, ona je u Sloveniji, kao i u Hrvatskoj, nacionalistička, čak i na univerzitetima.

Kocbek govori o vezama slovenačkog partizanskog priora (vodećeg klerika) sa Vatikanom, posebno s nemačkim kliricima u Vatikanu (str. 129). A kada Čerčil (1. septembra, 1943, na str. 174) govori o tome kako će saveznici vratiti kralja i dinastiju u Jugoslaviju, Kocbek i katolici su jako zabrinuti, odlučni da preduzmu (preko Vatikana) sve da zapadnu Jugoslaviju ne oslobode zapadni saveznici, tj. da se spreči obnova "Versajske Jugoslavije". Zato slovenački partizani, vođeni katoličkom idejom, svu nadu polažu u to da će u Jugoslaviju ipak ući sovjetska armija i, naravno, dovesti u Beogradu na vlast komuniste (srpske komuniste)...

Nema pri tome među slovenačkim partizanima ni govora o socijalizmu: sovjetska armija neće socijalizam doneti Sloveniji! U njoj će da ovlada čisto patriotska ideja slovenačke nacionalne obnove (191-193).

Za Slovence AVNOJ treba da znači punu demokratiju. A sa Hrvatima treba da se Slovenci sporazumeju – o Srbima (str. 218)
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:40 25.11.2012

Re: Pripazi

obavezno pročitati linkovani tekst


Citao :)
Doduse sad malo ukoso ali otprilike se moze uhvatiti smisao i ideja.
Ja sa takvim tekstovima imam mali problem.
Nekako su mi previse su definitivni, previse su sigurni da su pogodili sustinu i spoznali konacnu istinu.
Uostalom svi tekstovi koji zapravo znace samo stav odredjenog coveka se samo tako, kao njegov stav, njegovo objasnjenje stvari, se i mogu posmatrati, ne kao dokaz bilo cemu.
Milutin Milošević Milutin Milošević 23:53 25.11.2012

Re: Pripazi

Daklem, trebalo je da 1918. godine stanemo na "našim" granicama, podignemo kineski zid i nikada nikako ne pregovaramo nisakim, ni sa izdajnicima Hrvatima i Slovencima sa zapada, ni sa pokondirenim Ugarima sa severa, ni sa ćudljivim Rumunima sa severoistoka, ni sa takođe izdajnicima Bugarima sa jugoistoka, ni sa nevernim južnosrpskim Makedoncima sa juga, ni sa zločinačkim Arbanasima sa juga, ni sa takođe izdajnicijma jugo-juzapadnim Srbima iz Crne Gore. O Muslimanima da ne govorimo, oni su takođe izdajnici Srbi sa Zapada. I onda bi sve cvetalo u našoj maloj Srbijici.
hoochie coochie man hoochie coochie man 00:04 26.11.2012

Re: Pripazi

Daklem, trebalo je da 1918. godine stanemo na "našim" granicama, podignemo kineski zid i nikada nikako ne pregovaramo nisakim


Pa sad zavisi od toga sta bi bila tema tih pregovora.
Drzave najcesce nece da pregovaraju o tome da li treba da ih nestane, a Srbije je nestalo posle 1918.
I to posle rata iz kog je izasla kao pobednica i u kom je imala dosta znacajnu ulogu.
Ne dogadja se to bas tako cesto, zar ne?

A zasto kineski zid?
Velika vecina drzava u Evropi su nacionalne drzave pa nemaju kineski zid oko sebe.
Evo, sad postoji i nacionalna drzava Srba (i drugih koji u njoj zive, jel tako bi? :)pa nema kineski zid oko sebe.

Sta bi Srbija izgubila da je posle 1918 ostala kao samostalna nezavisna Srbija?
Sta bi jos se lose desilo a sto je bilo spreceno Jugoslavijom?
blogovatelj blogovatelj 04:09 26.11.2012

Re: Pripazi

Ne znam što su Austrijanci imali nešto protiv Srba


omega68 omega68 13:24 26.11.2012

Re: Pripazi

blogovatelj
Ne znam što su Austrijanci imali nešto protiv Srba




Prestolonaslednik Franc Ferdinand i njegova žena Sofija, ubijeni u Sarajevskom atentatu, nisu sahranjeni ovde, već u letnjem dvorcu Habzburga, Artštetenu. U "Jučerašnjem svetu" Štefan Cvajg piše da je Beč bio "sav uskomešan od uzbuđenja i ganutosti" kad se ubio prestolonaslednik Rudolf, da su se "nepregledne mase tiskale da prisustvuju polaganju na odar", a da Franc Ferdinand, naprotiv, nije bio omiljen. Njega "niko nije video da se smeška... nije imao smisla za muziku, nije imao smisla za humor, a isto tako neprijazno izgledaše i njegova žena". Vest o njihovom ubistvu "nije izazvala duboko saučešće": "kasno uveče muzika je u lokalima opet svirala", čak su "mnogi potajno odahnuli"... Dvor kao da je imao veću brigu – kako da ih ne sahrani u Kapucinskoj grobnici. FF je svojim poreklom tu pripadao, ali Sofija nije; jeste bila grofica, ali iz jedne češke porodice. Saopšteno je da je prestolonaslednik želeo da ga sahrane u Artštetenu, pa su kovčezi tamo, bez buke, i preneti. U Kapucinskoj grobnici je samo zidna ploča s nekoliko suvoparnih redova; prosta iravna, bez ikakvih ukrasa.]Prestolonaslednik Franc Ferdinand i njegova žena Sofija, ubijeni u Sarajevskom atentatu, nisu sahranjeni ovde, već u letnjem dvorcu Habzburga, Artštetenu. U "Jučerašnjem svetu" Štefan Cvajg piše da je Beč bio "sav uskomešan od uzbuđenja i ganutosti" kad se ubio prestolonaslednik Rudolf, da su se "nepregledne mase tiskale da prisustvuju polaganju na odar", a da Franc Ferdinand, naprotiv, nije bio omiljen. Njega "niko nije video da se smeška... nije imao smisla za muziku, nije imao smisla za humor, a isto tako
neprijazno izgledaše i njegova žena". Vest o njihovom ubistvu "nije izazvala duboko saučešće": "kasno uveče muzika je u lokalima opet svirala", čak su "mnogi potajno odahnuli"...
Dvor kao da je imao veću brigu – kako da ih ne sahrani u Kapucinskoj grobnici. FF je svojim poreklom tu pripadao, ali Sofija nije; jeste bila grofica, ali iz jedne češke porodice. Saopšteno je da je prestolonaslednik želeo da ga sahrane u Artštetenu, pa su kovčezi tamo, bez buke, i preneti. U Kapucinskoj grobnici je samo zidna ploča s nekoliko suvoparnih redova; prosta iravna, bez ikakvih ukrasa.


LINK
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:56 27.11.2012

Re: Pripazi

Daklem, trebalo je da 1918. godine stanemo na "našim" granicama, podignemo kineski zid i nikada nikako ne pregovaramo nisakim, ni sa izdajnicima Hrvatima i Slovencima sa zapada, ni sa pokondirenim Ugarima sa severa, ni sa ćudljivim Rumunima sa severoistoka, ni sa takođe izdajnicima Bugarima sa jugoistoka, ni sa nevernim južnosrpskim Makedoncima sa juga, ni sa zločinačkim Arbanasima sa juga, ni sa takođe izdajnicijma jugo-juzapadnim Srbima iz Crne Gore. O Muslimanima da ne govorimo, oni su takođe izdajnici Srbi sa Zapada. I onda bi sve cvetalo u našoj maloj Srbijici.

Gazda Milutine, ovo je naravno druga, sarkastična krajnost. Što se mene tiče, Srbija je trebalo da ostane u svojim granicama i da gleda svoja posla i svoju korist, sa ostalima da lepo diplomatski sarađuje, ali kao država sa državama. U WW1 je ušla da bi sačuvala svoju državu i državnost, da bi posle rata bez njih ostala.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana