Film| Kultura| Umetnost

[77] Kunstfilmtag 2012 (1)

bojan ljubomir jugovic RSS / 26.11.2012. u 14:18

NewPicture0_zps0acf492e.jpg  Jednodnevni događaj „Kunstfilmtag“ (Dan umjetničkog filma) se 10. novembra po četvrti put održao u Diseldorfu. Ovogodišnja tema „Jezik je kuća u kojoj živimo“ (Die Sprache ist das Haus in dem wir leben), koncept osnivača događaja Suzane Fazbinder (Susanne Fasbender) i umjetnice Katarine Šmit (Katharina Schmitt), u zaista raznovrsnom programu - sastavljenom od uvodnog govornog čina, projekcija dugometražnih dokumentarnih filmova kao dodatka, u glavnom programu je donijela gotovo stotinu kratkometražnih video radova lokalnih i međunarodnih stvaralaca koji su tog dana prikazani od podne pa sve do ponoći u teatar sali zgrade umjetničkog udruženja Malkasten (na slici).

     Kao što je svakom festivalu i cilj da prikaže raznovrsnost i različitost tako i selektovani video radovi Kunstfilmtaga - podjeljeni i grupisani u niz podtematskih cjelina (poput Razgovor kao akcija, Ruža Interakcije, Iz perspektive pitanja, Glasovi iz ofa, Završne riječi glumaca) - na različite načine tretiraju jezik - kao sredstvo komunikacije, naracije, (raz)govora, uključuju neverbalno: jezik kao govor tijela, kao ples, muzički, likovni, filmski jezik, jezik koji kritikuje, opisuje, kontemplira, posjeduje glas (zvuk) ili postaje slika kroz pismo.

      Mnoštvo od izabranih radova koji su pristigli na konkurs dostupno je na internetu u vidu isječaka ili trejlera ali postoji solidan broj onih koji se mogu pogledati u potpunosti. Među njima - svega, što kažu, kao u božjoj bašti: otkačenih, uvrnutih, zabavnih, kompleksnih, zahtjevnih ali i dirljivih, vrlo ozbiljnih, politički, socijalno i društveno angažovanih. Od onih dostupnih na internetu izdvojio sam nekoliko koji su mi se (pri)lično dopali i smatram ih zanimljivim, vrijednim pažnje i razmišljanja. Ovo neka bude mali on-line izlog za ljubitelje kratke video forme.

  Krenimo redom.

Razmišljanje o rečenicama

 

 

 NewPicture1_zps2a1ed12c.jpgNeša Nikolić, performer, skulptor i umjetnik iz Dizeldorfa, zastupljen je sa dva video rada od kojih „Iznad III“ (Above III, 2006) predstavlja kratki dokumentarni zapis dijela performansa, izvedenog u jednom malom gradu na jugu Francuske. Umjetnik naturalnim činom penjanja na drvo (obratiti pažnju na outfit i sound!) efektno izaziva komunikaciju sa publikom na sebi zadatom nivou. Aplauz!         


NewPicture2_zps62d67ed9.jpgNeverbalni video uznemirujuće atmosfere „Bez naziva“ Ane Lene Majzenberg (OHNE TITEL Anna-Lena Meisenberg, Dusseldorf, 2012) istovremeno je i figuralan i apstraktan geometrijski rad, u kojom je jedan kadar multiplikovan i prostorno i vremenski. Rad prati intrigantan opis, koji, pretpostavljam, vrlo lako može biti reakcija nekog od publike i glasi otprilike ovako:

"Po mom mišljenju to je bilo stvarno sranje. Ljudi koji ne mogu da dobiju pravi posao rade stvari poput ovih i zovu ih savremenom umjetnošću, dok u stvarnosti oni prosto ne mogu da se nose sa društvom. A bilo ko od onih koji nazove njihove radove sranjem je ili filistejac ili nije dovoljno 'šik'. Gomila luzera! Pokušajte da nađete posao sa punim radim vremenom i da onda vidite da li vaša savremena umjetnost ima ikakvu stvarnu vrijednost!“

 Ili je rad Anina reakcija na nečije razmišljanje?


NewPicture3_zps804c4874.jpgUčim vas... Aleksandra Lorenca (Ich lehre euch... Alexander Lorenz, 2008)je poprilično naporan ali potpuno lucidan i što se montaže tiče strpljiv i zahtjevan rad, konstruisan od mnoštva riječi brojnih učesnika još brojnijih njemačkih TV emisija koje su izrezane iz konteksta i čine potpuno novu kolažnu cjelinu:

 

   Hoću da vas učim natčovjeku. Čovjek je nešto što treba prevladati. Šta ste vi učinili da bi ste ga prevladali. (...) Šta je majmun za čovjeka? Stvor za podsmijeh ili bolan stid. (...)

 rečenice iz uvoda u znamenito Ničeovo djelo „Tako je govorio Zaratustra“. Aleksandar u opisu svog rada dodaje da je u pitanju komentar na afere TV medija koji ih redukuje na formu, površinu i funkciju sa sopstvenim smislom.

 

Razgovor kao akcija

 

NewPicture4_zps7d7b90e7.jpg   Iz Estonije, iz Talina, u koprodukciji Baltik filma i tamošnjeg Fakulteta za Medije, na Kunstfilmtag stiže pravi mali biser kratke forme „Papagaj Petar Aurelije“ (Parrot Peeter Aurelius, 2011) autora Anti i Anda Naulajnena. Ne želim da otkrivam sadržaj niti da bilo šta da komentarišem. Čitao sam opis koji su priložili – mislim da je suvišan i da previše otkriva. Preporuka!


Pisati na licu mjesta

NewPicture5_zpsf313f8cf.jpgKlara Valka, rediteljka i montažerka iz Hamburga, svojim „Malim putovanjem“ tokom kupovine u supermarketu konstruiše kratku snenu poemu satkanu od naziva brendiranih proizvoda izloženim na policama.  („Kleine Reise“ Claire Walka, 2003)

 

 

Djevojčice!

Dječače!

Potraži zvijezdu u polju-djeteline,

Za pjenu od malih oblaka

zbog sunca

Prinče ili viteže,

Odaberi i oslobodi silu

Zanjiši se sa galebovima

U novi svijet.

U orbiti oko mjeseca

Donesi mi kometu,

Znam da možeš...

Tvoja draga vila


 

NewPicture6_zpsf5d069bc.jpgPreobraženje: Telematski triptih Roderika Stila (Roderick Steel, Transfiguração: Um Tríptico Telemático, 2012) predstavlja skraćenu verziju zanimljivog video rada koji je spoj tradicionalnog i savremenog, svjetovnog (prizemnog) i božanskog (lebdećeg), statičnog, stamenog i mobilno- tehnološkog. Brižljivo osmišljena trodjelna kompozicija (referenca na likovnu umjetnost i oltarske triptihe) prezentuje jedinstveni vizuelni doživljaj enterijera i eksterijera jedne katedrale u Brazilu. Kako Roderik sam kaže „...dokumentarni i teatralni snimci zamagljuju granicu između stvarnog i virtuelnih svijetova u protoku kadrova unutar kadrova. Putujući pogled mobilnog telefona mapira tijelo katedrale unutar drugog tijela...“. Urađeno sa jednakim poštovanjem i prema prošlosti i prema sadašnjosti.

 

NewPicture7_zps086d7a01.jpgAna Lena Greme iz Majnca,u svom video radu „Moja pijaca“ (Anna-Lena Gremme „Mein Marktplatz“, 2009)bavi se našom percepcijom ili opažanjem snimajući govor nekoliko slučajnih prolaznika, koji stojeći na istom mjestu, iz iste fizičke perspektive, opisuju (treba li uopšte reći - potpuno unikatno) isti prostor koji ih okružuje i ono što momentalno uočavaju i vide. Simpatična rašomonijada u kojoj (ne)vidljivi prostor pijace nije predstavljen slikom već je prepričan. 

Možeš li mi ispričati priču

NewPicture8_zps17039e9b.jpgVremešni gospodin Vilfred Nojze, fotograf iz Dizeldorfa, kroz slajdšou pod nazivom "Lice u gomili" (Wilfried H.G. Neuse, Face in the crowd, 2012) sastavljen od njegovih kako profesionalnih tako i fotografija iz starog porodičnog albuma - svojim blagim glasom iz ofa priča svoju toplu, ličnu životnu priču, sa osjećanjem skromnosti i svijesti o prolaznosti, karakterističnoj za mudrost treće dobi. Odakle dolazimo, kuda idemo? Nismo li svi samo zrno pijeska u vremenu? Ništa ne ostaje, izuzev tragova koje svako ostavlja za sobom - razmišlja umjetnik. Iskreno, romantično, humoristično i dirljivo...

(Nastaviće se...)

*Tekst je originalno napisan za portal Q-Sphere 

 



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

svjetlana10 svjetlana10 22:50 26.11.2012

Nesto sasvim drugo

Prelijepo, a raduje me...(Nastavice se)
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 22:56 26.11.2012

Re: Nesto sasvim drugo

Hvala Svjetlana10 na komentaru, nešto bolje radove ostavio sam za sledeći izlog, ima zaista sjajnih rješenja kako u idejnom tako i stilskom smislu, tu su neki ljudi i sa njujorške filmske škole, stay tuned!
svjetlana10 svjetlana10 23:00 26.11.2012

Re: Nesto sasvim drugo

Gerne
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 23:22 26.11.2012

Re: Nesto sasvim drugo

Jedan film koji sam radio je prikazan u podcjelini Glasovi iz ofa, naravno neće se naći u sledećem tekstu, i nažalost nisam mogao da idem ali mi je Suzana poslala katalog svih radova poštom - vrlo interesantan presjek radova na zadatu temu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana