A onda vidim i Tom Kruz ustaje pa se grli sa njima, pa Will Smith i njegova supruga. Spale se vraca do mene.
"Sto ih bre zajebavas?"
"A ko su pa oni?"
"Jel me zajebavas, glavonjo?"
"Pa ne moram ja bas svakog da znam. Ovog nabildovanog se secam iz teretane ali ovu dvojicu..."
"Ma jel me zajebavas?"
"Ne bre! Sto?"
"Pa ovaj sto ga "znas iz teretane" je Vin Diesel, jedan od najpopularnijih glumaca na svetu. A ovaj crni to je Sami Sosta najbolji bezbol igrac na svetu..."
"Zato mi bio poznat Vin Dizel." I meni smesno. "A ja mislio iz teretane... ma setio bih se ja njega sigurno... nego me zbunio onaj sa sesirom."
"Makedonsko devojce,
Kitka sarena,
Vo gradina nabrana,
Dar podarena..."
Iz drugog pokusaja, s mukom otvaram oci. Kakva li je ovo muzika? U mracnoj sobi, sa debelim zavesama hermeticki rasporedjenim po prozoru nikad neznam da l' je dan ili noc. Zamagljenim pogledom uspevam da, kao Davincijev kod, desifrujem sta pise na displeju na Televizoru: 9:11! Jebote, pa ja sam lego pre 3 sata. Dok se protezem uz zvuke makedonske narodne muzike, osecam pritisak u slepoocnicama od hronicne neispavanosti i standarni bol u kolenima od stajanja.
"...nema, nema neke se rodi
poubavo devojce ot Makedonce..."
Nesto me tera da pogledam telefon. Pa da bre telefon zvoni... Podesio sam, odavno, telefon da peva na makedonskom kad zove Makedonski bodyguard. Na telefonu mi svetli displej "Spase Will Smith calling".
" Alo bre, Makedonac, gde gori ?"
"Brat mi, sho baras?
"Pa spavam jebaga...Spavate li vi Makedonci po nekad..."
"Evo sum na aerodrom vo Los Angeles, nemam mnogo vreme. Ke doadjam utre. Will Smith ke ima koncert, i ke mi treba uste edan, backup, badigard."
"Taj sam. Ajde javi se kad sletite... I ponesite uste malce pari."
"Ima pari, nema da se sekiras. Kazi mi, da li ja donese familijata?"
"Nisam jos.. Do nove godine se nadam i zena i deca da mi dodju. Hvala sto pitas."
"Mora da mi go pokazes trikot da dodam 30 kg na benc kad doagam..."
"Jebo te benc u 9 ujutru. Cu ti pokazem... Jednog dana."
"Ajde bre medvede...Zajebajem se. Ke zborime koga ke doagam. Idi da spijes sega."
"Idem sega. Javi se."
"Begaj."
Probao sam da nastavim sa spavanjem i za malo da se uspavam. medjutim nece. Nije islo sa opustanjem. Poceo mozak da razmislja i umesto da se uspavljujem, poceo sam da se rasanjujem. U mislima mi se stvorila jasna slika filma, sa Spaletom, Will Smitom i Strongmanom u glavnoj ulozi. Akcija do jaja sa hepi endom u kome, posle uspesne akcije sprecavanje otmice, moja faca u svim medijim pokazuje osmeh novo otkrivene zvezde. Vec zamisljam sebe na crvenom tepihu zapadne obale, sa tri primerka dnevnih novina u dzepu kako hodam rame uz rame sa Will Smithom. Pa pocinju pozivi za sledeci film, pa prva glavna uloga,... Ali cun se ljuljnu ode sanak pusti. Pa kad sam se vec probudio zasto ne bih popio jedan proteinski napitak. Za 4 nedelje imam strongman takmicenje u Bankoku pa da ne prepustam nista slucaju. Treniram kako treba. a ne spavam dovoljno, pa bar da probam da ispostujem savete nutricionista. Otkrio sam dobar protein sa ukusom narandze od koga ne prdim kao konj pa mogu cesce da ga pijem.
Dok, onako sanjiv, treskam po kujni blenderom i dzinovskom kutijom proteina sa ukusom narandze, kroz glavu mi prolaze scene iz prososti. Spaleta znam vise od deset godina. Upoznali smo se pod veoma napetim okolnostima, u nekom konfliktu. To je bila scena kao iz Tarantinovog filma. On je bio je u nekoj ekipi koja je uterivala neke dugove po Nisu. Svi celavi, nabildovani i u koznim jaknama. Ja sam bio u odbrambenom timu, i mi celavi, nesto sitno preko 100 kila svi ali imamo perjane prsluke. Igra koju smo u to vreme cesto morali da igramo, bila je bez pravila i nosila je visok rizik od povrede pa smo svi bili spremni na sve. Verujem da su i oni bili naoruzanii i isli na pobedu, bas kao i mi. To je bio mec kola pa je zapaljiva atmosfera vrlo brzo dosla blizu tacke bez povratka. U jednom prekidu igre, dok smo mi postavjali zivi zid, Spase i ja smo se, nekako, razumeli u pogledu i uspeli smo, za pocetak, da ispumpamo tenziju i odlozimo izvodjenje slobodnog udarca. Tom prilikom i on i ja smo ubadili suigrace da sednu na klupu i u vrlo sazetom i kvalitetnom razgovoru dogovorili ishod meca u kome obe ekipe dobijaju premiju. Uspeo sam da organizujem, na tajnoj lokaciji, rucak sa predsednikom naseg kluba koji je Spasetu potvrdio podelu bodova i objasnio ko je nama duzan i dao ideju i garancije da ce problem biti resen. Zbog dobro obavljenog posla, Spase je cak hteo da mi se zahvali na 500 evra nacina ali ja nisam mogao da prihvatim takvu zahvalnost. Lep gest kapitena protivnicke ekipe i centarhalfa domace je doveo do bratimljenja rivalskih timova. Tu smo se sprijateljili do koske. Doduse, nikad nismo bili toliko dobri da mu pokazem tajnu kako treningom, do najjaceg benc pressa u bivsoj Jugoslaviji. Ne volim da mi se niko muva oko nacionalnih rekorda u powerliftingu.
Sutradan, u zakazano vreme cekam na uglu cetrnaeste ulice i Washington avenije. Nemam pojma iz kog pravca i kakvim prevozom ce da se pojavi. Probam da nagadjam. Intuitivno prilazim ogromnom crnom GMC subarban dzipu sa zatamljenim staklima, parkiranom "na bezobrazno" na autobuskom stajaliostu. Kao dobar sudki grafolog prepoznajem rukopis vozaca koji je cuvao Kiru Gligorova. Prozor se otvara i vidim dobro poznatu golgetersku facu tima sa Vardara. Tek tada Kapiram da se nismo se videli 3 godine. Cesto se cujemo telefonom pa sam imao osecaj da smo se videli nedavno. Ispunjava me poznati osecaj radosti kad se vidis sa nekim ko ti je drag. Jeste da mi se Spale malko naborao i smezurao i izgleda neispavano ali mu je pogled odlucniji nego ikada. Dok sedam u prednju fotelju GMC-a zagledjujemo se kao da se prvi put vidimo. Kroz smeh i dugovite opaske konstatujemo da se Spale smanjio a ja povecao. Kaze da radi, po nekad, i 16 sati pa ne stize da ode do teretane. Stalno putuju negde i nema vreme za sebe. Situaciju popravljaju pare i odlicni usovi za rad. Kaze da su bracni par Smith izuzetno fini ljudi koji vode brigu o svojim zaposljenjima kao da su clanovi porodice. Iznenadjuje me i informacija da je Will po bogatstvu u prvih 40 Amerikanaca mladjih od cetrdeset godina. Saznajem i da se cela porodica bavi show businessom ukljucujuci i suprugu i oba klinca.
Dok caskamo, vozimo se po Majami Bicu. Mahom se zezamo kao desetogodisnjaci. I ako radimo vrlo odgovoran i zahtevan posao obezbedjenja nema potrebe mnogo da pricamo o poslu funkcionisemo kao jedan. Obilazimo mesta na kojima ce biti nasi klijenti, da vidimo gde je najbolje mesto gde bi klijent bio najmanje izlozen. Gde su pozarni izlazi, gde stoji obezbedjenje, da li smo vidljivi spolja, gde je najbolje da se parkiraju kola, kako se prilazi zadnjim vratima... Ne prepusta se nista slucaju. Izvidjanje obicno radi zaseban tim ali zbog skracivanja procedure idemo nas dvojica. Koristim priliku da ga malo zafrkavam.
"Ti si im bre kao dadilja. Garantovano nastupas i na koncertima. "A sega nas makedonski badigard ima solo tacku na zurli" "
"Za 150 000 godisno ke igram i ke peam ako treba."
"I ja bih... Nego kad me cuju kako pevam ima da ti smanje platu..."
"Ne sumnjam... Ja sam vidjao mecke da voze biciklu.. Ali da pevaju - nikada... Jel mogu ovde da parkiram?" Pita Spale, dok gledajuci u retrovizor, sece put autobusu i jednoj klinki na skuteru.
"Moze, al ke da ti ga zemi pauk. Nego eto ti je garaza." pokazujem rukom preko puta ulice na ulaz u garazu na sest spratova.
I kao da mu nisam rekao da je zabranjeno parkiranje, stari kadar makedonske tajne policije, nepogresivo se parkira uz hidrant. U srcu Saut Bica, na uglu sedme ulice i Vasington avenije, mladi kosooki par sa kosookom bebom u kolicima nas radoznalo gleda dok izlazimo iz dzipa ispred restorana "Grazie". Graci ima neopisivo dobru italijansku hranu, skupu klijentelu i skoro uvek je pun. Vise godina unazad su dobitnici prestiznog "Four diamonds" o cemu svedoce brojni clanci u novinama. Kad god me klijenti pitaju da preporucim mesto za veceru ne dvoumim se mnogo. Gazde Mosha i Salomon su me milion puta zvali da dodjem sa suprugom, i decom, ali ne mogu to da im uradim. Dobri su mi prijatelji. Posle obroka sa mojim klincima verujem a bi morali barem da krece ako ne i da menjaju inventar. Nije retkost da Sekil provede ugodno vece sa prijatljima, dva puta sam video Majkl Dzordana, dodje i Stalone, ... Upoznajem Mosu sa Spasetom.
"Mosho, ovo je moj mnogo dobar prijatelj Spase. On je telohranitelj Will Smita, pa smo dosli da mu pokazem raspored prostorija, vrata, prozora,... Ako nam dozvolis."
"Milane ti znas da si ovde domaci kolko i ja. Radi sta god treba. Nego Mister Spasa, vidim da ste krupni.Sigurno ste iz Srbije... "
"Ma cist Srbin." Odgovaram ja pre nego je Spale zinuo.
Koristim njegovo cutanje kao odobravanje da ga provedim kroz restoran.Prvo mu pokazujem dva stola u uglu. Mosa nudi kao opciju skoro neprovidne roletne budu spustene i odvoji porodicu Smith od radoznalih pogleda. Odlicna ideja biva prihvacena i Spasa prepusta meni da potvrdim koji od stolova da uzmemo. Nakon razgledanja oba taoleta, pokazujem mu bocni i zadnji izlaz. Preslisavamo se na glas i setimo se jos par sitnica koje proveravamo.Iz Gracija se vozimo Vasington avenijom 7 blokova na sever, do kluba "Snatch" gde, po planu, treba da provedemo vece. U voznji pozivam Andya, sefa obezbedjenja, da obavesti cuvara da nam otvori vrata da razgledamo klub. Spase za promenu parkira na mestu rezervisanom za parking invalida. Na ulazu u Snec se sepuri lobanja preko celih vrata a u izlogu velika americka zastava. Dok ulazimo u klub Spase, iskusno, stavlja 40$ cuvaru u ruku. Od namrgodjenog cice dobijamo nadahnutog vodica koji je spreman da nam pokaze sve. Ambijent u Snecu je drugaciji od ostalih klubova na Saut Bicu. Dok sam bio obezbedjenje, nosili smo kozne prsluke sa mrtvackom glaviom na ledjima a konobarice bile obucene u teksas sorceve sa kariranim kosuljama vezanim na stomaku. Stari Harley Davidson pravi drustvo elektricnom biku koji je i tek kako u funkciji. Dva ogromna lustera od jelenskih rogova se redizajnirana ukrasima od donjeg vesa gosci koje na vrhuncu zurke skidaju gacice i bruseve i bacaju na luster da bi ostavele trag svog prisustva i poslale poruku buduci gostima. Na zidovima od neomalterisane cigle dremaju originali gramofonskih ploca na plisanom krevetu pokriveni staklom, na jednom od stubova ljudski kostur sa cigaretom u zubima koji se penje, sesirom i kaubojkama, odmah pored njega igracica odevena kao model viktorije sikret uspeva da ga prestigne penjuci se uz hromirannu sipku. Tu je i preparirani medved koji cuva prolaz ka veceu koji je oblepljen posterima koncerata rok grupa. Par stolica za sankom su u obliku starovremskog sedla. Opet je Spase saglasan sa mojim izborom separea. Na balkonu, iznad mase, pored DJ-a sa blokiranog prilaza sa tri strane. Kao dzoker vadim foru sa postavljanjem VIP konopca sa otvorene strane i tako i fizicki ogradim naseg klijenta od radoznalaca. Dok smo mi pricali o VIP konopcu, cuvar je vec doneo dva stubceta i konopac. Na brzinu prolazimo kroz ostatak kluba i objasnjavam kakav je raspored obezbedjenja i koja vrata se na koju stranu otvaraju. Dakle sve je spremno i mozemo da predjemo u drugu fazu naseg posla.
Oko 9 Spale obavestava gazdu da smo ispred hotela. Ja ostajem sa soferom drugog, identicnog, subarbana a makedonac odlazi na zadnji sprat "Shore Club" hotela. Kapiram da je Spale obezbedio dva sofera, tako da cemo moci da radimo lakse ulazak u objekte, bez uspornosti parkiranja. Bio sam prijatno iznenadjen kada sam osim bracnog para Smith video Tom Kruza u drustvu par ljudi. Neverovatno harizmatican sa licem vecitog decaka izgleda svezije od svih ljudi koje poznajem. Svi se vrlo ljubazno upoznaju samnom, dok Will zafrkava Spaleta da ima neko krupniji i od njega. Ja se nevesto pravdam da smo obojica bili slicne konstitucije i pridrzavam vrata dok se elita holivuda ukrcava. Spale i ja ulazimo u prednji dzip i polazimo na veceru. U voznji obavestavam Mosu da smo blizu restorana. Za razliku od izvidjanja sada smo skroz ozbiljni. Spase iskace iz vozila u pokretu i prilazi drugom dzipu. To isto i ja radim sa malim kasnjenjem, ipak sam krupniji os makedonskog Dzeki Cena, za takvu akrobatiku. Bez mnogo teatralnosti ih uvodimo u restoran, ja ostajem ispred, a Spale unutra. Stojimo tako da se vidimo kroz staklo restorana. Primecujem da je Mosa inspirisan i da uz hranu servira odusevljene osmehe na lica gostiju i po ko zna koji put dokazuje da nije Graci bez razloga u top 5 restorana na Floridi.
Pred polazak iz Gracija uspevamo i Spase i ja da omandamo po jedan file minjon i sladoled na brzinu. Da nesmo jeli tada, verovatno bi morali da cekamo narednih 7 - 8 sati. A sto mozes da pojedes sada ne ostavljaj za posle, kako kaze stara bilderska doktrina.
Posle vecere, uz neznatnu paznju slucajnih prolaznika prilazimo dzipovima. Neki tip probao da uvali Tom Kruzu flajer za neku zurku na Ocean Drive. Sklonili smo ga skoro nezno i uveli klijente u vozilo. Na brisacu je zataknut flajer za neki sushi bar. Skidam ga i sa kracim ustezanjem bacam na gomilu drugih flajera na trotoaru. Uvek mi je nervirala gomila stampanog materijala razbacanog po ulicama, nocu, u okolini jacih klubova. Cini mi se da promoteri za vece podele dve milijarde flajera koji zavrse na plocnicima kao tepih. Impresivno je kako komunalna sluzba kao drustvo madjionicara, do zore ucini svo to djubre nevidljivim. Neka cura obucena u skoro nista vristi:
"Evo ga Tom Kruz!" Pa pita mene "Izvinite jel je u kolima Tom Kruz?"
"Ne. To je bivsi kosarkas Charles Barkley."
Ne mora ni da ga pogledam, Osecam da se Spale smeje. Ulazimo u prvi GMC i polazimo i kroz vecernjhu saobracajnu guzvu, uobicajenu na Washington aveniji, polako plovimo ka Snecu.
Gledam ljude kroz prozor dzipa. Trotoari su puni mladih ljudi koji idu u susret svojoj nocnoj dozi zadovoljstva. Kao roditelj zabrinuto gledam mlade cure kako se plasticnom casom i picem polu pijane i polu gole obilaze niocne klubove. Kao muskarcu mi nije neprijatno da vidim nabujalu mladost kako kipi iz dekoltea i sliceva prosto mameci poglede. Jasno mi je da je granica izmedju pristojno i neprojnog odevanja ukinuta i da je napravljena unija izmedju porno kostima i vecernja garderobe, sa odecom za plazu kao predsedavajucim.
U karnevalskoj atmosferi prepunog Sneca, Endi i jos jedan momak iz obezbedjenja nam pomazu da smestimo bracni par Smith i drustvo na stratesku poziciju na balkonu. Pokazalo se da je izbor separea bio idealan. Guzva je ogromna, atmosfera je vruca a brojni obozavaoci zele da pridju bloze i dodirnu svoje heroje, ima dosta cura koje su htele da zagrle i poljube Tom Kruza, slikanje sa Willlom... Sve znatizeljnike smo mahom uklonili osim sto se Tom Kruz slikao sa jednim paralizovanim momkom u kolicima. Alal vera.
Nas separe, sa staklenom ogradom, dominira nad dens podijumom sa koga sevaju blicevi u nasem pravcu. u jednom trenutku mi se ucinilo da je dva telohranitelja malo u atmosferi na korak od histerije. Primecujem da se Spaletu mnogo svidja sto smo konopcem ogradjeni od znatizeljnika. Mahom devojke iznova i iznova objasnjavaju kako samo za trenutak zele da udju u nas separe i slikaju se sa Tom Kruzom. neke cak i probaju da prodju na silu a neke krisom. To je prilicno nemoguce jer je prolaz malo uzi od sirine mojih ramena a iza sebe imam makedonskog komandosa. Will, Tom i drustvo su se vrlo lagano opustali bez icega sto bi moglo da izazove paznju paparaca. Vecina mojih zurki su mnogo neodmerenije od ove njihove. Valjda su ljudi nasli meru u duhovni mir. Spase, s hajnekenom u ruci, gleda i njih i mene. Kaze da svako vece popije po jedno pivo da smanji tenziju. Postujem, jedno pivo sigurno ne smanjuje njegovu koncentraciju. Ja nikad ne pijem alkohol kad radim. Po nekad sam toliko stegnut da ne mogu da se osmehnem jos par sati nakon posla.
Primecujem trojicu tipova, obucenih u skupa odela kako mi samouvereno prilaze. Prvi od njih, sa sesirom na glavi, me nezno dodiruje po ramenu da se sklonim ocekujuci da se pomerim da udju u nas separe. Ukopao sam se kao tvrdoglava domaca zivotinja. Zacudjeno me pogledase kao da su videli magare sa dve glave. Morao sam da objasnim:"Momci ovo je privatni separe. Zao mi je."
Sesirdzija je napravio gest kao da je cuo mlaku salu i opet probao da me mimoidje.
"Da ponovim: ovo je privatan separe. Ne mozete da udjete."
Vodja puta sa sesirom ne odustaje. Vrlo znacajno mi pokazuje mi na dvojicu ljudi iza njega i u totalnoj neverivci mi kaze:
"Ali ovo su Sammy Sosa i Viny. Oni su..." Nisam bas mogao da cujem od muzike
Vini, ova latino , mi poznat, verovatno iz teretane. A ovog drugog nikad nisam video.
"Gospodo moj odgovor je NE!" kazem vrlo razgovetno
"Ali Sammy Sosa i Viny.."
"NE bre! Koji deo od "NE" ne razumes?"
"Ali Sammy Sosa je poznati igrac bejzbola..." Nisam cuo nastavak
"Drago mi je. Ja sam Milan, poznati badigard!"
Sammy Sosa i Vini se smeju i vrte glavom. Nije to ono podsmesljivo smejanje.Osecam spaleta kako me sklanja i prilazi grupici i grli sa Sosom i Vinijem kao da su rod rodjeni. Kapiram da su neki njegovi drugari. A onda vidim i Tom Kruz ustaje pa se grli sa njima, pa Will Smith i njegova supruga. Spale se vraca do mene."Sto ih bre zajebavas?"
"A ko su pa oni?"
"Jel me zajebavas, glavonjo?"
"Pa ne moram ja bas svakog da znam. Ovog nabildovanog se secam iz teretane ali ovu dvojicu..."
"Ma jel me zajebavas?"
"Ne bre! Sto?"
"Pa ovaj sto ga "znas iz teretane" je Vin Diesel, jedan od najpopularnijih glumaca na svetu. A ovaj crni to je Sami Sosa najbolji bezbol igrac na svetu..."
"Zato mi bio poznat Vin Dizel." I meni smesno. "A ja mislio iz teretane... ma setio bih se ja njega sigurno... nego me zbunio onaj sa sesirom."
"Taj sa sesirom je Sosin surak. Znas onu aferu, sto bila na televiziji? Onu za steroide?"
"A moram i da znam i afere o steroidima?"
"Ma bre, nego nisu ga skidali sa TV nekoliko meseci."
Prilaze nam Sosa i Tom Kruz. Osecam da komentarisu "malu neprijatnost" sa badigardom. izgleda da im bas smesno sto ih nisam pustio.
"Milan, do you realy don't know who is SAMMY SOSA? Samy Sosa MVP '98, more than 600 home runs..." Pita me kroz smeh Tom kruz.
"Kunem se da nisam imao pojma. Mi u Evropi ne pratimo bezbol. Moj jedini dodir sa bezbolom je sto imam palicu u gepeku. U zivotu nisam gledao bezbol mec..." Nepotrebno se zapetljavam.
"Rusija... Ti si iz Rusije ili iz Makedonije" Pogadja Sosa iz drugog pokusaja
"Jeste, on je Makedonac" Potvrdjuje Spase.
"A ti si Spaso Makedonac?" Pita Sosa.
"Pa naravno... Vidi kolko smo krupni mi Makedonci." Odgovara centarfor i dize se na prste dok me grli kao za slikanje u osnovnoj skoli.
"Primetio sam, da su, po klubovima u New Yorku" Konstatuje bezbol legenda. "po pravilu su najkrupniji izbacivaci Srbi. Nisam znao za vas Makedonce..."
"Ma ni mi MAKEDONCI nismo sala. tajna je u nasem pasulju. T - e - t - o - v- a - c! Tetovac! Najjaci pasulj na svetu." Hvalim ja "nase" proizvode.
"Ma jel znate da Milan nije pustio Paf Dedija sa 3 telohranitelja da udju u disko Mansion jer nisu imali karte."
"Zajebavas? jel stvarno?" Cudi se Sosa.
"Ma nije tako bilo..." Branim se .
"Kako nije kad jeste. Jel ih nisi pustio?"
"Pa kako je imao nastup ako ga nisam pustio?"
"Pustio si ga jer si prepoznao badigarda. Jel tako bilo? Jel ti dao covek 100$ da ga zapamtis?"
"Jeste... Dobro. priznajem."
"Da l' ima neko ko nezna ko je Paf Dedija?"
"Ima." Priznajem ja. A osecam da mi usi vrele.
"Pa sta ima veze sto nezna?" Prilazi Will Smith, "Pa neznamo ni mi makedonske fudbalere i glumce"
Pa jeste. Jel znaju oni ko su Vasil Ringov i Vasil Zafiriev? Neznaju. Onda smo 1:1. Oni neznaju nase, makedonske glumce i fudbalere a ja neznam njihove, Americke.
Za makedonske fudbalere se svi nasmejli. Sosa me zagrlio i dok smo se rukovali osetio sam zacudjen pogled Bendzamina Frenklina sa novcanice od 100$ koja mi je ostala u ruci.
"Vidi brat, vo Amerika i glupi i neobavesteni prave pare."
"Vidim."