Nostalgija| Reč i slika

Sveznalica

mikele9 RSS / 03.12.2012. u 16:13

vro1.jpg

Imao sam drugara  Aleksandra koga smo svi zvali Sale, odavno je mlad umro, koji je znao SVE! Bio je mlađi brat mog druga Žuleta ali se neprekidno vrzmao oko nas pa smo se vremenom navikli na njegovo prisustvo. Igramo mi pokericu, sedimo u parku, kupamo se na Dunavu, pijemo u Kulturnom Centru, razgovaramo...Sale je tu! Ne retko se dešavalo da neko od nas ispriča nešto što je čuo, pročitao, video na TV ekranu... e to je bio šlagvort za Saleta. Kaže Bora na primer, da je čuo kako neki tip iz Amerike može da hoda na rukama čitavih dvesta metara. Sale ga prekida: Imam ja ortaka sa Kalvarije (on i Žule su bili Zemunci), Klempu, koji se na rukama popeo do kule Sibinjanin Janka! Ej bre, znaš li ti koliko je to metara i još stepenik po stepenik, taj tvoj Amer je za njega mala maca. Kaži ovo, ispričaj ono a Sale uvek ima ili je imao nekog ortaka koji je to uradio mnogo više i mnogo bolje. Žule ga nije zarezivao, puštao  ga je da lapara, kad nama ne smeta, njemu ravno do Kosova. Jedini koji se upuštao u raspravu sa Saletom bio je Ljubiša. Znao je da pobesni na više nego očigledno preterivanje, da zapeni, dokazujući da to nije niti može biti istina! Sale bi ga mirno slušao i hvatajući ga u pauzi za uzimanje vazduha, poturao još neverovatnije primere na kojima bi mu pozavideli, Braća Grim, Andersen i sam Baron fon Minhauzen. Meni je bilo zanimljivo kako je u priču vešto ubacivao elemente koji su bili nalik istini, skoro neporecivi. Ljubiša se onda obraćao Žuletu: Bre Žuti, jel' ti znaš tog ili onog... koji je uradio ovo ili ono? Žule je ladnjaka slegao ramenima i odmahivao glavom: To su neki njegovi, jebi ga, ne znam više ni šta sam doručkovao a sad još treba da pamtim Saletove ortake.

 

Jedan od Saletovih bisera je bila priča o dva njegova ortaka koji su u isto vreme dobili Kraljevski Fleš, jedan u hercu a drugi u trefu! Baš smo igrali pokericu zaklonjeni od pogleda šetača, ispod tz tužne vrbe u Parku prijateljstva na Ušću. I kao u bajci, meni je došao na tri trefa Fleš, od devetke do Kralja. Osetio sam da je Žule jak, nisam znao šta ima ali sam hteo da ga navučem i samo sam ispratio Ljubišin ulog. Bora koji je imao kentu, digao je a Žule je triplirao, nije mogao da odoli, što mu se retko dešavalo. Onda sam na travu stavio svu lovu koju sam imao. Bora i Ljubiša su bacili karte a Žule je počeo da gleda svoje karte, pa mene, pravo u oči. Premišljao se malo a onda je i on bacio karte i to da se vide. Imao je četiri keca! Jak si Mikele k'o grad, ne možeš me prevariti tim svojim nedužnim plavim očima, nasmejao se. Naravno da nisam pokazao karte, nisu platili. Tri, četiri dana kasnije, pitao me Žule: Jesam li bio u pravu? Rekao sam mu šta sam imao, nasmejao se samozadovoljno: Nije me prevario instinkt! A oni Saletovi ortaci su se klali do poslednje kinte i kad su otvorili karte, hteli su da udave jedan drugoga sve dok Šljampa nije presudio da je trefovski Fleš jači!

Vuklo bi se to do kraja vremena dok jednog dana a bili smo na našoj plaži na Dunavu, blizu Ušća, nisam onako iz zezanja počeo da pričam, naravno ne gledajući put Saleta: Pre dva dana sam šest puta preplivao Dunav, do Ratnog ostrva i nazad... Sale se o'ma upecao: Jedan moj ortak iz Gornjeg Grada... Šta bre tvoj ortak, okrenuo sam se, ja sam preplivao, 'ajde da vidim tebe, jebeš ortake! Sale je ustao, prišao obali i počeo da odmerava daljinu i struje. E ako si ti šest, ja ću preplivati bar osam puta! Skočio je u vodu i počeo da pliva. S oproštenjem, usrao sam se! Dunav je tu širok kao more i brz k'o Ferari! Nemoj bre Sale, zezao sam se, vrati se, počeo sam da vičem. Ušao sam u Dunav i pozvao Čamugu i Grofa: 'ajde da vratimo budalu! Zaplivali smo kao sumanuti ali nam je Sale bio dobro odmakao. Plivali smo do pola a onda se vratili, popeli na obalu i pogledima pratili Saletovu sve manju glavu. Struje su ga vukle ka ušću, ka vrhu Ratnog ostrva, prema Kalemegdanu. Retko sam se u životu kao tada, osećao bespomoćnim! Na kraju smo ga izgubili iz vida! Samo što nisam zaplakao zbog svoje glupe šale i Saletova lude glave. Grof je otrčao do Kaplara da pozove rečnu Miliciju a mi ostali smo pogruženo sedeli i pušili. Stigla je patrola Milicije i počela da nas ispituje. Smušeno smo odgovarali a ja sam svu krivicu pripisao sebi. Bilo mi je svejedno šta može da mi se desi, samo da Sale ostane živ! E, da, Žule tog dana nije bio s nama na plaži. Izbegavao sam ga nekoliko dana dok nije došao kod nas, pozdravio je mama Radmilu, tako je zvao i pitao: Gde je i što se krije od mene, s oproštenjem, vaš mamlaz od sina? Pojavio sam se iz sobe, Žule me zagrlio: Sale je, nek' mi je brat hiljadu puta, budaletina i kreten, to mu je nadam se bila dobra pouka. A i ti, pa ostao je živ, nemaš zašto da se jedeš i samooptužuješ, bilo pa prošlo, idemo?

Saleta je spasio jedan zemunac koji je sa čamca zavučenog u šibljak, pecao somove. Bio je iznemogao, pričao nam je zemunac, jedva je glavu držao iznad vode. A što je bio težak, jedva sam ga prevalio u čamac.

Sale je i dalje bio s nama ali kao da mu je neko zašio usta, nije više progovarao ni reč!



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ddsonik ddsonik 16:34 03.12.2012

da...

..ima takvih likova!
Ali, dobro ste prosli i ti i Sale - nije Dunav za zezanje...

puno pozdrava dragi Mikele i hvala na ovoj divnoj prici
mikele9 mikele9 09:29 04.12.2012

Re: da...

..ima takvih likova!
Ali, dobro ste prosli i ti i Sale - nije Dunav za zezanje...

puno pozdrava dragi Mikele i hvala na ovoj divnoj prici

Dragi moj, ovaj narod je pun sveznalica, nema te stvari koju ne znaju
Pozdrav mojim dragim Šangajcima
anamarkana anamarkana 22:20 03.12.2012

pa

dok idem kroz pricu stalno me prati ono s' pocetka - odavno je mlad umro, i strahujem do samog kraja...
posto se neizvesna avantura dobro zavrsila ostaje sad da me kopka - a kako je zapravo Sale zavrsio?
antioksidant antioksidant 08:13 04.12.2012

Re: pa

- a kako je zapravo Sale zavrsio?

prestao je da se zabavlja :))
mikele9 mikele9 09:36 04.12.2012

Re: pa

anamarkana
dok idem kroz pricu stalno me prati ono s' pocetka - odavno je mlad umro, i strahujem do samog kraja...
posto se neizvesna avantura dobro zavrsila ostaje sad da me kopka - a kako je zap
ravo Sale zavrsio?

antioksidant
prestao je da se zabavlja :))

Umro je od srčanog udara u 38-oj godini. Brat mu Žule iako je bajpasovima premošćen k'o autoput, živ je i danas. Tja, to je ono što zovu život.
antioksidant antioksidant 18:39 04.12.2012

Re: pa

Umro je od srčanog udara u 38-oj godini.


ja se zezao a on stvarno
(ne ljutis se valjda mikele?)
mikele9 mikele9 23:55 04.12.2012

Re: pa


ja se zezao a on stvarno
(ne ljutis se valjda mikele?)

Naravno da se ne ljutim. Smrt je jedina sigurna stvar u životu.
Odavno je umro, ja sam tada imao 44 a sada imam 66 godina. To što pamtim kao slon je moja i sreća i nesreća, ponekad me optereti toliko da moram da je iznesem na videlo dana.
bubamarac bubamarac 23:20 03.12.2012

Imam ja ortaka :)

koji sve dobre price koje cuje da su se desile nekome iz raje, nakon izvjesnog vremena prepricava, ali u prvom licu jednine. Ali mi ga volimo, jer niko to i ne isprica bolje od njega.
Ovako to otprilike izgleda.
Njegov komsija pekao rakiju i naravno on, Zoka, je bio tu i kao najmladji bio zaduzen da dosipa melem u casice prisutnih degustatora. Negdje pred zoru "kada noc dodje do kraja i kad ostane da pije samo prava raja", jednog od najupornijih, Bebana, izdade snaga. Jos uvijek je sjedio na maloj drvenoj stolici, ali mu je glava lezala na smrznutoj zemlji.
Zoka iz zajebancije ga pita:"Bebane, moze li jos jedna rakija"?
A on ce odozdo, boreci se za dah od silnog povracanja:"Moze, moze"!

Pozelio sam Zoku, nisam ga vidio mjesec i po.
mikele9 mikele9 09:39 04.12.2012

Re: Imam ja ortaka :)

koji sve dobre price koje cuje da su se desile nekome iz raje, nakon izvjesnog vremena prepricava, ali u prvom licu jednine. Ali mi ga volimo, jer niko to i ne isprica bolje od njega.
Ovako to otprilike izgleda.
Njegov komsija pekao rakiju i naravno on, Zoka, je bio tu i kao najmladji bio zaduzen da dosipa melem u casice prisutnih degustatora. Negdje pred zoru "kada noc dodje do kraja i kad ostane da pije samo prava raja", jednog od najupornijih, Bebana, izdade snaga. Jos uvijek je sjedio na maloj drvenoj stolici, ali mu je glava lezala na smrznutoj zemlji.
Zoka iz zajebancije ga pita:"Bebane, moze li jos jedna rakija"?
A on ce odozdo, boreci se za dah od silnog povracanja:"Moze, moze"!

Pozelio sam Zoku, nisam ga vidio mjesec i po.

Dobar ti je Zoka, pozovi ga, nađite se, popričajte...život juri kao Dunav, kao Ferari, da ne bude kasno.
benevolent benevolent 08:31 04.12.2012

fenomen: veruje u svoju laž

Ovakve priče su izvanredne, a glavni likovi su pripovedači fantastičnih fikcija u kojima su glavni akteri baš oni sami. Što je priča neverovatnija, njen autor više veruje u nju i sa sve većom maštom brani nebuloznu radnju, njen objekat i subjekat(sebe).
Nezgoda je ako je pričač i korpulentan pa ne možeš ni da mu kažeš kako masno laže. Ja to nisam mogao mom drugu iz mladosti-Jabučilu koji je u žaru zanesenosti izrekao:
-Ja je j...m, a ona mi p..i k...c!

Svakako ih treba pustiti, jer bi prekidom prestala magija.
mikele9 mikele9 09:44 04.12.2012

Re: fenomen: veruje u svoju laž

Ovakve priče su izvanredne, a glavni likovi su pripovedači fantastičnih fikcija u kojima su glavni akteri baš oni sami. Što je priča neverovatnija, njen autor više veruje u nju i sa sve većom maštom brani nebuloznu radnju, njen objekat i subjekat(sebe).
Nezgoda je ako je pričač i korpulentan pa ne možeš ni da mu kažeš kako masno laže. Ja to nisam mogao mom drugu iz mladosti-Jabučilu koji je u žaru zanesenosti izrekao:
-Ja je j...m, a ona mi p..i k...c!
Svakako ih treba pustiti, jer bi prekidom prestala magija.

Sale je bio majstor! Imao je neverovatnu imaginaciju! Vrlo često je bilo više nego zanimljivo slušati njegove kalambure, ispričane kao da su sušta istina
st.jepan st.jepan 20:35 04.12.2012

Re: fenomen: veruje u svoju laž

Sale je bio majstor!

A tek Vesa!

Jbg, ja opet nešto interno, opet će da me grde, al' šta ću kad Vesini kalamburi nisu opšte mesto.
A morali bi biti.
Zaslužili su da postanu obavezna stavka duhovnog salda svakog Beogradjanina. Pa i šire!
Svojevremeno, bila je neka priča kako če se kolektivno pisati "Knjiga o Vesi". Ne znam šta je s time na kraju bilo.
mikele9 mikele9 00:00 05.12.2012

Re: fenomen: veruje u svoju laž

A tek Vesa!

Jbg, ja opet nešto interno, opet će da me grde, al' šta ću kad Vesini kalamburi nisu opšte mesto.
A morali bi biti.
Zaslužili su da postanu obavezna stavka duhovnog salda svakog Beogradjanina. Pa i šire!
Svojevremeno, bila je neka priča kako če se kolektivno pisati "Knjiga o Vesi". Ne znam šta je s time na kraju bilo.

Ja bih sam mogao, uostalom kao i ti, da napišem knjigu o Vecku, tako sam mu tepao od prve godine. Možemo da pokušamo nas dvojica a imam i Husara iz Pančeva, koji je Vesu i Vesa njega zvao: Moj strateški partner. Naravno, radilo se o piću. Pa čeda Kesić dogodovštine sa brodske kolonije, pa Buda iz Niša, pa..pa...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana