okej, prethodni blog je obrisao B92 jer nije ocenio unos kao autorski tekst, a čini mi se i da postoji u pravilima da se ne sme nastavljati blogom na tuđi blog, ili tako nešto. Bojan B je pokrenuo veoma važnu temu po meni, odnosno na neki način, temu od vitalne važnosti za Srbiju u ovom trenutku, njeno ponašanje na međunarodnoj sceni. Bojanovu repliku možete videti ovde, kao i konsekventnu diskusiju.
u njoj Boki kaže, i oko toga mislim da je konsenzus u Srbiji, kako kod komentatora na portalu B92, tako i šire od toga, da je u osnovama ovo međunarodna politika danas -
"A "univerzalni" princip te tzv. real-politike je "sila boga ne moli" iliti moderno "might makes right", a može i "jači tlači". Kad vidim da se pametni ljudi mire sa tim "principom" (obično mirnoćom zen-budista i sa himalajskih visina) zapitam se kako je čovečanstvo u svega par (desetina) vekova stiglo od robovlasništva do univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i, doduše tankog i fragilnog, ali ipak postojećeg, tkiva koje nazivamo međunarodnim zakonima. Jači odlučivali da manje tlače?"
situacija je u međunarodnoj politici takva kakva je, i Srbija može da joj se prilagodi, ili da igra na neku svoju kartu. pred Srbijom, po meni, stoje 3 izbora.
jedan je da odglumimo prihvatanje da smo krivi što smo živi, i nalazimo se na putu širenja američke dominacije, a za uzvrat da tražimo ekonomsku stabilizaciju, neodložni prijem u EU, i sve ostalo što uz to ide, a interesuje nas kao građane i kao državu. to možemo da uradimo tako što će naše diplomate i državnici odglumiti da jesmo krivi. to je opcija 1. čini se da je američka administracija, demokratska, odlučila da zaključi "slučaj Balkan", i da se prebaci na drugi kontinent, i drugim klijentima. više stvari ukazuje na to.
opcija 2 je ovo što SPC kaže,
ukoliko kaže, odnosno da se ponašamo ne kao "Evroslinavci" (njihov termin ukoliko je njihov) već kao "Pravoslavnokurčeviti (moj termin ukoliko je moj ;) ), i da insistiramo na svome, čak i uprkos tome što će nas to gurnuti u izolaciju, tačnije, ostaviti nas u izolaciji. u svom komentaru sam istakao da je ta opcija izvediva iz pomoć Rusije i Nesvrstanih (kako su Nesvrstani nesvrstani ako su na istoj liniji kao Rusija, to samo mi znamo). to bi značio i konačni breakaway Srbije od Zapada.
opcija 3 je da radimo što smo radili od 1999. naovamo, odnosno da ne radimo ništa i nadamo se da će se problem sam od sebe rešiti.
na kraju sam stavio sliku da dočaram kako ja mislim da međunarodna politika funkcioniše.
rekao sam još da kritike ovog sistema nisu nezasnovane, ali da je jedno i lagodnije kritikovati iz toplog i sigurnog kutka privatnosti, a drugo je voditi računa o državi i njenom interesu.
Srbija će morati da napravi pre ili kasnije ovaj bolni korak, pitanje je samo šta će, i da li će išta izvući iz njega.