Priča za vikend. Preporučujem da prilikom čitanja pustite ovu numeru.
Buka mašina, zvrndanje telefona, ritam basova, galama i cika... gde god bili okružuje nas buka. Kao što je sve manje čistog vazduha, tako i buka sve više zagadjuje naš život.
Živimo u svetu buke koja se stalno pojačava. Svake godine, nivo buke u velikim gradovima raste za približno 0,6 decibela. Ne zvuči puno, ali uistinu jeste mnogo jer 12 decibela više znači uvećanje od sto posto!
Ako želimo da se za tren zaustavimo, udahnemo duboko i odmorimo, potrebna nam je mirnoća. Rani glasovi ptica u praskozorje, prvi jarko narandžasti ili poslednji purpurni zraci sunca na obzorju, lelujanje opadajućeg lista, grgoljenje potoka dok glača šljunak u svom koritu, tanka linija koja spaja i odvaja šumu i njen odbljesak u mirnom jezeru, vesela igra mladunčadi, paukova mreža na ivici livade, pogled sa isturenog vrha na ceo svet ispod nas, pucketanje vatre i divlji ples varnica u noći. Potpuna tišina - kao u vreme pre nastanka zvuka kada su postojale samo opsene. Osećaj sa smo jedino ljudsko biće ili par na celom svetu.
Dodji, sedi pored mene, samo na kratko. Ovde, na ivicu stene. Pridruži mi se da pogledamo daleko dole, dokle god pogled doseže. To je mirnoća.
Mirnoća? Da li je moguće čuti mirnoću? Da, ali samo ako se potpuno umiriš. Posebno sada, u sumrak kada se dan već gubi a noć još nije pristigla. U ovim trenucima kada dišemo punim plućima, kada smo zastali da uživamo, dok se svetlost i tama bešemno prepliću.
Mirnoća je ono što čuješ kada prepoznaš zvukove koji obično ne postoje. To je tajna. Šum mora u daljini, priprema sove za noćni lov. Rast drveća, plov riba i putovanje oblaka. Zvuk Zemlje dok udiše i izdiše. To je mirnoća.
Nekada je ljudima mirnoća bila mnogo prijemčivija. Još s kraja 19. veka, ženama u Hajdelbergu, Bazelu i mnogim drugim gradovima bilo je zabranjeno da gradom šetaju na štiklama posle 10 sati uveče. Danas? Buka je postala uobičajena a mirnoća luksuz.
Upravo stoga, mesta koja u sebi čuvaju mirnoću imaju toliku važnost. Zato što nam daju utisak da smo isključili zvukove sveta. Zato što na njima možemo da duboko dišemo dok nam srce mirnije kuca a bilo usporava. Zato što tu možemo biti to što jesmo i naći svoj mir.
Priče koje se prenose govore nam da je mirnoća izvor snage, ali i prilika da se pogleda unutar sebe. Mojsije se popeo na planinu Sinaj, Isus i Mohamed su otišli u pustinju, Milarepa se povukao u pećinu a Buda je izabrao mesto u krošnji drveta. I svako od njih je došao do čudesnih saznanja. Mnogima od nas bi bilo dovoljno da nadju jedno malo skrovito mesto.
Takva mesta su svuda oko nas. Mesta koja su utekla graji sveta, izbegla puteve kojima tutnje grozničavi tokovi dogadjaja, pobegla od svakodnevne jurnjave i sklonila se u utočište u kome ih ne bi očekivali. Nažalost, sesti na klupu u parku ili na obalu obližnjeg jezera nije dovoljno. Buka sveta oko nas možda i utihne, ali se zujanje u našim glavama ne zaustavlja. Misli lete okupirajući nam pažnju a zvukovi se prepliću - šapati, mrmoljenje, vika, ciska. U traganju za mirnoćom, počinjemo da čujemo buku koja je u nama.
Pa čak i kada galama utihne, nećete primetiti da se to desilo. Možete samo imati osećaj da nešto nije u redu. Mirnoća će vam se učiniti čudnom jer ste toliko naviknuti na buku u svojoj glavi.
A onda? Kada spoznate? Onda ćete uživati u mirnoći i utonuti u nju. Videće svet drugim očima. Ili, pravilnije, čućete svet drugim ušima. Mirnoča može biti duboka kao okean, široka kao nebo i visoka kao planina. Može se smestiti u prelepi pejzaž ili izaći sa jutarnjim suncem, dok svet i sva njegova buka još spavaju. Vetar je nosi bregovima, noć je proliva poljima, talasi je donose sa jezera i mora, dok stojite, sedite ili ležite tako da osećate da dodiruje nešto u vama. To su trenuci kada se sve čini tako jasnim. Trenuci kada ishitreno poverujete da ste skinuli tajnu koprenu i počeli da dišete. Trenuci u kojima neočekivano naidje nagoveštaj saznanja šta je svet i život na zemlji.
Ako otkrijete mirnoću, naći ćete pomoć - kaže srednjevekovni teolog i filozof Master Ekhart. O mirnoći su pisane knjige. Ponekad, dovoljna jer jedna rečenica. Ili par minuta na posebnom mestu.
Pronadjite je za sebe.