Koliko god imao razumevanja za potrebu da se javnost pravovremeno informiše o važnim događajima, toliko me razočaravaju kvazi novinarski članci tipa “EKSKLUZIVNO: Mišković u policiji drhtao i mucao!”.
Ovakvi naslovi, a i sam tekst, otvaraju niz pitanja, koja sama po sebi definišu totalnu ruiniranost društva u kome živimo.
Jedno od pitanje je “ Kako je moguće da jedan dnevni tabloid dobije informacije o toku i sadržaju razgovora obavljenog sa građininom pod imenom Mišković Miroslav”
Pozivanje kao službena radnja koju primenjuju policijski službenici, definisana je članovi 46 i 47 Zakona o policiji.
Član 46
Lice za koje se osnovano pretpostavlja da raspolaže obaveštenjima neophodnim za obavljanje policijskih poslova iz člana 10. stav 1. tač. 1) - 4) ovog zakona može biti pozvano na razgovor.
U pozivu se mora navesti naziv, mesto i adresa organizacione jedinice Ministarstva, razlog, mesto i vreme pozivanja.
Kad je to pre upućivanja poziva poznato, poziv se, pored srpskog, sačinjava i na drugom jeziku i pismu u službenoj upotrebi kojim se lice služi. Ako ovo nije bilo poznato, na zahtev lica koje se odazvalo pozivu, sadržaj poziva saopštiće mu se na tom jeziku.
Lice koje odbije da pruži obaveštenje, ne sme se ponovo pozivati iz istog razloga.
O izvršenom dostavljanju sastavlja se potvrda - dostavnica.
Vreme u kojem se lice može pozvati
Član 47
Lice koje se nalazi u stanu može se pozivati u vremenu od 6 do 22 časa.
Izuzetno, ako postoji opasnost od odlaganja, lice od kojeg se traži obaveštenje ovlašćeno službeno lice može da pozove van vremena predviđenog u stavu 1. ovog člana.
Poziv koji je upućen građaninu Miškoviću sadržao je i razlog obavljanja razovora, odnosno predmet interesovanja policijijskih službenika. Te teme, naravno nisu nepoznate široj javnosti, ali su evidentno još uvek deo predkrivičnog postupka što znači da se nije stekla osnovana sumnja već da se još uvek radi o osnovama sumnje, što i za čitaoca tabloida predstavlja ogromnu razliku.
Tokom razgovora koji je obavljan u službenim prostorijama vođen je i zapisnik o odgovorima koje je građanin Mišković dao na postavljena pitanja. Taj zapisnik je potpisan od strane Miškovića uz sve primedbe koje je sam Mišković nakon čitanja zapisnika stavio i zahtevao da se zapisniku izmeni u skladu sa navedenim primedbama. U zapisniku se nalaze samo relevantne izjave građanina Miškovića a nikako subjektivna opažanja policijskih službenika koji su razgovor vodili. Sam zapisnik se štampa u najmanje 4 primerka od kojih se jedan daje građanainu a ostali primerci ostaju u predmetu.
O samom toku i sadržaju razgovora polcijskih službenika i građanina Miškovića mogu biti neposredno upoznati samo lica koja su tada bila u kancelariji a to su: građanin Mišković, policijskih službenici koji su vodili razgovor i eventualno zapisničar koji je takođe polcijski službenik. Taktika obavljanja razgovora nalaže da u samom toku obavljanja službene radnje “prikupljanja prethodnih obaveštenja” učestvuju ne više od dva polcijska službenika.
Nakon završetka razgovora i sastavljanja zapisnika, policijski službenici o toku i sadržaju razgovora obaveštavaju neposrednog starešinu u ovom konkretnom slučaju rukovodioca specijalističkog tima Uprave kriminalističke policije MUP-a R.Srbije. Nakon toga se o toku razgovora obaveštava i tužilac koji ovim predmetom po zakonu rukovodi.
Ono što je bizarno u natpisu tabloida zvanog “Kurir” jeste ovaj citat “- Sve vreme razgovora bio je vrlo nervozan, na momente ljut. Bilo je jasno da pazi na svaku reč koju izgovara. Bio je upadljivo napet i delovao je nesigurno i uplašeno. Zato je pazio šta govori, objašnjavao je ugovore i poslove. Videlo se da odlično poznaje zakone biznisa i da tačno zna kako je sklapan svaki posao.”
Taj tabloidni dnevni list se na posredan način napljuvao celokupnom društvu i svim institucijam sistema kroz ovu rečenicu.
Policajci ili njihovi šefovi ili tužilac i njegovi saradnici su se više bavili time da li je građanin Mišković osetio strah nego time da li je u radnjama istog građanina bilo elelmentata koji ukazuju na izvršenje bilo kog krivičnog dela. Navodno, sve su to činjenice koje je tabloidu saopšti neko iz policije. Zaključak koji sledi je da su policajci neodgovorni, neotesani i da se više bave rekla kazala poslovima nego onim zašta su obučeni. Deo rečenice “Videlo se da odlično poznaje zakone biznisa...” ili znači da se polcajci sami bave biznisom pa znaju kakvi su to “zakoni biznisa” ili je u pitanju namerno imputirana rečenica kojom se diskvalifikuje svaka zakonitost u postupanju predstavnika državnih organa.
Ili je možda sam građanin Mišković sve ovo ispričao nekome iz dnevnog tabloida “Kurir” da bi definitivno pokazao kolika je moć novca a nevešto zapakovao u navodnu izjavu poverljivog insajdera iz policije.