Filozofija| Istorija| Literatura| Obrazovanje| Umetnost

Dirljiva skromnost stećaka

elis RSS / 12.12.2012. u 09:48

Da bi se danas govorilo o stećcima, potrebno je ili slijepo vjerovanje u mitove koji se već više od stotinu godina oko njih pletu i ispredaju, ili je potrebna hrabrost, ona bez koje se nećemo odvažiti da zakoračimo u nepoznato. A stećci za nas jesu svojevrsna terra incognita, uprkos relativno opsežnoj faktografiji kojom danas raspolažemo. Nekoliko stoljeća čuvani zaboravom ili praznovjernim strahom, ili, pak, izlagani banalnim zahtjevima svakodnevnice koja ih je ugrađivala u kuće, hramove, podzide, ceste, štale... stećci su kao bajkovito otkriće iznijeti pred javnost sa dolaskom Austro-Ugarske. Izletničke zabave dokonih i znatiželjnih oficira rezultiraju prvim detaljnijim opisima stećaka. Nije potrebno da se ovdje podsjećamo na historijat stvaranja mita o bogumilskoj baštini, mita koji je imao da posluži kao eskarpa pred integralističkim, jugoslovenskim idejama, kao i pred hegemonističkim idejama koje su stizale iz Srbije, paleći za carevinu opasne iskre.

Ipak, ne treba suviše oštro suditi roditeljima ideje o bogumilskoj Bosni i o stećcima kao dokazima maltene hermetičke izdvojenosti malenog medijevalnog kraljevstva nastanjenog ponositim hereticima. Ne bi zahtijevalo veliki trud da se dokaže kako je čitava historija više ili manje plod mitomanskog zahvata u prošlost, često i rudimentarna laž - pripovijest o bosanskom bogumilstvu tek je neuspješan, razotkriven i razobličen projekat, koji je, da su povijesne karte bile samo malo drugačije podijeljene, možda mogao i uspjeti, potvrđujući tako ono što su već potvrdili mnogi drugi mitovi uspješno se transforimirajući u udžbeničko gradivo - historija se ne obazire na laž i na istinu, obje su joj jednako legitimne, ona se obazire na potrebe i na relativni odnos snaga na terenu.

Koliko opasnosti u sebi sadrži laički i politički motiviran pristup fenomenu koji zahtijeva znanstvenu obradu, možemo se zorno osvjedočiti kroz karikaturalnu priču o bosanskim piramidama. Stećci, za razliku od visočkih piramida, odista postoje, ali se znanje o njima već više od jednog stoljeća zdušno zloupotrebljava. Nije ovo podesna prilika, niti ima stvarne potrebe naširoko raspredati o toj, politički ili nečim drugim motiviranoj, zloupotrebi, sasvim dovoljno rasvijetljenoj u djelima ozbiljnih medijevalista. Ali zato postoji stalna potreba da sami sebe podsjećamo koliko opasnosti leži u zavodljivom i oportunom tumačenju pojava iz prošlosti kroz prizmu vlastite percepcije stvarnosti i kroz filter vlastitog horizonta očekivanja. Da nas to može načiniti čak i smiješnim u očima razboritog i objektivnog posmatrača, pokazuje slučaj propisa o salutiranju u Armiji RBiH početkom rata - znanost ama baš ničim ne potvrđuje romantična tumačenja značenja podignute i otvorene ruke na krstastom stećku sa Radimlje. Štaviše, umjesto benevolentne i pacifističke poruke, svakako nezamislive u kontekstu nasilnog konca srednjeg vijeka, prije će biti da je tu riječ o pozivu pokojnika da bude osvećen ili o tvrdnji da je pokojnik ubijen mučki, ne noseći oružja.

Put ka razumijevanju stećaka i poruka koje nam oni upućuju, premda je dugačak i iscrpljujući, nipošto nije strm i vrletan kao što može izgledati. Ali, da bismo se njime zaputili, potrebno je da se za taj put prvo pripremimo, a to ćemo učiniti odbacujući zahtjeve za potvrđivanjem vlastitih ubjeđenja, izniklih iz autolatrične mitomanije, ubjeđenja koja zapanjujuće učinkovito zamućuju pogled i priječe duhu da se slobodno i nesputano kreće.

Prvi korak na tom putu ka razumijevanju fenomena stećaka jeste napor da se razumije najširi povijesni kontekst epohe u kojoj su stećci nastajali, da se iskorači iz same srednjovjekovne Bosne i iz njenog najbližeg okruženja. Konac je srednjeg vijeka, Evropa se otvara, mijenja ne samo svoje lice, nego i svoju najdublju prirodu. Romanika, sa svojim apstrakcijama i svojom naklonošću ka stiliziranoj dekoraciji, ustupa mjesto gotici koja priziva okretanje prirodi i životu, koja potražuje konkretnost i u fantazmagoričnom, ne bez straha, ali bez pristajanja da je taj strah zaprete i zakoči. Gotika ponovo otkriva nepresušna vrela fantazija i legendi - antiku i Istok. Izmičući srednji vijek, u kom se već naziru obrisi novog doba, začeci renesanse i njenog trabanta - humanizma, odbolovao je svoje dječije bolesti i njegova duhovnost je znatno zrelija, pa je stoga sposobna da sa Orijentom gradi dublje i smislenije veze, da se upušta u razmjenu koja nije puka trgovina ili puko preslikavanje.

Taj istovremeni sudar i ljubavnički zagrljaj Okcidenta i Orijenta porađa raskošnu umjetnost, umjetnost koja je još uvijek u vlasti kanona, ali koja lukavo umije da tu vlast podriva, umjetnost koja dubokim instinktom osjeća da mora rušiti barijere i ulaziti u prostor nadnaravnog, pa čak i užasnog, e da bi mogla ispuniti svoju zadaću rasvjetljavanja tame i pronalaženja smisla ili bar iluzije o smislu. Taj genij srednjeg vijeka, još uvijek nezarobljen racionalizmom budućih stoljeća, nije sadržan samo u otvorenosti prema stvarnosti i prema životu. On se jednakom strašću okreće i ka svijetu nadrealnog, egzotičnog, pa čak i užasnog. Utirući put nadolazećem duhu napretka, srednji vijek ne odustaje od svojih neukrotivih nemira koji se gnijezde i u formi i u sadržaju - to će preplitanje apolonskog i htoničnog elementa cvjetati i davati plodove sve do ugasnuća ove epohe.

Evropa još uvijek sebe ne poznaje kao Evropu, u njoj još nisu sazrele političke i ekonomske silnice koje će uobličiti stari kontinent u ono kakvim ga danas prepoznajemo. U njoj još uvijek bujaju paradoksi i dihotomije, odrazi lutanja i potraga za novim odgovorima na stara, iskonska pitanja o smislu, svrsi, ishodištu i odredištu života. Podijeljeno kršćanstvo, pogotovo njegov okcidentalni dio, nemoćno je da ponudi odgovore koji će zadovoljiti. Ponegdje pristaje na kompromise, kao kada dopušta da se u okviru gotičke umjetnosti ponovno otkriće klasične antike ne pretače samo u interesovanje za lijepog čovjeka, već i da oživljava paganska čudovišta koja pripadaju svijetu zaumnog, ali drugdje se lomačom i mačem nemilosdrno obračunava sa onima koji se usuđuju da o životu, smrti, čovjeku i Bogu promišljaju ma i pola koraka izvan kanona.

Biološki čovjek srednjeg vijeka, posmatran još uvijek Galenovim očima, i dalje je tajna, ali ta tajna više nije tabu - izvode se prvi zahvati ka nutrini, više se ne uzmiče pred raspadanjem leša. Svijet se posmatra kroz Ptolomeja, okružen je Oceanom iza kog je ništavilo, ali takvo vjerovanje sve manje zadovoljava nemirne duhove - ono protivrječi najdubljim slutnjama razuma. Umjetnost i filozofija u sebe primaju uticaje Istoka i Dalekog istoka, koji će ih zauvijek izmijeniti, učiniti nepodesnim da budu pokorne sluškinje kanona.

Na rubu te nemirne, preobražujuće Evrope srednjeg vijeka stasavaju mala balkanska kraljevstva. Skrajnuta sa glavnih trgovačkih puteva i transverzala duha, ona su skoro slučajno ispunjavanje praznog prostora između Okcidenta i Orijenta. U sebi već sadrže sve bolesti koje će ih učiniti laganim plijenom snažnijih, onih koji se nalaze u povijesnim epicentrima. Pulsirajuće bosansko kraljevstvo, koje kreće od zabačene župe u brdima oko Bosne i Lašve, narasta i stiže sve do Jadrana, skrećući na sebe pažnju papinstva i njegovog vjernog mača - Ugarske.

Izrasla na razmeđu katoličanstva i pravoslavlja, neprohodna i sa malobrojnim putevima, bosanska kraljevina postaje zanimljiva i Zapadu i Istoku kao svojevrsna, današnjim bi se jezikom reklo, tampon-zona. Upravo zbog te svoje zabačenosti, Bosna ostaje isključena iz glavnih tokova razmjene i materijalnih i duhovnih dobara. To vodi ka razvijanju jedne specifične duhovnosti, koja će sve do danas biti predmet kontroverznih, dijametralnih tumačenja i mistifikacija. A stvar je, čini se, u tome da je duhovnost u srednjovjekovnoj Bosni samo kasnila i kaskala za duhovnošću velikih centara. To kašnjenje, čija je prirodna posljedica i svojevrsno siromaštvo materijalnih dokaza duhovnog stvaranja, često će biti uzimano kao dokaz za potpuno suprotstavljene, katkad čak i sulude teze, u rasponu od optužbi za herezu, preko nekakve ekskluzivne authotnosti i primageniturnosti, pa do potpunog osporavanja posebnosti.

Jedan od izraza te bosanske medijevalne duhovnosti jesu i stećci, nadgrobni biljezi, katkad i kenotafi, koji se u nagovještajima, skoro pa konturama javljaju od sredine XI stoljeća da bi svoj puni izraz dočekali sredinom XIV stoljeća, prateći narednih dvjestotinjak godina procvat i ugasnuće kraljevine, a potom poput Trnoružice padajući u san iz kog će ih probuditi suprotstavljena interesovanja austrijskih, bosanskih, srpskih i hrvatskih kako povjesničara, tako i političara. Bilo je potrebno skoro stotinu godina, pa da historija prokrči put kroz trnjak mitomanije koji je gusto okruživao stećke, da razobliči teze o stećcima kao dokazima za teze o bogumilstvu i da ih odredi kao ne-ekskluzivni, interkonfesionalni fenomen, plod ne samo mijenjajuće duhovnosti, već i mijenjajuće ekonomije - Šefik Bešlagić precizno primjećuje da je stećke bilo nemoguće klesati bez onih koji su dovoljno bogati da taj naporni posao plate.

Krećući od sasvim jednostavnih oblika, kamenih ploča, stećci će doživjeti brojne uticaje koji će ih učiniti ne samo raznovrsnijim u pogledu forme, već i monumentalnijim i bogatijim u smislu dekoracije. Međutim, stećci tek okaziono bivaju podlogom za riječ - to ne treba da čudi, pismenost je u tadašnjoj Bosni također okaziona.

Dekoracija stećaka, mada s vremenom pokazuje sve raskošnije umijeće klesara, ipak kaska za gotikom koja cvjeta na rubovima Mediterana. Skoro je zapanjujuće odsustvo čudovišta i fantastičnih, bizarnih bića sa stećaka, kao i odsustvo prikazivanja smrti. Tek tu i tamo srešćemo skromnog zmaja, jednoglavog ili dvoglavog, ili pak ležećeg pokojnika. Preovlađuju romanički motivi koji služe kao okvir za još uvijek vitalnu slavensku, pagansku duhovnost, a gotika se promalja tek u nagovještajima. Iz te skromnosti dekoracije nameće se zaključak o tek odškrinutim kapijama kroz koje se razmjenjuju blaga, kapijama koje su južno i zapadno, pa i sjeverno od Bosne već uveliko širom otvorene.

I jezik na stećcima primjereno je lapidaran, kao da je u pitanju nekakav završni knjigovodstveni obračun koji se zapisuje u ime pokojnika. Iskoraci ka umjetnosti u tim epitafima uglavnom su iterativne formule, uobičajene za nadgrobne spomenike te epohe - najčuveniji natpis, onaj kojim se rezimira život i službovanje Vignja Miloševića iz Kočerina, završava redovima: „...ja sam bil kako vi jeste, vi ćete biti kako jesam ja." Ta skoro potresna mudrost, veoma česta na nadgrobnim spomenicima današnje Italije i Francuske, potiče iz djela arapskog predislamskog pjesnika Samaw'ala ibn Adiye iz šestog stoljeća nove ere.

Posebnost stećaka, likovnog i tekstualnog izraza na njima može se, dakle, prije objasniti izolovanošću i kašnjenjem Bosne, nego nekakvim autohtonim, etički superiornim duhom koji se kao čudom razvio upravo u ovoj zemlji, ostajući više-manje nepoznat njenom širem okruženju.

Takva misao dovodi nas pred bitno pitanje - šta je ustvari to što nam stećci danas poručuju, šta preko njih treba da razumijemo i možemo da razumijemo? Na koji su način stećci i njihova umjetnost ugrađeni u nas.

Odgovor na ovo pitanje posrće pod teretom više puta pomenutih mitova, koji nas poput magle obavijaju, magle što se ne da rastjerati samo znanjem, već potrebuje, iznad svega, snažnu unutrašnju potrebu da se čovjek samoodredi u skladu sa istinom, a ne u skladu sa onim što je na samoj granici laži, ili čak preko te granice. Stećci, kao i svaki drugi spomenik kulture i umjetnosti, jesu bitni. Ali ništa neće lakše i učinkovitije kompromitovati tu bitnost, nego nastojanje da u njoj nađemo potvrdu svoje današnje bitnosti.

Ispričaću na ovom mjestu jedno lično iskustvo: prije nekoliko godina, tragajući za porijeklom vlastitog prezimena, stigao sam do Konje u središnjoj Anadoliji. U mjestašcu Čumra, negdje na pola puta između Konje i Karamana, zapanjilo me je otkriće na mjesnom groblju - pravi-pravcati stećak! Kameni sanduk visine čovjeka mogao bi sasvim komotno biti prenijet u Radimlju i teško da bi iko zaključio da mu tamo nije najprirodnije moguće konačište. Vrativši se u Konju, podijelio sam svoje čudesno otkriće sa Mehmetom, kustosom lokalnog muzeja. Umjesto zapanjenosti, koju sam, objasnivši mu sponu tog nadgrobnog spomenika sa mojom domovinom, očekivao, on mi ponudi dobrodušan osmijeh, kakvim se osmjehujemo neznalicama, i reče da to nije ništa spektakularno, da u Makuu na sjeveru Irana postoji čitava mala nekropola sa desetak očuvanih stećaka. U pitanju su grobovi osmanlijskih vojnika koji su se, nakon ratničke službe, vraćali u mjesta odakle su potekli, da tamo spokojno napuste ovaj svijet. Očito je dio tih vojnika upoznao tada već pokorenu Bosnu i, ko zna kojom privlačnošću vođeni, u postojbinu su, među ostalim plijenom, donijeli i način sahranjivanja neuobičajen za te krajeve. Možemo samo da nagađamo o udivljenju drevnih askera koji su zastali kraj Radimlje, ili neke druge nekropole, otkrivajući na tom mjestu jedan naročit odnos spram smrti kao konačnom odmorištu tijela i početku novog, važnijeg života duše. Silina kojom se prizor stećaka usjekao u dušu ratnika sa ruba Azije bila je dovoljna da neki od njih požele da taj prizor zauvijek imaju kraj sebe, čak i onda kada više ne budu sami mogli u njemu uživati.

Naravno, ova je kratka pripovijest sasvim izmišljena, dakle lažna, ali upravo u njenoj mogućoj istinitosti leži odgovor na pitanje: šta nama danas znače stećci? Oni su naša poveznica sa svijetom, dirljiv dokaz univerzalnog nastojanja ljudskog duha da se, bilo na sasvim skroman, bilo na najraskošniji mogući način suoči sa vječnim, uzdrmavajućim pitanjima postojanja i nestajanja. Stećci su upravo to - ništa više i ništa manje od toga. No, zar je to malo?

Zatvoriću ovo izlaganje otvaranjem jednog novog pitanja - čini mi se da je od toga šta nama danas znače stećci i kakve nam poruke upućuju, znatno bitnije pitanje: šta mi značimo stećcima, koliko smo kadri da razumijemo te poruke i da li činimo sve što je u našoj moći da ne zastranimo, da ne skrenemo sa puta kojim čovječanstvo ide naprijed? Da li uspijevamo dati svoj doprinos toj najstarijoj borbi na svijetu - borbi protiv besmisla?

Ja lično sve manje sam optimist, ali to je već neka sasvim druga tema...













Prilog za okrugli sto pod nazivom "Poruke sa kamena - univerzalna simbolika i semantičko bogatstvo zapisa sa stećaka", u organizaciji "Tvornice kulture Kakanj", 22.11.2012.

Atačmenti



Komentari (25)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

godec godec 11:13 12.12.2012

Molim te

da nastaviš da pišeš ovako lepe tekstove. Nema potrebe da arčiš svoj talenat na dobijanje jeftinih poena postovima poput onih uperenih protiv Pejakovića i Kusturice.
elis elis 11:21 12.12.2012

Re: Molim te

Gode, hvala na komplimentu - naravno da je stvaranje ovakvih tekstova smisleniji posao, no moram se odbraniti od napada vezanog za poene - ja, naime, nisam profesionalni kolumnista, niti petokolumnista, jednostavno sebi dam za pravo da tu i tamo napišem štagod o onima za koje smatram da su ublehaši i priglupi promotori ne samo loših, već i opasnih mitova.

Ali da ne trolujemo i ovaj tekst, onaj mi prethodni svakako istrolovaše partizansko-četničkim nikad umrlim obračunom.
godec godec 13:31 12.12.2012

Re: Molim te

Izvini zbog pominjanja jeftinih poena.
elis elis 13:34 12.12.2012

Re: Molim te

Daj, molim te Pa nisam ja baš toliko uvredljiv.
benevolent benevolent 22:22 12.12.2012

znanost ama baš ničim ne potvrđuje

benevolentne i pacifističke poruke

Fenomenalan tekst! Veoma sam prijatno iznenađen. Nije ni čudo što nema mnogo komentara, pa ni preporuka.. Treba se pomučiti i pročitati, pa onda i komentarisati. Bilo kako...
Goran Vučković Goran Vučković 00:51 13.12.2012

Re: znanost ama baš ničim ne potvrđuje

Treba se pomučiti i pročitati,

Pročitao, ali nisam imao šta da dodam
AlexDunja AlexDunja 22:24 12.12.2012

u pravu si

mnogo malo o stećcima znamo.

a mnogo je magle oko njih.

divan je jezik, though, bar onaj
koji je mak baštinio

Ljeljeni


Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezika
kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi

(Njima
Ljudima)

Pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijena
te iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku

(I rastrkaše se na sve četiri strane)

Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla
ali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje

(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)
Tu se utisućiše i mladi sad uporno čekaju
da nova šuma naraste i da se ponovo nasele

(U ono okrilje
Iz zapamćene priče iščezli otaca i djedova)
G r o f G r o f 22:51 12.12.2012

...

ZAPIS SA STECKA IZ 1066 GODINE

A se lezi Toloje.
Ne prevrni mi ovi kam, ne prekidaj mi ovi san.
Mozda mi se sada zdesi ono sto zeljeh da mi se zdesi u zivotu.
1066. kad vepr bjese gospodar v sumi, a ja ...



ZAPIS SA STECKA IZ 1094 GODINE

Se znamenje Kneza Nenca,Velikoga Kneza Bosanskoga,a postavi je sin njegov Knez Muven,s`Bozijom pomocju i svojih vjernih,a s` inonom nijednom inom pomocju,nego on sam.
Ti,koji procitas moj kam,mozda si hodio do zvijezda.I vratio se,jer tami neima nista,do ponovo ti sam.
Clovjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio,tcuti ono sto nije tcuo,okusti ono sto nije otkusio,bit tami gdji nije bio,al` uvijek i svagdi samo sebe moze najti,ili ne najti.
I mnogo ot moje ruke na zemji bi,a ni ot mene niko ne bi mrtav i ubit.
I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.
Clovjece,tako da niesi proklet,ne tikaj u me.
Legoh 1094 ljeta,kad bjese susa,pa u nebu ne bjese ni jedne suze za me.

ZAPIS SA STECKA IZ 1135 GODINE

A se lezi Sulduk a usice kam otac.
Boze, mir daj snu duse njegove, a Ti i ja poravnajmo ratcune.Vas ste troje u jednome, a ja sam sada sam, ali i sam ne bojim se vas troice.
Ako je nepravda Bozija volja tada je moja sudba biti protiv Boga.
Clovjekov sine ne privali ovi kam sina mojega on je spomen, i nek takav i ostane, Bozije greske.
Za mir moje duse ne pitaj ona svoje smirenje vise ne moze nac ni na ovom ni na onom svjetu.



ZAPIS SA STECKA IZ 1167 GODINE

A se lezi Didodrag Gojak,na svojini,na plemenitoj u Zahumlju.
Zasto me mati rodi?
Jer,ovdi ima vislje laznog suncevog zlata no snova,vislje vjetra no dobrih rijeci,vislje praznine no ljubavi,vislje lazi no istine,vislje uzimanja no davanja.
Jer,dani ovdi nisu ispunjeni vrimenom vetc morom,notci nisu zdjele pune slatkih sanja vetc burad puna gortcine.
Zasto me mati ti rodi?
Da budnem zedan,da budnem gladan,umoran,tujzan,....i da me ti vode napojis,sirom i hljebom nahranis,cistom posteljom odmoris,osmijehom razveselis.
O mati,sve bi to bilo isto,a potpuno drugatcije,da to hotce da uradi Kosara.Al` ona to netce.Hotce,al` drugomu.A ja hotcu samo nju.
I zbog toga zgiboh.Al`,mati,nije to bilo zalud.Jer,kad ona budne i stara i ruzna i zla,i kad se za njom,mati,nitko ne budne okretao,a onaj njen Juroje je iz kutce istjera,i kad ne budne imala ni gdje ni kud,tad ce se mene mlada sjetiti,mene i moje ljubavi.
Al` ja tad,mati,iz neba nejcu doc.Ozgo tcu sve to samo glidati.
Zbog tog zmreh majko mlad.Al` zbog toga budutceg trena,vridlo me i rodit.
Ti putnice,koji moju patnju sada znas,ne privali mi biljega,a privalis li ga Bog ti jos terzi na tvoje tijelo stavio.
1167 godne,kad bjehu pune vlkova sume.



ZAPIS SA STECKA IZ IZ 1174 GODINE

A sej je kam od Trtise.
Zivjeh mirno,Boga molec i zla ne mislec.
Ovden,gdi mi je kam,ubi me grom.
Zasto Boze?
Da su klete i proklete ruke koje bi ovo preturile dok odgovor ne dobijem.
1174 godne po Gospodu nasem.



ZAPIS SA STECKA IZ 1174 GODINE

..... a kada kisi ti ne mores, a ja mohgu da razjumim kakvo je to i kolko je to razotcarenje za oblak kadar postane voda.
1174. ljeta po Gospodu, ako se ne zbunih v brojenju…



ZAPIS SA STECKA IZ 1203 GODINE

A sej lezi pocteni knez Rastudije Prvonjeg na svojoj zemji na plemenitoj.U to doba bjeh junakom, mil bratiji i gospodinu Kulinu. Najbolji muz u Dubravah bih.
Ondak kad sam mogao nisam htio, sada kada hotcu ne mogu ratsiriti krila.Takva mi kob. Nisam otcajavao onda netcu ni sada.
Al vidim da svi koji lete slete i da niko ne osta zauvijek u nebu sa svojom hrabrostcu pa netcu ni ja dovijeka ispod ovog kamena sa svojijem strahom.
Pristupite i zalite me, al ne popirajte me nogami, jer tcete biti vi kako jesam ja,a ja netcu biti kakovi jeste vi.
Usijetce Veseoko Kukulamovic a pisa Gost
1203. oko Velike Gospojine



ZAPIS SA STECKA IZ 1205 GODINE

A se ne lezi junak Bogcin Radinic iz Bosne Srebrne.Tugdje na njegovoj plemenitoj bastini uz kameni biljeg otca mu i djeda i djedovog djede djeda,lezi samo biljeg njegov,jer je on zagibo i zalegho u tudjoj zemlji,tamor gdji je i Sonce drugatcije i vjeter drugatciji i Bog i voda i vazduh i ljudi tudji i dusi mojoj strani.
Kulinu,matchu i kopju bjeh vjerniji no Radaci i ni mi togda stid ni zal.
I kadah bih bil,kakor vi jeste,opeta bih bil isti kakor ja bih.
Vi nikdar necte biti kakor ja,a ja ne mogu biti ko tsto nekdar bi.
Blagosloven ko procita i zmisli se,a lud koji privali.
Ljeta 1205,godnu nakon tsto v zemju leze Veliki Ban Kulin.







ZAPIS SA STECKA IZ 1209 GODINE

A se lezi Stanac Godinov sin,na svojini,na plemenitoj, v Bosni.
Ne ubi me sedam rani od strijela, kopja i sjekre, ne prozdra me ni jena sumska zvijer, ne proguta me rijecni vir, ni oganj ni zima mi ne zmetose trag.
Ubi me Sipara jerbo mi se obecala a za drugog otsla.
Prosto joj bilo sve, al ja tcu naseg sina i dalje da sanjam,makar sada sam.
Ne zvalite mi ovi kami. To su moje otci tkroz koje i daljse zvijezde i Siparu gledam.
1209.ljeto v listopad mjesec lijep, al tujzan, jer nijma vislje onog tso bi, a nijma ni onog tso tce nekad opet bit.



ZAPIS SA STECKA IZ 1258 GODINE

A se lezi Ljubljen,u Vrhbosni rozden,u Vrhbosni zakopan,na svojini na plemenitoj.
Ja bjeh onaj tkoji cijel zivot na raskrsnicam stajah,razmisljah,oklijevah.Bjeh onaj tkoji se pitah :kak to da nebo ne stari,a iz njeg se stalno razdaju nova i nova godisnja doba.
I u sobi ,gdje bjeh,bjese prozor,a iza prozora beskraj.Al` ja uporno gledah u pod.I misljah moju smerti sve treba to konacno stati.
Al`,nije i moja smert sve starsa i sve tjesnja je.
Kam mi usjece Drazeta,a zapis upisa Husan,ne da pokazu da bjeh,vetc da me vislje neima.Ljeta Gospodnjeg 1258..



ZAPIS SA STECKA IZ 1273 GODINE

A se lezi Dobri Gost Misljen,prave vjere Bosanske.Biljeg postavi ksci Korija i na mi i na mojim milu kucnicu Badacu.
Ti,koji prolazis,projdi u miru i ne spominji si i ne gonetaj grijehe nase.Zalud ti je taj posao.Nasi su dani izbrojani,nase notci potrosene,nasi grijesi dim.
Svojih koraka se plasi,oni tce ti glave dojci,na putu kojim hodis.
I da znas,vise vrijedi crv koji se sad kretje,no sva dobra djela koja zajedno ucinismo za zivota svojih i Badaca i ja.Kam nam usjecen je godne 1273 po Gospodu u Kocerini,na plemenitoj zemji,a pisa Dabisa..



ZAPIS SA STECKA IZ 1303 GODINE

A se lezi Prijezda Viganj,na svojini,na plemenitoj ukraj Jajca.
Hodih,al` ne dojdoh.Gradih,al` ne zgradih.Sadih,al` ne znjeh.Govorih,al` ne iskazah.Voljeh,al` ne bijah voljen.
Sad odoh,a ne pise mi se za vratit.A stio bih,jer nist ne zavrsih.
Ne ticaj mi ovi kam,jerbo tce isti Bog na tvoje kostji stavit.Ni ti nisi zavrsil sve sto si zmislil.1303 po vremenu Gospodina,a Stjepana Bana trinaesta v Bosni..



ZAPIS SA STECKA IZ 1327 GODINE



A se lezi Dinko Vlkac,mladji od dvaest proletja,a berzi od jesenjeg vjetra.
Ubi me na nevjeru Semrad,lojs sin od gorjega otca Zleba izdanek.
Bozje,Ti ak hos,i ak moz,oprosti im.Ja nit molgu,nit hotju,nit njem,ni teb ni ojnom kog kam ovi pokriva.
Kam usijetce Vitaca,a biljeg upisa Miltos vojenom ruhkom,ali samo ono tsto mu ona rijetce.
Boze,ako ovud projdes i projtcitas Dinkov kam jos dulgo cemo se glijdati u otci.U godini Gospoda nasega 1327,kad u Bosni bjese Stjepan Kotromanic Ban..



ZAPIS SA STECKA IZ 1377 GODINE

..... ne plasim se ja vlkova vetc ljujdi.
Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetcnost nadzivio.
1377. , kad Kralj nas bjese Tvrtko.



ZAPIS SA STECKA IZ 1389 GODINE

A se lezi Tanisa Crk od Kraljeve Sutjeske,od Kralja voljen,al` bez slobode,ko lovacki pas Kralju dodijeljen.
Zivjeh,al` vodom ne zagasih zedj,nit plodovima zemlje ne utolih glad,jer se glad i zedj vratjahu vsvaki dan u utrobu moju,kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj isti,al` za taj dan druktciji.
I stalno misljah na Tebe,Gospode,i sa molitvom Tebi sklapah obnotci otci svoje,i sa molitvom Tebi zjutrom ih otvarah,kao tsto se zjutrom otvaraju prozorji i dverji doma tvojega i mojega.
I stalno te tcekah i nadah ti se stalno.Al` Ti se ne pojavi,niti mi se Ti obznani.Samo muk.I rodi se sumnja u dusi mojoj,sumnji nesklonoj,da i Ti negdje,ko ja ovdi,uzalud ne tcekas spasenje od mene.I s` tom terzkom mislju legoh po ovi biljeg i tu miso usijekoh u tverdi kam,da oni koji protcitaju vide tko tce od nas dvojice pervi docekat spasenje.
Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu,kad Tverdko bje Kralj od Bosne,Serbie,Dalmeise i Zapadnijeh Strana,a ja tad bjeh starac koji u svijetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet,a ne dotcekah ono sto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase..



ZAPIS SA STECKA IZ 1402 GODINE

A se lezi Linil,Gostja Hotjena najstarsi sin.Mlogo sam hotjeo,al sad vidjim da liscem u lisce s` kami nejma razlika izmedju lisca.
I dervo mojze bit ogromno ko hum,al` listje mu pajda uz korijenje.
Kuda ijdes clovjece?Zar ti je vetja pamet u noghami no u glavji?!
Biljeg usjetce najstarsem bratju najmladji Borjen,a pisa dijak Sanko.V Vrhbosni ljeta Gospodina naseg 1402..



ZAPIS SA STECKA IZ 1405 GODINE

A se lezi Ljuben Dragota na svojini na plemenitoj.
Zmreh i ni mi zal.Tersko mi je tsto ne prejskotcih zijd vrejmena, tsto nejmadoh tri sin i tri tscerji pa da se usestostrujcen vrejmenu izrugujem.
Tog mi zal a ni zivljenja.Ne krejti u moj kam,jer ja nikgoh nejmam da ga obaljenog vrejti.
Ispod nisu samo moje kostji vetc moja zla sudba koja nejkog da zjasi vrejba.
1405. po Gospodu godne

ZAPIS SA STECKA IZ 1422 GODINE

A se lezi Asta,Bogcina Zlousica ksci,a ne lezi mi se.
Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade projsetala i onaj poljubac sto si isko,a ne dobio,ti dala.
Pa da i nebo pukne.
Ne bi mi bilo zal,ni stid.
Namjernice,ne tici mi kam,nek oni koji netcine utcine tsto ja ne utcinih,jer ja tek sad znam kako dusu perze neispunjena davanja.
1422 ljeta,kad se radovase sretni,a ja zmreh.



ZAPIS SA STECKA IZ 1447 GODINE

A se leze Krksa i Kalija na svojini,na plemenitoj u Kljucu.Voljesmo se i iz ljubavi postasmo muz i zena i Bog nam dade mnogo djece.
A onda dvaest godin poslje naseg prvog zajednickog listopada gledasmo dugu i vidjesmo da je vidimo razlicito i pozeljesmo razlicite zelje.
I zatcudismo se da nas zajednicki zivot utcini razlicitijim nego sto ranije bjesmo.
Kad Krksa zmre,za njim isti dan zmre moje srdce i zmroh i ja.
Ne preturi nam ovi kami,jer nam se i sad na mjesetcini kostji raspravljaju ko je i kolko u pravu,a ko ne,pa i u smerti svojoj postajemo jos i vetci stranci,no sto u zivljenju bjesmo.
Al` ako nam kostji razdvojis jedno bez drugog bi zmreli ponovo i konatcno i u nasoj drugoj smerti.
1447 godine,kad Kraljem Bosne bjese Stjepan Toma(š) Ostojic..
Kraja Kraja 23:30 12.12.2012

...ova dva ...

...su me oborila...

A se lezi Stanac Godinov sin,na svojini,na plemenitoj, v Bosni.
Ne ubi me sedam rani od strijela, kopja i sjekre, ne prozdra me ni jena sumska zvijer, ne proguta me rijecni vir, ni oganj ni zima mi ne zmetose trag.
Ubi me Sipara jerbo mi se obecala a za drugog otsla.
Prosto joj bilo sve, al ja tcu naseg sina i dalje da sanjam,makar sada sam.
Ne zvalite mi ovi kami. To su moje otci tkroz koje i daljse zvijezde i Siparu gledam.
1209.ljeto v listopad mjesec lijep, al tujzan, jer nijma vislje onog tso bi, a nijma ni onog tso tce nekad opet bit.


A se lezi Asta,Bogcina Zlousica ksci,a ne lezi mi se.
Kako bih rado sad pred vetce s tebom krojz livade projsetala i onaj poljubac sto si isko,a ne dobio,ti dala.
Pa da i nebo pukne.
Ne bi mi bilo zal,ni stid.
Namjernice,ne tici mi kam,nek oni koji netcine utcine tsto ja ne utcinih,jer ja tek sad znam kako dusu perze neispunjena davanja.
1422 ljeta,kad se radovase sretni,a ja zmreh.


...da ne zapoce elis, ne bi grof nastavio...
...hvala obojici...
elis elis 23:37 12.12.2012

Re: ...ova dva ...

Alo, vas dvojica, ne kačite mi ovde te lažne epitafe - pa da su ovoliki epitafi odista na stećke uklesivani, morali bi stećci bit k'o robne kuće veliki da sve to stane
Kraja Kraja 01:06 13.12.2012

...zaintrigiran...

.te u knjizi Marka Vege "Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine" Jedan od najljepših izvornih natpisa glasi:

A se lezi Tanisa Crk od kraljeve Sutjeske, od kralja voljen, al bez slobode, k’o lovacki pas kralju dodjeljen. Zivjeh al vodom ne zgasih zedj nit plodovma zemje ne vtolih glad, jer se glad i zedj vratjahu svaki dan u utrobu moju, kao tsto se vsaki dan vratcah ja iz polja kutci svojoj isti, al za taj dan druktciji. I stalno misljah na tebe Gospode, i sa molitvom tebi sklapah obnoc otci svoje, i sa molitvom tebi zjutrom ih otvarah kao tsto se zjutrom otvaraju projzori i dverji doma tvojega i mojega. I stalno te tcekah i nadah ti se stalno. Al Ti se ne pojavi niti mi se Ti obznani. Samo muk.

I rodi se sumnja u dusi mojoj sumnji nesklonoj da i ti negdi, ko ja ovdi, uzalud ne tcekas spasenje od mene. I s tom terzkom mislju legoh pod ovi biljig i tu miso usijekoh u tverdi kam da oni koji protcitajavascript:;ju vide tko tce od nas dvojce pervi docekat spasenje. Legoh grk 1389. ljeta po Gospodu kad Tverdko bje kralj od Bosne, Serbie, Dalmeise i Zapadnijeh strana, a ja tad bjeh starac koji u svjetu vidjeh ono tsto nehtjeh vidjet, a ne dotcekah ono tsto srdce moje stalno tcekase i samo to zeljase.


Stećci - jedinstvena i zadivljujuća baština
albertus_magnus albertus_magnus 23:36 12.12.2012

...

Čini mi se da navedeni citati ne potiču sa stećaka već iz zbirke pesama Nenada Tanovića, objavljene 1994. godine. Kako su se raširili internetom, često ih ljudi greškom navode kao izvorne zapise iz srednjeg veka.
elis elis 23:38 12.12.2012

Re: ...

Sad videh ovaj komentar, a već gore podviknuo
albertus_magnus albertus_magnus 23:44 12.12.2012

Re: ...

Minuti su odlučivali! :)
Čudesno je kako je ta Tanovićeva knjiga omađijala ljude.
Inače, sve pohvale za tekst!
elis elis 00:21 13.12.2012

Re: ...

U BiH bolno nedostaje jedan Radivoj Radić da malo počisti stvari i dovede ih u red.
G r o f G r o f 00:28 13.12.2012

Re: ...

Googlao tragom stećaka pa mi se ovo učinilo zanimljivo.
Mislio sam da su natpisi izvorni...
Pa daj neki verodostojan natpis .
elis elis 00:37 13.12.2012

Re: ...

G r o f
Googlao tragom stećaka pa mi se ovo učinilo zanimljivo.
Mislio sam da su natpisi izvorni...
Pa daj neki verodostojan natpis .


Evo ovaj najpoznatiji, sa stećka Vignja Miloševića iz Kočerina, datiran u početak XV veka (1410-1411.godina):

VA IME OCA I
SINA I SVET(a)GO
D(u)HA AMINI, SE
LEŽI VIGANI,
MILOSEVIĆI,
SLUŽI BANU S
TIPANI I KRALJU TV
(rt)KU, I KRALJU DABI
ŠI, I KRALJICI GRUBI
I KRALJA OSTOJU. I U T
O VRIME DOJDE I
SVADI SE OSTOJA
KRALI, S HERCEGOMI,
I Z BOSN(o)M I NA UGRE
POJE OSTOJA. TO V
RIME MENE VIGNA
DOJDE KONČINA
I LEGOH NA SVO
MI, PLEMENITOMI
POD KOČERINOM
I MOLJU VAS, NE NAST
UPAJTE NA ME! JA S(a)m
BIL KAKO VI JESTE
VI ĆETE BITI KAKO
JESAM JA.
albertus_magnus albertus_magnus 00:48 13.12.2012

...

Evo samo par primera:

Ledinac (verovatno XV vek)
"Da se zna kako bi u Marka
Petrovića osam sinova od plemena
Pojmilića i usikoše kamen na oca Marka
i na mater Divnu".

Mokro (XV vek)
"A se leži Vitko na svom plemenitom".

Čerin (druga polovina XIV veka)
"A sej leži Radovan Rakojević. Proklet tko će
tuđin leći, veće njegovo pleme".

Bakri (1423-1434)
"A se leži knez Pavao Komljenović, na svoj plemenitoj na prozračcu,
u dni vojevode Sandalja".

Izvor: M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine

elis elis 00:50 13.12.2012

Re: ...

background noise background noise 19:40 13.12.2012

Dirnut tekstom

A o citatima sa stećaka u komentarima da i ne pričam. To da su stećci sve samo ne ono što bi surogati istoričara od njih želeli da naprave objasnio mi je ranije prijatelj, arheolog, koji kaže da ih ima i uz istočnu oblau Drine.

A ta nezvanična duhovnost lepa i pomodna na neki način i time još lepša i vrednija, poetična i vedra . . . izgleda da se provlači kroz svo trajanje ljudskog roda, ima različite manifestacije . . . majstorstvo u spokojnom putu ka sopstvenom kraju . . .
G r o f G r o f 20:12 13.12.2012

Re: Dirnut tekstom

background noise
A o citatima sa stećaka u komentarima da i ne pričam. To da su stećci sve samo ne ono što bi surogati istoričara od njih želeli da naprave objasnio mi je ranije prijatelj, arheolog, koji kaže da ih ima i uz istočnu oblau Drine.

A ta nezvanična duhovnost lepa i pomodna na neki način i time još lepša i vrednija, poetična i vedra . . . izgleda da se provlači kroz svo trajanje ljudskog roda, ima različite manifestacije . . . majstorstvo u spokojnom putu ka sopstvenom kraju . . .




...ali ove su postavili rimljani
Zapravo, čudno da nema nikakvog obilježja ko su sahranjeni. Slika je napravljena na lokalitetu Mramorje u Perućcu.

freehand freehand 20:48 13.12.2012

Re: Dirnut tekstom

G r o f
background noise
A o citatima sa stećaka u komentarima da i ne pričam. To da su stećci sve samo ne ono što bi surogati istoričara od njih želeli da naprave objasnio mi je ranije prijatelj, arheolog, koji kaže da ih ima i uz istočnu oblau Drine.

A ta nezvanična duhovnost lepa i pomodna na neki način i time još lepša i vrednija, poetična i vedra . . . izgleda da se provlači kroz svo trajanje ljudskog roda, ima različite manifestacije . . . majstorstvo u spokojnom putu ka sopstvenom kraju . . .




...ali ove su postavili rimljani.



predatortz predatortz 11:03 14.12.2012

Zanimljiv blog

Da ne bude da se javljam samo na onim blogovima koji se tiču politike
Ovo ti je, zaista, zanimljiva priča.

Još da se oslobodiš ove rogobatne jezičko-stilske forme, da pišeš manje kitnjasto...
elis elis 11:57 14.12.2012

Re: Zanimljiv blog

Tema diktira stil
chilash chilash 21:34 15.12.2012

Hvala za blog

“..... ne plašim se ja vlkova vetć ljujdi.
Da je po vlkovma ovaj biljeg bi vjetčnost nadživio.
1377. , kad Kralj naš bješe Tvrtko”.


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana