Ekonomija| Literatura| Satira

Psovanje, kao srpski brend

Vojislav Stojković RSS / 11.01.2013. u 14:02

Brend za šljivovicu su nam oteli Nemci i Česi,  kiseli kupus  Šveđani, ojkanje Hrvati, a za naš ajvar  trenutno se bore Makedonci i Bugari.  Znači, malo nam je toga vrednog, a specifično srpskog,  ostalo.  Kako nismo naročito radan, a ni organizovan narod,  teško  da možemo u dogledno vreme proizvesti bilo šta novo što bi svet prepoznao i vrednovao kao poseban srpski brend.  Na izvikanu i u pesmama opevanu  obdarenost i potentnost  srpskih muškaraca ne vredi  trošiti reči, dovoljno je o tome pitati Srpkinje ili pogledati statističke podatke o natalitetu u poslednjih par decenija. Treba li onda odustati od borbe za srpske brendove?  Nikako.  Tu  je još uvek naša vekovna tradicija -  neiscrpno vrelo mogućnosti za brendiranje. Zato, ne budimo spori i lenji i na vreme  zaštitimo naše najveće tradicionalne vrednosti, dok nam i njih neko ne preotme.

Nedavno su viđeniji nacionalni radenici i pregaoci predložili da se krsna slava uvrsti u listu svetske nematerijalne baštine, te da se time lomljenje slavskog kolača i slavska trpeza prepoznaju kao autentičan srpski brend.  Predlog je pažnje vredan, ali samo kao paradigma. Jer, teško je zamisliti bogate evropske narode,  Norvežane ili Nemce, kako hrle da izaberu porodične svece zaštitnike, a da ih mi Srbi,  za  velike pare,  podučavamo kako se osveštava i lomi slavski kolač, kada se služi žito i vino, koje su slave posne, a koje mrsne, ko gde sedi za slavskom trpezom i zašto domaćin-slavljenik za trpezom nema mesta. Na fonu brendiranja srpskih tradicionalnih vrednosti je i nedavna preporuka vlade Srbije da 14. januar, (Srpska nova godina), zbog “turističko-ugostiteljskih razloga” bude neradni dan. Tu preporuku valja podržati samo i ukoliko tog dana stranci nahrle u Srbiju da slave zajedno s nama, te da u našim hotelima i po kafana ostave svoj novac. Međutim, niko se do sada iz srpske vlade, njenih agencija, pa čak ni iz redova sveznajućih  ekonomskih experta, nije dosetio da unovči  srpsku dugovekovnu  tradiciju psovanja.  Tu bi ekonomski siromašna, ali psovkama prebogata Srbija,  sa  malo preduzetničkog duha, mogla sebi obezbediti veliki devizni priliv, vremenom možda i veći od doznaka koje joj nesebično šalje njeno rasejanje.

Lekovitost srpskih psovki nadaleko je poznata, doduše, još uvek ne u medicini ili farmacijii a time ni u ekonomiji, već u književnosti. Primera radi, norveški pisac Erlend Lu je nedavno objavio  roman “Fvonk, a  glavni junak tog romana je stvarna ličnost, aktuelni norveški premijer Jens Stoltenberg. U tom romanu Erlend istražuje skrivenu stranu premijerove ličnosti, koja nije  dostupna  javnosti. Pisac pokazuje kako norveški premijer, oslanjajući se na bogatu srpsku tradiciju psovanja, pravi sopstvene nizove sočnih psovki koje na njega imaju okrepljujuće dejstvo i uvek kada je pod stresom, zbog državničkih poslova i problema, sebe  bodri i teši psovanjem.*  

Zaista, zašto da u stresnoj situaciji razbijamo čase, lomimo stvari i udaramo šakama o stol, kako preporučuje klasična psihologija i psihoterapija, kada možemo samo opsovati, najbolje vrlo glasno, a u krajnjem slučaju šapatom ili u sebi. Međutim, nisu sve psovke lekovite, a i treba znati psovati i, upravo, tu leži naša šansa.

Velika većina srpskih psovki zasniva se na dve imenice i jednom glagolu.

Prva je muškog roda i u Vukovom “Srpskom riječniku”  iz 1818.g. navedena je baš onako kako ju je srpski narod vekovima upotrebljavao. Naravno, reč je o imenici “kurac”.  I dok  za većinu drugih naroda ta imenica označava samo polni organ u srpskim psovkama  “ se uvek radi o kurcu kao pravedniku, kao osvetniku, kao biču, kao nagradi i kazni, kao bogu ocu, kao univerzalnom ratniku koji može biti i milosrdan i prek. Omnipotenciju i sveobuhvatnu funkcionalnost koja mu se pri tome pripisuje možemo tretirati sa simpatijama ili zazorom, možemo je upotrebiti samosvesno ili razobručeno, možemo vileneti ili ironisati, možemo je primiti kao dar ili kao višak.” (Predrag Kostić: Indeks opsovanog, Sarajevske sveske, br. 35-36). Među psovkama zasnovanim na toj imenici neprocenjivu terapijsku vrednost ima psovka: “Boli me kurac”. Ona je aksiomatska i ne traži dokazivanje, dovoljno je samo da se setimo koliko nam je  puta u stresnim situacijama pomogla.

Druga imenica je pandam prvoj i ona je, naravno, ženskog roda. U psovkama se javlja  u dve varijante,  pri čemu prva - “pička” označava polni organ, a druga -  “pizda” karakternu osobinu. Bez konteksta u kome je psovka upotrebljena teško je razumeti, čak i nama u Srbiji a kamoli strancima, kada je reč o organu, a kada o karakteru.

Iz  susreta ove dve imenice nastaje glagol “jebati”, jedan od nafrekvetnijih glalgola u srpskim jeziku. Kada, koga i gde, u psovkama, Srbi sve jebu, teško je i pobrojati.

I da zaključim: Ako su dalekoistični narodi umeli da zapadnom svetu, kao terapiju,  nametnu i naplate svoje tradicionalne tehnike joge, meditiranja i ine, zašto i mi Srbi ne bismo iskoristili terapijsku vrednost našeg psovanja.

Edit: Teza koju zastupam u ovom blogu, da je psovanje lekovito, ima i svoju naučnu potvrdu. Naime, u jednom britanskom naučnom institutu, kako izveštava današnja  "Politika" (14.01.2013.g.), proveden je eksperiment u kome su ispitanici držali ruke u ledenoj vodi i prvi put izgovorali obične reči, a drugi put sočno psovali. Prvi put su, u proseku, izdržali 1 minut i 10 sek, a drugi put psujući gotovo dva minuta, što je statistički značajna razlika. Istraživači su zaključili da psovke aktiviraju psihološki odbrambeni mehanizm "napadaj ili beži" koji ubrzava lučenje adrenalina i rad srca i time čine telo sposobnijim da podnese bol. To je jedan od razloga, zaključuju istraživači,  što su se psovke, i pored svih zabrana, tolike vekove održale u jeziku.

Pretpostavljam da su ispitanici psovali na engleskom, međutim, da su koristili srpke psovke bol bi izdržali i celih četiri minuta. 

...........................

* Erlend Lu nije ni prvi, a ni jedini pisac koji je uočio terapijsku vrednost i blagotvorno dejstvo srpskih psovki. Iz nekoliko godina ranije objavljenog romana “Dokaz” (Narodna knjiga-alfa, Beograd, 2009) navodim sledeće primere:

“Majkl Stanković, rođen je i živi u SAD, predaje istoriju evropske književnosti na uglednom Univerzitetu Viskonsin, nikad nije bio u Srbiji, otadžbini svojih predaka, ne govori srpski jezik, ali psuje isključivo na srpskom. Majkl srpske psovke, vešto i na pravom mestu,  ubacuje u čist književni engleski, kojim se isključivo izražava i u običnoj, svakodnevnoj konverzaciji. Kad sam ga jednom pitao, kako to da je od svih reči maternjeg jezika, naučio samo psovke i nijednu drugu reč, objasnio je da srpski nije jezik njegove majke, koja je bila Nemica, već jezik njegovog pokojnog oca i dede. Ta dvojica, dok je on bio dete, retko su međusobno razgovarali, a kad jesu, sem pokojeg veznika, izgovarali su samo psovke i to uvek vrlo glasno − svađali su se.  Družeći se sa njim naučio sam sve psovke tog naroda, čak i one koj nisu imale svoj pandam u engleskom jeziku, kao naprimer: „Jebem ti oca kroz oca“ i u najtežim životnim situacijama koristio sam ih, kao i onda kad sam shvatio da me žena vara:

              ….. Noć je, a Džejn još nema.

              Konačno čujem zvuk motora, kola se zaustavljaju pred našom kućom. Osluškujem. Jeste Džejn, prepoznajem joj glas. Nešto govori i smeje se. Otključava ulazna vrata i ulazi, a za njom elegantni visoki muškarac. Ona se okreće prema njemu i zavodnički se smeje, mene ni ne vidi. Njih dvoje zagrljeni dolaze iz tame na svetlost dvorišne svetiljke.  Prepoznajem elegantnog muškarca, istog  kojeg sam one noći video sa Džejn. To je Dejvid, Dejvid Parker, moj izdavač.

              Kad su došli do kućnih vrata, videli su me gde sedim na stepeništu i zastali. Ja ćutim, ćute i njih dvoje. Konačno Džejn progovara:

             - Dobro je da si se konačno pojavio, moj advokat te traži danima. On će ti uručiti sudsku odluku o razvodu, a ja ti mogu reći šta u njoj piše: meni pripada kuća i novi volvo, a ti možeš da zadržiš svog

bjuika, tvoje stvari su već u gepeku. Dejvid i ja smo odlučili da živimo u ovoj kući, a ne u njegovom stanu na Menhetnu. Zar ne Dejvid?

              Pred očima mi svetluca hiljadu svitaca, krećem prema Džejn obnevideo od besa. Na pola puta počinjem da urlam i psujem na srpskom... I gle čuda, to me smiruje. Zaustavljam se i mislim:  «Blažen je to jezik čije psovke bolje smiruju, nego molitve.»  Gledam u Džejn, pa u Dejvida i kažem smireno, naglašavajući svaku reč posebno:

              - Znaš šta Džejn, popuši ti kurac i meni i mom bjuiku, a zatim gledajući u Dejvida, dodajem:

              - A ti, Dejvide, puši kurac magarcu.

              U mašti vidim Džejn kako u svojoj svečanoj haljini kleči ispod gepeka i usnama crvenim od ruža liže auspuh mom bjuiku, dok matori perveznjak samo dahće. Dejvid ima veće probleme i sa dužinom i sa obimom, a i magare se nešto uskopistilo. Smejem se iz sveg glasa, veselim relaksirajućim smehom, bacam pred njih ključeve novih kola i odlazim u garažu. 

             Moj stari bjuik mi namiguje, srećan što me vidi.”



Komentari (246)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ecce-florian ecce-florian 23:46 11.01.2013

khm

DA SE NOSITE SVI U TRI LEPE PIZDE MATERINE! POSEREM VAM SE POSRED TOG VAŠEG BLOGA. KRVI ĆU VAM SE NAPITI. VIDEĆETE VI ČIJA MAJKA CRNU VUNU PREDE. IMA DA VAS KARAM TRI SATA U CUGU!




citat

izvor
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 00:15 12.01.2013

Re: khm

Psovanje je na ovom blogu predmet naučne eksploracije i eksplikacije, a u cilju profitabilne utilizacije.
freehand freehand 00:46 12.01.2013

U pogovoru

"Poslednjem skretanju za Bruklin" (jedna od mojih top 10 svih vremena), Saša Petrović, čovek koji je apsolutno briljantno preveo ovu knjigu, kaže:

Strašna je psovačka mašta Amerikanca! No to je prevodiocu ovde predstavljalo najmanju teškoću, jer je srpska još strašnija.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 01:17 12.01.2013

Re: U pogovoru

freehand

Strašna je psovačka mašta Amerikanca!


Da li?

"Istraživanja psovanja u SAD iz 1986, 1997. i 2006. godine ukazuju da među njima osamdeset posto otpada na fuck, shit, hell, damn, goddamn, bitch i boner, od kojih su opet prve dve reči zastupljene sa negde između jedne trećine i jedne polovine, kao i da na izraz Oh my God otpada dvadesetčetiri posto psovanja žena.
Iz istraživanja psovačke prakse u Americi – pošto tamo o svemu postoji istraživanje – još doznajemo da „muškarci načelno psuju više nego žene, ukoliko žene nisu u sestrinstvu, i da rektori univerziteta psuju više nego bibliotekari ili osoblje dnevnog boravka univerziteta“, kao i da psovanje sačinjava tri procenta celokupne komunikacije na poslu i čak trinaest procenata celokupne neobavezne komunikacije."
( Već citirani: Indeks opsovanog )
cane.srbljanovic cane.srbljanovic 01:20 12.01.2013

Psovanje

Bilo bi dobro da to malo (mnogo) smanjimo.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 01:21 12.01.2013

Re: Psovanje

A zašto, moliću fino?
nikvet pn nikvet pn 09:35 12.01.2013

Re: Psovanje

Bilo bi dobro da to malo (mnogo) smanjimo.


Tako je.

Staroj babi pola kurca dosta.
tyson tyson 11:19 12.01.2013

Tragovima N. Krstića


Jedna od stvari koje su mi najteže pale u vojsci - pričamo ovde o JNA - bilo je strogo kontrolisanje rečnika u komunikaciji sa mnogobrojnim sapatnicima koji su dolazili iz redova albanske nacionalne manjine.

Naše uobičajene dnevne psovke, koje takoreći nesvesno izgovaramo bez ikakve svesti o tome da su u pitanju psovke, za njih su bile smrtna uvreda preko koje zbog prisustva velikog broja Albanaca nisu mogli tek tako da pređu (da se ne sramote pred drugima).

Koliko se sećam, bio je samo jedan, iz Kline, koji je imao isti pristup psovanju kao i mi Srbi i dobar deo ostalih, prava oaza u pustinji. Ta qifsha nanen, ta qifsha tezen... Dobro je znati strane jezike

Jedna od retkih uspomena iz JNA koje i danas čuvam, pored letnje 'titovke' i uprtača sa reckama, jeste lista psovki na četiri strane A4 formata, prevedenih na turski. U časovima dokolice, na krilima poliglotske, multinacionalne prirode tadašnje vojske, Turčin iz Prizrena bi sa uživanjem i uz gromoglasan smeh prevodio svaku psovku koja bi mi pala na pamet.


milisav68 milisav68 12:58 12.01.2013

Re: Tragovima N. Krstića

tyson

Koliko se sećam, bio je samo jedan, iz Kline, koji je imao isti pristup psovanju kao i mi Srbi i dobar deo ostalih, prava oaza u pustinji. Ta qifsha nanen, ta qifsha tezen... Dobro je znati strane jezike


Da, meni je takav jedan rekao da je "ćifša no(a)nen pil" - jebem ti tetku u kukuruz - najgora psovka.
alselone alselone 11:24 12.01.2013

Cuo sam jos jedan dobar sremacki

a znam da ih domacin voli. Pa kaze...

- Gde Crnogorka cuva stek para od muza?
- Ispod lopate.
- Gde Bosanka cuva?
- U knjizi.
- Gde Sremica cuva?
- Na sred kuhinjskog stola. Pa nek uzme ako sme.
ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 13:02 12.01.2013

Re: Cuo sam jos jedan dobar sremacki

- Gde Sremica cuva?
- Na sred kuhinjskog stola. Pa nek uzme ako sme.


Чуј, ако сме!?
Па шта је боље: имати тумор или Сремицу за жену?

Тумор може да буде и доброћудан.

49 41 49 41 14:08 12.01.2013

Freecken free

Al', ce Jeremija da psuje.

Hrvati nam "otese" i Frikom.
Kazu, kupio ga LEDO.

Ni to nismo mogli da brendiramo?!?




docsumann docsumann 14:10 12.01.2013

Re: Freecken free

eto pičke, eto kurca i eto nevolje - Č.Bukovski
49 41 49 41 21:31 12.01.2013

Re: Freecken free

docsumann
eto pičke, eto kurca i eto nevolje - Č.Bukovski

C. Bukovski se bavio samo analizom:

Uzroci i posledice propasti Sodome i Gomore.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:35 12.01.2013

Re: Freecken free

Kad će ponovo leto....
49 41 49 41 16:06 12.01.2013

Sebian lessons.com

kcerka uletela i svrata vice ukljuci laptop, da ti pokazem nesto sta smo ja i Ashley nasli BRZO!

pregledamo, ... odslusamo.

Ja se malo zgrozim, kako nas drugi vide.
Pokusavam da joj objasnim, da nije primerno da ponavlja u P.M. sa youtube i naucenu terminologiju od njega...

Nije primerno za zenske, da se tako izrazavaju; bar je tako bilo...

Sva moja, direktna, satl, celofanska diplomatija ODGOVOR:

E, to je bilo nekad.
A koliko puta si ti opsovao i rekao to ?!?
Ako si mogao ti, sto ne smem/mogu ja kao zensko?!?
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 16:39 12.01.2013

Re: Sebian lessons.com


Moze zagonetka?

l tvrdo i savijeno; u devojku zabijeno;
i svrbi i boli, al' ga ona voli.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 17:08 12.01.2013

Re: Sebian lessons.com

ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 17:35 12.01.2013

Re: Sebian lessons.com

минђуша, бре, не мож' се упецаш два пут' на исти штос
blogovatelj blogovatelj 20:16 12.01.2013

Re: Sebian lessons.com

l tvrdo i savijeno; u devojku zabijeno;
i svrbi i boli, al' ga ona voli.


Minđuha?
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 21:24 12.01.2013

Re: Sebian lessons.com

минђуша

Jeste
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:30 12.01.2013

200

jebote
hoochie coochie man hoochie coochie man 17:37 12.01.2013

Re: 200


stefan.hauzer
200
jebote

Iz mesta
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:45 12.01.2013

Re: 200

ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 17:39 12.01.2013

Иначе

као просветни радник не одобравам пЦовање, нарочито на часу, ал' имала сам једног колегу који је деци за време праксе док седе у кабинету имао обичај да дрекне:
''Не псуј, на часу, пизда ти материна!''
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 17:59 12.01.2013

Re: Иначе

Jedan naš stari, sada već pokojni pedagog, u svojim predavanjima uvek i vrlo oštro se suprostavljao fizičkom kažnjavanju dece. Jednog leta, međutim, videli ga njegovi studenti kako na plaži pljeska po dupetu sedmogdišnjeg unuka i pitali ga: "Profesore, zar je to pedagoški?", a on im odgovorio: "Ne tuče njega pedagog, već deda".

Hoću da kažem, prosvetne radnice i radnici ne treba da psuju na času, ali u slobodno vreme i u terapijske svrhe, mogu naravno kao i svi ostali.
ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 19:39 12.01.2013

Re: Иначе

Сачувај боже, нисам оперисана од псовања. И свака псовка има своје место према томе колико сам у афекту. што већи афекат то маснија псовка. Чисто терапеутски!

А и овај блог, са све коментарима може да послужи у терапијске сврхе.
tasadebeli tasadebeli 20:49 12.01.2013

Re: Иначе

Vojislav Stojković
Hoću da kažem, prosvetne radnice i radnici ne treba da psuju na času, ali u slobodno vreme i u terapijske svrhe, mogu naravno kao i svi ostali.


Е, то сам хтео да чујем! Хвала ти, Војо, разрешио си ми дилему која ме већ дуго прогања, па ме онда гризла и савест...

Него, клинцима се данас врло често омакне, много чешће него нама када смо били њихових година, да опсују у присуству одраслих (родитеља, наставника,...), неки пут гласно и насред часа. (Кад смо ми били ђаци, то је било незамисливо, зар не?) И када их прекорим због тога (обично одржим говор на типа: зна се шта је говор улице, шта је говор у кући, шта је говор у школи и где се шта користи), клинци ме гледају бело не схватајући уопште у чему то греше. Што би рекли лингвисти, не могу да разлуче у којој ситуацији треба да користе различите комуникацијске кодове. Ваљда је то зато што и у јавној комуникацији, на телевизији и у таблоидима најпре, чују много више псовки него што је то некада био случај. Попростачио се и јавни језик. Осиромашио, па у недостатку бољег израза, дај псовку, то увек пролази.

Пошто код клинаца нису помагале ни казне, ни укори, донео сам једноставно правило: ко год да опсује, на часу или било где у школи и притом ми се неки наставник пожали због тога, има да уплати у одељењску касу 100 динара. Па кад скупимо довољно пара, да се купе одбојкашке, кошакашке и фудбалске лопте за екскурзије и излете. И ево, већ имамо одбојкашку лопту, и то Микасу! Мало ли је!

Изгледа да таква казна делује јер имам утисак да је број псовки (јавних и гласних) од увођења правила опао за половину.

Најсимпатичнији ми је био један мали који ме је прво питао на часу да ли сме да оде до клупе благајника, онда је уплатио 100 динара у ту заједничку касу, а затим се вратио до свог места и опсовао гласно друга у клупи који га је пре тога боцнуо оловком.

Е, да, да не заборавим! То правило важи и за мене, али ме клинци зову Пироћанац јербо никако да нешто уплатим.
ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 21:01 12.01.2013

Re: Иначе

Е, да, да не заборавим! То правило важи и за мене, али ме клинци зову Пироћанац јербо никако да нешто уплатим.


ЈБТ, ја таман помислила да не пЦујеш!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:40 12.01.2013

Re: Иначе

tasadebeli

Него, клинцима се данас врло често омакне, много чешће него нама када смо били њихових година, да опсују у присуству одраслих (родитеља, наставника,...), неки пут гласно и насред часа.


Da psuju, znači da upotrebe "ružnu" reč? Međutim, ko odlučuju o tome koje su reči ružne, a koje lepe?
"Spor oko kultivisanja srpskog jezika odigrao iza 1818. godine, po izlasku Vukovog Srpskog rječnika istolkovanog njemačkim i latinskim riječma. U njemu se nalazilo, kako je i bilo nameravano, sve što se inače u narodu koristi. Pored “psovanja“, „psovača“, „psovačice“, „psovke“, tu su se smestile dakle i tri posebno za buduće napade izazovne a za same psovke produktivne i, mislilo se, obavezujuće, upravo konstitutivne reči. One su se odnosile i vazda se odnose na ženski i muški polni organ, te na njihov susret.

„Pička“ je bila zastupljena u zavidno širokom spektru varijacija i izvedenica: „pica“, „pičenje“, „pičetina“, „pičurina“, „pičica“, „pičkar“ odnosno „pičkaroš“, kao i dve, danas prilično daleke izreke koje sadrže poneku od tih reči. Tu je i neizbežni „kurac“, sa samo jednom varijacijom – „kurat“ – ali neminovno blizu „kurve“, „kurvanja“, „kurvara“ i uopšte tog sklopa, nastalog uostalom od genitiva kurъve praslovenskog kury. Najzad, okolišu „jebanja“, odnosno „jebanija“, kako se rodno korektno nudi alternativa, jer je „jebanija“ ženskog roda, te gotovo istoznačnog „jebucanja“, posvećen je impresivan prostor: nižu se pre svega divne i nažalost arhaične reči na tu temu, „jeb“ i „jebaonica“, potom sasvim do savremenosti preživele „jebac“ i „jebač“, a naročito „jebačina“, pa gotovo dirljiva „jebica“ i njena augmentirativna varijanta „jebičina“. Upotreba glagola – čuvenog glagola, ispada jedinog glagola ili The glagola, jer je ponekad dovoljno reći „glagol“, naročito kada mu se brani upotrebi, da se odmah zna koji je taj jedan na koji se uvek misli – data je prema tadašnjem pravopisu i javlja se u oblicima „jebatise“, odnosno – ako svratite pozornost na akcenat postaće milozvučno – „jebitise“, a potom i „jebucati“ i „jebucatise“. Glagolske odrednice su opremljene i ilustracijama iz običajnog ili pesničkog narodnog jezika: „Jebao bi guju u oko“: „Ko se jebi, lijepo se gledi“ i „Oj ti seko sekucala! / Je si li se jebucala? – Kako bi se jubucala, Kad još ni sam ni brucala“.

Usledio je napad, između ostalih, mitropolita Stefana Stratimirovića, Jovana Sterije Popoviće, Jovana Hadžića, po dva osnova. Jedan je bio uvođenje latinične jote, a drugi, naravno, pojava skaradnih reči i izrazi. Vukova odbrana od prvog napada je ostala poznata i po tome što bi narečeni Jovan bez jote bio ovan. Ali pred drugim napadom nije imao tako dovitljivu dosetku, mada bi se mogla zamisliti, recimo da bez onoga na šta se odnose skaradne reči uopšte ne bi bilo ni njihovih kritičara. Umesto toga, Vukova apologija pred optužbama da u njegovom Rječniku ima reči kojima nije mesto ni u jednom rečniku je sve vreme ostala vrlo ozbiljna, sve vreme se pozivala na argument autonomije i neutralnosti nauke, na to da njegovo delo hoće da bude slika narodnog života i narodnih običaja, da hoće da ostane etnografsko a ne (samo) leksikografsko štivo. Vukovo insistiranje na, tako reći, neselektivnom empirizmu u pristupu jeziku je ipak naišlo i na jedan otpor kojem nije mogao sasvim da odoli, na čak spor sa prema njemu inače neobično blagonaklonim i strpljivim Đurom Daničićem, što je najzad ishodovalo izbacivanjem ponekih, ne svih nego samo doslovnih prenosa i unosa onih bezobrazluka koji su najviše „boli oči“ iz drugog, takođe bečkog izdanja Rječnika iz 1852. godine." (izvor: već citirani esej"Indeks opsovanog" )
tasadebeli tasadebeli 21:42 12.01.2013

Re: Иначе

ocajna_domacica.65
Е, да, да не заборавим! То правило важи и за мене, али ме клинци зову Пироћанац јербо никако да нешто уплатим.ЈБТ, ја таман помислила да не пЦујеш!


За сада сам у школи, када ме неко лаже и слаже невероватну причу око изостанака, стигао најдаље до следећег реаговања: "Е? Стварно? Не се...мој да причаш! Баш ти се то догодило?"
ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 21:58 12.01.2013

Re: Иначе




и ја сам пар пута била у тој ситуацији, разумем те скроз.
А они те гледају у очи и чуде се који ти је што се не изразиш, к'о човек, него се нешто давиш, гушиш и гуташ кнедле,само да не окинеш неку масну пред њима. Није педагошки.
ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 22:09 12.01.2013

Re: Иначе

Кад смо већ код
Vukovog Srpskog rječnika istolkovanog njemačkim i latinskim riječma.


у њему има једна реч која не спада у ове о којим сада ми толкујемо по блогу. Реч је

стојосер,

а значи да је снег толико висок да се обаљање велике нужде може вршити стојећи.

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:16 12.01.2013

Re: Иначе

ocajna_domacica.65



Није педагошки.

Pedagoški je biti čovek, sa svim vrlinama, a i manama. Uostalom, da parafraziram Pavla: Budimo ljudi, iako smo nastavnici.

tasadebeli tasadebeli 22:17 12.01.2013

Re: Иначе

Vojislav Stojković


Их, Војо, ти као моји клинци у школи! Чим их грдим због псовки, они се одмах позивају на Вуков Рјечник. Те речи прво и траже у Рјечнику када то радимо на часу.

Чуди ме да се до сада у расправи нико није досетио и поменуо магијску употребу језика. Корени тога леже заиста веома давно, још у првобитним људским заједницама, али не верујем да су та схватања у потпуности ишчезла у овим модерним временима. (Знаш ли ти колики се број људи у Србији и данас бави магијама, бајањима, бацањима чини и верује у то?) Мислим на оно митско и магијско схватање језика по којем када нешто кажеш, то је као и да си то учинио, тј. језик = делање, чињење.

Можда је баш зато глагол јебати у толикој употреби као предикат у многим нашим исказима?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 22:32 12.01.2013

Re: Иначе

Moram da priznam da mi se dopada ta magija glede glagola "jebati". Pogotovo ako je to slično kao u "Solarisu" Stanislava Lema: što zamisliš, to se i ostvari.
zilikaka zilikaka 22:36 12.01.2013

Re: Иначе

ocajna_domacica.65
Кад смо већ код
Vukovog Srpskog rječnika istolkovanog njemačkim i latinskim riječma. у њему има једна реч која не спада у ове о којим сада ми толкујемо по блогу. Реч јестојосер,а значи да је снег толико висок да се обаљање велике нужде може вршити стојећи.


Ja pak znam za varijantu stojser, a označava geografsko poreklo pojedinca.
(štoćreći, da potiče sa pitomine gde se nužda, zbog tehničkih uslova, obavlja na opisani način)
ocajna_domacica.65 ocajna_domacica.65 00:28 13.01.2013

Re: Иначе

štoćreći, da potiče sa pitomine gde se nužda, zbog tehničkih uslova, obavlja na opisani način)


Шта ћеш, нужда (вел'ка ил' мала) закон (природе) мења!
blogovatelj blogovatelj 03:37 13.01.2013

Re: Иначе

Hoću da kažem, prosvetne radnice i radnici ne treba da psuju na času, ali u slobodno vreme i u terapijske svrhe, mogu naravno kao i svi ostali.


A jel smeju da puše marihuanu?
49 41 49 41 03:33 13.01.2013

Domaci pas


drzura drzura 13:20 13.01.2013

zmaj od šipova

slušaj do kraja

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:16 13.01.2013

Re: Drugo "O", peto "E"

drzura drzura 17:30 13.01.2013

ovaj mu je vrh

Vojislav Stojković Vojislav Stojković 12:21 14.01.2013

Lekovitost psovki naučno dokazana

Teza koju zastupam u ovom blogu, da je psovanje lekovito, ima i svoju naučnu potvrdu. Naime, u jednom britanskom naučnom institutu, kako izveštava današnja "Politika" (14.01.2013.g.), proveden je eksperiment u kome su ispitanici držali ruke u ledenoj vodi i prvi put izgovorali obične reči, a drugi put sočno psovali. Prvi put su, u proseku, izdržali 1 minut i 10 sek, a drugi put psujući gotovo dva minuta, što je statistički značajna razlika.

Istraživači su zaključili da psovke aktiviraju psihološki odbrambeni mehanizm "napadaj ili beži" koji ubrzava lučenje adrenalina i rad srca i time čine telo sposobnijim da podnese bol. To je jedan od razloga, zaključuju istraživači, što su se psovke, i pored svih zabrana, tolike vekove održale u jeziku.

Pretpostavljam da su ispitanici psovali na engleskom, međutim, da su koristili srpke psovke bol bi izdržali i celih četiri minuta.
Черевићан Черевићан 20:29 14.01.2013

налик људима

IBM-ovo superračunalo Watson,nedavno je ostalo bez jednog celog memorijskog modula, jer je počelo psovati u neprikladnim situacijama.Kada su IBM-ovi inžinjeri učili Watson informacijama - uz pomoć Wikipedije, drugih enciklopedija i mnogih drugih izvora - u njegovu bazu informacija ubacili su i celi 'Urban dictionary', stranicu posvećenu modernom žargonu i kolokvijalnom govoru, kako bi bolje razumеo ljudsko izražavanje. No, velika većina zapisa na Urban dictionaryju zapravo su psovke i uvrede.
- Watson jednostavno nije mogao razlikovati pristojan govor i prostote, kojih je u Urban dictionaryju mnogo. . . rekao je jedan od tehničara.

ајд' сад . . .Watson-e
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:56 14.01.2013

Re: налик људима

Baš kao i deca kada ih ponosne deke nauče da psuju, a oni onda, blago dekama, odvale psovku gde joj nije mesto.
Preporuka za Watson-a.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana