Panslovenski mit i nacionalni elitizam

metanoia RSS / 10.02.2008. u 10:47

    Piše: Nikola Knežević (a.k.a metanoia)

    Mit kao jedna od posledica subjektivne percepcije, narativne komunikacije i modela razmišljanja, predstavlja deo svake kulture i u manjoj ili većoj meri prisutnu komponentu u kreiranju etosa jednoga naroda i funkcionisanja njegove nacionalne svesti. Mit na neki način mistifikuje i transcendira indentitet naroda produbljujući njegovu ontološku dimenziju i doprinosi glorifikaciji i značaju uloge koju on ima unutar društveno - istorijskog konteksta u odnosu na druge narode i kulture. U odnosu na to, posebno je zanimljivo osvrnuti se na značaj i ulogu koju mit ima u našoj kulturi i percepciji naše društvene stvarnosti i stvaranju slike nacionalnog i duhovnog elitizma.     Još od Kosovske bitke, primetna je tendencija mistifikacije samog događaja, gde bitka ona ne predstavlja samo presudan momenat u opstanku tadašnje Srbije, već putem svoje mitološke instance poprima mahihejsko - dualističku konotaciju i tako postaje poprište sukoba između sila svetla i sila tame. Treba napomenuti i to da tendencija mitologizacije ne mora uvek da se razlikuje od empirijskih činjenica, šta više, Berđajev posmatra mit kao vrstu paralelne istorije, polazeći od Šelingove filosofske teze da mitologija predstavlja prvobitnu istoriju čovečanstva.

    Nije sporno da unutar svake kulturne matrice možemo pronaći mitološke obrasce koji određene događaje ili osobe u istoriji transcendiraju i pridodaju im mitološki značaj, međutim, postavlja se pitanje, da li je ovakva tendencija u našoj kulturi prenaglašena i ako jeste, kakve posledice to može imati po samu nacionalnu svest? Mitoligizacija naših istorijskih i kulturnih vrednosti i uloge kao naroda uopšte, svoju kulminaciju doživljava devedesetih godina i tako formira deo naše nacionalne svesti do današnjeg dana. Primera radi, mitski pararelizam, jasan je i primetan je u čuvenom govoru Slobodana Miloševića na Gazimestanu, 1989. godine, gde u euforičnoj atmosferi prepunoj simbolizma sa Kosovskom bitkom, u ključnom momentu za opstanak srpskog naroda, ulogu Cara Lazara preuzima niko drugi nego sam Milošević. Ovako uzavreli srpski nacionalizam počeo je prerastati u šovinizam u našao se u ulozi ideološke demagogije, čije posledice svi znamo i osećamo danas.

    Potrebno je naglasiti da buđenje ovakvih nacionalnih strasti, poseduje i svoju „duhovnu dimenziju", gde je nacionalni elitizam usko povezan sa verskim identitetom i duhovnim predodređenjem jednog naroda i samim tim predstavlja čvrstu komponentu koja vezuje ideju nacionalizma i duhovnog - verskog elitizma. Još u 19. veku od nastanka slovenofilskog pokreta, i njegovih protagonista, u prvom redu Alekseja Homjakova, Konstantina Aksakova, Ivana Kirievskog, dolazi do stvaranja panslovenskog mita o jedinstvu slovenskih naroda, ujedinjenim pod vođstvom Ruskog cara radi oslobođenja od Otomaskog ropstva. Snažan antagonizam i tendencija dihotomizacije, prema Evropskoj, dekadentnoj, moralno i duhovnoj posrnuloj kulturi i njenim vrednostima koji se može pronaći u idejama ovoga pokreta može se naći i kod naših crkvenih mislilaca.

    Jasna tendencija postavljanja našeg naroda u položaj "duhovne aristokratije" izražena je u spisima Vladike Nikolaja, gde srpski i drugi pravoslavni narodi koji žive na Balkanu predstavljaju neku vrstu jedinog preostalog bastiona hrišćanske vere između duhovno propalog - "trulog" i krajnje sekularizovanog Zapada i paganskog Istoka . Tako je, kaže Vladika Nikolaj: "Politeističnom Istoku je teško verovati u čoveka. Materijalističnom Zapadu je teško verovati u Boga." Pravoslavni Balkan iako geografski stoji između Istoka i Zapada, upravo stoji iznad Istoka i Zapada. Na taj način Vladika Nikolaj utelovljuje ideju „Nebeske Srbije" i njenog kolektivnog naznačenja, Božijeg poslanstva srpskoga naroda, koji, kako kaže Vladika Nikolaj ima apostolski zadatak, i treba da " privoli Istok krštenju a Zapad pokajanju". Ovakav diskurs nastavio je njegov učenik, jedan od najvećih teologa SPC, Justin Popović, koji je neretko ukazivao na pogubnosti koje nose evropske kulturne vrednosti: "Kome ćemo ići: evropskom čoveku ili pravoslavnom, svetosavskom Bogočoveku? Pođeš li prvom, pretvorićeš se u prolaznog moljca; pođeš li drugom, pretvorićeš se u besmrtnog tvorca..." Na ovakav način nastavljena je tradicija nacionalnog i panslovenskog mita o mesijanskom predodređenju slovenskih naroda koje se nastavlja do današnjih dana.

    Kada se ovakvoj složenoj konstelaciji, verskih i nacionalnih osećanja pridoda i komponenta snažnog zavereničkog diskursa, koji dolazi iz miljea radikalnih političkih opcija onda dobijamo sliku savremene nacionalne svesti jednog dela srpskog naroda. Koliko je pogubno kada dolazi do zloupotreba verskih i nacionalnih vrednosti najbolje oslikavaju posledice koje su ostavili ratni sukobi, a koji su verujem iza nas. Koliko je još vremena potrebno da bi kao narod došli do zaključka da hteli mi to ili ne predstavljamo neizostavni deo evropske civilizacije i da tendencija prenaglašavanja jedinstvenosti naše kulture i tradicije konstruiše mit koji može da ima pogubne posledice, pre svega po nas same. Neumitno je da istorija srpskog naroda proživela svoju golgotu, i da je u određenom smislu još uvek doživljava, ali možemo li i dalje opstati sledeći sopstveni mit?

    Naš verski i kulturni identitet predstavlja bogatstvo za Evropsku kulturu, ali može li sa ovo duhovno i nacionalno blago uistinu otkriti Evropskim narodima ukoliko se apriori odbacuje sve što je Evropsko a mistifikuje i idealizuje sopstvena kultura i tradicija. Naravno da ne može, na takav način, samo da produbljujemo atmosferu ksenofobije i nacionalnog elitizma idealizujući sopstvenu veličinu i preuveličavajući svoju geopolitičku ulogu i tako nastavljamo da živimo u ideologiji arhaičnog mita. Naša jedinstvenost može da bude afirmativna jedino u okviru različitosti koja se nalazi u okvirima Evropske civilizacije a ne nekog Panslovenskog mita. Naša duhovna i kulturna bogatstva mogu obogatiti druge jedino ako ih kominiciramo drugima, ali isto tako ako smo spremni da budemo bogatiji za iskustva onih koji su drugačiji od nas.



Komentari (58)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dunjica dunjica 11:03 10.02.2008

princip uzajamnosti - svi dobijaju

Naša duhovna i kulturna bogatstva mogu obogatiti druge jedino ako ih kominiciramo drugima, ali isto tako ako smo spremni da budemo bogatiji za iskustva onih koji su drugačiji od nas.

Tko ima uši, neka čuje!
metanoia metanoia 11:18 10.02.2008

Re: princip uzajamnosti - svi dobijaju

Tako je Duška, na taj način i dolazimo do jedinstva unutar različitosti.
korto malteze korto malteze 11:39 11.02.2008

Re: princip uzajamnosti - svi dobijaju

No free lunch. Da bi dobili, moraju neceg i da se odreknu. To bar nosi svaka promena. Ako se shvati koliko poboljsanja donosi promena u odnosu na naviku (pod uslovom da poboljsanja ima), lakse je odreci se navika. Tek onda svi dobijaju.

Metanoia, dobrodosao :)
dunjica dunjica 14:52 11.02.2008

Re: princip uzajamnosti - svi dobijaju

Da bi dobili, moraju neceg i da se odreknu. To bar nosi svaka promena.

Moje je mišljenja da se ne moramo nužno odreći, ćak uopće, dobrih navika, da bismo dosegli pozitivnu promjenu. Promjene na bolje sa i događaju zbog odricanja / odustajanja od loših navika. To je taj, u teoriji razrješenja problema / sukoba, win-win rezultat.
dracena dracena 11:17 10.02.2008

Lepo

Čestitke, pozdravi i preporuke. :)))

Mitologizovanje prošlosti i sadašnjosti je vrsta regresije. U nedostatku novih ideja koje će dati pravac i smisao aktivnostima u društvu i zdravu osnovu za dalji razvoj, ljudi prebiraju po prošlosti i traže u njoj svetle trenutke iz kojih će izvući obrasce za dalje delovanje. Pošto se današnji uslovi i slika sveta jako razlikuju od onih u prošlosti, automatski preuzeti obrasci iz prošlosti bez osmišljavanja ciljeva i neophodnog prilagodjavanja su gotovo bez izuzetka unapred gubitnički. I pored toga, mislim da ovu pojavu ne treba naročito oštro osudjivati, niti boriti se protiv nje same. To bi ličilo na uzimanje aspirina protiv visoke temperature, bez lečenja žarišta bolesti. Ako hoćemo da zaista izlečimo bolest, treba raditi na osmišljavanju i afirmisanju novih zdravih, prosperitetnih ideja adekvatnih našem dobu.

Elitizam je po meni podvrsta mita. Medjutim, za razliku od mita, elitizam u pravom smislu reči je kod nas iz više razloga ostao marginalna pojava i javljao se samo kao anestetik protiv osećanja krajnje ugroženosti. I ovde treba posegnuti za antibioticima i postaviti pitanje odakle je dolazilo osećanje ugroženosti.
schneetzla schneetzla 11:26 10.02.2008

Re: Lepo

Mitologizovanje prošlosti i sadašnjosti je vrsta regresije.

A regresija je, kao sto znamo, nezreo mehanizam odbrane. U redu kod dece, ali ne i za odrasle. Bar ne u toliko meri u kojoj to koriste Balkanci.
dunjica dunjica 11:32 10.02.2008

Re: Lepo

Schneetzla,
može li objašnjenje ovoga:
regresija... u toliko meri u kojoj to koriste Balkanci
?
dracena dracena 12:31 10.02.2008

Re: Lepo

schneetzla

Mitologizovanje prošlosti i sadašnjosti je vrsta regresije.

A regresija je, kao sto znamo, nezreo mehanizam odbrane. U redu kod dece, ali ne i za odrasle. Bar ne u toliko meri u kojoj to koriste Balkanci.

Utoliko je odgovornost tvoja, moja i svih ostalih pismenih ljudi za osmišljavanje novih ideja veća.
Uostalom zašto je toliko važno uniziti nas? Šta postižemo time što sebe nazovemo infantilnim? Hoćemo li prestati da budemo infantilni?
metanoia metanoia 12:51 10.02.2008

Re: Lepo

Saglasan sam vašim mišljenjem. Suštinska promena koja se mora dogoditi u ovom narodu je promena svesti, a takva promena komunicira se od pojedinca ka kolektivu. Soptveno preumljenje dovodi nas do kolektivne promene svesti. Počnimo promene od nas samih i shvatićemo vremenom da te promene dovode i do promene onih koji žive oko nas.
dunjica dunjica 13:10 10.02.2008

Re: Lepo

metanoia

Saglasan sam vašim mišljenjem. Suštinska promena koja se mora dogoditi u ovom narodu je promena svesti, a takva promena komunicira se od pojedinca ka kolektivu. Soptveno preumljenje dovodi nas do kolektivne promene svesti. Počnimo promene od nas samih i shvatićemo vremenom da te promene dovode i do promene onih koji žive oko nas.

Sjajno korespondira s Gandhijevim: “We must be the change we wish to see in the world.”
b. stojanovic b. stojanovic 13:52 10.02.2008

Re: Lepo

metanoia

Saglasan sam vašim mišljenjem. Suštinska promena koja se mora dogoditi u ovom narodu je promena svesti, a takva promena komunicira se od pojedinca ka kolektivu. Soptveno preumljenje dovodi nas do kolektivne promene svesti. Počnimo promene od nas samih i shvatićemo vremenom da te promene dovode i do promene onih koji žive oko nas.


Zanimljvo je da govorite i mislite jezikom koji ste u postu pokusali da kritikujete. Zar stvarno mislite da ste uspeli sa kritikom pravoslavnog isihasizma time sto evo, u ovom citatu, nastavljate da govorite i mislite jezikom seoskog popa?
metanoia metanoia 14:06 10.02.2008

Re: Lepo

Pojasnite malo vaš komentar, molim vas! Rekao bih da se usled nedostataka argumenata iz vas govori averzija prema vrednostima o kojima sam u mojem tekstu govorio.
metanoia metanoia 14:07 10.02.2008

Re: Lepo

Upravo tako! :)
b. stojanovic b. stojanovic 14:23 10.02.2008

Re: Lepo

metanoia

Pojasnite malo vaš komentar, molim vas! Rekao bih da se usled nedostataka argumenata iz vas govori averzija prema vrednostima o kojima sam u mojem tekstu govorio.


U vasem tekstu se neprestano krecete iz iz jednog regstra u drugi tako da ni vama nije jasno za koje se vrednosti zalazete. Hocu da vam kazem ako nisam bio dovoljno jasan da retoriku Nikolaja Velimirovica hocete da izlecite retorikom seoskog popa. Komican i patetican pokusaj!!
schneetzla schneetzla 14:43 10.02.2008

Re: Lepo

Utoliko je odgovornost tvoja, moja i svih ostalih pismenih ljudi za osmišljavanje novih ideja veća.
Uostalom zašto je toliko važno uniziti nas? Šta postižemo time što sebe nazovemo infantilnim? Hoćemo li prestati da budemo infantilni?

Ja nisam oni.
metanoia metanoia 15:10 10.02.2008

Re: Lepo

U vasem tekstu se neprestano krecete iz iz jednog regstra u drugi tako da ni vama nije jasno za koje se vrednosti zalazete. Hocu da vam kazem ako nisam bio dovoljno jasan da retoriku Nikolaja Velimirovica hocete da izlecite retorikom seoskog popa. Komican i patetican pokusaj!!


Niko ovde ne pokušava da, kako ste vi rekli, "izleči" reči Vladike Nikolaja. U tekstu želim da naglasim da animozitet prema Zapadnoj kulturi koji sada vlada kod jednog dela našeg naroda ima svoj istorijiski i ideološki kontinuitet. Zaista ne vidim kako se krećem iz jedne krajnosti u drugu. Pročitajte tekst još jednom možda će vam poruka biti jasnija.
b. stojanovic b. stojanovic 16:04 10.02.2008

Re: Lepo

metanoia

U vasem tekstu se neprestano krecete iz iz jednog regstra u drugi tako da ni vama nije jasno za koje se vrednosti zalazete. Hocu da vam kazem ako nisam bio dovoljno jasan da retoriku Nikolaja Velimirovica hocete da izlecite retorikom seoskog popa. Komican i patetican pokusaj!!

Niko ovde ne pokušava da, kako ste vi rekli, "izleči" reči Vladike Nikolaja. U tekstu želim da naglasim da animozitet prema Zapadnoj kulturi koji sada vlada kod jednog dela našeg naroda ima svoj istorijiski i ideološki kontinuitet. Zaista ne vidim kako se krećem iz jedne krajnosti u drugu. Pročitajte tekst još jednom možda će vam poruka biti jasnija.


Ako koristite , a to je sve vreme u vasem tekstu npr., animozitet jednog dela naseg naroda prema Zapadnoj kulturi, onda sta radite? Prvo , koristeci sintagmu jedan deo naseg naroda koja je preuzeta iz zargona Nikolaja Velimirovica, i njome kritikujete Nikolaja Velimirovica. Pod dva, vi kao i Nikolaj koga kritikujete verujete da posotoji Zapadna kultura. Drugim recima ne mozete da kritikujete nekog ako sa njim delite jezik i verovanja, to sto govorite njegovim jezikom, a kritikujete ga, vec je znak da ne znate o cemu govorite ergo komicno i pateticno.
Dušan Maljković Dušan Maljković 17:43 10.02.2008

Re: Lepo

Ovde se slažem sa filozofom i psihoanalitičarem Branimirom Stojanovićem, i dodajem da je ovaj tekst pokušaj konstrukcije tzv. "pozitivnog nacionalizma", onog koji tobože poštuje druge nacije, nasleđa, tradiciju i slično, ali ne uspeva da izađe iz sopstvenog konstitutivnog mita, koji takođe deklarativno kritikuje (autorefleksivni nacionalizam). To je očigledno u sledećoj rečenici:

"Neumitno je da istorija srpskog naroda proživela svoju golgotu, i da je u određenom smislu još uvek doživljava, ali možemo li i dalje opstati sledeći sopstveni mit?"

Upravo je to mit o večitom stradalništvu srpskog naroda, kome se sada nudi "evropeizacija" kao izlaz iz večite golgote, dakle ulaz u novi "mit" tj. ideološku matricu obeleženu idejom "Srbija u Evropi, Evropa u Srbiji", gde se srbocentrizam zamenjuje evrocentrizmom, a nacional-šovinizam premešta od evropskih ka ne-evropskim nacijama.
b. stojanovic b. stojanovic 18:28 10.02.2008

Re: Lepo

Dušan Maljković

Ovde se slažem sa filozofom i psihoanalitičarem Branimirom Stojanovićem, i dodajem da je ovaj tekst pokušaj konstrukcije tzv. "pozitivnog nacionalizma", onog koji tobože poštuje druge nacije, nasleđa, tradiciju i slično, ali ne uspeva da izađe iz sopstvenog konstitutivnog mita, koji takođe deklarativno kritikuje (autorefleksivni nacionalizam). To je očigledno u sledećoj rečenici:

"Neumitno je da istorija srpskog naroda proživela svoju golgotu, i da je u određenom smislu još uvek doživljava, ali možemo li i dalje opstati sledeći sopstveni mit?"

Upravo je to mit o večitom stradalništvu srpskog naroda, kome se sada nudi "evropeizacija" kao izlaz iz večite golgote, dakle ulaz u novi "mit" tj. ideološku matricu obeleženu idejom "Srbija u Evropi, Evropa u Srbiji", gde se srbocentrizam zamenjuje evrocentrizmom, a nacional-šovinizam premešta od evropskih ka ne-evropskim nacijama.


E kad bi jos razumeo da istu stvar radis i sam, samo na nivou teorijskog zargona bilo bi super!
Dušan Maljković Dušan Maljković 19:21 10.02.2008

Re: Lepo

Verujem da će mi filozof i psihoanalitičar Branimir Stojanović, koji se ne kreće u ravni interpretacije filozofskih teza, nego u domenu obznane čiste istine istih, to već pojasniti kroz direktno prosvetljenje u maniru budističke tradicije.
b. stojanovic b. stojanovic 20:58 10.02.2008

Re: Lepo

Dušan Maljković

Verujem da će mi filozof i psihoanalitičar Branimir Stojanović, koji se ne kreće u ravni interpretacije filozofskih teza, nego u domenu obznane čiste istine istih, to već pojasniti kroz direktno prosvetljenje u maniru budističke tradicije.


Objasnio sam ti na drugom mestu ali si izbegao odgovor.
Dušan Maljković Dušan Maljković 21:40 10.02.2008

Re: Lepo

Koliko me sećanje služi, odgovor je izbrisan.

No, da ne trolujemo više -- ćeraćemo se još (na nekim drugim mestima)!
Nestor Elegua Nestor Elegua 11:40 10.02.2008

kitnjasta pa(n)papazjanija

ali, politicki korektna i evropocentricna ....
JJ Beba JJ Beba 14:52 10.02.2008

Re: kitnjasta pa(n)papazjanija


Nestor Elegua
ali, politicki korektna i evropocentricna ....

kaže papazjano stručnjak

Ovakav diskurs nastavio je njegov učenik, jedan od najvećih teologa SPC, Justin Popović, koji je neretko ukazivao na pogubnosti koje nose evropske kulturne vrednosti: "Kome ćemo ići: evropskom čoveku ili pravoslavnom, svetosavskom Bogočoveku? Pođeš li prvom, pretvorićeš se u prolaznog moljca; pođeš li drugom, pretvorićeš se u besmrtnog tvorca..."

nema dileme da nas vode putem koji nestor voli - što dalje od moljaca da im ne pojedu te D&G džempere
zanaa zanaa 11:49 10.02.2008

Dobrodosao :)



Hvala na ovako lepom i poucnom textu.

Sto se tice ontoloske dimenzije- ontologija kaze da sve sto postoji mora i da propadne, iz cega nastaje nesto novo. Izgleda da moze da se desi da nasi mitovi opstanu, a da mi kao dezorjentisani i neodgovorni prema samima sebi nestanemo.
Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 12:13 10.02.2008

odlican post!

preporuka!
Taska Dana Taska Dana 13:37 10.02.2008

Re: odlican post!

Pozdrav!
nikson nikson 14:34 10.02.2008

...

srecan pocetak & preporuka

Out of Beirut Out of Beirut 15:12 10.02.2008

Koji identiteti i koje jedinstvenosti

Naš verski i kulturni identitet predstavlja bogatstvo za Evropsku kulturu, ali može li sa ovo duhovno i nacionalno blago uistinu otkriti Evropskim narodima ukoliko se apriori odbacuje sve što je Evropsko a mistifikuje i idealizuje sopstvena kultura i tradicija. Naravno da ne može, na takav način, samo da produbljujemo atmosferu ksenofobije i nacionalnog elitizma idealizujući sopstvenu veličinu i preuveličavajući svoju geopolitičku ulogu i tako nastavljamo da živimo u ideologiji arhaičnog mita. Naša jedinstvenost može da bude afirmativna jedino u okviru različitosti koja se nalazi u okvirima Evropske civilizacije a ne nekog Panslovenskog mita. Naša duhovna i kulturna bogatstva mogu obogatiti druge jedino ako ih kominiciramo drugima, ali isto tako ako smo spremni da budemo bogatiji za iskustva onih koji su drugačiji od nas.


Evropa je zasad jedino ekonomska unija plus nesto malo simbolicnih povezivanja drugog karaktera. Veliko je pitanje da li ce EU postati zajednicki entitet u politickom smislu, u kulturnom smislu, da li ce postati federacija, ili sta god.

Srpski jedinstven identitet takodje nije jasan. Kao sto je proslava jubileja Prvog ustanka pokazala (videti komentar Desimira Tosica na Pescaniku), nije sasvim sigurno ni da li su Srbi jedna nacija, ni sta Srbe zasigurno povezuje, niti da li su te svesrpske veze jace ili bitnije od onih koje postoje na nivou lokalnog mesta zivljenja, profesionalnog identiteta, pa cak i individualnih genetskih sklonosti.

Stoga, ja ne vidim o cemu vi to govorite. I ne vidim sta ste rekli a da vec negde nije bilo receno.
vucko vucko 16:05 10.02.2008

Dobrodošao

Prvo da poželim dobrodošlicu Nikoli u novoj ulozi. Ovo je svakako još jedan doprinos bogatstvu naše male virtuelne zajednice.

Što se tiče teksta, ovo mi je zapelo za oko:
Naš verski i kulturni identitet predstavlja bogatstvo za Evropsku kulturu, ali može li sa ovo duhovno i nacionalno blago uistinu otkriti Evropskim narodima ukoliko se apriori odbacuje sve što je Evropsko a mistifikuje i idealizuje sopstvena kultura i tradicija.

Naše povremeno slepilo i samoljublje ne smetaju (previše) drugima da vide ono što je objektivno naše duhovno i nacionalno blago. Više je, čini mi se, pitanje da li ćemo mi ostati siroti, držeći sebe na silu u uverenju da na svetu nema mnogo toga osim te naše (objektivno, mereći u odnosu na sve ostalo što postoji) sirotinjske dedovine.
metanoia metanoia 16:42 10.02.2008

Re: Dobrodošao

Naše povremeno slepilo i samoljublje ne smetaju (previše) drugima da vide ono što je objektivno naše duhovno i nacionalno blago. Više je, čini mi se, pitanje da li ćemo mi ostati siroti, držeći sebe na silu u uverenju da na svetu nema mnogo toga osim te naše (objektivno, mereći u odnosu na sve ostalo što postoji) sirotinjske dedovine.


Hvala vucko. To je tačno. U tome se često i ogleda naš duhovni i nacionalni elitizam. Moramo ipak biti objektivni, imamo bogatu kulturnu i duhovnu tradiciju kao narod ali je isto tako imaju i drugi narodi.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:20 10.02.2008

Da ne zaboravim, metanoia:

metanoia metanoia 08:55 11.02.2008

Re: Da ne zaboravim, metanoia:

Hvala Jelice :)
Jeremija Jeremija 17:02 10.02.2008

brucošijada

seminarski rad iz socijalne psihologije na univerzitetu vip b92 bi mogao biti pozitivno ocenjen, ukoliko bi u prilogu bila i bibliografija izvora na koje se brucoš knežević poziva.
metanoia metanoia 17:21 10.02.2008

Re: brucošijada

Hehe, pa sam si rekao brucoš sam, još nisam slušao nastavu iz metodologije naučnog rada. Prvo trebam da naučim format fusnota pa da navodim bibliografiju, čekaj da dodjemo do toga, pred nama je čitav letnji semestar.... :))))
Jeremija Jeremija 17:24 10.02.2008

Re: brucošijada

metanoia

čekaj

čekam.
Jaril Jaril 17:49 10.02.2008

Препорука

Drugim recima ne mozete da kritikujete nekog ako sa njim delite jezik i verovanja, to sto govorite njegovim jezikom, a kritikujete ga,
Да би се саговорници што детаљније разумели, тј. да би се комуникацијски шум довео на минимум, управо је пожељно да саговорници деле језик. У најдрастичнијем примеру, ако један саговорник говори кинески, а други бугарски, без да ико зна онај други језик, колико се могу разумети? Исто важи и када се прича смести у оквире једног језика. Сваки језички систем (кодификован у књижевни) поседује, малте не, аутономне подформе. Што ће рећи да ако саговорници припадају различитим (под)језичким системима комуникацијски шум је повећан - повећано је неразумевање.
Са друге стране, лако је критиковати један мисаони систем са становишта другог система. Проблем настаје када се треба неки систем критиковати са становишта тог неког система. Ако неко дели језик и веровање са својим саговорником, онда он може најверодостојније критиковати саговорников мисаони свет. Те тако не разумем, зашто се врхунац вештине критиковања оспорава?
kitnjasta pa(n)papazjanija ali, politicki korektna i evropocentricna ....
Може ли појашњење, шта је:
- китњасто,
- папазјанија,
- политички коректно и
- европоцентрично у овом тексту?
Evropa je zasad jedino ekonomska unija plus nesto malo simbolicnih povezivanja drugog karaktera.
Негде прочитао да европска унија јесте економски заснована, али Европа није једнако Европска Унија...
Veliko je pitanje da li ce EU postati zajednicki entitet u politickom smislu, u kulturnom smislu,
... те тако ЕУ већ потпада под већи културни заједнички ентитет - назван европска цивилизација.
nije sasvim sigurno ni da li su Srbi jedna nacija, ni sta Srbe zasigurno povezuje,
Ово је јако интересантно питање. Био бих захвалан на неком тексту, линку, нечему на ову тему.
I ne vidim sta ste rekli a da vec negde nije bilo receno.
Блог и није намењен да буде оригиналан, па како схватити ову опаску него као злонамерну?
Moramo ipak biti objektivni, imamo bogatu kulturnu i duhovnu tradiciju
У контексту оног "да ли су Срби једна нација" да питам: шта је наша културна и духовна традиција?
metanoia metanoia 18:33 10.02.2008

Re: Препорука

У контексту оног "да ли су Срби једна нација" да питам: шта је наша културна и духовна традиција?


Pod bogatom kulturnom i verskom tradicijom mislio sam na naše istorijsko i versko nasleđe ali želio sam da naglasim da zbog toga ne smemo umanjivati značaj drugih kultura i vera i na bilo koji način umanjivati njihovu vrednost.
Nestor Elegua Nestor Elegua 20:28 10.02.2008

Pojasnjenje

Може ли појашњење, шта је:
- китњасто,
- папазјанија,
- политички коректно и
- европоцентрично у овом тексту?

Kitnjasta papazjanija - dugacke, kobajagi ucene i komplikovane recenice sa mnostvom "naucnih" ili "filozofskih" pojmova tipa: "produbljujemo atmosferu ksenofobije i nacionalnog elitizma idealizujući sopstvenu veličinu i preuveličavajući svoju geopolitičku ulogu i tako nastavljamo da živimo u ideologiji arhaičnog mita.
Politicki-korektna i evropocentricna ideja teksta - ne znam kako ovo da ucinim jasnijim.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:42 10.02.2008

Mešoviti brak ili veza

su odličan test za sve izazove te vrste elitizma. Nauči se tolerancija uživo. Poštovanje uz ljubav. Mi smo, u različitosti, pronašli zajedničke tačke u davnoj prošlosti. Onoj mnogo pre Kosovske bitke...tako smo deci i dali slovenska imena, stara, izgurana novim, modernijim. I lepo nam je.
metanoia metanoia 21:00 10.02.2008

Re: Mešoviti brak ili veza

To je tačno. Porodica predstavlja najosnovniji oblik društvene zajednice. Ona pruža pojednicu sigurno okruženje unutar koga može da razvija sve one pozitivne vrednosti koje treba da ispoljava unutar šireg društvenog okruženja. Porodica predstavlja mikro-zajednicu, koja ima sve osnovne atribute jednog društva. Samim tim, zdravi porodični odnosi u kojima pojedinci neguju i prihvataju različitosti a pritom čuvaju svoj kulturni i nacionalni indentitet, dobar su obrazac koji se može primeniti i preneti na širu društvenu zajednicu.
dracena dracena 21:20 10.02.2008

Re: Pojasnjenje

Nestor Elegua

Kitnjasta papazjanija - dugacke, kobajagi ucene i komplikovane recenice sa mnostvom "naucnih" ili "filozofskih" pojmova tipa: "produbljujemo atmosferu ksenofobije i nacionalnog elitizma idealizujući sopstvenu veličinu i preuveličavajući svoju geopolitičku ulogu i tako nastavljamo da živimo u ideologiji arhaičnog mita.

Ova ocena je potpuno pogrešna. Čovek ima savršeno jasan stil koji je stavljen u funkciju izražavanja do kraja uobličenih i prečišćenih misli. Nema ni jedne nerazumljive rečenice u celom tekstu. Niti želje da se čitalac fascinira rečima tj. stilom. Samo se misli redjaju jedna za drugom, kao da cure, pa se lako prate i shvataju. Poslednje što se može ovom autoru zameriti jeste stil. Pronadji nešto drugo, kad si već odlučio da kritikuješ. Plz. Ne zbog autora, nego zbog čitalaca, jer ako kritikujemo ovako dobar stil, onda dajemo pogrešnu orijentaciju svakom ko čita blog.
Nenad M. Nenad M. 20:48 10.02.2008

...

Koliko je još vremena potrebno da bi kao narod došli do zaključka da hteli mi to ili ne predstavljamo neizostavni deo evropske civilizacije i da tendencija prenaglašavanja jedinstvenosti naše kulture i tradicije konstruiše mit koji može da ima pogubne posledice, pre svega po nas same.


nismo mi izuzetak u prenaglasavanju posebnosti i konstrukciji mitova. problem je sto kod nas, pre svega svega politicari, (zlo)upotrebljavaju mitove zarad kratkorocnih ciljeve ( Nikolic gubitak Kosova poredi sa gubitkom ruke dok Tadic prica o gubitku identiteta sto je druga rec za kolevku) sa opasnim posledicama na dugi rok.
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:56 10.02.2008

Mitovi mahom i

postoje zbog zloupotrebe jer nastaju veličanjem i uveličavanjem događaja i osobina pripadnika nekog naroda.
Pape Pape 23:02 10.02.2008

srpska vera

Tema zasužuje najveće moguće zanimanje, jer pretenduje da pruži odgovor koji mora da muči svakoga odavde: zbog čega smo takvi?

Kolektivni mentalitet je ono što nam ukorenjuje stavove i predrasude, što utiče na društvene tokove. Što nas čini tolerantnim narodom, ili narodom inadžija. Veselin Čajkanović (Studije iz srpske religije i folklora, 1910-1924) je taj srpski kolektivni mentalitet nazvao srpskom verom. U dve reči, pri ovom se misli na to da proces hristijanizacije kod Srba nije došao «dna duše». Ni u kom slušaju tako duboko kao što je to slučaj kod Rusa, naprimer. Slava je najočitiji primer prodora mnogoboštva u hrišćanstvo, ali nije jedini, kao najznačjniji navodi se kult predaka.
Paganstvo je posle sloma srpske srednjovekovne države dobilo na zamahu. Vreme dolaska Turaka na Balkan je i vreme kada je hrišćanstvo kod Srba bilo u usponu, ali ne stigavši da taj uspon i završi. Da bi Crkva preživela vekove turskog ropstva, morala je da se prilagodi i popusti. Takođe je, neminovno u uslovima nepostojanja srpske države, gubila svoju moć, na uštrb paganstva. (Više: Miodrag Popović, Vidovdan i časni krst). Tako je narod, uporedo sa zvaničnim hrišćanstvom i njegovim dogmama, stvorio poseban kult, koja se mirne duše može nazvati novom varijantom hrišćanstva. Prema Veselinu Čajkanoviću, ta varijanta je produkt komplikovanog procesa u kojem su se tesno spojili religija i psihologija samoodržanja. To je vreme proroka, verovanja u tajanstvane sile koje imaju veze sa svetskom pravdom i verovanja da će te sile pomoći da srpski narod postane slobodan. Istovremeno se, takođe opstanka radi, jasno raspoznavala razlika izmedju te, naše vere, i islama i katolicizma (jer su i katoličke države ugrožavale srpski narod).
Nije teško pogoditi koja je najkarakterističnija pojava tog procesa - Kosovski kult. On je definisan kao kult smrti i poraza, no sa pozitivnom porukom kada je u pitanju budućnost, neki novi život. Možda najzanimljivije zapažanje iz radova Čajkanovića je ono vezi između živih i mrtvih, navodim: vera u stalno prisustvo i delatnost duša predaka, izazivala je kod živih ljudi osećanje mnogobrojnosti i daleko veće snage nego što se realno poseduje. Verovatno otuda potiče i spremnost srpskog naroda, što je njegova lako uočljiva osobina, da se upušta u neravnopravnu borbu, da prkosi najvećim silama, da se inati bez obzira na posledice.

Pojedinac to ne može uvek prepoznati, ali etička pravila, stavovi o životu, i o smrti, shvatanje rada, vrednost napora, stavovi o porodičnom životu su mesta gde se mogu prepoznati relikti paganstva. Njome se (kako se tvrdi) može objasniti dominacija primarnih nagona, niskih impulsa mržnje i surovosti, površnost duha, mala energija, služenje neistinom, nesavesnost, i onaj višak zlobe i pakosti. Prosečan Srbin misli da je svađa akcija a grubost znak energije. Misli i da uvredeti nekoga znači naneti mu udarac. (Svako se može uveriti da je na blogu tako, udarci argumentima se naravno broje, ali su oni «udarci» uvredama svakako češći). Jovan Cvijić je na pitanje šta je suština srpske civilizacijske strukture rekao da je ona zamršen koloplet istorijskih predrasuda, nacionalnih sujeta i izvitoperenog načina života.

Pagansko nasleđe i kosovski kult su činjenice. Svakako ne mogu biti isključiv razlog da je naš nacionalni mentalitet takav kakav je, no mislim da je neminovan zaključak da su faktor od značaja. Za razliku od zrelih civilizacija, u kojima se jasno razlikuje mit od istorijskog mišljenja, srpski narod se teško – ne i sasvim neuspešno, ali zaista teško – oslobađa tog mišljenja. Kao što piše Miodrag Popović: mitski svest i mitske impulse zamenjuje isforsirani patriotizam i religiozno mistične egzaltacije.
deadbeat deadbeat 00:54 11.02.2008

Re: srpska vera

metanoia,
bravo za stav i za izbor teme. prosto mi je neverovatno da je to isti bloger koji me u ranijoj raspravi pitao otkud znam da verujem u pravog boga. prijatno sam iznenadjen, i drago mi je da medju pravoslavnim teolozima ima ljudi koji ovako razmisljaju - steta sto ste neuporedivo malobrojniji... i sa malo ili ni malo uticaja na spc.
sto se tice stila, zamerke koje su ti upucene ne stoje - jeste da ima komplikovanih reci, ali su u funkciji:)

@Pape
svaka ti na mestu! proucena anamneza, postavljena dijagnoza. postavlje se pitanje terapije - kako leciti nekoga ko nije svestan bolesti? a bolest je rak, u uznapredovaloj fazi. jedino resenje (ako uopste postoji resenje za srpsku veru i njene katastrofalne posledice) je OTVARANJE PREMA SVETU - samo tako srbi mogu da ukapiraju da nisu ni bolji, ni gori od drugih. jedino sto ih cini gorim je bas ta samozaljubljenost i autisticno verovanje u sopstvenu posebnost: samo po sebi, ni to nije srpski ekskluzivitet, ali u kombinaciji sa istorijskim okolnostima, kultom zrtvovanja i hebenim inatom proizvodi mnogo nesrece, i cini da zaista budemo posebno ozloglaseni u ocima sveta - ne bez razloga. a po cemu smo bolji (tacnije, po cemu su drugi gori od nas) moze da se ocekuje u reakcijama na tvoje anti-srpske stavove.
zonky8 zonky8 06:50 11.02.2008

Re: srpska vera

Paganstvo je posle sloma srpske srednjovekovne države dobilo na zamahu. Vreme dolaska Turaka na Balkan je i vreme kada je hrišćanstvo kod Srba bilo u usponu, ali ne stigavši da taj uspon i završi. Da bi Crkva preživela vekove turskog ropstva, morala je da se prilagodi i popusti. Takođe je, neminovno u uslovima nepostojanja srpske države, gubila svoju moć, na uštrb paganstva. (Više: Miodrag Popović, Vidovdan i časni krst). Tako je narod, uporedo sa zvaničnim hrišćanstvom i njegovim dogmama, stvorio poseban kult, koja se mirne duše može nazvati novom varijantom hrišćanstva. Prema Veselinu Čajkanoviću, ta varijanta je produkt komplikovanog procesa u kojem su se tesno spojili religija i psihologija samoodržanja. To je vreme proroka, verovanja u tajanstvane sile koje imaju veze sa svetskom pravdom i verovanja da će te sile pomoći da srpski narod postane slobodan. Istovremeno se, takođe opstanka radi, jasno raspoznavala razlika izmedju te, naše vere, i islama i katolicizma (jer su i katoličke države ugrožavale srpski narod).


...e od pocetka posta sam to hteo da kazem...mada nisam strucnjak za komparativnu religiju...
u nas se razvio taj perverzni agrikulturni hrishcanski paganizam...da se na badnje vece baci slama...jer je u toj poslednjoj oznjenoj vezi pshenice zadrzan duh zita, koji ce roditi iduce godine...ili hlebcici u obliku ovaca i goveda (ili so i 'lebac)...da rodi i to po zakonu homepatske magije(da se isto ponovi)...da ta anima (dusha) koja kao elektromagnetski talasi prozima sve zivo, kao da struji i baca iskre iz badnjaka...jer to 'valja'..i josh stotilne tih tribalnih politeistickih rituala, koji mogu biti i jako surovi...jer primitivni covek je u pocetku zrtvoavao ljude, pa je posle preshao na zivotinje (valjda da umilostivi bogove da ne uzmu njega-da ovlada vremenom zivljenja)...
i ako bismo taj animizam lepo ukrojili u hrishcansku veru koju smo sveze primili i zamenili staroslovenke bogove (german, majka vucica sa sisama preko ledja i td.), to je ipak bilo relativno kratko vreme do dolaska otomanske imperije, da se potpuno inplementira u agragno- nomadska plemena juznih slovena koji su anahrono ziveli svoj mitski svet...pa je to sve postalo kaobajagi jedan bog..., i plodnosti i unishtenja i klimatskih uslova i reinkarnacije...
poznato je da su africka plemena imala dramaticno prihvatanje hrishcanstva, kao sto je bio veliki broj 'opsednutosti djavolom' koje su lecili egzorcizmom...ali zbog izolovanosti i nemashtine i afrika nije odbacila animizam...

tako da se vratimo cajkanovicu... siromashni srpski seljak bezi po planinskim selima od straha od 'turchina', koji uzima harac, koji islamizuje, koji vodi roblje, siluje, sveti se i td...
nije bilo srba po gradovima...osim posle kratkotrajnog karadjordjevog 'osvajanja' beograda, koji smo krvavo platili...jel beshe posle 'secha knezova', gde nam je unishtena elita..
hocu da kazem da nasha evroksenofobija vuce i odatle...za srpskog seljaka je vekovima urbano bilo vezano za neprijateljsko, tamo zive turci...

da ne razvlacim mnogo, tu se javlja i viktimoloshka psihologija...identifikacija zrtve sa agresorom...pa smo i zbog toga tako nesigurno agresivni...kao i svi narodi koji prodjoshe kroz ropstvo (crnci u americi na pr.)

u toj izolaciji na periferiji, pored josh jako inplementiranog paganskog i istocna varijanta hrishcanstva dobija svoje idiosinkreticne varijacije...mit o kosovkoj bitci, kao recimo bagavadgita iz hinduizma..sukob dobra i zla...ili se pevaju mitovi o kraljevicu marku i musi kesadziji, (krishna i shiva, recimo)...ili na pogodno mentalno tkivo neukog naroda se implementiraju mitovi raznih do bozanstva podignutih junaka (cara lazar, vila raviojla,milosh obilic i vuk brankovic i td)...
um prekonceptualnog ,mitskog coveka funkcionishe drugacije od racionalnog...njegovo nesvesno je skupljeno oko likova iz snova (ako i razlikuje san i javu-zivot i smrt, ili kauzalitet zaceca i td.).
i ako podjemo od toga da je covek duhovno bice i da je bog 'psiholoshka realnost', pod predpostavkom da bog ne postoji ,imamo arhetipsku predispoziciju da ga 'nacinimo'...ne da ga transcendiramo, tj. da ga nadjemo u sebi,(svoj bitak), nego da ga projektujemo u mitoloshke likove...shto je covek primitivniji to je vishe sklon da projektuje svoje unutrashnje sile i anksioznosti na spolja...u cilju da nadje 'duhovni mir'...i red...

i samo shto odoshe turci , evo dodje nova religija...komunizam...sebi smo izrodili novoga boga, druga titu...
kako su ga samo srbi obozavali...njihova najveca investicija libida i sigurnosti...veliki autoritet...zamena za bogove...razni rukovodioci i mitologema iz 2ww partizani vs nemci i td...koja je bila zalost kada je nestao...

e sada iz tog opustoshenog ateistickog, urbanizovanog sveta , posle pola veka opet izranja crkava...i to do tada jako anatemisana...dobrica cosic, zvani 'sikirica' je jahao popove, a staljin je rushio crkve...i to je prijalo srpskom seljaku...
on je u svome grubom naturalistickom , fobicnom, potisnutom svetu verovao samo u ono od chega se zivi...zenska deca se nisu ni priznavala (u crnogorskom krshu su se ubijala po rodjenju- 'virdzina')...

i ako ti u toj submisiji i vekovnoj osujecenosti pustish 'duha iz boce' ekzplozija je velika...i razlike izmedju boga i djavola su male...

josh jedan od razloga 'balkanskog krvoprolica' je i to shto su se zapadna slovenska plemena nashla u najvecoj evropskoj civilizaciji i cak se emancipovala, a mi srbi smo regredirali u odnosu na nemanjicku srbiju...
za nas su hrvati uvek bili mnogo fini i izveshgtaceni i 'kulturni' ... to je zazor od urbanog...oni su ziveli po gradovima , a u beogradu recimo, nije bilo srba do pre stotinak-dvesta godina...a turci su ziveli u gradovima i varoshima...

a mi cemo josh dugo da razvlacimo slamu po soliterima i utrojimo nashu pijanu himnu...u 21-vi vek...
zonky8 zonky8 07:55 11.02.2008

Re: srpska vera

kako su ga samo srbi obozavali...njihova najveca investicija libida i sigurnosti...veliki autoritet...zamena za bogove


i tu pochinje taj treci deo klerofashisoidne populisticke sage...i posle tita tito...
miloshevic na gazimestanu nije hteo ni da udje u crkvu...popovi su posle i hilandar kadili kada se pojavio...covek je sto narod kaze bio 'bezboznik'....dijalekticki materijalista...
ali shta je sirotinja raja na njega tek 'nalepila'...
kao shto je nemacki narod na hitlera projektovao onu najcrnju paklenu senku...
da citiram makavejeva...od njega su napravili jednu ruznu krpenu kamilu koja je na sebi imala sve moguce atributte izfrustriranog naroda...i dobrotvor i pravednik i ratnik i zustri ubica...i branitelj crkve i patrizan...i zrtva konspiracije negativnih sila i heroj...
a sada njega nema...a sve je isto...i obozavaoci i njegovi krvnici i izvrshioci i specijalizovani etnicki cistaci...i 'komunisti'...i korporativni lopovi...i nadjoshe josh novog vodju , koga sada svi cekaju sta ce on na kraju da kaze i odluci...
a ideologija mu je ista osim shto je pored epiteta nacionaliste i branitelja srpskog naroda i teritorije u nedostatku ideologije natakao masku mucenika isusa...
zonky8 zonky8 08:32 11.02.2008

Re: srpska vera

postavlje se pitanje terapije - kako leciti nekoga ko nije svestan bolesti?

jedino sto ih cini gorim je bas ta samozaljubljenost i autisticno verovanje u sopstvenu posebnost: samo po sebi, ni to nije srpski ekskluzivitet, ali u kombinaciji sa istorijskim okolnostima, kultom zrtvovanja:

dok je beograd bio beograd...a fesival dokumentarnog filma bio festival dokumentarnog filma...
tamo pocetkom sedamdesetih proshlog veka se pojavio film o obichajima srpskog naroda na kosovu...

u nekom seoskom kamenjaru ide velika kolona...na chelu je jedan pogureni, najsvecanije obuceni starcic...penju se na vrh jednoga brda, a on ostaje dole u podnozju...celo selo je gore...

'ma mnogo je bio prgav i stalno nam je neshto drobio'...'a i ko ce da ga hrani u ovome krshu?'...'nishta ne radi,a i mi smo svi ljuta sirotinja!'...komentiraju ovi gore...

kamenovashe ga...


i hebenim inatom proizvodi mnogo nesrece, i cini da zaista budemo posebno ozloglaseni u ocima sveta - ne bez razloga. a po cemu smo bolji (tacnije, po cemu su drugi gori od nas) moze da se ocekuje u reakcijama na tvoje anti-srpske stavove.

metanoia metanoia 09:28 11.02.2008

Re: srpska vera

@Pape

Odlična obzervacija. Na dobar način si produbio ono o čemu sam pisao.
Zavulon Zavulon 23:31 10.02.2008

Provaljen si !

Metanoja, provaljen si.
previse si pravoslavan (zatucan) za ovaj blog.

jedino te to tvoje prumljenje moze spasti od prevelikog uticaja vl. Nikolaja (a tek Justina - uh, uh) na tvoju gradjansku svest.
poz.
vucko vucko 23:52 10.02.2008

Right Said Fred

previse si pravoslavan (zatucan) za ovaj blog.

Unfuckable Unfuckable 10:57 11.02.2008

Dobro došao

Odličan tekst.
Dilan Dog Dilan Dog 11:02 11.02.2008

metanoia

metanoia metanoia 12:34 11.02.2008

Re: metanoia

Hvala momci na iskrenoj dobrodošlici!
Zavulon Zavulon 22:58 11.02.2008

Protestantsko zaledje

Metanoia,
Potpuno mi je nejasno tvoje koriscenje Nikolaja u kontekstu nekog,
ko treba da posluzi kao potvrda znanja o srpskom kulturnom i verskom identitetu.

Tekst je napisan dobro i dao sam mu preporuku, ali da li mozes da pojasnis,
kako se u to tumacenje srpskog verskog identiteta
uklapa tvoj protestantski identitet, obrazovanje i angazovanje.
Tj. da li na njega konretno msilis kada govoris o
prihvatanju evropskog kulturnog i verskog identiteta?
metanoia metanoia 10:36 12.02.2008

Re: Protestantsko zaledje

Pozdrav Zavulone,

kako se u to tumacenje srpskog verskog identiteta
uklapa tvoj protestantski identitet, obrazovanje i angazovanje.


Zašto si stavio znaj jednakosti između identiteta i verske pripadnosti. Zar Srbin ne ostaje Srbin ako je druge veroispovesti i ne zadržava njegov kulturni i nacionalni identitet?

Tj. da li na njega konretno msilis kada govoris o
prihvatanju evropskog kulturnog i verskog identiteta?


Ne, ni u kom slučaju. Zašto si napisao evropski verski identitet? Ne postoji evropski verski identitet kao takav, takva ideja o nekom verskom globalizmu suprotna je ovome o čemu sam pisao. U tekstu sam hteo da naglasim da neko ko je Pravoslavne veroispovesti ne mora nužno i da bude protiv vrednosti koje nudi Zapadna civilizacija, da posmatra Balkan kao mesto iznad iznad Istoka ili Zapada, ili sam Zapad kroz prizmu dualističkih principa, u kome se sve tekovine civilizacije i kulture posmatraju kao strogo sekularizovane i materijalističke a Istok kao bastion očuvanja hrišćanskih vrednosti i "lux et veritas" zapadnim narodima, jer upravo to vodi kao kolektivnom egocentrizmu i verskom elitizmu. A vladiku Nikolaja i avvu Justina pomenuo sam u kontekstu kontinuiteta ideje slovenofilstva i velikog uticaja kojeg su imali na formiranje današnje kolektivne svesti pravoslavnih vernika.

U pravu si u vezi mog angažovanja i obrazovanja na Teološkom fakultetu u Novom Sadu (od pre nekoliko dana zove se Protestantski teološki fakultet) pa i daljeg obrazovanja koje nastavljam na Protestantkom teološkom fakultetu u Pragu. Međutim, moji teološki stavovi daleko su od onoga što se može nazvati protestanskim verskim identitetom, naprotiv, mnogo su bliži pravoslavnoj teologiji, što će se moći i videti kad bude izdata moja knjiga "Uvod u teološku antropologiju", koja će biti korištena kao udžbenik, to se može videti iz moga članka objavljenog u Teološkom Časopisu br. 7 "Kratak pregled pravoslavne antropologije" . Sa druge strane, tačno je i da sam beskompromisni ekumenista i neko ko želi da afirmiše međuverski dijalog i naglašava potrebu za jedinstvom svih hrišćana.

Btw, jesi li ti isti Zavulon sa verujem.org? Ja sam tamo nikola.k (sada theophilos).
Pape Pape 00:31 12.02.2008

identitet

Suština teksta, kako sam ga ja razumeo, nije u distinkciji između pravoslavlja i katoličanstva (i protestanizma) već u osobenostima srpske vere (koju sam ukratko pokušao da ocrtam u prethodnom komentaru). I mada je očigledno da je nastanak te vere neminovnost određena okolnostima u kojima je srpski narod bio od srednjeg veka, i mada se može braniti teza da je ona bila svrsishodna i korisna u vremenima kada je bila jedan (a možda i glavni) od načina za preživljavanje srpskog nacionalnog bića, pravo je pitanje koliko je ona – ta naša srpska vera, i posledično naš kolektivni mentalitet koristan danas. Ne moramo porediti srpsku veru sa protestantskom, niti mentalitet Srba i Holanđana. (Naravno da se i to može uraditi). Uporedimo kolektivne svetonazore, ili domaće vaspitanje naprimer sa drugim pravoslavnim zemljama. Biće to, nažalost, na našu štetu.
Evo jednostavnog primera, koji će nekom možda izgledati banalan. Nema toga ko u Beogradu nije video sledeću scenu: klinac sa povelikim rancem na leđima ulazi u autobus. I ne pomišlja da ga skine, mlati njime levo-desno, smeta svima. Sad, nije da je to neki besprizornik ili huligan. To je sasvim običan klinac, koji ne zna za bolje, jer nije imao gde da vidi, jer ga nisu naučili. Misao o skidanju ranca da ne bi smetao drugima mu ne ulazi u mentalno polje. Verujte da je takvih malo u Moskvi ili u Atini. Baš kao i u recimo Brižu. Zašto je naš prosečan, običan klinac takav? Porodica, naravno, ali zašto? Mislim da odgovor na to pitanje seže sasvim duboko i da, zaista, ima veze sa onim o čemu se u ovom postu i komentarima na njega pisalo.
Da ne ostavim utisak beznađa: mišljenja sam da je sedimentacija srednjovekovnog mulja ne samo moguća, nego i neminovna. Pravimo na tom putu prečesto korake nazad, ali ako sagledamo koliko je taj mulj dubok i koliko se dugo uzdizao, moramo da budemo i malo popustljivi prema očekivanjima. Izlečenje nije blizu (lično mišljenje), ali je neminovno, i neće značiti – naravno – gubitak nacionalnog identiteta.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana