Ljubav| Reč i slika

ključ.no

jasnaz RSS / 10.02.2008. u 23:13

 

koliko puta ste , slušajući , gledajući , možda i osetili – u prolazu :

vole se , ali nisu . ?

bili besni & tužni : kako to ? zar nije da :

Ljubav pobeđuje .

sve . ? 

___________________________________

 

 angeloneedgarforest.jpg 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

pitan¿e

 

Zaboravio je broj. A kuće su bile iste. I jesen. Nije bilo cveća na prozorima. 

            I prolazili su dani bez osmeha.

            I prolazili su dani bez osmeha.

            Kao da se nešto pokvarilo.

            Pokušao je da piše pesme, ako ste na to mislili, da, pokušao je, ali je kod druge, mada ni prvu nije završio, odlučio da uđe u tugu i ostane u njoj neko vreme. Možda onoliko koliko je bilo potrebno. Možda će je uspeti, kada sve prođe. Od tragova.

            Putovao je. Bilo je predela sa drugačijim slikama. Nepoznato ga je udaljavalo od dana koje je želeo da zaboravi i sebe kojeg je želeo da zavoli. Olakšanje. Sa noćima bez snova. I Pitanje.

Koje mu je poklonila veče pred odlazak:

začuđenost. Možda stid. Temperatura:

sadržaj njegovog sećanja.

Uništio ga je isto veče. Da nije, možda ne bi bilo tako sigurno među ostalim pitanjima...

        A ona je samo otišla.

Mislite da je nepravedno napisati ovako, bez pokrića lako? Recimo. Da ste u pravu.

        A ona...

Raspitivao sam se, kod poznatih u tom kraju, i,

tri meseca pošto je otputovao, pokušao sam da dobijem priču. O njoj. Ali nju, za ta tri meseca, niko nije video. Znalo se da je tu. Samo to. Dovoljno. Da. Priznajem, tada mi nije bilo. A jeste. Sasvim.

        I ona je otišla, u svoju.

Dovoljno. Nisam više tragao. Kasnije sam saznao da je pisala petparačke romane, pod pseudonimom. I da je tek druge godine izašla. Među svet.

Od njega sam dobio razglednicu sa pustinjskim predelom, a nedavno – paket.

          Odseo sam u jednom motelu uz granicu, i odjednom me je, prvi put posle toliko svratišta, uhvatio strah da ću nešto izgubiti. Ovo je ključ od kuće. I par fotografija. I ovaj stakleni držač za papir. Molim te. Mislim da ću poželeti da sve to ponovo vidim.  

           Voleo sam osećaj zadovoljstva zbog osećaja poverenja koje su drugi imali u mene. Ključ sam stavio u džep i poneo na stanicu, a ostalo ga je čekalo. U paketu. Da li da mu kažem da nije tu. Odmah, uz prvo piće, već na stanici. Ili da ostavim da stigne kad bude trebalo. Ne može: te informacije ne stižu,

moram iz poverenja. Pitao sam ga kako je putovao (Svakako, a do ovde dosta sporo...), odvezao do kuće (To su one u nizu, četiri bloka od nas, sećaš se?), i obećao da ću sutra popodne biti tu, za njega. Nadao sam se. Nije mi bilo prvi put da saopštavam, i ni ovoga ne bi bilo ovako teško, da u paketu nisu bile te fotografije.

            Njih dvoje su umeli da se smeju tako da dan izgubi vreme. Da oni koji nisu dobro zažmure, ili odu – bez komentara, ili odluče: da menjaju. Podsetile su me šta smo izgubili. I do današnjih dana,

             ovih u kojima mnogo pišem, i mnogo se vraćam,

ne ide mi od ruke priča o pitanju. Nisam smeo da ga pitam... 

             ...uništeno je pre nego što je moglo da postane materijal.

Koliko je moglo da je važno. Iza čega više ništa nije moglo?

Dovoljno.

Čak ni da se napiše. Pretpostavljanje ne vredi. 

             Pustinja. Za mene je bila simbol nepresušnog. Za nju – praznog. Kada je odlučila da krene na put, ja sam se vratio. 

___________________________

 Batternay_Nora_untitled_02.jpg 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Šta ti meni Nije moguće?!

Moguće je.

Zajedno su.

Previše suza? Slažem se.

Ali gotovih odgovora nema.

. a ka mo li pitanja .

                                            



Komentari (27)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

bravar bravar 23:22 10.02.2008

bez naslova

Jelica Greganović Jelica Greganović 23:32 10.02.2008

bez naslova

ivana23 ivana23 00:09 11.02.2008

Re: bez naslova

margos margos 00:17 11.02.2008

Jasnaz,

Uvek me razneži jutjubić, mali, maleni, kao čarobna kutijica iz koje s uzbuđenjem isčekujem da vidim šta će iskočiti, šta si nam to poslala :)
MilutinM MilutinM 00:54 11.02.2008

Reče jedan čovek

Još uvek nema dana da ne pomislim na nju.

Samo što sada moram da se napijem da bih me to sećanje vratilo u patnju.

A, opet, kada se napijem mislim samo na nju.

mikimedic mikimedic 02:00 11.02.2008

Re: Reče jedan čovek

predivno receno....

pozdrav jasni, pozdrav m.

p.s. javni mi za hochu kad stignes... nazad sam 24.
skener skener 03:39 11.02.2008

Re: Reče jedan čovek

" ... moje srce bice tebi verno,
volece te uvek, ludo, neizmerno ..."


sirano de berzerak
Dragan Vujanović Dragan Vujanović 00:55 11.02.2008

Iluzionistički koitus..!!




Vanja Montenegro Ljujic Vanja Montenegro Ljujic 02:06 11.02.2008

CHILLING OUT

MightyNora MightyNora 02:57 11.02.2008

pa....

AlexDunja AlexDunja 09:02 11.02.2008

vito nikolic

БУЂЕЊЕ

Добројутро, јутро снено,
добројутро, небо плаво.
Хвала ти за љубав, жено,
хвала ти за лежај, траво
Черевићан Черевићан 10:23 11.02.2008

успаничен

да л' птицу да чекам
да ти косе закитим
или боље . . . луком дугиним
да ти обавијем струк

па да опет страхујем
да ће ветар јутро однети
са тобом у себи
а уснулом мени остати муук
jasnaz jasnaz 10:45 11.02.2008

ot.ključ.ano



: lepo nam je :

sa vama ,
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 12:07 12.02.2008

Re: ot.ključ.ano

najčešće je ključ
no
to shvatiti:
ot.ključ.ano
zanaa zanaa 11:56 11.02.2008

M



& WEW
mariopan mariopan 17:37 11.02.2008

Re: M

Samo preporucila sve komentare i temu , naterali ste mi suze na oci Hvala.
fixer fixer 17:37 12.02.2008

sija zvezda 6okraaaka:.

jednom, davno:
navukoše me na noćni klub "tunnel":
bejah mali, još uvek sam bacao fotografije svojih bivših..
mnogo toga čudnog je bilo tamo:
rutavi bar sa zidovima prekrivenim sivom dlakom
manekenice u opremi za ronjenje
bila nina hagen sa ekipom
stalak s pićem oko pisoara..
ali:
najviše su me zapanjile optičke orgije
strobe light:
u potpunom mraku za delić sekunde
blesne oslepljujuća lampa:
sa svakim bleskom slika se menja
ali se nikakvo kretanje u sali ne dešava
ono je od nas sakriveno periodima tame..
stvara se uzbudljiv utisak:
uobičajeni sliveni svet
raspada se na fragmente
kao na filmskoj traci izvađenoj iz projektora
treptava svetlost čini igrače nepokretnim
pridajući im izržajnost voštanih figura..
živo se pretvara u neživo: skamenjene grimase, patrljci gestova..

mnogo kasnije eto ti strob light-a u mom malom životu:
ometajući tuđe zablude i protok loše podsvesti
zaustavljam, po potrebi - trenutak!!
ne samo zato što je, možda, divan - nego i zato što je:



j e d i n i

jasnaz jasnaz 20:47 12.02.2008

trenut.no



Pisala sam ti:
ovde je hladno i dišem punim plućima.

Pisala sam ti kako pravim kolač od voća.

Pisala sam ti da sam sama, i da mi je dobro.
Da noći, leti, mirišu na salvete sa našeg venčanja i da sam dugo tražila plavu sijalicu kakvu smo stavljali na terasu da zavaramo komarce. Nisi verovao da to nisam našla.

Pisala sam ti i o tome kako je vetar podigao zavesu i srušio teglu u kojoj sam donela parče dvorišta. Nije se razbila.
I da su ovde vetrovi blagi. Odavno mi nos nije bio crven.

Pisala sam ti da sam zavolela mleko: upao mi je keks koji smo jeli u Veneciji: i kada sam probala shvatila sam šta sam propuštala. Sve ovo vreme.

A ti?

zanaa zanaa 14:44 13.02.2008

noi



Signorela da li biste hteli
u jedna cosmo pasarela?

signor nije hteo da bude oN
e sad ne znam zasto
mozda zbog njegovog klarineta?

Kazezoze Kazezoze 14:17 15.02.2008

(*-*)>))))



Raznezhi me jedan pogled zhene,
I shum suknje njene,
Brige za mene,
Kao da mi kroz kosu,
Jugo svira,
Dok me svetim,
Pogledom dira.
Ona je kao majka,
Ona ima karmu,
Dok mi za praznike,
Pravi sarmu.
Kao shto je,
Za psa kost,
Ona kao lek,
Ona je oprost.
I tada se ja, blesan,
Osjecam tako,
Pokajnichki greshan.
I zato, upamti skote,
I ti si nekako svet,
Pored te chistote.



zanaa zanaa 16:30 15.02.2008

Prorok


...Kad vas ljubav pozove, pođite za njom, Premda su staze njene tegobne i strme. A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se, Premda vas mač, skriven među perima njenim, može povrediti. A kad vam progovori, verujte joj, Premda vam glas njen može unistiti snove, k'o što severac opustoši vrt. Jer, baš kao sto vas krunise, ljubav će vas i razapeti. Isto kao što vas podstiče da rastete, isto tako će vas i okresati. Kao sto se uspinje do visina vaših i miluje vam grančice najtananije što trepere na suncu, Tako će se spustiti i do vašeg korenja i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju. Poput snoplja pšeničnog, sakupiće vas u naručje svoje. Omlatiće vas, da bi vas ogolila. Prosejaće vas, da bi vas otrebila od kukolja. Samleće vas, do beline. Umesiće vas, dok ne postanete gipki; A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri, tako da postanete sveti hleb za svetu Božiju svetkovinu.

Dzubran
zanaa zanaa 16:58 15.02.2008

Vreme





Doslo je vreme da pocnem da se molim, da ostanemo normalni, jer ni ne znam sta je uzrok ovog puta. Srecno
jasnaz jasnaz 18:22 15.02.2008

razneži me 1 pogled

čoveka , i podseti :

USPAVANKA

Kada izgubim te ja,
da li ćeš bez mene moći
da spiš: bez lipe što u noći
šumori vrh tvoga sna?

Bez mojih reči što se roje,
gotovo kao trepavice,
na tvoje grudi, na tvoje lice,
i na celo telo tvoje?

Bez mene, da te najzad tu
ostavim s tobom sasvim samu,
k`o vrt kroz čiju struji tamu
miris plodova koji zru?


R.M.R.
zanaa zanaa 19:17 15.02.2008

?


Dobro osmisljeno, kao i uvek, odlicna dramatizacija. Jedni pljuju, drugi psuju, treci hvale per vou. Ne razumem samo gde je tu izazov? I nije neki problem manijaciti mene koja kasnim 8 godina u odnosu na druge, posebno ako to radis ti. Ali ja to znam, tako da ponavljati mi da sam za specijalnu nastavu, kako da ti kazem, mene to ne pogadja, pa i neka je odbrambeni mehanizam. Imam dovoljno godina da sam svesna sebe, pa cak i da sam mentalno na nivou osobe od 10 godina, opet morala bih da razmisljam da imam 20 vise, znaci da sa mnom nesto nije u redu, svakako bih morala da dodjem makar do tog zakljucka, uz tezak napor. Opasan si i surov, ne mogu vise da te pratim. Da bih se zastitila od tvojih negativnih uticaja, a jaki su, bravo majstore, blog uopste vise necu da citam. Princip je isti: i- ili- i- ili... Ako pise nesto lepo, to vrlo verovatno moze da bude samo uvod u nesto odvratno itd. Da ponovim, ni ne znam sta sam juce uradila. Zao mi je, ne znam, ne secam se.
jasnaz jasnaz 23:10 15.02.2008

Re: ?

cep-lep , cep-lep , cep-lep : ovde

dovoljno ( i za 1 previše ) ,

jer : paziti da se kreativnost ne koristi u POGREŠNE svrhe .
jasnaz jasnaz 17:35 16.02.2008

razneži me 1 pogled



na njih :


račun.ica

Sad barem znaš zbog čega sam tužna.
Nećemo.
Ali nam je lakše.
Možemo da napišemo scenario. Ili romanče u 2 ruke. Biću ja u njemu i srećna. Kao što i jesam. I. Eto. To možemo: da pišemo: kako nas je ljubav zatekla.
I ko je šta.

Imali smo:
- mali prostor 1,
- mali krevet,
- mali sto, i 2 stolice,
- veliki prozor, i 2 manja,
- omiljena jela, i nekoliko ovo nam je naj,
- par prijatnih mesta za priču, i
- puno onih koje smo želeli,
- miris tvog temena koji postoji samo u mom nosu,
- ukus moje radosti dok me gledaš,
- ritual buđenja,
- ritual svađanja,
- ritual mirenja,
- ritual uspavljivanja,
- ritual ljubljenja,
- ritual odlaženja i
- čekanja.

Kao voda ostavljena u posudi koja ne može da se izvrne, razbije, otvori: kao u posudi iz koje ne može.

Odlazio si uvek kada ne treba – sva pitanja koja sam morala da ti postavim odmah ostajala su po kući i krevetu i čašama, virila iz supe i ekrana, iskakala iz knjige i telefona, iz usta ljudi sa kojima sam pokušavala da delim vreme

koje ne prolazi.

I vraćao Da, večeras. A sad da vidimo: zašto me ne voliš?
– Ja tebe?
– Ti mene?
– Ti mene ne voliš!
– Ja tebe?!

E: Ko deca.
Smo se voleli. I ko starci se pitali: dokle.

Plakao? Ti? Sinoć? Zbog toga? Ma daj!! To si sad izmislio. To ne postoji. To nije istina.

Ništa ne znaš:

Imali smo
– tebe i mene.
Zbog tvoje gluposti sam plakao.
Vreme nam trošiš.
I sreću.
Probudi se.
Ništa ne znaš.
Zbog toga sam plakao.
Nemamo ništa drugo: pa šta!
Zbog toga sam plakao. Da ne čuješ i ne vidiš šta sve još nemamo. Mi koji bismo trebali da imamo sve. Ali nemamo. Imamo
– tebe i mene. I to je sve.

Ja? Ne. Nije ta bila moja.
Bila sam tužna zbog tvojih odlazaka u ništa: kao u nabavku svega toga.
Zbog vremena koje je prolazilo.

Zbog toga što nam je ostalo taman toliko da iz zagrljaja
ne izlazimo.





stevica pilanić stevica pilanić 16:50 21.02.2008

maslacak

ko proguta padobrance,
moze da umre

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana