Biz| Ekonomija

Blog 2 - Kriza i Kit-Kat

UKinSerbia RSS / 05.02.2013. u 11:59

Još jednom hvala svima koji su pročitali, a posebno onima koji su učestvovali u diskusiji na mom prvom tekstu u ovoj seriji ekonomskih blogova. Kao što sam obećao ovaj tekst će biti posvećen međunarodnoj trgovini i investicijama. Ta tema mi je posebno zanimljiva jer sam između ostalog i šef Trgovinskog odeljenja ovde u Ambasadi.

Mislim da ne možemo nastaviti da poboljšavamo životni standard ljudi ukoliko kompanije nisu u mogućnosti da ulažu, angažuju, proizvode i trguju slobodno. Međunarodna trgovina predstavlja glavni kanal razvoja u dosadašnjoj istoriji, a posebno tokom poslednjih sedamdeset godina globalizacije. To je bio i ključ u naporima za suzbijanje siromaštva. Kada su u pitanju i Srbija i Velika Britanija, rast ekonomije i jedne i druge zemlje zavisi od stranih investicija i rasta izvoza. Međutim, zbog krize trgovina se značajno umanjila - kao i tokom Velike depresije 1930-ih godina. Postavlja se pitanje kako možemo da osiguramo da putevi trgovine ostanu otvoreni i da što veći broj ljudi u svetu ima pristup kanalima slobodne i fer međunarodne trgovine?

Postoji mnogo faktora koji imaju uticaj na to - uklanjanje barijera, obezbeđivanje trgovinskih puteva od napada pirata i delovanja ekstremnih klimatskih promena, iskorenjivanje korupcije, zaštita intelektualne svojine, jačanje kreditnog tržišta i fizičke infrastrukture, produbljivanje jedinstvenog tržišta Evropske unije... Svi ovi elementi mogu imati pozitivan uticaj na slobodnu razmenu dobara, usluga, kapitala, tehnologija i ideja.

kitkat.jpg?w=640

Jedan od zanimljivih primera sa Konferencije u Forin ofisu tiče se 'KitKat', omiljene čokoladice Britanaca. Svake sekunde, svakoga dana 418 KitKat 'prstića' bude konzumirano. Više od milijardu komada bude proizvedeno u Britaniji svake godine. Međutim, sastojci neophodni za proizvodnju potiču iz deset različitih zemalja, na šest različitih kontinenata! Samim tim, i najmanji problem u međunarodnoj trgovini može da utiče na proizvodnju i tako pokvari uživanje u vremenu za čaj. A pošto sam diplomata trebalo bi da 'se smatram braniocem britanske svetinje - pauze za kafu/čaj'.

Trgovinske tarife su, u principu, loše po potrošače, i svakako suprotne naporima da se iskoreni siromaštvo. Nažalost, mogu biti od koristi korumpiranim političarima i pripadnicima organizovanog kriminala, koji ta pravila mogu da zloupotrebe zbog lične koristi. Zbog toga se Velika Britanija uvek zalaže za slobodnu trgovinu. Ipak tarife mogu nekada, kada su u pitanju biznis i poreski prihodi, biti i korisne. Kolege koje rade u zemljama u usponu, kao i iz jedan kolega koji radi u našoj delegaciji pri Svetskoj trgovinskoj organizaciji u Ženevi, su sa nama podelili argumente koje su te zemlje koristile u odbranu barijera.

2011.6.15-%20NY%20Port.jpg

Da li je, na primer, prihvatljivo da neka zemlja privremeno zaštiti neku svoju industriju u povoju od međunarodne konkurencije, da bi omogućili njen rast? Da li je bilo OK podići tarife na poljoprivredne proizvode iz drugih zemalja (poput EU) zato što je tamo proizvodnja subvencionisana? Da li bi trebalo da blokiramo proizvode iz zemalja koje ne poštuju međunarodne standarde, poput prava radnika, propise o zaštiti životne okoline ili zakone o zaštiti intelektualne svojine? A šta je sa zemljama koje manipulišu kursnom listom svoje valute da bi smanjile cenu svog izvoza?

Tokom Konferencije iznet je stav da može postojati opravdanje za postojanje međunarodnih trgovinskih barijera, ali samo onda kada postoji jasno ekonomsko opravdanje za to, kada ne ugrožavaju najsiromašnije potrošače i samo ako su privremene. Veoma je teško naći argumente protiv činjenice da su zemlje JI Azije nekih 20-30 godina štitile svoju tehnološku industriju da bi sada bile među najkompetitivnijim i najinovativnijim zemljama sveta. Velika Britanija je, već kao što verovatno znate, uradila isto sa svojom tekstilnom industrijom tokom kolonijalnog perioda - iako često iz pogrešnih razloga. Ipak kada političari štite određenu industriju ili kompaniju naša obaveza je da detaljno ispitamo njihovu motivaciju za to. Da li su razlozi zaista ekonomski ili vlasnik te kompanije ima dobre političke veze? Ili sindikati prete štrajkom? Da li će ta industrija biti kompetitivna i na duže staze ili je neminovan pad? Sada je važno i napomenuti da, po definiciji, trgovinske barijere uvek podižu cene potrošačima.

Naspram trgovine su investicije. Sve zemlje - uključujući i Srbiju i Veliku Britaniju - će u narednom periodu zavisiti od stranih investicija ako žele ekonomski rast i smanjenje nezaposlenosti . Zato moramo osigurati da svet bude otvoren za prekogranične poslovne poduhvate. Privlačenje investitora je posao svih britanskih diplomata u velikim zemljama. Zbog toga smo širom sveta i pokrenuli marketinšku kampanju „GREAT Britain". Britanski ministri i drugi zvaničnici se, kada putuju van zemlje, uvek sastaju sa poslovnim ljudima, stranim bankama, privatnim investitorima i menadžerima nezavisnih investicionih fondova da bi razgovarali o mogućnostima saradnje. Svi, od ministara, ambasadora, ekonomskih savetnika, preko Privredna komora Britanije, preduzetnika, do banaka, pravnika, računovođa i vazduhoplovnih i logističkih kompanija rade zajedno, kao jedan tim, da bi privukli najbolje investitore u našu zemlju. Imamo sajtove, baze podataka, različite analize, medijsko oglašavanje i „poslovne ambasadore" volontere na raspolaganju. Čak je i kraljevska porodica uključena. UKTI (UK Trade & Investment) je proglašena najboljom agencijom u svetu u 2010. Godini. Ipak, uopšte nisam bio iznenađen kada su nam na Konferenciji rekli da svi moramo još više da uradimo!

mini-united-kingdom-728x484.jpg

Ne znam da li će međunardona trgovina i investicije postati slobodnije ili ćemo ih još više ograničiti. Većina zemalja podržava slobodnu trgovinu. Ipak, dovoljno je da samo jedna od velikih zemalja donese lošu odluku i da druga odreaguje na to i protekcionistički rat počinje. Neke države, poput Srbije i Velike Britanije podržavaju dolazak stranih investitora, dok su neke države sumnjičave. I dok se globalni napori na iskorenjivanju korupcije pojačavaju, istovremeno, načini rada korumpiranih zvaničnika postaju sve sofisticiraniji. Trgovinske tarife padaju, ali ne-tarifne barijere, poput tehničkih specifikacija, dozvola i drugih ograničenja postaju sve kompleksnije.

Šta vi mislite, u kom smeru će se razvijati međunarodna trgovina i investicije, i šta će to značiti za Srbiju? Šta vi mislite kako bi Srbija mogla da privuče visoko-kvalitetne investitore? Šta svetski lideri mogu da učine da osiguraju porast međunarodne trgovine i investicija na dobrobit svih?

Alex Brooks
drugi sekretar



Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

niccolo niccolo 12:13 05.02.2013

Ako poredimo GB i SRB

Šta vi mislite kako bi Srbija mogla da privuče visoko-kvalitetne investitore?

onda bih ja rekao da Srbija treba da uozbilji svoj administrativni i sudski sistem. U međ. poslovanju se često bira englesko pravo i engleski sudovi/arbitraže ne zato što ste vi izmislili ne znam šta epohalno u oblasti prava, nego zato što ste stvorili sistem koji relativno brzo i konzistentno odlučuje u sporovima. Što u Srbiji nije slučaj. Kada na to dodamo i raznorazne gluposti u primeni prava koje dolaze od strane ministarstava i drugih administrativnih organa, to je jedna od najozbiljnijih odvraćajućih okolnosti za visoko-kvalitetne investitore (da u ovom trenutku zanemarimo šta ko od nas podrazumeva pod "visoko-kvalitetnim investitorima" i pretpostavimo da svi podrazumevamo isto).
noboole noboole 12:17 05.02.2013

.

uz caj .. domatje scones
princi princi 12:23 05.02.2013

Jedan od načina

Šta vi mislite kako bi Srbija mogla da privuče visoko-kvalitetne investitore?

su i tekući napori srpskog premijera, :).

Bez zezanja, u modernom svetu globalnih narko-dilera, arapskih, ruskih i dalekoistočnih autokratskih manijaka i hedge fondova, Goldman Sachsova, HSBC-jeva, koji svima njima obezbeđuju neophodnu infrastrukturu, globalnih korporacija koje su, u trci za profitom i porastom vrednosti svojih akcija na berzi, u stanju da unište sve norme poštovanja ljudskih prava, očuvanja prirodne sredine i sl sve je teže definisati šta je to visoko-kvalitetni investitor.

Nego, znaš šta mi nešto drugo nije jasno: kad se Britanija tako bori za otvorena tržišta i slobodnu trgovinu, zašto postoji tako jak anti-EU trend u UK? Zar ne bi za Britaniju bilo bolje da ostane u okviru EU a da širom svoje obale prema Evropi otvori container ports koje bi Kinezi napunili svojom robom?
niccolo niccolo 12:36 05.02.2013

Re: Jedan od načina

sl sve je teže definisati šta je to visoko-kvalitetni investitor.

he, he...pazi kad sam očekivao da postaviš ovo pitanje, pa sam zato u svom komentaru dodao ono u zagradi
princi princi 13:05 05.02.2013

Re: Jedan od načina

Pa, ne, pazi, stvarno nije jasno zašto se kod nas diže tolika graja oko ovog Šarića ili Miše Banane. Ljudi zaradili pare na međunarodnom tržištu i ulažu u svoju zemlju. I? U čemu je problem? Ako ih nije pohvatala DEA ili FBI, što bi sad Srbija i njeni poreski obveznici morali oko toga da se batrgaju? Da li se u Londonu ili New Yorku ikada upitaju kako su pare napravili Abramovič, Berezovski ili Deripaska, tj da li im neko odbija pare? Da li neko neće da im proda kuću u Čelsiju ili na Menhetnu, ili fudbalski klub? Ili, slično, ovim arapskim šeicima ili kineskim aparatčicima? Da li je advokatska kancelarija Cherrie Blair odbila pare albanskih narko-bosova kojima je plaćena odbrana Haradinaja u Hagu? Šta treba raditi? Da li treba biti moralan i ostaviti ljude bez posla ili "pragmatičan" i omogućiti da se kapital, praktično, propere i zavrti, da zaposli neke ljude, pokrene investicione cikluse, poveća cenu nekretnina... Mislim, to su neke dileme.
niccolo niccolo 13:11 05.02.2013

Re: Jedan od načina

Slažem se potpuno.
jinks jinks 12:57 05.02.2013

...

Šta vi mislite, u kom smeru će se razvijati međunarodna trgovina i investicije, i šta će to značiti za Srbiju?

Za svaku je zemlju verovatno dobro da pokuša da izbegne poziciju u kojoj bi bila izvoznik sirovina, niskotehnoloških poluproizvoda, i radne snage, a uvoznik srednje i visokotehnoloških finalnih proizvoda.

Sad verovatno na to koliko neka zemlja može u tome da uspe utiče i koliko su druge zemlje (odnosno njihovi investitori i političari) spremni da je vide i u toj ulozi.

Koliko je, UK spremna da (kroz investicije i otvaranje trzista za uvoz u oblasti finalnih proizvoda) doprinese da, na primer, Srbija u tome uspe.
hajkula1 hajkula1 13:14 05.02.2013

Inventivno, prakticno


Jedan od zanimljivih primera sa Konferencije u Forin ofisu tiče se 'KitKat', omiljene čokoladice Britanaca. Svake sekunde, svakoga dana 418 KitKat 'prstića' bude konzumirano. Više od milijardu komada bude proizvedeno u Britaniji svake godine. Međutim, sastojci neophodni za proizvodnju potiču iz deset različitih zemalja, na šest različitih kontinenata! Samim tim, i najmanji problem u međunarodnoj trgovini može da utiče na proizvodnju i tako pokvari uživanje u vremenu za čaj. A pošto sam diplomata trebalo bi da 'se smatram braniocem britanske svetinje - pauze za kafu/čaj'.


Mi iz ovog regiona bi trebalo da pozdravimo takav problem u medjunarodnoj trgovini koji poremeti proizvodnju KitKat jer su na primer Bambi proizvodi bolji a nasi.




Jelica Greganović Jelica Greganović 13:21 05.02.2013

Možda bi

pomoglo poštovanje EU načela slobodne razmene ne samo robe, već i kapitala i ljudi.
Kao i to da veliki prestanu da budu jednakiji među jednakima.
princi princi 13:31 05.02.2013

Re: Možda bi

Jelica Greganović
pomoglo poštovanje EU načela slobodne razmene ne samo robe, već i kapitala i ljudi.
Kao i to da veliki prestanu da budu jednakiji među jednakima.

To je u UK, pogotovu sloboda kretanja ljudi unutar EU, trenutno vrlo contentious issue. Alex je naš drugar i ne bih da ga navlačimo na tanak led diskusijom tih stvari.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:11 05.02.2013

Re: Možda bi

Pa, onda ništa...mada je teško smisaono pričati o dvosmernoj fer trgovini bez priče o fer dvosmernom protoku ljudi i kapitala. A sve troje je najvažnije načelo EU i trebalo bi da se međusobno uslovljava i ne odvaja. Jer onda nije fer.
Covek u belom Covek u belom 14:21 05.02.2013

Matematika

418 stanglica u sekundi znaci nekih 13 milijardi stanglica godisnje.
E sad ti kazes preko milijarde komada se proizvede. Stanglice ocigledno nisu u pitanju, ako su u pitanju cokoladice, jedna cokoladica sadrzi 4 stanglice obicno, znaci opet ne valja matematika.
Deluje da je po sredi ona cuvena "90% statistike na internetu je cista izmisljotina" .
vladaxy vladaxy 15:50 05.02.2013

argument protiv

Veoma je teško naći argumente protiv činjenice da su zemlje JI Azije nekih 20-30 godina štitile svoju tehnološku industriju da bi sada bile među najkompetitivnijim i najinovativnijim zemljama sveta.

Srbija štiti svoju industriju:

Južna Koreja štiti svoju industriju:

Srbija i dalje štiti svoju industriju:

Južna Koreja ne štiti:


A da ne spominjem Novi Zeland i njihovu poljoprivredu...





dr.wagner dr.wagner 16:19 05.02.2013

Investicije i izvoz ... za početnike

...dan

-Vaši tekstovi , kao i tekstovi ostalih zagovornika "slobodnog tržišta" su poput
kompliciranog razlomka , ali kada ga "skratite" ostane samo potreba za ukidanjem
ograničenja pristupu "našem" tržištu ... npr. u poljoprivrednim proizvodima ...

-No ako uvedemo ravnopravnost u trgovini (ukinemo carine ili takse na uvoz),
onda imamo neravnopravnost u proizvodnji , ali Vas to ne zanima ... , jer
ravnopravnost na tržištu se može postići i ako ukinete subvencije svojim prizvođačima ...
-Naravno , cijene poljoprivrednih proizvoda bi trebale porasti , ali se to neće
dogoditi jer ćete ukinuti poreze u trgovini ... iz koji sada subvencionirate te
iste prizvođače ...

-A investicije ...
... to je jedan otužni izraz , koji je izgubio svoje prvobitno značenje , a danas
se uglavnom koristi kao mantra političara u vezi sa radnim mjestima ...
-Jasno je zašto bih ja investirao u RH ili RS , samo su dva razloga ... prvi je da
osvojim dio tržišta tako da kupim (privatiziram) tvornicu koja ima udio u lokalnom
tržištu ili drugi ... zbog jeftine radne snage ... (a to je značajno i kod prvog)
-I ovdje dolazimo do gorke spoznaje ... Pero i Đuro će imati posao samo do tada
dok će raditi za 10-20% prihoda iz zemlje investitiora (GB naprimjer) ...
... onog trenutka kada i oni požele bar pola "zapadnog" standarda ostati će i bez
tog posla , jer ode naš "investitor" u Etijopiju

-Dobrobit građana neke zemlje sigurno nije u tim i takvim investicijama
ili u slobodnom tržištu po modelu jednih , jer neki pozitivni trendovi koji se
javljau ... na drugoj strani multipliciraju probleme i dovode do još većeg
raslojavanja , a to i vidimo ....

... ili ne vidimo ???


Wagner

oskar-z-wild oskar-z-wild 16:59 05.02.2013

Strategic human resource planning

Država je obavezna da školuje dete (čoveka), to je opšte prihvaćena postavka.

Taj čovek kad odraste može da ode iz države koja ga je školovala, fenomen koji se zove "odliv mozgova". (Najveći srpski izvoz).

Od poreza koji plaća taj čovek u svojoj novoj državi, nova država bi morala da plati državi koja ga je školovala,

(Ukoliko čovek pobegne iz jedne države tražeći azil, onda matična država ne treba da primi novčanu nadoknadu.)

'''''''''''''''''''''''''''''''''''

Samo primenjujući Oskarov zakon možemo uspostaviti "fair play" na globalnom nivou. Kako sada stoji stvar, države poput Britanije, Nemačke, Francuske, SAD i druge, zapošljavaju emigrante koje je školovala druga, obično mnogo siromašnija, država. Ovo jeste jedna vrsta parazitiranja i eksploatacije.

Ako je i ovo tabu tema za vas, onda jebi ga.
vladaxy vladaxy 18:20 05.02.2013

Re: Strategic human resource planning

Država je obavezna da školuje dete (čoveka), to je opšte prihvaćena postavka. Taj čovek kad odraste može da ode iz države koja ga je školovala, fenomen koji se zove "odliv mozgova". (Najveći srpski izvoz).

Država je uzela pare roditeljima i prisilila ih da daju dete u državnu školu! Tako da dete ne da nema nikakvu obavezu prema "državi", nego treba da ide koliko ga noge nose tamo gde će mu biti bolje.

A inače, to se rešava jednostavno, svako plaća sebi (ili svom detetu) školovanje. Ko ne može, neka digne kredit.
oskar-z-wild oskar-z-wild 10:58 06.02.2013

Re: Strategic human resource planning

Država je uzela pare roditeljima i prisilila ih da daju dete u državnu školu! Tako da dete ne da nema nikakvu obavezu prema "državi", nego treba da ide koliko ga noge nose tamo gde će mu biti bolje.

A inače, to se rešava jednostavno, svako plaća sebi (ili svom detetu) školovanje. Ko ne može, neka digne kredit.


Dete nema obavezu. Ali država koja zarađuje njegov porez bi mogla da deo tog poreza da državi koja ga je školovala.
satinelle satinelle 19:22 05.02.2013

GB vs SRB

Ja bih bas volela da cujem objasnjenje ovakve generalizacije. Tesko je i pomisliti da mozete uporedjivati dve potpuno razlicite ekonomije na ovakav nacin. Srbija je u cilju dugo ocekivanog dogadjaja da udje u Uniju evropskih naroda stvorila od svoje ionako jadne ekonomije i neproduktivnosti, izuzetno tesku poziciju za dalji napredak, bez uslovljavanja.

Tacno je da Srbija nema para da subvencionise privredu, tacno je i to da subvencionisanje pomaze konkurentnosti proizvoda te iste privrede, pa se siromasno stanovnistvo Srbija bez carinskih barijera moze nahraniti jeftinije, za uslugu dobijanja i osvajanja srpskog trzista, a jasno je koliko je trziste danas u hiperprodukciji najbitniji cilj svakog privrednog subjekta. I to ne bi bilo nista strasno, cak stavise bilo bi i pozeljno, u slucaju da Srbija ima zdravu privredu koja moze biti konkurentna i koja moze da se izbori za mesto pod svojim suncem, da bi joj u takvom poslovnom konkurentom ambijentu bio omogucen opstanak. Trenutno, Srbija mora da brani svoj interes. Srbija treba da bude slobodno trziste i potpuno otvorena za ono za sta nema prirodni i finansijski potencijal. A pogledajte ovako. U Srbiji imate par desetina domacih malih vinarija u razvoju koje proizvode srpsko vino. Ne ulazeci u kvalitet proizvoda, Srbija oslobadja svoje trziste i guta svoj output, ne dozvoljavajuci sebi dalji razvoj, jer krupan kapital guta mali kapital i to je svima jasno (bez obzira na kvalitet, mi imamo takvo siromastvo da kad uvezete niskokvalitetni subvencionisani rinfuz od 5 lit, to je prava sreca za one sa plitkim dzepom, ali prava katastrofa za ljude koji ovde pokusavaju da ocuvaju svoju proizvodnju, jer kod nas nema subvencija). Bilo bi lepo da se to na pozitivan nacin odrazi na kvalitet domaceg proizvoda, ali ce pre biti da ce se trziste svesti na par njih najistrajnijih ili ljudi kojima je to hobi. A da pritom, necete naci nijedno srpsko vino u npr. Hrvatskoj, jer je nemoguc plasman.

Korupcija je nas veliki problem. GB-u svaka cast za donosenje UK bribery act-a, cija bi ispravna i prilagodjena implementacija Srbiji donela veliki benefit. Tu je GB u velikoj prednosti u odnosu na Srbiju i zato smatram da treba da budemo otvoreni za sve dobro, a limitirani za ono sto moze da nam ugrozi licni interes.
49 41 49 41 19:52 05.02.2013

Tekst za PETICU +

Slika, so-so?!?

Ja bih recimo radje, uz ovakav izvrstant tekst da vidim; recimo

RR ili XJ - nacionalni ponos; nego GB - Ficu.

But, it's over - long time ago.
busolazasrbiju busolazasrbiju 00:41 06.02.2013

Od čega zavisi rast ekonomije

Jedan od komentatora je rekao da se Vi naš prijatelj gospodine Brooks, pa ću Vam iz tog ugla ukazati na greške koje ste napravili u svom komentaru, a i dati odgovore na Vaša pitanja.

Rast ekonomije ne može zavisiti od stranih investicija i rasta izvoza, ni logički, ni empirijski. Ako uporedite veličinu investicija u svakoj iole razvijenoj zemlji, videćete da glavninu investicija obezbeđuju domaći investitori. Ako zanemarimo želju za ovladavanjem novog tržišta, postavlja se jedno logično pitanje zašto bi investitori odlazili sa domažećg tržišta koje dobro poznaju na neko tržište koje im je potpuno strano? Posebno ako se zna da su proizvodni kapaciteti u svetu predimenzionirani postojećem nivou efektivne tražnje. Ako se tome doda i ambicija oko ukidanja ili svođenja carina na zanemarljiv nivo (kao što je sada u Srbiji). Ono sa jeftinom radnom snagom je bilo interesantno do osamdesetih, a sada kada proizvodni radnik u prodajnoj ceni bilo kog ozbiljnog proizvoda učestvuje sa 2% je potpuno deplasirano. Ne postoji ni jedan realan razlog osim čiste špekulacije na berzama u vidu rasta akcija jer se emitent akcija širi i investira. Onda skaču i akcije. To menadžeru u velikim kompanijama koji imaju prosečni radni vek od 2,7 godina na konkretnim mestima, pruža enormne mogućnosti za ostvarivanje bonusa, a i koruptivnih aktivnosti u vidu provizija kod novih investicija. Sve se to da podeliti sa odabranim koji imaju manjinsko vlasništvo nad kompanijama (u odnosu na more difersifikovanih sitnih akcionara) ali koji imaju potpunu kontrolu upravnih odbora i menadžera.

Onda izvoz. To nema ama baš nikakve veze sa rastom ekonomije, tj. GDP'a bilo koje zemlje. Izvoz je vezan za strukturu upotrebe GDP, a ne za njegovu veličinu. Upotreba GDP se sastoji od finalne potrošnje (obezbedjenje blagostanja - cilj ekonomije kao nauke), investicija (dugoročno obezbedjuje osnovni cilje ekonomije kao nauke) i izvoza koji je u direktnoj suprotnosti sa osnovnim ciljem ekonomije i tekuće i na dugi rok. Što više izoziš, to manje imaš da trošiš tekuće ili da investiraš da bi u budućnosti obezbedio finalnu potrošnju. Jednom rečju, izvoz je nužno zlo. Da je to tako govori i veličina učešća izvoza kod najrazvijeniijih ekonomija SAD, Japan, EU ili slično. Nigde više od 15% GDP'a. Evo Vam i primer iz Srbije: od kada je počela kriza izvoz Srbije je porastao za 14%, a GDP joj je pao za 5%.

Na veličina GDP ili rast ekonomije primarno utiču tri stvari od kojih se sastoji GDP svake zemlje: zarada, profita i amortizacije. Pri tome, rast zarada je preduslov za dugoročnu rast profita i amortizacije. Zašto? Ukoliko plate ne rastu onda pada domaća tražnja, a to dovodi do pada proizodnje i rasta fiksnih troškova po jedinici proizvoda, tj. do pada profita. U takvim zemljama nema novog investiranja (osim onih koji izvoze 100% svoje proizvodnje, što ne postoji u Srbiji, a verujem ni u drugim zemljma). Ukoliko nema novog investiranja, onda je odnos prirasta investicija i otpisa osnovnih sredstava u korist ovog drugog, a na štetu rasta amortizacije kao jednog od osnovnog elementa GDP'a. Dakle, sve kontra od onoga što se odomaćilo kao dogma prvo kod Vas na Zapadu, a onda potpuno ovladalo i kod nas tranzicionih mučenika.

Već Vam je neko rekao da je pričao o carinskim i necarinskim barijerama jednodimenzionalna. Preduslov da bi neko bio potrošač je da prethodno bude proizvodjač, tj. da zaradi novac. Uvek možete naći nešto jeftinije, ali ako kupite čokoladu inostrane proizvodnje na poklon nekom detetu, umesto domaće skuplje čokolade, tom svojom odlukom ste četiri deteta u Srbiji lišili čokolade tog dana. Isto važi i za Vašu Veliku Britaniju. Da li KitKat ili Milka? U Engleskoj KitKat u Nemačkoj Milka. Osim toga, velike zemlje ili zajednice kao što je EU su glavni licimeri priča sa trgovinskim barijerama. Imaju sistem kvota carina na poljoprivredne proizvode gde mogu da imaju konkurenciju bilo koje zemlje na svetu, pa i najmanje razvijenih. A zahtevaju potpunu liberalizaciju na visokorazvijenim proizvodima u kojima su dominantni.

U Budućnosti će neminovno dolaziti do rasta barijera u trgovini ili uvodjenje asimetričnog mehanizma zaštite u spoljnoj tregovini zavisno od nivoa ekonomskog razvoja konkretne zemlje. Recimo, EU treba podeliti u pet grupa pa one zemlje koje imaju GDP per capita do 10.000 evra imaju pravo na zaštitu domaće privrede, a nemju nikakve carinske barijere kod izvoza. One od 10.000 do 15.000 imaju neka opterećenja, one od 15. do 20. malo veća, one izmedju 20 i 30.000 evra imaju carinske barijere kod izvoza svojih proizvoda, a nemaju nikakvu zaštitu domaće industrije kod uvoza. Na taj način možete da praviti jedinstveno tržište mnogo efikasnije nego davanjem para iz zajedničkog budžeta (koji obično služi za trgovanje interesima birokrata u okviru EU).

Izinite na dugom komentaru.
UKinSerbia UKinSerbia 00:37 07.02.2013

Odgovor

Hvala svima na komentarima. Izneti su neki veoma zanimljivi argumenti tako da ću pokušati da odgovorim po temama:

Veoma je interesantna diskusija o tome šta znači „visoko-kvalitetni investitor“. Tačno je da su mnogi uspešni poslovni ljudi izgradili svoje imperije na korupciji, kršenju ljudskih prava, itd. U tom smislu se slažem sa nekim od komentara. Lično, veoma se loše osećam kada takvi ljudi (ili zemlje) investiraju novac u Veliku Britaniju. Da su u pitanju britanski državljani završili bi u zatvora a imovina bi im bila oduzeta – i deluje nepravedno da se druga pravila primenjuju na strance. Ali postoje dve praktične stvari koje moramo uzeti u obzir: prvo, države često nemaju kapacitet da odluče da li je neki strani investitor počinio neki zločin negde drugde, i samim tim da li bi trebalo da budu „dobrodošli“. Mislim da je rešenje bolja međunarodna saradnja policijskih snaga. Drugo, mislim da na našu sreću govorimo o malom delu stranih investitora. Bila bi greška ako bismo pod izgovorom borbe protiv kriminala oterali sve pozitivne strane investitore koji će otvoriti nova radna mesta.

Neki komentari opet kažu da strani investitori ne brinu o dobrobiti građana zemlje u koju ulažu. Plašim se da je u nekim slučajevima to potpuno tačno – samo ću navesti primer „sweat shop“ u Aziji. Ali mnogi drugi primeri pokazuju nešto drugo. Zašto je u Srbiji najpopularnije mesto za rad (posle državne službe!) strana kompanija? Čini mi se da je to zato što su plate u većini stranih kompanija pravedne i na vreme; zato što ulažu u obuku svojih zaposlenih; obezbeđuju im dobre radne uslove, a i postoje velike šanse da uspete bez političkih i porodičnih veza. Iako verujem da ima ljudi koji imaju suprotna iskustva, bilo bi zanimljivo čuti i mišljenje investitora.

Kada je u pitanju slobodan protok kapitala i radne snage vodi se neprestana debata o jazu između ekonomije i sociologije. Mi ekonomisti zastupamo tezu da je u interesu svih kada radnici i kapital idu tamo gde je najpotrebnije. Ipak, nisam naivan i znam da se mnogi ljudi (možda i većina) ne slažu sa mnom. Oni kažu da stranci „uzimaju njihova radna mesta“ – mada istraživanja u Velikoj Britaniji pokazuju da naše otvoreno tržište radne snage u stvari dovodi do stvaranja novih radnih mesta.
Naravno da je odliv mozgova ozbiljno pitanje. Britanija pokušava da promeni taj trend programima poput Čivning (Chevening) stipendije. Ali tužna je činjenica da, bilo da se radi o otvorenom ili zatvorenom tržištu radne snage, ljudi iz nerazvijenijih zemalja će uvek pokušavati da odu o bogatije države. Najbolje je, po mom mišljenju, ako možemo da osiguramo da se to dešava na bezbedan, zakonski i transparentan način – a ne zloupotrebom trgovaca ljudima ili kroz neregulisano sivo tržište.

A što se tiče slobodnog pristupa stranim tržištima, naravno da britanske ili bilo koje druge kompanije žele da prodaju na tržištima drugim zemalja i stvore profit. To nije nikakva tajna. A same države moraju da odluče da li će dozvoliti uvoz. Ekonomisti tvrde da a) kroz slobodnu trgovinu potrošači imaju pristup jevtinijoj, raznolikijoj i kvalitetnijoj robi , i da b) konkurencija tera domaće kompanije da se razvijaju i uvode novine, a ne da rasipaju i budu neefikasne. Mada, kao što sam već naveo u tekstu, ima primera kada je protekcionizam doneo dobrobit. Poljoprivreda je posebno kontroverzna oblast jer mnoge države subvencionišu svoje poljoprivredne proizvođače. U idealnom scenariju sve države bi ukinule subvencije i taj bi novac koristile da podrže porast proizvodnje, i to tako što bi ulagale u infrastrukturu koja bi povećavala dobit i olakšavala trgovinu. Ovo bi omogućilo istinski slobodnu i pravednu trgovinu, što znači više bolje hrane da se nahrani stanovništvo sveta. Ali po diskusijama u Svetskoj trgovinskoj organizaciji možete videti koliko je ovo pitanje politički komplikovano.

Ne mogu se složiti sa komentarom o tome da li ekonomski rast zavisi od stranih investicija i izvoza ili ne, i čak bi osporio neke od vaših podataka. Prvo, moram da naglasim da ne mislim na „portfolio investicije“ npr. ulaganje na berzi, već mislim na prave investicije pravog kapitala. U pravu ste kada kažete da kada bi neka država izvozila sve što proizvede ne bi ostalo ništa za potrošače (zbog toga, na primer, nemačka ekonomija beleži snažan rast, ali životni standard građana se nije mnogo popravio od 2000. godine). Međutim, što više izvozite više možete da uvozite, kako robu tako i usluge, ali i veoma bitni investicioni kapital koji će dovesti do rasta u budućnosti. Istraživanja takođe pokazuju da sam proces izvoza pomaže kompanijama da postanu efikasnije i inovativnije. Samim tim na izvoz se u globalu gleda kao na nešto dobro i zbog toga sve kompanije i države se nadaju da će izvoz konstantno rasti. Naravno da je normalno da velike ekonomije imaju manji procenat učešća (iako su Kina i Nemačka najveći izvoznici) samo zbog toga što su u pitanju „ekonomije razmera“ koje imaju mnogo efikasniju proizvodnju.

I na kraju, princi je izneo jednu fer konstataciju: kako se borba Velike Britanije za otvoreno tržište uklapa u anti-EU stavove javnosti? Mogao bih ceo blog na tu temu da napišem (možda i hoću...!). Premijer Dejvid Kameron, u stvari, se zalaže za fleksibilniju, konkurentniju i otvoreniju Evropsku uniju, i voleli bismo da Britanija ostane deo te unije (i ja lično bih to voleo, a mislim i većina britanskih državljana). Tri velika uspeha Evropske unije su stvaranje i održavanje mira, širenje na istok i jedinstveno tržište. Sadašnja britanska vlada želi da se EU usmeri bliže na ove osnovne zadatke, na kojima je posigla značajne uspehe, ali koji još nisu završeni.

Alex
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:55 07.02.2013

Re: Odgovor

na kraju, princi je izneo jednu fer konstataciju: kako se borba Velike Britanije za otvoreno tržište uklapa u anti-EU stavove javnosti? Mogao bih ceo blog na tu temu da napišem (možda i hoću...!).

Да, и princi је такође тим поводом написао: "Alex je naš drugar i ne bih da ga navlačimo na tanak led diskusijom tih stvari." Бринуо се за тебе, дакле :) Јер је немогуће одбранити недобрањиву ствар. А он је и мало anglophilе. Како год било, UK је одмах добила пацке, од Француске и Шведске, ако се добро сећам...
princi princi 01:47 07.02.2013

Re: Odgovor

I na kraju, princi je izneo jednu fer konstataciju: kako se borba Velike Britanije za otvoreno tržište uklapa u anti-EU stavove javnosti? Mogao bih ceo blog na tu temu da napišem (možda i hoću...!). Premijer Dejvid Kameron, u stvari, se zalaže za fleksibilniju, konkurentniju i otvoreniju Evropsku uniju, i voleli bismo da Britanija ostane deo te unije (i ja lično bih to voleo, a mislim i većina britanskih državljana). Tri velika uspeha Evropske unije su stvaranje i održavanje mira, širenje na istok i jedinstveno tržište. Sadašnja britanska vlada želi da se EU usmeri bliže na ove osnovne zadatke, na kojima je posigla značajne uspehe, ali koji još nisu završeni.

Da, možda bi blog bio na mestu, ali osnovni sukob je u tome što UK vidi EU kao trgovinsku uniju koje spaja isključivo zajedničko tržište (to je malo direktniji prevod ove sintagme fleksibilnija, konkurentnija i otvorenija EU), dok ostale zemlje, najpre Nemačka, kao, maltene, jedinstvenu federaciju, sa izjednačenim porezima, uslovima poslovanja i sl. Poslednje, naravno, UK nikako ne odgovara jer je UK ekonomija mnogo neefikasnija od nemačke- snaga UK ekonomije se prevashodno zasniva na finansijskim uslugama i poreskim olakšicama zbog kojih mnoge multinacionalne korporacije, investicijske banke i hedž fondovi svoje evropske operacije baziraju u Londonu. Utapanje u federativno uređenje EU bi vrlo brzo zbrisalo komparativne prednosti Londona, i UK bi vrlo postala samo malo veće ostrvo na severu Evrope.

Biće interesantno videti kako će se završiti ovaj Kameronov pokušaj jer se meni čini da je UK manevarski prostor dosta mali.

Како год било, UK је одмах добила пацке, од Француске и Шведске, ако се добро сећам...

Ma njih niko ne zarezuje ni za suvu šljivu. Nemci odlučuju.
princi princi 04:44 07.02.2013

Re: Odgovor

zbog toga, na primer, nemačka ekonomija beleži snažan rast, ali životni standard građana se nije mnogo popravio od 2000. godine

Verovatno se misli na zapadni deo Nemačke. Svejedno, kad životni standard građana dostigne određen nivo, teško je očekivati njegov astronomski rast. Najveći rast životnog standarda tokom noughties su zabeležili Irci, ali oni su pošli sa zaista niskih polaznih pozicija i onda su iskoristili povoljnu poziciju unutar EU kao i ogromna američka ulaganja da prestignu UK (koja je i sama zabeležila ogroman rast životnog standarda toko Blair-ove vladavine i lakih kredita). Ili primer US. Amerikanci, na primer, tokom istih tih noughties nisu statistički zabeležili nikakav rast standarda, pa je opet standard američkog života, rekao bih, neuporedivo viši negu u UK (i to ovoj današnjoj; ona nekadašnja se u mnogim segmentima može porediti sa Srbijom, posebno u gradovima poput Newcastlea, Liverpoola, Portsmoutha, Plymoutha, Southamptona...)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 07:59 07.02.2013

Re: Odgovor

princi
Ma njih niko ne zarezuje ni za suvu šljivu. Nemci odlučuju.

Наравно. Када је мој отац хтео нешто да ми на нешто укаже, онда би поруку прво послао по некој од мојих сестара: А знаш ли ти да тата каже...

Морам признати да сам потпуно уверен како је немогуће да Енглеска (читај: Лондон) остане финансијски центар Европе, а при том изађе из европске уније. То је као да у некој кући један од станара ужива у њеном комфору не прилажући за заједничке трошкове. Ја бих га, брзо, замолио да одe.

Уосталом, princi, можда није тако лоше ни бити само острво на северу Европе?
antioksidant antioksidant 08:34 07.02.2013

Re: Odgovor

UK vidi EU kao trgovinsku uniju koje spaja isključivo zajedničko tržište (to je malo direktniji prevod ove sintagme fleksibilnija, konkurentnija i otvorenija EU), dok ostale zemlje, najpre Nemačka, kao, maltene, jedinstvenu federaciju, sa izjednačenim porezima, uslovima poslovanja i sl
zajednička valuta insistira na nekim od ovih stvari.

inače, ovo mi je interesantno
UK bi vrlo postala samo malo veće ostrvo na severu Evrope

ima teza da je uk sada samo malo veće ostrvo na istoku amerike
(mada teza gubi na značaju gubitkom fokusa nato-a)
princi princi 12:08 07.02.2013

Re: Odgovor

Морам признати да сам потпуно уверен како је немогуће да Енглеска (читај: Лондон) остане финансијски центар Европе, а при том изађе из европске уније. То је као да у некој кући један од станара ужива у њеном комфору не прилажући за заједничке трошкове. Ја бих га, брзо, замолио да се одe.

London je država za sebe, pričali smo to na drugom mestu. Što se ovog drugog tiče, da, to im Nemci i govore. Samo što Nemci, s druge strane, forsiraju Frankfurt kao glavnu berzu i namiguju i Francuzima, ostavljajući jedan deo za Pariz. Tako da se čini da London gubi u oba slučaja. Istorijski, izgleda da se nalazimo u situaciji bez presedana, jer su od kraja 18. veka, pa i mnogo duže, germanska plemena zapadne Evrope stalno bila u ratnom stanju. London je iz toga neverovatno profitirao, pogotovu tokom evropskih revolucija (Engleska je bila safe haven za francusku buržoaziju i njenu lovu, na primer) i tokom industrijske revolucije. Tih ratova više nema jer Nemci svoju dominaciju zasnivaju isključivo na ekonomskoj i finansijskoj snazi, vrlo rado prepuštajući Francuzima da pumpaju mišiće po nekim Libijama i Malijima. Englezi u toj situaciji malo toga imaju da ponude- jedna Švajcarska je dovoljna Evropi, čak i previše.
antioksidant antioksidant 12:20 07.02.2013

Re: Odgovor

Istorijski, izgleda da se nalazimo u situaciji bez presedana, jer su od kraja 18. veka, pa i mnogo duže, germanska plemena zapadne Evrope stalno bila u ratnom stanju.

Upravo
A EU je veliki mirovni sporazum na osnovu kog se sad postavljaju nova pravila.
De Gol nije ni zeleo UK u tom drustvu (EZ tada)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana