& vukovi
MilutinM...priča o Mogliju je mogla biti istinita. Nažalost, život nije bajka.
DamjanaŽivot zaista nije bajka. Zamisli život kao igru u kojoj žongliraš sa pet kugli. Kugle predstavljaju rad, porodicu, zdravlje, prijatelje i čestitost. sve kugle držiš u rukama, Onda jednog dana shvatiš da je rad-gumen kugla. Ako je ispustiš odskočiće natrag. Ostale četiri kugle-porodica, zdravlje, čestitost i prijatelji napravljene su od stakla. Ako ispustiš neku od njih , nepovratno će se okrznuti,izgrebati, možda čak i slomiti- Ako shvatiš suštinu priče o pet kugli , stvorićeš osnovu za životnu ravnotežu. Shvatila sam jače nego ikada koliko smo ranjivi, kako život može da liči na hodanje po žici. Samo jedan pogrešan korak –ispadaš.
Čitajući ovo, prvo što sam se zapitao je šta znači civilizovanost? Potreba da svet oko sebe prilagodiš sebi?
Jedina emocija koju su pokazivale je bila strah. Plasile su se ljudskog kontakta i ujedale ljude koji su pokusali da im se priblize.
margosJedina emocija koju su pokazivale je bila strah. Plasile su se ljudskog kontakta i ujedale ljude koji su pokusali da im se priblize. ... da li je to bio stvarno strah ili nepoverenje i pokušaji da se oslobode, što nisu uspele - i umrle su.Žestoka priča, hvala ti na njoj. Za razmišljanje... baš.
Devojcice su naprosto dolaskom medju ljude surovo otrgnuta iz svog sveta.
Strongmanda je to u tolikoj meri. pogotovo za zavijanje...
Dragan VujanovićDa, taj slučaj je poznat. Gledao sam svojevremeno na televiziji jednu emisiju o tome, gde su detalji priče veoma podrobno i slikovito preneti. Mislim da to nije jedini zabeleženi slučaj... Postoje dve varijante:1. - Da ovu priču gledamo samo kao nesrećan slučaj odvajanja dve ljudske jedinke od matične vrste, kvaziživot sa tuđinskom sortom i primarno preživljavanje bez stvarne perspektive. 2. - Da načinimo paralelu sa situacijom u kojoj se obreo narod Srbije, odlučivši se krajem 80-tih da krene suprotno civilizacijskim tokovima i da se danas nađe u situaciji mučnog prilagođavanja osnovnim koracima i tekovinama modernog zapadnog društva, sa ishodom koji je prilično neizvestan...
JeremijaOd Romula i Rema pa do danas, bilo kao deo mitova i legendi ili naučnih eksperimenata, divlja deca privlaće našu pažnju. Antropolog Lucian Malson je prikupio i obradio izveštaje od 1344. godine o 60 takvih slučajeva (Wolf Childern and the Problem of Human Nature). Takvu decu su najčešče "usvajali" vukovi, ali i majmuni, pa i gazele.Priča o divljoj deci uvek se svodi na raspravu o predispozicijama i socijalizaciji. Dete rođenjem ima sve pridispozicije čoveka, ali samo socijalizacijom u ljudskom okruženju postaje čovek. Kao dokaz za navedene tvrdnje najčešće se uzima govor: ako ne nauči da govori do svoje četvrte godine, nikad neće u potpunosti.Hercogov film o Kasparu Hauzeru fenomen divlje dece približio je široj javnosti.Naučnu pažnju, a i zanimanje šire publike, obično privlače osobine takve dece, ali ne i pitanje zašto su vukovi ili gazele napuštene bebe odhranili.Biti majka drugoj vrsti je fenomen koji je po meni, mnogo čudniji i značajniji, a za ljude poučniji.
JeremijaNa izvestan način Doris Lesing, aktuelna nobelovka, u svojoj knjizi "Peto dete", dotiče temu. Preporučujem, ukoliko već niste pročitali.
ali subjekti ne prestaju da udaraju po tasterima, izvestan broj njih čak počinje histerično da se smeje i pritiska tastere čak i kada je "krivac" već uveliko mrtav.
Alavani za jedan slučaj "divlje dece" koji nije imao ovakav ishod - tragičan. U psihologiji se ovakvi primeri navode kada se priča o predispozicijama, odn.inteligenciji, i tome koliko je visoki IQ sam po sebi dovoljan, a nije dovoljan ako se zanemare i društveni faktori, odn. uticaj sredine. Međutim, priča je sama po sebi zaista intrigantna.Postoji jedan eksperiment o kome sam slušala na predavanjima psihologije na fakultetu, a koga sam se sada setila. Nema baš mnogo veze sa ovim što je Vanja napisala, ali svakako vredi da se malo zapitamo.Ne sećam se svih pojedinosti, pa ne zamerite ako negde i pogrešim. Naime, eksperiment je vršen tako što je izabran određen broj dobrovoljaca koji su dovedeni pred staklo iza kojeg se nalazila osoba nad kojom je navodno trebalo izvršiti taj eksperiment. Navodno, jer su subjekti zapravo bili ti dobrovoljci. Osoba iza stakla je bila predstavljena subjektu kao neko ko je uradio nešto veoma loše, i od subjekta se zahtevalo da pritiskom na taster da određenu dozu elektro-šoka "krivcu". Naravno, struje nije ni bilo, poenta je bila u tome videti reakciju ovih koji sprovode kaznu, ali da bi eksperiment izgledao što uverljivije "krivac" iza stakla se ponašao kao da zaista oseća elektro-šokove. Subjekti su u početku naravno odbijali da urade tako nešto, dok im nije objašnjeno da su elektro-šokovi male jačine i da "krivac" neće osetiti ništa jače od peckanja. Većina subjekata se osećala neprijatno, ali je ipak tasterima "kažnjavala krivce", posmatrajući njihove reakcije kroz staklo. Eksperiment se nastavio tako što je jačina elektro-šokova postepeno povećavana, "krivci" koji su se u početku smejali peckanju počinju da se žale da ih sad već boli, kasnije i jauču i mole da se sa tim prestane, ali subjekti ne prestaju da udaraju po tasterima, izvestan broj njih čak počinje histerično da se smeje i pritiska tastere čak i kada je "krivac" već uveliko mrtav.
dragoljubali subjekti ne prestaju da udaraju po tasterima, izvestan broj njih čak počinje histerično da se smeje i pritiska tastere čak i kada je "krivac" već uveliko mrtav.toliko o tome kako smo svi fini,lepi dragi i zlatnija lično baš i neverujem u te priče ,mada sam gledao i čitao o raznim sličnim pričama.gledao sam enisije gde pokazuju zašto životnje napadaju baš decu,sad nebi pisao ovde ceo čaršav o tome.jednostavno napadaju se najslabije jedinke a deca su baš to.
Nacin da se pomogne toj deci , jer oni ne zele drugaciju pomoc i pre ce da pobegnu i da se smrzavaju i gladuju nego da ih neko negde "zatvori" , jedini nacin su SVRATISTA koja omogucavaju da ta deca dodju kada oni hoce , da se tu , bez mnogo pitanja , okupaju , jedu i ogreju , mozda i da prespavaju u toplom..ali im se mora ostaviti sloboda na koju su navikli ziveci divljim zivotom na ulici.
metanoiaŠta u suštini predstavlja savremena civilizacija osim usklađenih kulturnih i društvenih normativa, dakle, visokog stepena razvoja ljudskog društva?. Civilizacija je relativan pojam budući da ispod površine društvenog uređenja, zakona, ustava, organa koje treba da ovo sprovode, nauke, medicine i drugih dostignuća ljudskog racia i duha, stoji ona druga strana naše civilizacije, volja za moć, prevlast, ratni sukobi, genocid, korupcija, kriminal, sumorna slika posrnulosti čoveka koji je suštinski, u duhovnom smislu napravio korak unazad. Unutar naše civilizacije animalno u čoveku nalazi se u senci čovečanskog. Setimo se Šopenhauerovih reči: "Čovek je u biti strašna i divlja životinja koja na svu sreću živi u kavezu nazvanom civilizacija". Ovo me dovodi i do vašeg teksta Vanja. Оve devojčice dolaskom u civilizaciju istrgnute iz prirodnog okruženja u kojem su živele, izgubile identitet u pokušaju da im se nametne totalno drugačiji sistem vrednosti i postale zarobljenici naših kulturnih normi u kojima su izgubile želju za životom.Slično se mnogo puta ponavljalo kroz ljudsku istoriju, gde su razna plemena postala žrtve kulturne asimilacije kolonijalista u kojem su svoje društvene obrazce, verske rituale i sve ono što je sačinjavalo njihov identitet gubili i prihvatali nametnute koncepte i norme savremene civilizacije.
mariopanNe mogu a da ne pomenem decu koja se smestaju u domove kada izgube roditelje ili nekom nesrecom , ti roditelji ne mogu da brinu o njima. Ta deca su istrgnuta iz zivota koji poznaju i cesto ne uspevaju da se prilagode novom zivotu , koliko god da je bolji od onog zivota pre... Nacin da se pomogne toj deci , jer oni ne zele drugaciju pomoc i pre ce da pobegnu i da se smrzavaju i gladuju nego da ih neko negde "zatvori" , jedini nacin su SVRATISTA koja omogucavaju da ta deca dodju kada oni hoce , da se tu , bez mnogo pitanja , okupaju , jedu i ogreju , mozda i da prespavaju u toplom..ali im se mora ostaviti sloboda na koju su navikli ziveci divljim zivotom na ulici.Jedno takvo svratiste postoji u Beogradu (...) je ZATVORENO. To je sramota ovog drustva , jer to su sve nasa deca.
metanoiaOvo što si napisala je zaista potresno, još potresnija je činjenica da je to svratište zatvoreno. Ja nisam siguran da li kod nas u Novom Sadu postoji neko svratište, ali znam da za svake godine za novogodišnju noć grad izdvoji oko pola miliona evra iz gradskog budžeta, zamisli koliko bi se svratišta moglo finansirati sa takvim iznosom novca?
mariopanHvala Vanja na ovom , nisam odmah videla ali to je to. Ali sama cinjenica da se toj deci ogranicava vremenski upotreba tog svratista dovede me do zakljucka da je to premalo vremena da se toj deci zaista i pomogne.Verujem da ih samo osposobljavanje za neki posao i skolovanje moze izvesti iz tog zacaranog kruga ali da idu u skolu morali bi negde da zive i u toplom da spavaju. STALNO. Ne povremeno.
U Srbiji se uvek izdvaja premalo za vazne i plemenite stvari...