Gost autor

Pro et contra (2)

vladimir petrovic RSS / 22.02.2013. u 17:23

I think it's a good policy to hold off a bit with negativity

Kažu da je nedavno počela kineska Godina zmije.

To me podseti na Ćosićevo Vreme zmija, na koje sam, sasvim slučajno, naleteo na Vikipediji,  na srpskom jeziku (Пишчеви записи 1999-2000: Време змија).

A Dobrica Ćosić može biti, pomislih, dobar gost autor. Znam da je bilo dosta negativnih komentara u prvom delu ovog bloga (Pro et contra), kada sam nastojao da se usredsredim na Ćosićevo književno stvaralaštvo. Za neke je to bila prilika, ne mareći za njegove knjige koliko ni za lanjski sneg (les neiges d'antan),  da iskažu svoju gorčinu prema Ćosićevom (ma koliko kratkom) političkom angažmanu u Srbiji krajem prošlog veka. (Sećam se da je čak i jedan blogokolega, za koga znam da je muzičar po vokaciji, pokazivao ljutnju, pa i mržnju prema DĆ, što me je čudilo, jer sam dotle, pomalo naivno, verovao da muzičari, kao fina sorta, nemaju baš mnogo razvijen smisao za - mržnju).  

Međutim, to loše iskustvo sa prvim delom ne sprečava me da nastavim. Kao što je jedan engleski dečak, kada su ga pitali zašto nosi dugu kosu, koja ga čini da izgleda kao devojčica, bez razmišljanja odgovorio: To piss off my parents! tako i ja pokušavam da imam neki stav, ne pretendujući da je on baš ispravan. Dobro, moja namera nije da ljutim čitaoce ovog bloga, ali smatram da nije loše da se prisetimo Čosićevih zapisa iz turbulentnog vremena bombardovanja od strane NATO, krajem prošlog veka, ali i još dosta drugih zanimljivih  stvari vezanih za našu svakodnevnicu. Tako dajem tekst sa Vikipedije, uz izvesna skraćenja:

Пишчеви записи 1999-2000: Време змија су збирка одабраних дневничких записа Добрице Ћосић у чијем највећем делу аутор се бави НАТО бомбардовањем Србије и ратом на Косову, као и политичком и економском ситуацијом у СР Југославији. Књига је објављена је 2009. године и изазвала је различите оптужбе на рачун писца и полемике о тим оптужбама.

Контроверза у вези са овом књигом настала је када су Биљана Ковачевић-Вучо, у име Комитета правника за људска права, и Соња Бисерко, у име Хелсиншког одбора за људска права, поднеле Окружном тужилаштву у Београду кривичну пријаву против Добрице Ћосића, у којој се изнеле тврдњу да је извршио кривично дело изазивања националне, расне и верске мржње и нетрпељивости и кривично дело расне и друге дискриминације, када је, на 211 страни књиге, мислећи на Албанце, написао: "Тај социјално, политички и морални талог трибалног варварског Балкана узима за савезника Америку и Европску унију у борби против најдемократскијег, најцивилизованијег, најпросвећенијег балканског народа - српског народа."

Многобројне јавне личности устале су у одбрану Ћосића и његовог дела. Председник Србије Борис Тадић је у емисији "Утисак недеље", на питање о тужби против Ћосића рекао: "Добрицу Ћосића познајем годинама и све оно што сам о разним народима, и албанском, са њим раговарао, никада није подразумевало ниподаштавање, тога морам да будем сведок". Режисер Емир Кустурица изјавио је: "Њихов циљ није једино он, на мети су и председник Тадић, министар Јеремић, сви они који никада неће признати независност Косова. Апсурд је нападати Ћосића и најпознатијем социјалдемократи, патриоти, човеку који је живот посветио грађењу Србије, приписивати измишљена недела, у немоћи да било кога наговоре како је признавање независности Косова прихватљиво". Писац Радован Бели Марковић рекао је овим поводом: "Када би се, рецимо, са полица Градске библиотеке Лајковац, где имам част да свој хлеб зарађујем, уклониле књиге Добрице Ћосића, као и књиге о његовим књигама, настала би вапијућа празнина, у душама читалаца поготово, а други нека кажу: чиме би и како испунили празнину која би настала изопштењем Ћосићевог дела из српске културе, или се у главама појединих субјеката српска култура и не узима у рачун". Филозоф Светозар Стојановић је изјавио: "Чуди ме од две даме да оне поднесу тужбу, када је познато да баш оне тврде да су Срби колективни кривци као нација. Ако такви изгреди нису ширење мржње, ја не знам шта је то. Ако се погледа текст, Ћосић не говори о албанској нацији, него о једном делу Албанаца који су такви каквим их је он описао". Писац Брана Црнчевић рекао је: "Добрици Ћосићу може да се припише свашта, али никако ширење мржње. Он је један од најважнијих српских писаца, био је укључен у све најважније политичке догађаје старе Југославије и нове Србије, апсолутно нико не може да сумња у његове добре намере. Мислим да би било добро да поднесе контратужбу, јер су његови аргументи много озбиљнији". Писац Добрило Ненадић изјаво је: "Мислио сам да је време ждановизма давно прошло, једном засвагда, да се суди књигама и идејама. То је комично. Писац има право да каже шта год, шта мисли. Познато је да је писац Франсоа Вијон био неколико пута осуђиван на смрт, па постао класик. Ћосић је класик српске књижевности. И тачка".

Март 1999: 21.-ог у подне Ћосић је посетио патријарха Павла. Патријарх га обавештава о томе како је протекла његова посета председницима Словеније и Хрватске Милану Кучану и Фрањи Туђману. Затим су прешли на непосред разлог због кога је патријарх позвао Ћосића на разговор: да би чуо његово мишљење о ставовима које Црква треба да заступа на седници Светог синода заказаној за 25. март. Ћосић га је саветовао да Свети синод упути апел да се по сваку цену пронађе компромис у косовској кризи, рекавши да пута ка миру и добру није само један. Патријарх му се захвалио на саветима и обавестио га да ће тражити хитан састанак са Слободаном Милошевићем. Исте вечери Ћосића је звао Алфред Шерман, бивши саветник Маргарет Тачер и уредник "Дејли телеграфа", рекавши му да су Американци одлучили да бомбардују Југославију и да окупирају Косово, али му је изнео и своје мишљење да Срби не треба да капитулирају, већ да се боре и да „убију само 20 Американаца и НАТО  је поражен", јер Шерман сматра да је Америка „сила која нема снагу да поднесе људску жртву".

24. марта почело је бомбардовање. Ћосић прве вечери бомбардовања силази са породицом у подрум куће.

25. марта Ћосићев пријатељ Сотирос Панајотис, адвокат са Родоса, позива телефоном Ћосића и моли га да, са породицом, буде његов гост на Родосу док се бомбардовање не заврши. Ћосић пита ћерку Ану за мишљење, али она је одлучно против напуштања земље док траје рат. Други пријатељи позивају Ћосића да се пресели у центар Београда код њих, сматрајући да је тамо безбедније, али Ћосић и то одбија.

26. марта у Удружењу књижевника Србије одржан је протестни скуп писаца, а Ћосић је први говорник. Касније тог дана, пошто је то годишњица самоубиства писца Бранка Ћопића, Танасије Младеновић, Драган Недељковић и Ћосић положили су цвеће, овлашћени од бањалучке телевизије, и у име Крајишника, изговорили по неколико реченица.

29. марта Ћосић одлази на сахрану Дарке Селимовић, супруге његовог покојног пријатеља Меше Селимовића, а у "Недељном Телеграфу" излази његов текст о бомбардовању.

Април 1999: Љубомир Тадић, Василије Крестић, Милорад Екмечић, Никша Стипчевић и Добрица Ћосић почетком месеца састају се са делегацијом Интелектуалног форума из Бањалуке и разговарају о тренутном стању на Косову и у Бих

Ћосић је огорчен на Милошевића: „Слободан Милошевић је и пристао на рат да не би капитулирао. Изабрао је и рат и разарање Србије само да остане на власти. Он је чврсто одлучио да и после изгубљеног рата и изгубљеног Косова остане председник, јер је бранио Косово жртвујући и Србију. Он жели да нам буде Тито - доживотни председник. То се, ипак, неће догодити."

Ћосић, у свом кабинету у Академији, прима уредник француских новина „Фигаро", државног саветника Мари Гароа  и два новинара и са њима разговара о косовској кризи. Уредник Фигароа Ален Гиотре замолио је Ћосића да напише апел француској јавности, што Ћосић прихвата и у том апелу предлаже своју стару идеју решења косовској питања - поделу Косова.

Филозоф Михајло Марковић се чуди свом пријатељу Ћосићу због пристајања на поделу Косова и сматра га „малодушником и капитулантом". Он сматра да ће Срби победити НАТО пакт. Ћосић је свестан да Срби не могу да добију рат: „Наш је спас у капитулацији; капитулација сада није издаја. Тај парадоксални обрт у нашој судбини нема ко да објави. "

Ћосића посећује стара познаница Рената Флотау, дописница "Шпигла", која га обавештава о српском протеривању Албанаца са Косова. Дао је интервју и дописницима највећих шпанских листова, који су сагласни са њим да Америка не ратује за људска права Албанаца, него за своје стратешке интересе на Балкану и Европи.

Ћосић је огорчен злочинима НАТО пакта, а истовремено увиђа: „ Србофобија  је нова глобална идеологија мржње. Ми, Срби, нови смо семити. У ствари, ми смо метафора злочиначког народа. Јевреје, Турке, Немце, Русе, Енглезе, Французе, Холанђане, Шпанце, Португалце, мрзели су поједини народи, или неколико народа, они потчињени, експлоатисани, поражени у рату. Нас мрзи више од милијарду људи, сви који гледају телевизију; нас мрзе они којима нисмо никакво зло учинили; нас мрзе они који нас не познају, а многи који не знају ни на ком је континенту та Србија. Ми смо симбол зла; ми смо сотона света."

Мај 1999: Патријарх Павле је понов позвао Ћосића на разговор. Ћосић је одушевљен патријарховим понашањем и назива га „живим свецем": „Не верујем да су његови учитељи јеванђелисти били побожнији од њега и са мање грехова и грешности. Тај човек је оваплоћење Христове вере. Он је оличење хришћанина и хришћанске религије. Нисам упознао човека са потпунијим складом уверења и живљења".

Француски премијер Лионел Жоспен у говору француском парламенту позитивно је говорио о Ћосићевој идеји о подели Косова, али Ћосић је уверен да је за њу доцкан.

Слободан Гавриловић, функционер Демократске странке, посећује Ћосића и говори му да је Зоран Ђинђић довео себе у питање као вођа Демократске странке напуштањем земље. Гавриловић верује да после рата у Србији треба да настане свенародни политички демократски покрет на чијем челу би био Добрица Ћосић, што Ћосић одбија, јер није спреман да остатак живота посвети политици.

Блиц" и „Данас" објављују део Ћосићевог интервјуа швајцарском „Тану" у коме се залаже са поделу Косова.

Ћосића пријатељ са Косова обавештава о протеривањима Албанаца које чини српска војска, а он записује: " Не разумем овакво протеривање Шиптара; сматрам ту одлуку лудачком, фаталном, антисрпском. Ако је то заиста наредба Врховне команде и врховног команданта, онда њима у Београду треба судити за ратне злочине и геноцид над Албанским народом."

На предлог Динија, министра спољних послова Италије, Ћосић пише чланак за римске новине „Република" у коме излаже своју аргументацију за поделу Косова. Неки министри француске владе, на челу са премијером Жоспеном, послали су свог изасланика да по њему Ћосић писмено изложи и образложи своју концепцију територијалног разграничења са Албанцима на Косову, што је Ћосић прихватио, назвавши га „Предлог за историјски компромис на Косову".

Генерал Пјер Мари Галоа јавља се Ћосићу. И он је огорчен америчком и политиком НАТО пакта, подржава Србију, упозоравајући Ћосића да је врло могућа и копнена инвазија НАТО пакта.

Јун 1999: Ћосић предлаже да он, Василије Крестић, Никша Стипчевић, Младен Србиновић и Момчило Ристић захтевају састанак са председником Српске академије наука и уметности Дејаном Медаковићем и да му предложе да у име групе академика тражи састанак са председником Милошевићем и пренесе му њихово мишљење да мора да прихвати захтеве Америке и Европске уније и „оконча даље убијање и рушење Србије".

Војкан Митић из Ниша, председник управног одбора холдинг компаније Електронске индустрије, јавља Ћосићу да се у Нишу појавило много змија, које су бомбе и пројектили истерали из земље и шума, па су почеле да гамижу градом. Овај податак касније је послужио писцу као инспирација за наслов ове књиге дневничких записа.

7. јуна Ћосићу се јавља Момчило Трајковић, вођа Српског покрета отпора са Косова, и информише га да се Срби спремају за бег са Косова услед повлачења српске војске и предстојећег уласка НАТО пакта на Косово.

10. јуна бомбардовање је престало, а дан касније Ћосић записује: „Војска се повлачи са Косова, генерал Лазаревић стоји мирно поред пута којим пролази моторизована колона и - патетично поздравља војску која засвагда напушта Косово! Војници из оклопних кола подигли руке, победнички, са три прста поздрављају камермане српске телевизије... „Политика" доноси наслов на првој страни, крупним словима, „НАРОД ЈЕ ХЕРОЈ". Преноси се говор председника Милошевића са наглашеним патосом ослободиоца Косова. Безочна лаж, све до безочније лажи овог идеологизованог, титоизованог властодршца... "

25. јуна одржана је годишња скупштина Српске акадамије наука и уметности. Ћосић, као други говорник на скупштини, тражи оставку Слободана Милошевића, са чим се сагласила велика већина академика. Све светске агенције, телевизије, радио и новине пренеле су вест да је Добрица Ћосић, бивши председник Југославије, тражио оставку Слободана Милошевића.

Ћосић, разочаран антисрпством у Црној Гори, прогнозира: „Срби ће бити потурице и Горски вијенац ће доживети своје изврнуто, парадоксално значење. Срби ће бити потурчењаци, српство ће бити „невјера" која ће се прогањати. Повешће се прави етнички рат против српства; црногорство ће пре краја 21. века бити националност јача од хришћанске религије. Или ће се Црна Гора поцепати на албанску, муслиманску и српско-црногорску територију, што је, такође, реално."

Јул 1999: Ћосића прима патријарх Павле. Патријарх га обавештава да је изгон Албанаца са Косова вршила ОВК, а касније и српске снаге, а да је доста Албанаца побегло и пред бомбама НАТО пакта. Он поверава Ћосићу да је, још за време бомбардовања, посетио Милошевића и саветовао га да поднесе оставку, што је Милошевић одбио. Патријарх је онда Милошевићу предложио да се формира „влада националног спаса", на шта је Милошевић одговорио да већ постоји влада националног јединства. Патријарх се није сагласио са Ћосићем у вези са његовим ставом о подели Косова.

Ћосићу поново телефонира Момчило Трајковић и обавештава га о ситуацији на Косову и Метохији: „Редом, од куће до куће, од стана до стана, Шиптари у Приштини чисте град од Срба. Убијају, киднапују, силују, туку, пљачкају... Од оних Срба који су се после бекства из Пећи вратили својим опљачканим кућама осморицу су заклали."

19. јула опет га је примио патријарх Павле на разговор о Косову - албанским злочинима и опстанку Срба у јужној српској покрајини. Дуго су разговарали и о опозицији, а патријарх је питао Ћосића за савет да ли да позове вође опозиције и саветује их да се уједине како не би дошло до немира и грађанског рата. Ћосић га је саветовао да то још не чини, већ да сачека развој догађаја и саветује их када његов савет буде неопходан, што, Ћосић прогнозира, може бити већ почетком септембра. Патријарх се сагласио.

21. јула Ћосића је посетио бивши шеф Генералштаба и један од вођа опозиције Момчило Перишић, тражећи Ћосићеву подршку, коју му је Ћосић, начелно, обећао, али без икаквих уплитања у организацију и вођство опозиције. Дан касније, код Ћосића су се састали Момчило Перишић и Ћосићев пријатељ и члан Демократске странке Миодраг Перишић и разговарали неколико сати.

30. јула Ћосића је патријарх Павле позвао на разговор. Препричао му је свој разговор са немачким канцеларом Шредером, који му је обећао да ће помоћи да се подигну и албанске и српске куће на Косову, али да Србију, док се не демократизује, неће помагати, што је патријарха забринуло. Патријарх је уверен да је патриотска обавеза председника Милошевића да поднесе оставку: „Његова је обавеза да се жртвује за свој народ. Ако мора да иде у Хаг, нека иде. Човеку је свеједно где ће своју жртву приложити за свој народ." После овог састанка Ћосић записује: „Ово је доба моралног пада српског народа и његове дубоке духовне кризе. Патријарх Павле постаће донебесник морала и духовних вредности. Он ће својом величином да нас спасе пред потомцима. Радостан сам што смем да запишем: нас двојица смо и пријатељи."

Август 1999: Ћосић је имао мању хирушку интервенцију под анстезијом, па је једно време провео опорављајући се

Крајем месеца Ћосић је посетио патријарха Павла, који га је позвао да се са њим посаветује о томе шта Црква треба да чини. Патријарх га је обавестио да је тражио састанак са Слободаном Милошевићем, који је то одбио, па је патријарха у пратњи митрополита Амфилохија примио председник Србије Милан Милутиновић. Предложили су му да он и Милошевић поднесу оставке. Милутиновић је то одбио, уз тврдњу да није проблем у њиховим оставкама, него у ставу према Србији: „Треба само издржати. Америка и Европска унија морају да промене политику према Србији". Патријарх се са њим није сложио. Патријарх Павле је Ћосићу такође испричао свој недавни сусрет са престолонаследником Александром у Пећкој патријаршији, који му је замерио што се у црквама не моли за краљевски дом и њега, на шта му је патријарх одговорио: „Ми живимо у држави која је република. Ми не можемо у молитвама да спомињемо Вас. У српским црквама није се молило ни за Вашег деду када је био краљ". Ћосић се сагласио са патријархом.

Септембар 1999: Новинар Жарић јавља Ћосићу да је он „једини писац у свету коме су, за живота, у три наврата спаљиване књиге: 1968, 1981. и 1999." Он му саопштава: „Из српских библиотека, са посебним ритуалом, издвајају се Ћосићеве књиге и спаљују са пуцњавом и дивљачким весељем".

Октобар 1999: Ћосић проводи седам дана на планини Златар код пријатеља, где ради на приказу књиге Љубомира Тадића „У матици кризе", као и на одговорима Бошку Руђинчанину на питања за његову књигу „Завичај и Прерово Добрице Ћосића", као и на одговорима Миодрагу Петровићу из Ниша, који је такође радио на књизи о сусретима и разговорима са Добрицом Ћосићем.

Ћосић је путовао и у Игало да се са Миланом Панићем договори о финансирању његових Сабраних дела. По повратку у Београд, Ћосићу је на вечери био Игор Мандић, познати хрватски писац, за кога Ћосић изражава најдубље поштовање.

Ћосић је поново разговарао са генералом Перишићем и саветовао му уједињење опозиције.

Новембар 1999: Ћосић има проблем око штампања својих Сабраних дела, јер је главни финансијер штампања Милан Панић, за режим у Србији „издајник".

Ћосић је боравио у Будимпешти, где је склопио уговор о штампању својих Сабраних дела у 25 књига.

Децембар 1999: Ћосић се не слаже са поделом на две Србије: „Ја сам писац српског језика, језика свих Срба. Ја имам једну Србију. Својим књигама припадам свим Србима. И лоповима, и зликовцима, и Милошевићевим и Шешељевим  присталицама; и њиховим противницима; и мојим читаоцима и следбеницима. Ја немам право на поделу Србије и избор оне Србије и оних Срба које сматрам напредним, храбрим, паметним, поштеним. Писац какав сам ја - носи само једну, целу, сву нацију. Ја сам Србин управо оне поражене, озлоглашене, пропале Србије. Она ми је дала језик, хлеб, дужност, значај. Без те целе Србије не би било ни мене садашњег, ни мојих књига. Кривице Србије, моје су кривице. Јер сам одавно присвојио њене жртве, њену храброст, њене подвиге, њене вредности и врлине. И целокупно њено стваралаштво."

Своје записе у овој књизи Ћосић завршава записом од 1.1.2000. у коме се бави оставком Бориса Јељцина, и Владимиром Путином, а између осталог пише: „Да ли ће тај Владимир Владимирович Путин, руски обавештајац, бити обновитељ руске државе и њене моћи по примеру Петра Великог, у шта ја верујем без иједног стварног разлога, да ли ће он вратити моћ и достојанство великом руском народу, у шта верујем својим романсијерском маштом, или ће као „амерички човек" наставити јељциновски путем криминалне контрареволуције, што, јавља ми се телефоном, забринуто слути мој учитељ историје професор Милорад Екмечић, Србин који највише зна о српској и европској прошлости - видеће се".

P. S.

Što se tiče pomenute prijave od strane dve nevladine organizacije protiv Dobrice Ćosića za izazivanje verske, rasne i nacionalne mržnje i netrpeljivosti (sic), one su u međuvremenu - odbačene.  

"Stav tužilaštva je da zapis predstavlja lično viđenje i izražavanje pisca o određenim istorijskim događajima, te se taj citat ne može izvlačiti iz konteksta zapisa cele knjige, zbog čega je Okružno javno tužilaštvo još 14. decembra 2009. godine odbacilo krivičnu prijavu Jukoma i Helsinškog odbora podnetu protiv Dobrice Ćosića", rekao je Tomo Zorić,  portparol Republičkog javnog tužilaštva.

Atačmenti



Komentari (103)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 17:24 22.02.2013

Haters gonna hate...

U svakodnevnom životu, kada vidim da neko u društvu biva hvaljen od svih, ja se začudim, i pitam se da li je to u redu. Poverujem da nije.

Isto tako, svaki put kada vidim da neko biva do zla Boga kuđen i pljuvan, skoro od svih, meni ga bude žao, pa se ljutnem i poželim da budem, koliko-toliko, na njegovoj strani, u pokušaju da ga shvatim i da ne dam previše prava njegovim mrziteljima. Naime, učini mi se da je sigurno da danas devedesetdvogodišnji DĆ, sa bogatom književnom i (donekle) političkom karijerom, ne zaslužuje toliku osudu, toliku eliminaciju na koju ga osuđuju njegovi mrzitelji.

A za DĆ bilo je i biće mnogo otrovnih primedaba. Primetno je i da neke dolaze od kolega, dakle onih koji se, takođe, bave književnošću. Da ne pominjem jednog poznatog pisca koji, u svojoj kolumni u jednom dnevnom listu, s vremena na vreme, bljuje vatru protiv DĆ, ali ću pomenuti jedn finu damu, dramsku spisateljicu, za koju su nedavno (nije bitno kojim povodom) neke novine zabeležile: “Dramska spisateljica BS najgrublje je izvređala akademika Dobricu Ćosića nazvavši ga zlim, pritupim i alavim starcem i krvopijom, i poručila da mu treba zabraniti da govori...“.

Eto zašto sam postavio ovaj tekst. Niko ne zaslužuje toliki prekor. Valjda.

Na kraju, da kažem i ovo: Da li su i danas, u trinaestoj godini ovog veka, još uvek aktuelne neke od Ćosićevih opaski? Kažu da se on mnogo bavio pitanjem Kosova i Metohije, a ja priznajem da ne poznajem baš dobro tu materiju, ali ideja o podeli Kosova nije bila tako nesuvisla kao što je izgledalo na prvi pogled, zar ne? Bolje je bilo, čini mi se, da je ta ideja u svoje vreme bila prihvaćena, nego igranje na kartu „sve ili ništa“, odnosno održavanje ovog stanja u kome se nalazimo do dan-danas.

Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 18:11 22.02.2013

Re: Haters gonna hate...

Posto sebe ne smatram knjizevnim autoritetom, citiracu jednog koji to nedvosmisleno jeste - Borislav Pekic, jedan od najznacajnijih srpskih pisaca 20. veka. Na predavanju "The Historical Novel and Historical Reality" (ISTORIJSKI ROMAN I ISTORIJSKA REALNOST) koje je održao 1984. na School of Slavonic Studies Londonskog univerziteta on je izdvojio Cosicev roman Vreme smrti zajedno sa delima Tommas-a Mann-a, Marguerite Yourcenar i George Orwell-a. I evo sta kaze:

Ovaj roman – ne bojim se jakih reči – uzvišeni primer i umetničkog umeća i istorijskog osećanja i ličnog poštenja. Ep o Srpskom ratu 1914, uprkos obimnoj i serioznoj dokumentaciji, u prvom je redu magijsko vaskrsenje jednog doba njim samim.

Ne našim predrasudama i protiv-predrasudama, pristrasnim ličnim i opštim potrebama, nego njegovim sopstvenim duhom, njegovim vlastitim istinama i zabludama. Umetničkim meta-mostom Ćosić je, dramskom snagom kojoj u našoj literaturi nema poređenja, otkrio urođenu univerzalnost na izgled ograničenog istorijskog događaja i datume naše nacionalne istorije kroz Propileje uveo u istoriju sveta, tamo gde im je mesto.

.............................

Prećutkivanje Vremena smrti u mojoj zemlji, s jedne strane retka i oprezna vrednovanja, s druge neopravdana sumnjičenja ideološke naravi, paradoksalno potvrđuju umetničku istinitost ove knjige, a iznad svega njenu ljudsku vrednost. Ali za istine imamo vremena tek kad je za laž kasno.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:27 23.02.2013

Re: Haters gonna hate...

Kako ja volim to MI...MI Srbi, MI...
Šta sve može pod to MI da se mune i da se alibira, čudo jedno...
pedja1008 pedja1008 18:03 22.02.2013

Jedno je sigurno

samoreklamerstva i narcisodnosti Velikom Kalemaru nikada nije nedostajalo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:26 22.02.2013

Re: Jedno je sigurno

pedja1008
... samoreklamerstva i narcisodnosti Velikom Kalemaru nikada nije nedostajalo.


Kažu da su svi (dobro, skoro svi) veliki pisci narcisoidni i skloni samoreklamiranju. Neki čak otvoreno poručuju Nobelovom komitetu da ih više ne zaobilazi, i tako to...

Hoću da kažem da su pisci o kojima sam u poslednje vreme pisao (Mišima, Singer, Rot, Džong i drugi) bili baš takvi - mnogo su voleli same sebe.

Sećam se jedino, dok sam radio na Mišimi, da sam uvideo da je Jasunari Kavabata, prvi japanski Nobelovac, bio u biti veoma stidljiv i skorman čovek. Preterano.

A verujem i da Kavabata nije znao ni vinovu lozu da kalemi, pa nije mogao sebe da naziva Velikim Kalemarom, he, he, he...

A za ovo vaše pominjanje Dobrice Ćosica u svojstvu Velikog Kalemara zaslužujete nagradu od naših bivših sestara (mnogi vole harmonikašicu):


freehand freehand 18:08 22.02.2013

Pižone, Pižone...

prema Ćosićevom (ma koliko kratkom) političkom angažmanu u Srbiji krajem prošlog veka

Ćosić je politički bio angažovan kao Predsednik SRJ.
Na taj mu se angažman ne može ama baš ništa zameriti sem sažaljivog smeha dostojne naivnosti Mudraca sa planine, koji pojma nema o realnom životu i realnoj politici u podnožju.
Dočim se o njegovim teorijsko-ideološkim i nacionalnim tlapnjama i strepnjama može reći svašta.
Interesantno je, međutim, da život približava realnost njegovim snoviđenjima i turobnim fantzmima, iako on kao mislilac i vizionar, zaista, sa tim nikakve veze nema.
antioksidant antioksidant 18:21 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

freehand
prema Ćosićevom (ma koliko kratkom) političkom angažmanu u Srbiji krajem prošlog veka

Ćosić je politički bio angažovan početkom prošlog veka i to kao Predsednik SRJ.

? početkom XX veka?
inače, ćosićev politički angažman je vezan za skoro celu drugu polovinu prošlog veka. posle kraja II sv rata je bio poslanik u skupštini sfrj a posle se disidirao
vreme smrti i koreni su lepe i značajne knjige
daleko sunce je možda samo lepa, ja je volim svakako
što se tiče ostalog, moj sentiment se ne poklapa sa petrovićevim
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 18:39 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

ao
inače, ćosićev politički angažman je vezan za skoro celu drugu polovinu prošlog veka. posle kraja II sv rata je bio poslanik u skupštini sfrj a posle se disidirao


I ti ga bas pretera sa ovim "skoro celu drugu polovinu prošlog veka" - vreme disidenstva posle onog plenuma CK 1968. se ne moze smatrati klasicnim politickim angazmanom - vec angazmanom kritickog intelektualca. Naravno sa izuzetkom jedne godine kad je bio predsednik SRJ. Kao sto rece Free ni tu mu se ne moze nista zameriti posto su dobre namere bile vise nego ocigledne. Ako u tome nije imao uspeha i ispao naivan, nije bio jedini ... u to vreme su i mnogi zapadni politicari polagali nadu u njega...
antioksidant antioksidant 18:50 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

vec angazmanom kritickog intelektualca

ha, ha...
klasično politikansko spletkarenje
niccolo niccolo 18:51 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

vreme smrti i koreni su lepe i značajne knjige

Сагласан.

А што се тиче одијума према њему, некако ми је увек био у несразмери с његовим реалним политичким значајем (барем га ја никада нисам сматрао нарочито значајним)...додуше, то можда има везе с тиме што га посматрам као још једног од многобројних мрсомуда који звуче врло високоумно, али од чије ”високоумности” никакве практичне користи за нас остале нема...
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:19 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

Ja se slažem sa ovim prvim delom
Niccolo
... А што се тиче одијума према њему, некако ми је увек био у несразмери с његовим реалним политичким значајем (барем га ја никада нисам сматрао нарочито значајним)...


I meni, zaista, nije bilo niti je sada jasno otkuda toliko odijuma prema njemu kada je on bio samo jedan slučajni prolaznik... Nije se dugo ni zadržao tamo gde su ga bili gurnuli... (koliko se sećam, tada se predsednik nije birao neposrednim glasanjem, već dogovorom na vrhu).

Pravio je DĆ i propusta i dobre stvari, ali je bio kratko na vlasti, tako da ne vidim da je tada mogao naneti neke neoprostive štete.

Znam, nisam baš toliko blesav, da ima onih koji veruju da je on radio "iza kulisa". Da li je? Drugo, ako i jeste, zar nisu bili grešni (ovo je eufemizam) oni koji su tražili njegove savete, dok je on sedao za pisaćim stolom u Grockoj i razbijao glavu sa svojim knjigama više nego on? Pretpostavljam da je on davao savete, kada su traženi, najbolje što je tada umeo, a na onima koji su primali te savete bilo je da procenjuju njihovu valjanost.
... који звуче врло високоумно, али од чије ”високоумности” никакве практичне користи за нас остале нема...


Što se tiče "praktične koristi" koju ti pominješ, rekao bih da sam napomenuo, iako stidljivo, da je možda trebalo prihvatiti tu Ćosićevu ideju o podeli Kosova, onda dok je bilo vreme, odnosno izgledalo realno koliko-toliko.
Meni to izgledalo raisonnable.
freehand freehand 20:13 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

? početkom XX veka?

Greška u čitanju. Pročitao sam "početkom decenije" i automatski na to odgovorio. Pročitao, video glupost, i obrisao pošto nije bilo komentara iza.
vladimir petrovic
Pravio je DĆ i propusta i dobre stvari, ali je bio kratko na vlasti, tako da ne vidim da je tada mogao naneti neke neoprostive štete.

Ćosić uopšte nije bio na vlasti, u tom periodu. Što je i sam sa mnogo gorčine konačno uvideo i priznao onoga dana kada je posle bljutavog linča i toplog zeca koji su mu priredili Miloševićevi rotvajleri, Šešelj, Nikolić i ostala bagra, Skupštinu SRJ napustio u taksiju.
Milošević mu je, kažu, i službeni auto oduzeo, naslađujući se tako i tim sitnim sadističkim ponižavanjima.

Znam, nisam baš toliko blesav, da ima onih koji veruju da je on radio "iza kulisa". Da li je? Drugo, ako i jeste, zar nisu bili grešni (ovo je eufemizam) oni koji su tražili njegove savete, dok je on sedao za pisaćim stolom u Grockoj i razbijao glavu sa svojim knjigama više nego on?

Svi su mu išli na rukoljub i poklonjenje. I po pravilu nije on bio taj koji je zvao. A najviše su ga blatili oni kojima vrata nisu bila otvorena i koji nisu pripušteni i udostojeni.
Paradigmatičan je za taj odnos slučaj Nobelova nagrada;
najstaloženiji, najumereniji, i bez ikakve histerije i euforije bio je upravo Ćosić, dok su miševi, ale i vrane, šakali i hijene koje su pokušale da ga najbezočnije difamiraju na najogavniji način ostali ulepljeni i ulapani u sopstvenim izlučevinama.

hoochie coochie man hoochie coochie man 20:32 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

Znam, nisam baš toliko blesav, da ima onih koji veruju da je on radio "iza kulisa". Da li je? Drugo, ako i jeste, zar nisu bili grešni (ovo je eufemizam) oni koji su tražili njegove savete, dok je on sedao za pisaćim stolom u Grockoj i razbijao glavu sa svojim knjigama više nego on? Pretpostavljam da je on davao savete, kada su traženi, najbolje što je tada umeo, a na onima koji su primali te savete bilo je da procenjuju njihovu valjanost.


Аli je nesporno da su od njega mnogi tražili savete.
Kako stoje stvari, svako ko je bio u prilici da odlučuje o državnoj politici je od njega tražio savete.
Što baš od njega?
Ni meni ne izgleda verovatno da je on radio "iza kulisa", već pre da je imao neki ugled, harizmu, mudrost(?) koja je ljude na važnim položajima navodila da ga pitaju za savet.

Vreme koje je proveo na "vlasti", u praksi, apsolutno ne ide uprilog njegovoj ulozi cenjenog savetodavca teoretičara, jer tu ništa značajno nije uradio.

Nije uspeo čak ni da prepozna nevažnost funkcije koju mu je Milošević dodelio, (izglasala ga je skupština,ali tad je skupština glasala onako kako je Milošević hteo da glasa) pokušavajući da se uvođenjem u vlast njega, intelektualca, i Panića, zapadnjačkog biznismena, svetu prikaže kao demokrata i tako spasi sankcija.

Biće da je njegov imidž disidenta koji se sa Titom razišao oko srpskog nacionalnog pitanja bio dovoljan da se poveruje da je najbolje razumeo proces koji se dešabvao i da najbolje zna šta je u interesu Srba i Srbije.



niccolo niccolo 21:01 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

Što se tiče "praktične koristi" koju ti pominješ, rekao bih da sam napomenuo, iako stidljivo, da je možda trebalo prihvatiti tu Ćosićevu ideju o podeli Kosova, onda dok je bilo vreme, odnosno izgledalo realno koliko-toliko.
Meni to izgledalo raisonnable.

Па није било време. Тад када се он сетио је већ било касно...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:06 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

hoochie coochie man
Biće da je njegov imidž disidenta koji se sa Titom razišao oko srpskog nacionalnog pitanja bio dovoljan da se poveruje da je najbolje razumeo proces koji se dešabvao i da najbolje zna šta je u interesu Srba i Srbije.

Верујем да је слична заблуда постојала када је реч и о Александру Ранковићу, вишедеценијском Титовом служинчету.
freehand freehand 21:15 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

niccolo
Što se tiče "praktične koristi" koju ti pominješ, rekao bih da sam napomenuo, iako stidljivo, da je možda trebalo prihvatiti tu Ćosićevu ideju o podeli Kosova, onda dok je bilo vreme, odnosno izgledalo realno koliko-toliko.
Meni to izgledalo raisonnable.

Па није било време. Тад када се он сетио је већ било касно...

Nikad nije bilo vreme.
Da mene neko pita, ja bih se prvo dogovarao sa Mahmutom Bakalijem.
Azema Vlasija bih postavio za doživotnog predsednika Vlade.
Ibrahima Rugovu bih postavio za predsednika Skupštine.
Al jebiga, sad ti je to što ti je - Zmija. I Ramuš.
Nekako, sa protokom vremena počinje sve da izgleda kao negde zapisano, i kao da drugačije nije moglo.

niccolo niccolo 21:20 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

Da mene neko pita, ja bih se prvo dogovarao sa Mahmutom Bakalijem

Занимљиво слагање времена.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 21:24 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

Vladimir Petrovic
I meni, zaista, nije bilo niti je sada jasno otkuda toliko odijuma prema njemu kada je on bio samo jedan slučajni prolaznik... Nije se dugo ni zadržao tamo gde su ga bili gurnuli... (koliko se sećam, tada se predsednik nije birao neposrednim glasanjem, već dogovorom na vrhu).

Pravio je DĆ i propusta i dobre stvari, ali je bio kratko na vlasti, tako da ne vidim da je tada mogao naneti neke neoprostive štete.


Iako je sada Cosic prilicno neomiljen u sirim narodnim masama (posebno u onom delu koji je u trendu sa onim sto se zove politicka korektnost) u 80-im i pocetkom 90-ih to nije bilo tako. On je bio jedan od najuticajnijih angazovanih intelektualaca u Srbiji - to je i bio jedan od glavnih razloga sto je dosao na mesto predsednika SRJ.
A razlozi za mrznju prema njemu su sasvim druge prirode. To je posledica dugogodisnje propagande koja je bila uperena protiv svakog istaknutog pojedinca i/ili institucije u Srbiji kome/kojoj je na prvom mestu bio interes zemlje a ne interes NATO/zapada. Zato nije uopste slucajno sto su glavni Cosicevi mrzitelji kao sto su Basara, Biserko, BS & Co istovremeno i glavni zastupnici pomenute politke. Razlozi za sve to naravno nisu sto "svet mrzi Srbiju i Srbe" nego svaljivanje krivice na jednog krivca za sva desavanja 90-ih i time (in)direktna abolicija drugih odgovornih (u koje spadaju i pomenuti NATO/zapada i njihovi saveznici i sticenici).

freehand freehand 21:49 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

niccolo
Da mene neko pita, ja bih se prvo dogovarao sa Mahmutom Bakalijem

Занимљиво слагање времена.

Što? Da me sad neko pita, ja bih čas u vremeplov pa bih se dogovarao.
Došao bih juče, i šta.

Virtuelni Vasilije
to je i bio jedan od glavnih razloga sto je dosao na mesto predsednika SRJ.

Glavni razlog je bio što je bio dovoljno naivan da poveruje Miloševiću, i dovoljno hrabar i spreman da rizikuje sve i pokuša da nešto učini za narod i državu u tom ludilu.
hoochie coochie man hoochie coochie man 22:30 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

Верујем да је слична заблуда постојала када је реч и о Александру Ранковићу, вишедеценијском Титовом служинчету.


Na istoj strani su bili.

Samo što je Rankoviću nedostajao književnički dar, ili neki drugi, pa kad mu je oduzeta politička moć nije mu ostalo ništa.

Ali sahrana mu je bila prilično značajan događaj, skoro pa bunt, a značajnim ga napravila blaga opozicija komunistima.
Jedan od najvećih komunista isparćen kao simbol antikomunuizma.
Izgleda da su zablude slatke.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:38 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

hoochie coochie man
Jedan od najvećih komunista isparćen kao simbol antikomunuizma.

Ево сахране:



А ево кога су славили:



Национални херој -- деценијски шеф свих полиција после рата???
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 22:57 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

freehand


Virtuelni Vasilije
to je i bio jedan od glavnih razloga sto je dosao na mesto predsednika SRJ.

Glavni razlog je bio što je bio dovoljno naivan da poveruje Miloševiću, i dovoljno hrabar i spreman da rizikuje sve i pokuša da nešto učini za narod i državu u tom ludilu.


Ne sporim ove tvoje razloge - to medjutim nije bilo dovoljno. Naime potrebna je bila jos i neka javna licnost sa ugledom i autoritetom u sto je moguce sirim slojevima stanovnistva (a da se vec nije bavila politikom). Meni ne pada na pamet niko ko je u tom trenutku taj uslov ispunjavao vise od njega. A tebi?
freehand freehand 23:03 22.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

Virtuelni Vasilije
freehand


Virtuelni Vasilije
to je i bio jedan od glavnih razloga sto je dosao na mesto predsednika SRJ.

Glavni razlog je bio što je bio dovoljno naivan da poveruje Miloševiću, i dovoljno hrabar i spreman da rizikuje sve i pokuša da nešto učini za narod i državu u tom ludilu.


Ne sporim ove tvoje razloge - to medjutim nije bilo dovoljno. Naime potrebna je bila jos i neka javna licnost sa ugledom i autoritetom u sto je moguce sirim slojevima stanovnistva (a da se vec nije bavila politikom). Meni ne pada na pamet niko ko je u tom trenutku taj uslov ispunjavao vise od njega. A tebi?


Pričaš o Miloševićevim razlozima da ga oktoriše. Ne o njegovim da prihvati.
Onda se, očigledno, nismo razumeli.
Mada ni Nikola Šećeroski nije bio loš izbor za tog novog Sejda Bajramovića, sa ove distance gledajući.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:26 23.02.2013

Snimak sahrane A. Rankovića

Predrag Brajović
... Ево сахране:


Hvala, nisam to ranije video.

Pade mi u oči da, za razliku od Milovana Đilasa, čija je sahrana obavljena uz verske obrede od strane ni manje ni više nego četvorice pravoslavnih sveštenika (bećkovićevski rečeno - pevali su da se čulo do neba), drug Leka ni u smrti nije hteo da se vrati slatkom pravoslavlju, pa nije bilo svešteničkog opela, ni krstače i taj rad...

Ne kažem da je trebalo, samo primećujem, he, he, he...


milojep milojep 00:44 24.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

Virtuelni Vasilije

A razlozi za mrznju prema njemu su sasvim druge prirode. To je posledica dugogodisnje propagande koja je bila uperena protiv svakog istaknutog pojedinca i/ili institucije u Srbiji kome/kojoj je na prvom mestu bio interes zemlje a ne interes NATO/zapada.


Apsolutno tačno. A kao posledica te dugogodišnje propagande, javljaju se i neobjašnjive alergijske reakcije kod pojedinaca (ni njima samima shvatljive) a na pomen recimo imena Koštinice ili SPC.
expolicajac expolicajac 11:55 24.02.2013

Re: Pižone, Pižone...

a na pomen recimo imena Koštinice

Ja mogu samo da izjavim saučešće velikom borcu za srpsko pitanje

cult cult 18:09 22.02.2013

.

contra
antioksidant antioksidant 18:22 22.02.2013

Re: .

cult
contra

i da
u sumi ipak contra
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:40 22.02.2013

Kontraši često pate


cult
... contra

AO
...i da
u sumi ipak contra




Imajući u vidu da Pro et contra prosto znači “za i protiv” (For and against), bolje je, valjda, izbegavati “protiv” (against) svaki put kada se može.

Pada mi na pamet ova izreka:
A house divided against itself cannot stand. (Abraham Lincoln)

expolicajac expolicajac 18:47 22.02.2013

Re: Kontraši često pate

vladimir petrovic

cult
... contra

AO
...i da
u sumi ipak contra




Imajući u vidu da Pro et contra prosto znači “za i protiv” (For and against), bolje je, valjda, izbegavati “protiv” (against) svaki put kada se može.

Pada mi na pamet ova izreka:
A house divided against itself cannot stand. (Abraham Lincoln)


A što tiPetroviću nisi učio preferans da igraš kad je bilo vreme.
hajkula1 hajkula1 19:31 22.02.2013

Pohvala

Preporuka za otvorenu temu o velikom piscu Dobrici Ćosiću.
Da kojim slučajem u životu nisam čula za njega, posle optužbi izvesnih gospoDŽa, imao bi sve moje simpatije na neviđeno.
hajkula1 hajkula1 19:34 22.02.2013

Pisac /političar

Kao političar jednako je pljuvan od takozvanih nezavisnih graDŽanki i šovinista (koji su nam svima naneli zlo).
draft.dodger draft.dodger 19:41 22.02.2013

Čobani, budale!


Radovan Karadžić: Ovaj Havel je uništio Čehoslovačku.

Dobrica Ćosić: E taj naš kolega postade takva budaletina. Mali je bre on.

Radovan Karadžić: Mali je, mali čovečuljak. I vidite da ta srednjeevropska filozofija...

Dobrica Ćosić: Ništa

Radovan Karadžić: Ništa nema tu sokova. To nema fundamenta uopšte.

Dobrica Ćosić: Slušaj, pa nije slučajno. Oni imaju dva najizrazitija pisca.

Radovan Karadžić: Kundera.

Dobrica Ćosić: Ne, ne, ne

Radovan Karadžić: Nego?

Dobrica Ćosić: Švejka i Kafku.

Radovan Karadžić: Da, da...

Dobrica Ćosić: Jedan zajebava se Radovan Karadžić: a drugi se žali stalno

Dobrica Ćosić: Okončava

Radovan Karadžić: Da jeste.

Dobrica Ćosić: Okončava istoriju.

Radovan Karadžić: Da, da...

Dobrica Ćosić: I čovekove aktivnosti

Radovan Karadžić: Da, da

Dobrica Ćosić: Taj erotizam, šta to sve znači Kundera i sve to društvo.

Radovan Karadžić: Da, da tačno, tačno

Dobrica Ćosić: I kad se gleda ta cela istorija i pogledaš umetnost ništa originalno ta srednja Evropa nema.

Radovan Karadžić: Pa ne može mit da napravi.

Dobrica Ćosić: Sem katoličanstvo, ona nema ništa.

Radovan Karadžić: Ništa, ništa... i to je neko prljavo katoličanstvo koje se stalno žali i tuži se. I mislim da nema tužnije stvari nego slovenski narod koji je katolički.
bolid1 bolid1 19:50 22.02.2013

Re: Čobani, budale!

Nikola Koljević: Dobro veče, Nikola Koljević je na telefonu.

Dobrica Ćosić: O Nikola, dobro veče.

Nikola Koljević: Jesi ti Dobrice?

Dobrica Ćosić: Ja sam.

Nikola Koljević: Ja sam u Sarajevu. To ništa ne valja, Dobrice...

Dobrica Ćosić: Ma šta kažeš?!

Nikola Koljević: Jeste!
Oni ti to predstavljaju na onaj zapadni kurvinjski način, kao nemačku odluku...
.....................

Dobrica Ćosić: A, Nikola, Nikola, šta govoriš...

Nikola Koljević: Mi, ne možemo se predavati, ne možemo...

Dobrica Ćosić: Ma ne možemo!

Nikola Koljević: Ma slušaj, to je propast čitavog naroda.

Dobrica Ćosić: Moramo sad istrajati, pa što kažu, kom opanci kom obojci...

Nikola Koljević: Jeste!
princi princi 19:54 22.02.2013

Re: Čobani, budale!

Jel' su ovo sabrana dela ili policijski transkript?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:23 22.02.2013

Re: Čobani, budale!

princi
Jel' su ovo sabrana dela ili policijski transkript?

Не.
Ово је скраћена пишчева поетика.
draft.dodger draft.dodger 20:25 22.02.2013

Re: Čobani, budale!

princi
Jel' su ovo sabrana dela ili policijski transkript?

Najzabavniji dijalog, ikad!
Usput, i ozbiljan prikaz te kvaziintelektualne škvadre...
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 21:46 22.02.2013

Re: Čobani, budale!

princi
Jel' su ovo sabrana dela ili policijski transkript?


Meni to lici na dramsko knjizevno delo - nekog drugosrbijanskog autora
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:41 22.02.2013

Re: Čobani, budale!

Virtuelni Vasilije
princi
Jel' su ovo sabrana dela ili policijski transkript?

Meni to lici na dramsko knjizevno delo - nekog drugosrbijanskog autora

Мени најпре на монтипајтоновски дијалог.

Из њихових речи види се један страшан неразрешиви сукоб са реалношћу и модерним добом. Они размишљају и говоре језиком деветнаестог века.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 00:08 23.02.2013

Re: Čobani, budale!

Predrag Brajovic
Virtuelni Vasilije
princi
Jel' su ovo sabrana dela ili policijski transkript?

Meni to lici na dramsko knjizevno delo - nekog drugosrbijanskog autora

Мени најпре на монтипајтоновски дијалог.

Из њихових речи види се један страшан неразрешиви сукоб са реалношћу и модерним добом. Они размишљају и говоре језиком деветнаестог века.

Slazem se. I mislim da je pisac dijaloga bas to i hteo da kaze...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 20:23 22.02.2013

et

Između pro et contra, a u vezi Dobrice Ćosića, ja se opredeljujem za et.

Naime, nikad mi nije bilo jasno, a nije ni danas, zašto je tzv. Druga Srbija (u obliku nemalog broja perjanica NVO i tzv. slobodnih intelektulki i intelektualaca, kao i velikog broja njihovih sledbenika) odabrala baš tog čoveka (pisca, političara, akademika, građanina...) za svoju metu.

Pročitao sam nekoliko njegovih romana. "Deobe" i "Vreme smrti" su veoma dobra kniževna dela. Mnogi bi se narodi sa takvim delima i piscem ponosili. Sporadično sam pratio i njegove javne nastupe. Ponekad sam bio "pro", a ponekad "contra". Ali i dalje ne vidim čemu toliki odijum, čemu mržnja, zašto ga nazivaju zlim starcem?
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:06 22.02.2013

Re: et

Vojislav Stojković
... Između pro et contra, a u vezi Dobrice Ćosića, ja se opredeljujem za et.

Kad kažeš da si ti za ET, pade mi na pamet ovo



A ovo što sledi mi je drago da čujem, jer se sa tim slažem, na to sam pokušavao da ukažem u prethodnom blogu o DĆ:

... Pročitao sam nekoliko njegovih romana. "Deobe" i "Vreme smrti" su veoma dobra kniževna dela. Mnogi bi se narodi sa takvim delima i piscem ponosili. Sporadično sam pratio i njegove javne nastupe. Ponekad sam bio "pro", a ponekad "contra".


A kao što sam se gore složio sa Nikom, drago mi je da se i ti čudiš ovolikoj mržnji:

... Ali i dalje ne vidim čemu toliki odijum, čemu mržnja, zašto ga nazivaju zlim starcem?


Meni nije zasmetalo samo što je nazvan zlim starcem, jer DĆ jeste starac, a reći za nekoga da je zao i nije tako strašno; uvredljivije mi je ovo - da je PRITUP, ALAV I KRVOPIJA, a naročito ono DA MU TREBA ZABRANITI DA GOVORI.
Da to kaže jedna civilizovana osoba (traženje zabrane govora) u drugoj dekadi 21 veka mi je prosto neobjašnjivo.
freehand freehand 21:18 22.02.2013

Re: et

Da to kaže jedna civilizovana osoba (traženje zabrane govora) u drugoj dekadi 21 veka mi je prosto neobjašnjivo.

I zamisli da joj neko da opciju pristupa tom autorskom panelu?!
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 21:38 22.02.2013

Re: et

vladimir petrovic

Meni nije zasmetalo samo što je nazvan zlim starcem, jer DĆ jeste starac, a reći za nekoga da je zao i nije tako strašno; uvredljivije mi je ovo - da je PRITUP, ALAV I KRVOPIJA, a naročito ono DA MU TREBA ZABRANITI DA GOVORI.
Da to kaže jedna civilizovana osoba (traženje zabrane govora) u drugoj dekadi 21 veka mi je prosto neobjašnjivo.


Kada o jednom piscu to govori drugi pisac, (u ovom slučaju dramska spisateljica), to iz njega (u ovom slučaju nje) progovara ljubomora i zavist.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 21:44 22.02.2013

Re: et

VP
Meni nije zasmetalo samo što je nazvan zlim starcem, jer DĆ jeste starac, a reći za nekoga da je zao i nije tako strašno; uvredljivije mi je ovo - da je PRITUP, ALAV I KRVOPIJA, a naročito ono DA MU TREBA ZABRANITI DA GOVORI.
Da to kaže jedna civilizovana osoba (traženje zabrane govora) u drugoj dekadi 21 veka mi je prosto neobjašnjivo.


Objasnjenje je prosto: osoba koja je to rekla nije civilozovana
hajkula1 hajkula1 21:56 22.02.2013

Re: et

Vojislav Stojković

... zašto je tzv. Druga Srbija (u obliku nemalog broja perjanica NVO i tzv. slobodnih intelektulki i intelektualaca, kao i velikog broja njihovih sledbenika) odabrala baš tog čoveka (pisca, političara, akademika, građanina...) za svoju metu.

Pročitao sam nekoliko njegovih romana. "Deobe" i "Vreme smrti" su veoma dobra kniževna dela. Mnogi bi se narodi sa takvim delima i piscem ponosili. Sporadično sam pratio i njegove javne nastupe. Ponekad sam bio "pro", a ponekad "contra". Ali i dalje ne vidim čemu toliki odijum, čemu mržnja, zašto ga nazivaju zlim starcem?


Više se ne pitam zašto raznorazni tipovi i tipovke rade to što rade.
Znam samo da sam odmah (95%) na strani njihove žrtve (po prirodi sam oprezna, pa zato ta rezerva od 5%).

Ovde se olako blate ljudi koji nam služe na ponos, tako da Dobrica Ćosić nije izuzetak. Svi napadi i uvrede više govore o onima koji to izgovaraju nego o poštovanom piscu.
nurudin nurudin 23:24 22.02.2013

Re: et

Vojislav Stojković
vladimir petrovic

Meni nije zasmetalo samo što je nazvan zlim starcem, jer DĆ jeste starac, a reći za nekoga da je zao i nije tako strašno; uvredljivije mi je ovo - da je PRITUP, ALAV I KRVOPIJA, a naročito ono DA MU TREBA ZABRANITI DA GOVORI.
Da to kaže jedna civilizovana osoba (traženje zabrane govora) u drugoj dekadi 21 veka mi je prosto neobjašnjivo.


Kada o jednom piscu to govori drugi pisac, (u ovom slučaju dramska spisateljica), to iz njega (u ovom slučaju nje) progovara ljubomora i zavist.


Па, јест вала -- овако најлакше можемо да дискредитујемо неког. Ако упутимо критику на рачун колеге, онда смо сујетни и љубоморни, готово опште место.
Domazet Domazet 04:20 23.02.2013

Onda Nurudine...

nurudin
Vojislav Stojković
vladimir petrovic

Meni nije zasmetalo samo što je nazvan zlim starcem, jer DĆ jeste starac, a reći za nekoga da je zao i nije tako strašno; uvredljivije mi je ovo - da je PRITUP, ALAV I KRVOPIJA, a naročito ono DA MU TREBA ZABRANITI DA GOVORI.
Da to kaže jedna civilizovana osoba (traženje zabrane govora) u drugoj dekadi 21 veka mi je prosto neobjašnjivo.


Kada o jednom piscu to govori drugi pisac, (u ovom slučaju dramska spisateljica), to iz njega (u ovom slučaju nje) progovara ljubomora i zavist.


Па, јест вала -- овако најлакше можемо да дискредитујемо неког. Ако упутимо критику на рачун колеге, онда смо сујетни и љубоморни, готово опште место.

...pretpostavljam da izjava da je neko pritup, alav i krvopija i da mu treba zabraniti da govori u stvari autorski stav. Pojedinachno mesto, da kazhem. I da autorka sama, pojedinachno, snosi odgovornost za iskazanu primitivnu zavist u svom autorskom stavu? Shta onda ti tu radish??
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 09:53 23.02.2013

Re: et

nurudin
Vojislav Stojković
vladimir petrovic

Meni nije zasmetalo samo što je nazvan zlim starcem, jer DĆ jeste starac, a reći za nekoga da je zao i nije tako strašno; uvredljivije mi je ovo - da je PRITUP, ALAV I KRVOPIJA, a naročito ono DA MU TREBA ZABRANITI DA GOVORI.
Da to kaže jedna civilizovana osoba (traženje zabrane govora) u drugoj dekadi 21 veka mi je prosto neobjašnjivo.


Kada o jednom piscu to govori drugi pisac, (u ovom slučaju dramska spisateljica), to iz njega (u ovom slučaju nje) progovara ljubomora i zavist.


Па, јест вала -- овако најлакше можемо да дискредитујемо неког. Ако упутимо критику на рачун колеге, онда смо сујетни и љубоморни, готово опште место.


Štovani nurudine, pa ako nije cehovska ljubomora i zavist, šta je onda?
Kako drugačije razumeti takav izliv žuči narečene spisateljice na njenog znatno starijeg kolegu? Plašim se da bi svako drugo objašnjenje bilo daleko gore po BS.

Uostalom, ona sama sebe i kvalifikuje (kad piše drame) i diskvalifikuje (kad istupa kao javna ličnost).
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:23 23.02.2013

Re: et

Vojislav Stojković
... Uostalom, ona sama sebe i kvalifikuje (kad piše drame) i diskvalifikuje (kad istupa kao javna ličnost).

nurudin nurudin 21:33 23.02.2013

Re: et

Vojislav Stojković
nurudin
Vojislav Stojković
vladimir petrovic

Meni nije zasmetalo samo što je nazvan zlim starcem, jer DĆ jeste starac, a reći za nekoga da je zao i nije tako strašno; uvredljivije mi je ovo - da je PRITUP, ALAV I KRVOPIJA, a naročito ono DA MU TREBA ZABRANITI DA GOVORI.
Da to kaže jedna civilizovana osoba (traženje zabrane govora) u drugoj dekadi 21 veka mi je prosto neobjašnjivo.


Kada o jednom piscu to govori drugi pisac, (u ovom slučaju dramska spisateljica), to iz njega (u ovom slučaju nje) progovara ljubomora i zavist.


Па, јест вала -- овако најлакше можемо да дискредитујемо неког. Ако упутимо критику на рачун колеге, онда смо сујетни и љубоморни, готово опште место.


Štovani nurudine, pa ako nije cehovska ljubomora i zavist, šta je onda?
Kako drugačije razumeti takav izliv žuči narečene spisateljice na njenog znatno starijeg kolegu? Plašim se da bi svako drugo objašnjenje bilo daleko gore po BS.

Uostalom, ona sama sebe i kvalifikuje (kad piše drame) i diskvalifikuje (kad istupa kao javna ličnost).


Да, ово сте лепо рекли. А што се тиче Србљановићке, тј. њеног јавног дискурса, већ смо полемисали, и углавно смо сагласни да није пристојно. Одреаговао сам, јер се често љубомора, невезано за Србљановићку и Ћосића, у свакодневном животу потеже као аргумент да би се дискредитовао свако, иоле малађи, ко се дрзне да критикује старијег. Елем, да не препричавам своја сопствена искуства...
Верујте, мој полемички дискус је много мање напет и умеренији од Биљаниног, а опет испадне да сам љубоморан, завидан, и шта све не... :) Није ни важно.

Поштовани Војиславе, што би Биљана и била љубоморна на Ћосића? Тренутно има каријеру завидне драмске списатељице чија се дела играју широм света, не видим баш разлог да му завиди...А, и млађа је од њега, па и лепша, ако ћемо баш. :)
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:44 23.02.2013

Re: et

nurudin

Поштовани Војиславе, што би Биљана и била љубоморна на Ћосића?


Njen književni opus, a ni politička karijera, ne mogu se uporediti sa njegovom. Mali pas uvek laje na velikog, nikad obrnuto. Eto zato.
milojep milojep 00:28 24.02.2013

Re: et

Vojislav Stojković
nurudin

Поштовани Војиславе, што би Биљана и била љубоморна на Ћосића?


Njen književni opus, a ni politička karijera, ne mogu se uporediti sa njegovom. Mali pas uvek laje na velikog, nikad obrnuto. Eto zato.


Tačno tako! Još bih dodao da mali pas laje na velikog i jer ga pujdaju 'ovi' što mu bace po koju kosku.
49 41 49 41 20:37 22.02.2013

Gost

Pokojni brat se ranije upoznao sam njim, bio mu je vise puta u kuci.
U znak zahvalnosti, sto je jedini uspeo u Beogradu; da mu osposobi elektronsku automatiku za grejanje pozvao ga je da mu bude gost te nedelje.

Ja sam, naleteo tog vikedna kod brata - izdaleka.
Opirao sam se da idem i ja tog dana, jer nisam pozvan; niti bio na listi pozvanih.
Tako nas je bar zajednicka majka ucila.

Dzaba, sa dosta starijim bratom nikad nisam mogao da izadjem na kraj.
On je stariji i ... tacka.

Proveli smo nekoliko sati u razgovoru, u njegovoj radnoj sobi - biblioteci.

Na polasku je skocio obracajuci mi se:
- Imam zelju da ti poklonim neku knjigu, reci koju ili biraj!

Bio sam iznenadjen, osim toga ceo dugi zid je bio u policama sa knjigama.

Bio sam kratak. Klinac sam bio, kad sam je citao za lektiru.
-Daleko je Sunce.

Napisao mi je posvetu:

"Ime Prezime (moje), da mu bar neko sunce ne bude daleko; srdacno Dobrica Cosic".

Na odlasku, nedaleko od njegove kuce; na nizbrdici Topcidera; stajao je policajac.
Iako je bio okrenut, poluledjima; znao sam da je "snimio" posetioce, boju i registarski broj auta.

Domacin je bio u "kucnom pritvoru" - kao mnogo puta pre toga.

U to vreme, masa je prethodne nedelje urlala na ulicama juzne pokrajine.
Specijalne vojne jedinice, pristizale su avionima, iz Ljubljane, Zagreba, Sarajeva, Splita, Zadra, Skoplja.

Vazda se "nesto igralo" - tada, kao i sada.

P.S.
(Posle se Setio)

Otisao sam na kratko u Beograd, da vidim kcerku; Nisam iza toga krocio u stan punih 12 godina.

Licna posveta, na knjizi "Daleko je Sunce" i jos na par knjiga koje mi je poklonio
Dobrica bili su istrgani iz knjiga.

- Brat, moje zene je obrazlagao; da je on to istrgao, jer je to provokativni materijal.
Dobrica mi napisao licnu posvetu na cirilici, a Dobrica; taj mracan balkanski tip je vrlo opasan preko Drine, pa i Juzne Morave.












vladimir petrovic vladimir petrovic 21:11 22.02.2013

Re: Gost

49 41
... Napisao mi je posvetu:

"Ime Prezime (moje), da mu bar neko sunce ne bude daleko; srdacno Dobrica Cosic".


Dobra posveta.
(I wish I were you).
sima2000 sima2000 20:45 22.02.2013

kurziv

Da sam neki srpski nacionalista i da mi je stalo do srpskog identiteta i očuvanja ćirilice, prvo što bi uradio bilo bi da se angažujem po pitanju korišćenja italik ćiriličnih slova na internetu.
Ovo sad kako je, ne valja ništa. Stigao sam do drugog pasosa i digo ruke.. potpuno nemoguće pročitati..
Ako nismo sposobni da napravimo svoje fontove, onda treba da batalimo srpsku ćirilicu i da prihvatimo rusku..

ovako treba da izgleda ćirilični kurziv:



A ovako ne treba da izgleda: абвгдђежзијклљмнњопрстћуфхцчџш

Ako nam tehnologija ne dozvoljava da ga ispravno koristimo na računarima, onda bolje da ga ne koristimo uopšte..

grebostrek.lurker grebostrek.lurker 21:21 22.02.2013

Re: kurziv


Ako nismo sposobni da napravimo svoje fontove, onda treba da batalimo srpsku ćirilicu i da prihvatimo rusku..


U stara vremena uzmes Ilustrator, pa posle Fontographer i eto ti font. Sigurno ima slicnog softvera i danas.

Tezi posao je da ubedis druge da koriste tvoj font...

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:44 22.02.2013

Re: kurziv

sima2000
...Da sam neki srpski nacionalista i da mi je stalo do srpskog identiteta i očuvanja ćirilice, prvo što bi uradio bilo bi da se angažujem po pitanju korišćenja italik ćiriličnih slova na internetu.
Ovo sad kako je, ne valja ništa. Stigao sam do drugog pasosa i digo ruke.. potpuno nemoguće pročitati..
Ako nismo sposobni da napravimo svoje fontove, onda treba da batalimo srpsku ćirilicu...


Uvažavam primedbu. Priznajem da sam i sam primetio da ima mnogo kurziva u tekstu i da se teško čita.

Zato sam, nakon primedbe, izmenio tekst utoliko što sam odstranio kurziv, osim u nazivima.

---------------

P. S. Slažem se da bi ovaj ćirilični kurziv bio čitljiviji:


sima2000 sima2000 21:51 22.02.2013

Re: kurziv

U stara vremena uzmes Ilustrator, pa posle Fontographer i eto ti font. Sigurno ima slicnog softvera i danas.


Nemam pojma.. sigurno postoji neki način da se problem reši. Nisam nikakav stručnjak i ceo problem posmatram sa korisničke strane. Kada kucam i pišem koristim latinicu, a kada čitam uglavnom ne primećujem koje pismo čitam..

Međutim, ovaj kurziv je katastrofa.. мама и тата, тумарати, штитити, дубити, гугутка, тушта и тма .. aj nek mi neko protumači šta ovde piše.

Sve u svemu, domaćina želim da obavestim da mu tekst nisam pročitao zbog lošeg "rukopisa", a on ako hoće nek ispravlja..
sima2000 sima2000 21:55 22.02.2013

Re: kurziv

Zato sam, nakon primedbe, izmenio tekst utoliko što sam odstranio kurziv, osim u nazivima.


zahvaljujem.. sada možemo na miru da se posvetimo blaćenju Ćosića :)
freehand freehand 21:57 22.02.2013

Re: kurziv

sima2000
Zato sam, nakon primedbe, izmenio tekst utoliko što sam odstranio kurziv, osim u nazivima.


zahvaljujem.. sada možemo na miru da se posvetimo blaćenju Ćosića :)

Ih, bre, Simo - pa to od tebe nikad ne bih očekivao?!
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:07 22.02.2013

Re: kurziv

Sima2000
...sada možemo na miru da se posvetimo blaćenju Ćosića :)

freehand...
Ih, bre, Simo - pa to od tebe nikad ne bih očekivao?!


Neće Sima.
On se to samo šali. Blaćenje je ružno.
A nadam se i da je video moj motto (doduše, na engleskom), u kome molim da se ne trenira negativitet prema DĆ.

Hvala za razumevanje.

------------
P. S.
Čak i rvanje izbacuju iz OI:

sima2000 sima2000 22:25 22.02.2013

Re: kurziv

On se to samo šali. Blaćenje je ružno.


Evo pročitah konačno Ćosićeve zapise iz 1999. godine i nemam šta ni dodati ni oduzeti. Ćosić je uvideo da je Milošević lud i borio se za njegovu smenu. Nema mu se šta čestitati na tome, jer su 1999. i ptice na grani bile protiv Slobe - i plavuše su čak ukapirale..

Ćosić ima mnogo veći problem sa periodom od 1987. do 1993. i njegovom što ideološkom, što praktičnom ulogom u "buđenju naroda" i uspinjanju Slobe na vlast..


hajkula1 hajkula1 22:07 22.02.2013

Dobrica Ćosić velikan


Romani Dobrice Ćosića su vredna srpska baština.
Gledajući našu političku scenu unazad bar 30 godina, tvdim da je Dobrica Ćosić i među boljim političarima.


expolicajac expolicajac 22:35 22.02.2013

Re: Dobrica Ćosić velikan

hajkula1

Romani Dobrice Ćosića su vredna srpska baština.
Gledajući našu političku scenu unazad bar 30 godina, tvdim da je Dobrica Ćosić i među boljim političarima.



Hajkulice ti mora da si Sremčica (završila gimnaziju Stevan Sremac u Nišu)
hajkula1 hajkula1 23:06 22.02.2013

Re: Dobrica Ćosić velikan


Hajkulice ti mora da si Sremčica (završila gimnaziju Stevan Sremac u Nišu)








hajkula1 hajkula1 01:59 23.02.2013

Re: Dobrica Ćosić velikan

expolicajac
hajkula1

Romani Dobrice Ćosića su vredna srpska baština.
Gledajući našu političku scenu unazad bar 30 godina, tvdim da je Dobrica Ćosić i među boljim političarima.



Hajkulice ti mora da si Sremčica (završila gimnaziju Stevan Sremac u Nišu)



Pls, nabroj bolje političare iz tog vremena
audrey92 audrey92 23:05 22.02.2013

zašto Ćosić ?!

Odbrana Ćosića od strane poštvalaca argumentom kako je on pre svega pisac vrlo je plitka, i ne objašnjava ništa. Zašto se pravimo ludi i kao ne razumemo otkud da je Ćosić toliko eksponiran?

Prvo, on svakako jeste pisac, ali je svojim delom, i fiktivnim i memoarskim, u potpunosti vezan za srpsku istoriju 20. veka. Pri tome, Ćosić ne piše klasične istorijske romane tipa Eka ili čak Crnjanskog, kojima ipak uloga Oca nacije nikada nije pripisivana (znam za eporije kod Crnjanskog, neću sad da širim). Novija srpska književnst je puna pisaca istorijskih romana i priča, pa opet ni jedan nema tu ulogu. Kako to onda Ćosić? Možda jer je Ćosićev otvoren patriotizam sasvim eksplicitan, čak i u fiktivnoj prozi, i taj stav tu prozu sprečava da postane opšteljudska, kao što je postala Andrićeva priča o Bosni. Ćosić ne razmatra pitanje egzistencije čoveka, njega zanima egzistencija Srbina. I tu on ima sasvim časne i patriotske namere, bez sumnje, i još je vrlo nadaren pisac. Ali, ako me razumete, njegova je proza jednim velikim delom politička istorija jednog naroda, i ima sasvim određenu teritoriju "upotrebe", naime unutar granica srpske države. Vrlo je verovatno da ta proza isto tako ima i "rok trajanja", te da budućim generacijama neće govoriti ništa, kao što ništa ne govori ni današnjim Britancima ili Kinezima.
Toliko o "Ćosiću piscu", na šta se branioci kao vade, da bi odmah u sledećem komentaru spontano ćaskali o Rankoviću, a ne, gle čuda, o lepoj književnosti.

Pored svoje romansijerske delatnosti, Ćosić ima obiman opus nefiktivne književnosti, u kojoj ne piše o recimo stranim zemljama i gradovima, kao Crnjanski, ili o opštim istinama, kao Andrić, nego razmatra dnevnopolitička dešavanja u Srbiji. To je isto sasvim legitimno i sasvim je sigurno da on to čini iz najdublje brige za srpski narod. Ali, to ga upravo eksponira kao intelektualca koji se stalno, decenijama, bavi stanjem nacije. To rade i drugi, reći ćete, pa ih niko ne proziva. Tačno, ali jedino Ćosić daje, nezvano, i recepte za rešenje političkih problema. Upravo domaćinov blog ilustruje to na drastičan način: Ćosić sam opisuje kako redovno održava sastanke sa patrijarhom, kao i sa drugim vidjenim intelektualcima, i izlazi iz uloge zabrinutog gradjanina, kakvih ima mnogo, u ulogu zaduženog branitelja Srba ili tako nekako. Kako drugačije razumeti navode o brojnim poznatim i anonimnim Srbima koji baš njemu, čoveku bez ijedne zvanične funkcije i već u godinama, dojavljuju stanje stvari i pitaju ga za savet. I onda Ćosić, ponesen ulogom spasioca, a metafora Oca tu zaista jako dobro paše, to čak i u svojim memoarima otvoreno piše. Taj gubitak osećaja za veličinu, koji ga čini grotesknim, upravo izaziva kontru u javnosti. (Naravno da tu ne mislim na optužbe profesionalnih političara, koje su ideološki i politički motivisane).

Zašto se onda pravimo ludi, i mi i Ćosić? Njegov patritozam je častan i iskren, ali ne može se prevideti i da čovek pati od veličine i sam sebi dodeljuje ulogu koja mu ne pristaje. Otkud bi onda udruženje srpskih studenata iz Amerike molilo od njega procenu stanja nacije? Zašto baš od njega, ako on sam decenijama nije istupao u javnosti kao samozvani procenitelj?

Ovo sve samo o ulozi u javnosti, a ne i o sadržini njegovih stavova, koje ne želim da komentarišem.
nurudin nurudin 23:20 22.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

Otkud bi onda udruženje srpskih studenata iz Amerike molilo od njega procenu stanja nacije?


Мало ми је јадно, најискреније, да студенти из Америке траже ни мање ни више "мишење" једног човека у пристојним годинама. О будућности -- чијој? Па то није његова будућност, и чини ми се да му је пристојност налагала, а и године да не саветује.

А, баш ме занима и какви су то студенти који траже "мишељење", мени је то мало дегутантно. Чему онда студирање, толике "чкоље", и шта траже у Америци кад им је важно мишење Ћосића, што лепо нису узели приватне часове код Ћосића, или да остану овде, и да траже мишљење о стању нације. И шта са тим туђим "мишљењем"? Некако то све нисам разумео...
freehand freehand 23:42 22.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

Njegov patritozam je častan i iskren, ali ne može se prevideti i da čovek pati od veličine i sam sebi dodeljuje ulogu koja mu ne pristaje. Otkud bi onda udruženje srpskih studenata iz Amerike molilo od njega procenu stanja nacije? Zašto baš od njega, ako on sam decenijama nije istupao u javnosti kao samozvani procenitelj?

I na šta ti sumnjaš? Hipnoza? Mentalni talasi? Magnet?
Mufte ekseri?
Pazi kad nisi jedini intlektualac koji se pita - a što baš kod njega...

Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 23:45 22.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

audrey92
Zašto se onda pravimo ludi, i mi i Ćosić? Njegov patritozam je častan i iskren, ali ne može se prevideti i da čovek pati od veličine i sam sebi dodeljuje ulogu koja mu ne pristaje. Otkud bi onda udruženje srpskih studenata iz Amerike molilo od njega procenu stanja nacije? Zašto baš od njega, ako on sam decenijama nije istupao u javnosti kao samozvani procenitelj?


Ja mislim da si ti malo "pobrkala loncice". Ako se necije misljenje, stavovi i saveti uvazavaju i traze onda on nikako ne moze biti "samozvani procenitelj" niti neko ko "pati od velicine". Naprotiv.

I ja ne vidim da se bilo ko pravi lud - ni mi ni Cosic. Postoje pisci koji se bave iskljucivo svojim zanatom i oni koje obicno zovemo angazovani. Cosic spada u ove druge i po tome uopste nije usamljen ni kod nas ni u svetu. Sta je u tome lose?
I kad vec oseca potrebu da se izjasnjava o opstedrustvenim i politickim temama onda je sasvim normalno i da o tim pitanjima ljudi polemisu sa njim, da kritikuju i ne slazu se sa tim njegovim stavovima.

Na osnovu tvog posta ja medjutim imam utisak da se ti "pravis luda" i da ne vidis sta je u stvari sporno i u cemu je problem: ovakvi odvratni i prljavi napadi, pljuvanje i izlivi mrznje kakav je ovaj Biljane Srbljanovic koji je autor bloga citirao. I sto je najgore, to uopste nije nikakav izuzetak nego pravilo kad su u pitanju ljudi koji zastupaju slicne politicke stavove. To je toliko uzelo maha da se pretvorilo u pravu hajku na coveka. Coveka koji se nikad nije spustio ni pribilizno na taj nivo i ciji je jedini i glavni greh - sto misli drugacije nego oni koji ga napadaju...
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 09:04 23.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

audrey92
.... i taj stav tu prozu sprečava da postane opšteljudska ... i ima sasvim određenu teritoriju "upotrebe", naime unutar granica srpske države. Vrlo je verovatno da ta proza isto tako ima i "rok trajanja", te da budućim generacijama neće govoriti ništa, kao što ništa ne govori ni današnjim Britancima ili Kinezima.


Eto, a ja sam vec gore citirao Pekica koji tvrdi bas suprotno: Umetničkim meta-mostom Ćosić je, dramskom snagom kojoj u našoj literaturi nema poređenja, otkrio urođenu univerzalnost na izgled ograničenog istorijskog događaja i datume naše nacionalne istorije kroz Propileje uveo u istoriju sveta, tamo gde im je mesto.

Ali ko je jedan Borislav Pekic da protivureci sveznajucoj i (pre)mudroj audrey92 ...
audrey92 audrey92 09:25 23.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

Dragi Vasilije,

nema potrebe da se uzbudjuješ, a posebno nema potrebe da me vredjaš. Posebno jer ja nikako nisam kritičak Ćosića, vrlo ga poštujem. Pokušala sam samo da odgovorim na pitanje koje je blog postavio - zašto je Ćosić u toj meri meta kritika u javnosti. Da su kritike NVO i BS ispod svakog nivoa, tu se slažemo, i ja bih ih zapravo krivično gonila kao govor mržnje.

Kao što je Ćosić predmet kritike, tako je on jedan od najpoštovanijih Srba danas. To potvrdjuju i mnogi komentari ovde, a i broji pojedinci i organizacije koje se njemu, ponavljam - čoveku bez zvanične funkcije i u godinama, svakodnevno obraćaju za savet. Htela sam da pokažem da je on tu ulogu i sam izabrao, objavljujući decenijama dela o nacionalnoj istoriji, istupajući sa savetima rešenje nac. problema itd. On je u takvom svom delovanju sasvim poseban slučaj medju domaćim piscima i intelektualcima. I to je sasvim legitmno ponašanje, koje medjutim izaziva jake reakcije.
Htela sam da pokažem da tu postoji dijalektika njegovog (nesvesnog?) preuzimanja odredjene uloge "Oca nacije" (za primere vidi citate u blogu i Ćosićevu bibliografiju), i reakcije javnosti. Meni je prosto taj fenomen zanimljiv.

I još jednom: napadi na njega su besramni govor mržnje i zaslućuju svaku osudu. Mislila sam da je to valjda jasno, pa nisam boldovala.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 09:57 23.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

audrey92
Dragi Vasilije,
nema potrebe da se uzbudjuješ, a posebno nema potrebe da me vredjaš.


Draga Audrey,

a gde sam ja to tebe uvredio? To sto sam sarkasticnim tonom implicirao da je Pekic neuporedivo kompetentniji od tebe kad je u pitanju ocena Cosicevog knjizevnog dela ne bi trebalo da bude uvreda - osim ako se ti ne smatras kompetentnijom?

audrey92
I još jednom: napadi na njega su besramni govor mržnje i zaslućuju svaku osudu. Mislila sam da je to valjda jasno, pa nisam boldovala.


Ne samo da nisi boldovala, nego nisi cak ni napisala - da jesi mnogo lakse bismo se slozili i razumeli...
audrey92 audrey92 11:49 23.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

Poštovani Vasilije,

mislim da nisam ja osoba na koju treba da prosipaš žuč zbog javnih napada na tvog omiljenog pisca. Ja dosad nisam nikoga, a posebno ne Ćosića, na takav način napadala, i odvratno mi je bilo kakvo blaćenje bilo koga. Isto tako, učinilo mi se da tema bloga nije BS, nego sama ličnost Ćosića, koja je u našoj kulturi jedinstvena i vrlo provokativna, pa sam htela da napišem kako ja objašnjavam formiranje te javne slike o Ćosiću. Naravno, to je moja subjektivna procena, nisam sociolog po profesiji, nego teoretičar književnosti, pa nisam kompetentna da govorim o javnom diskursu o Ćosiću. Koji je, pak, vrlo zanimljiv i indikativan.
Čini mi se da ličnosti ili događaji koji izazivaju mnogo različitih reakcija uvek zapravo otvaraju neka pitanja društva koja su problematična, oko kojih ne postoji konsensus, koja iritiraju. I mene sad zanima - koja to neodgovorena nacionalna pitanja otvara Ćosić, pa izaziva toliko reakcija? Šta nam on poručuje? O tome nisam našla mnogo ni na ovom blogu, na žalost.

A kako se profesionalno bavim književnošću, imam mišljenje o Ćosiću kao piscu, mada je to mišljenje, moram priznati, stvareno na osnovu premalo pročitanih dela, pa zato ne objavljujem naučne radove o Ćosiću, nego tek komentarišem na blogu. Ovo mi je i prvi komentar uopšte o Ćosiću, pa eto nemam tvoje iskustvo. Naravno, Pekić ima prednost, ne kritikujem Pekićevo mišljenje, nego dajem svoje, koje ni najmanje ne pretenduje da bude tačno. Vrlo bih se radovala kad bi neko od brojnih komentatora rekao bilo šta o Ćosićevoj fiktivnoj prozi, o njenom stilskom izrazu, o njenom značenju, o autorskoj poruci, o karakterizaciji likova... Možda bi se razvila lepa diskusija o književnosti, šta misliš?
U tom kontekstu, mislila sam da je dovoljno da u jednoj rečenici u zagradi ukažem na neosnovanost napada od strane profesionalnih političara (a tu ubrajam i NVO i BS), ne želeći da se udaljujem od teme bloga. Ako to nije bilo dovoljno eksplicitno, ponoviću to radu još jednom. Ali, meni je to čini toliko samorazumljivo, dragi Vasilije, dok mi je Ćosić kao javna ličnost pak toliko intrigantan...

Ako ti smetam, rado ću prestati da se javljam na ovom blogu. Ja se i tako vrlo vrlo retko javljam komentarima, neće mi biti teško.

expolicajac expolicajac 11:59 23.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

Vrlo bih se radovala kad bi neko od brojnih komentatora rekao bilo šta o Ćosićevoj fiktivnoj prozi, o njenom stilskom izrazu, o njenom značenju, o autorskoj poruci, o karakterizaciji likova... Možda bi se razvila lepa diskusija o književnosti, šta misliš?

Jes, pa da to skupiš, napišeš kao svoj rad, izdaš i uzmeš lovu. Pa mi li smo mutavi.
Naravno "mala šala" ideja ti je stvarno dobra.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 13:30 23.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

audrey92
mada je to mišljenje, moram priznati, stvareno na osnovu premalo pročitanih dela, pa zato ne objavljujem naučne radove o Ćosiću, nego tek komentarišem na blogu.


Mada si "premalo procitala Cosicevih dela" to ti ni smeta nista da nam tvrdis kako je on beznacajan pisac lokalnog karaktera (ogranicenog prostornog i vremenskog znacaja)...

audrey92
Ako ti smetam, rado ću prestati da se javljam na ovom blogu. Ja se i tako vrlo vrlo retko javljam komentarima, neće mi biti teško.


Svasta, sto bi mi smetao neko ko ima drugacije misljenje? I kakva bi to onda uopste "diskusija" bila?
princi princi 13:44 23.02.2013

Re: zašto Ćosić ?!

Ovo mi je i prvi komentar uopšte o Ćosiću, pa eto nemam tvoje iskustvo.

Da ne fali ovde neki zarez? Palo mi u oči zbog
nisam sociolog po profesiji, nego teoretičar književnosti
nurudin nurudin 23:07 22.02.2013

;-)

најдемократскијег, најцивилизованијег, најпросвећенијег балканског народа - српског народа."


Ко је прочитао само Корене и Време смрти видеће колико је Ћосић био критичан према истом народу о коме у Врмену зла пише панигирик.

Да поменемо само аћимовштину! (тај фукарски и паланачки менталитет, ђувечарски), преко критике српског друштва који се са ниподаштавањем односи према интелектуалцу...
Критика Србије у којој се на идеју не одговара идејом већ ниподаштавањем.

Што се тиче празнине у библиотекама без Ћосићевих књига, ту има истине. Игром случаја обитавао сам на Косову, е упрвао се на тој светој нашој земљи много прича о Ћосићу, али се у библиотекама не може наћи Ћосићева књига да ти треба за лек.
Апел, ко има вишак књига нека пошаље школама и библиотекама, озбиљан сам.

Мада је слична ситуацијама и са библиотекама у Србији, Ћосићевих дела нема, а сви о Ћосићу причају. Или су књиге покрадене, или никада нису ни дошле.

pomenuti jedn finu damu


Знао сам да си најпозванији да причаш о дамским манирима и господству.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:14 23.02.2013

Re: ;-)

VP
... pomenuti jedn finu damu

Nurudin
... Знао сам да си најпозванији да причаш о дамским манирима и господству.


Hm.
Da prvo kažem da nisam bio sarkastičan/ironičan kada sam rekao da je u pitanju fina dama.
Da se razumemo: kao i ti, Nurudine, i ja sam veliki poštovalac dramskog stvaralaštva BS. A kao što baštovani kažu "da iz male lukovice ne treba očekivati veliki cvet lale", tako i ja mislim da su damini kapaciteti istinski veliki, ne dolaze oni ni iz čega. (Po strani to da, ako mogu da se zanosim jednom Erikom Džong, ceneći je, tim pre mi je blisko stvaralaštvo BS).

Drugo, pada mi na pamet upoređenje sa jednom drugom, takođe finom, damom - sa Vesnom Pešić.

Ona ume da, u afektu, izgovori prejako ružne reči za nekoga ko joj se ne sviđa, ili prevelike pohvale za nekoga ko joj se sviđa. Ide u krajnosti, kada se "zanese", a svako ima pravo na zanos. Imam u vidu njene prizemne kvalifikacije o Emiru Kusturici, te njene preterane pohvale Ivici Dačiću, u svojstvu premijera.

Ali je ta dama, verovatno i pod velikim pritiskom javnosti, smogla snage da se javno izvini za ružne reči upućene Kusturici, odnosno da javno kaže da se bila zanela i preterala kada je uporedila premijera Dačića, ni manje ni više, nego sa Čerčilom i De Golom (sic), da bi se, kasnije, opet pod pritiskom, javno "odrekla tih pohvala".

Ja to razumem. Kažemo nešto grubo i svom bratu/sestri, pa posle zažalimo i ustvrdimo da smo pogrešili. Nekoga previše pohvalimo, pa kasnije vidimo da smo preterali.

Elem, nisam video da se BS na bilo koji način ogradila od onih groznih reči koje je uputila akademiku DĆ. Da jeste, ja to ne bih više potezao, believe me!

А, баш ме занима и какви су то студенти који траже "мишељење", мени је то мало дегутантно. Чему онда студирање, толике "чкоље", и шта траже у Америци кад им је важно мишење Ћосића, што лепо нису узели приватне часове код Ћосића, или да остану овде, и да траже мишљење о стању нације. И шта са тим туђим "мишљењем"? Некако то све нисам разумео...


Zavedeni studenti? Ili je sve to jedna nameštaljka?
Zar je to više uopšte važno?
Ja verujem (nisam pratio detaljnije) da se neka grupica mladih ljudi, iz ko zna kojih razloga, stvarno obratila DĆ.
Mogao je on da to prećuti, ne mora na sve da se oglašava...
Ali, kao što već gore rekoh, pisci su često narcisoidni i samoreklameri, a kada se zna da on nije samo pisac...

Na kraju, da kažem i da mi se čini da on stoički podnosi sve uvrede koje mu se upućuju, bilo od kolega iz književničke branše bilo od drugih. (Usput, čini mi se da je Meša Selimović bio osetljiviji na napade i kritike).
nurudin nurudin 00:33 23.02.2013

Re: ;-)

H
m.
Da prvo kažem da nisam bio sarkastičan/ironičan kada sam rekao da je u pitanju fina dama.
Da se razumemo: kao i ti, Nurudine, i ja sam veliki poštovalac dramskog stvaralaštva BS. A kao što baštovani kažu "da iz male lukovice ne treba očekivati veliki cvet lale", tako i ja mislim da su damini kapaciteti istinski veliki, ne dolaze oni ni iz čega. (Po strani to da, ako mogu da se zanosim jednom Erikom Džong, ceneći je, tim pre mi je blisko stvaralaštvo BS).


Да се разумемо, нисам ни посумњао да си био саркастичан. Него, велим, ти се разумеш у ноблес, па си ми се учинио најкомпетентнијим. :)

Ona ume da, u afektu, izgovori prejako ružne reči za nekoga ko joj se ne sviđa, ili prevelike pohvale za nekoga ko joj se sviđa. Ide u krajnosti, kada se "zanese", a svako ima pravo na zanos. Imam u vidu njene prizemne kvalifikacije o Emiru Kosturici, te njene preterane pohvale Ivici Dačiću, u svojstvu premijera.

О, Емиру нећу да коментаришем, то није било ноблес, већ сам писао на блогу, а за Дачића је објаснила, користила жене метафоре као што и доликује ноблес-дамама.

Zavedeni studenti? Ili je sve to jedna nameštaljka?
Zar je to više uopšte važno?

Не верујем да су заведени, то ми вуче на теорије завере, а нисам склон да у њих верујем.
Али, видиш и јесте важно, бар мени -- какви су ти студенти који траже "мишљење", аман.
Раније је ноблес омладина ишла да се консултује са Гетеом, да се консултује, а не да тражи мишљење. И шта је било са мишљењем кад су га добили? Мнене баш занима, ако неко зна, нека се јави.

И све ово нема никакве везе са великим делом књижевног стваралаштва Добрице Ћосића.
nurudin nurudin 00:34 23.02.2013

Re: ;-)

Na kraju, da kažem i da mi se čini da on stoički podnosi sve uvrede koje mu se upućuju, bilo od kolega iz književničke branše bilo od drugih. (Usput, čini mi se da je Meša Selimović bio osetljiviji na napade i kritike).


Па, кад је огуглао -- Меша је ипак био сензибилнија личност.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:47 23.02.2013

Re: ;-)

Nurudin
... Па, кад је огуглао -- Меша је ипак био сензибилнија личност


Sad ne shvatam da li je OGUGLAVANJE (o-google-avanje) nešto pozitivno ili negativno, a još manje shvatam da li je prednost ako je neko - senzibilna ličnost.

Pretpostavljam da je oguglavanje - sposobnost održavanja, odnosno sarvajvla (survival)

freehand freehand 00:51 23.02.2013

Re: ;-)

Раније је ноблес омладина ишла да се консултује са Гетеом,

Kolko ti imaš godina, crni Nurudine?
nurudin nurudin 01:02 23.02.2013

Re: ;-)

freehand
Раније је ноблес омладина ишла да се консултује са Гетеом,

Kolko ti imaš godina, crni Nurudine?


Нисам баш толико црн. Нажалост, нисам Гетеов савременик. :)
nurudin nurudin 01:04 23.02.2013

Re: ;-)

vladimir petrovic
Nurudin
... Па, кад је огуглао -- Меша је ипак био сензибилнија личност


Sad ne shvatam da li je OGUGLAVANJE (o-google-avanje) nešto pozitivno ili negativno, a još manje shvatam da li je prednost ako je neko - senzibilna ličnost.

Pretpostavljam da je oguglavanje - sposobnost održavanja, odnosno sarvajvla (survival)



Огуглати је свршен глагол, нама "огуглавања"... :)
Domazet Domazet 04:04 23.02.2013

Sad shto se tiche tih americhko...

Али, видиш и јесте важно, бар мени -- какви су ти студенти који траже "мишљење", аман.
Раније је ноблес омладина ишла да се консултује са Гетеом, да се консултује, а не да тражи мишљење.

...srpskih studenata Nurudine, ili su imucni pa placaju ili su jako pametni pa im placaju. Normalno, nije sve crno-belo, ima i drugachijih. Sasvim je moguce da ima chak i imucnih i jako pametnih...

Ali nisam hteo o tome Nurudine. Ti izgleda nisi chuo za koncept Senseija?? Ili jednostavno odbacujesh chitav Istochni koncept Poduchavanja? Nekako mi to, Nurudine, bilo da je jedno bilo da je drugo, skucheno. Malo si me iznenadio...
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:46 23.02.2013

Re: ;-)

Nurudin
... Огуглати је свршен глагол, нама "огуглавања"... :)

To su za mene finese.
Ali, ako i nema "oguglavanja", meni je to instantno palo na pamet, a čim nešto čoveku padne na pamet, ima razloga zašto je to tako - možda je to situacija kada čovek ne misli glavom, već srcem, ili nekim drugim organom, he, he, he...

P. S.

Opet se setih pomenutog M. Selimovića. Na jednom mestu u Ostrvu protagonista kaže: "Bože, kad si mi dao tu misao, daj mi i rješenje".
Meni se to događa, da kad mi padne na pamet neka misao, očekujem da mi nakon toga stigne i rešenje... Ne volim misli koje ničemu ne služe, pojave se i prođu, kao vetar...
nurudin nurudin 21:44 23.02.2013

Re: Sad shto se tiche tih americhko...

Domazet
Али, видиш и јесте важно, бар мени -- какви су ти студенти који траже "мишљење", аман.
Раније је ноблес омладина ишла да се консултује са Гетеом, да се консултује, а не да тражи мишљење.

...srpskih studenata Nurudine, ili su imucni pa placaju ili su jako pametni pa im placaju. Normalno, nije sve crno-belo, ima i drugachijih. Sasvim je moguce da ima chak i imucnih i jako pametnih...

Ali nisam hteo o tome Nurudine. Ti izgleda nisi chuo za koncept Senseija?? Ili jednostavno odbacujesh chitav Istochni koncept Poduchavanja? Nekako mi to, Nurudine, bilo da je jedno bilo da je drugo, skucheno. Malo si me iznenadio...


Надам се пријатно?

Није реч о подучавању, реч је о "мишељњу", и ту сам био експилицитан.
Не би ме ни мало изненадило да неки студен дође код уваженог Ћосића да га подучава писању (техника писања) -- то је прихватљиво. Једноставно ми није јасно шта значи тражити "мишење", и то студенти -- ваљда, мислећа интелигениција? И шта се збило кад су то мишљење добили?
freehand freehand 21:48 23.02.2013

Re: Sad shto se tiche tih americhko...

Једноставно ми није јасно шта значи тражити "мишење", и то студенти -- ваљда, мислећа интелигениција?

A kakva je, zaista, razlika između ćosića i Getea? Sa stanovišta studenata koji već traže neko mišljenje?
Valjda nemaju pravo da sami sebi izaberu uzora i mudraca? I da posle vide šta će sa njim?
Prema svecu i tropar, uvek bilo.
Zaista, šta tebe tu buni?


nurudin nurudin 22:40 23.02.2013

Re: Sad shto se tiche tih americhko...

A kakva je, zaista, razlika između ćosića i Getea?


Па, на пример љубавни живот. Гете и у позним годинама био велики љубавник.


I da posle vide šta će sa njim?


Мене баш то занима, шта са "мишљењем" које су добили?
Domazet Domazet 23:12 23.02.2013

Normalno da si me...

nurudin
Domazet
Али, видиш и јесте важно, бар мени -- какви су ти студенти који траже "мишљење", аман.
Раније је ноблес омладина ишла да се консултује са Гетеом, да се консултује, а не да тражи мишљење.

...srpskih studenata Nurudine, ili su imucni pa placaju ili su jako pametni pa im placaju. Normalno, nije sve crno-belo, ima i drugachijih. Sasvim je moguce da ima chak i imucnih i jako pametnih...

Ali nisam hteo o tome Nurudine. Ti izgleda nisi chuo za koncept Senseija?? Ili jednostavno odbacujesh chitav Istochni koncept Poduchavanja? Nekako mi to, Nurudine, bilo da je jedno bilo da je drugo, skucheno. Malo si me iznenadio...


Надам се пријатно?

Није реч о подучавању, реч је о "мишељњу", и ту сам био експилицитан.
Не би ме ни мало изненадило да неки студен дође код уваженог Ћосића да га подучава писању (техника писања) -- то је прихватљиво. Једноставно ми није јасно шта значи тражити "мишење", и то студенти -- ваљда, мислећа интелигениција? И шта се збило кад су то мишљење добили?

...iznenadio prijatno. Neprijatno bih se iznenadio da sam ustanovio da neko, ko nema prevelikih problema sa time da se nekome (drugom) zabrani da govori, ima shiroke poglede na svet. To bi me potpuno zbunilo...

Ali nisam hteo o tome. Hteo bih da pokusham da ti, kao choveku koji voli da bude eksplicitan a, boga mi, zna da pravi razliku izmedju svrshenih i nesvrshenih glagola, shto eksplicitnije objasnim koncept istochnog poduchavanja. Svaki, ali bash svaki Kyoto Daigaku Gakusei ide kod svojeg Senseia ne samo po mishljenje nego i po to koga i kada ce da ozheni, shta i gde ce da radi ostatak zhivota i po josh mnogo shto shta drugo. Ne znam da li je to tebi takodje chudno. Meni jeste bilo. Ali, znash kako, menio i je chudno i to shto onaj jedan elektron pogadja dva skrina odjednom pa eto prihvatam da je tako. Pa sam tako prihvatio i neke druge stvari koje su mi bile chudne. I nauchio (na to sam jako ponosan) da razloge za chudjenje ponekad trazhim i u sebi.

I hteo sam josh o nechemu shto tebe ochigledno jako zanima. O tome shta ce ti studenti sa mishljenjem koje su dobili od Cosica. Pa mogu da urade razne stvari. Mogu, recimo, da ga odbiju i da to zadrzhe za sebe. Ili da ga odbiju i da to svima razglase. Ili da ga prihvate i da to zadrzhe za sebe. Ili da ga prihvate pa krenu da ga shire kao jevandjelje. A mogu, sasvim moguce, i da ga okache machku o rep. Ja da sam neki prognozer, a nisam, ja bih mozda mogao da kazhem da si ti nekako najsrecniji shto je sasvim verovatno da mogu da ga okache machku o rep. Ali, kazhem, nisam pa necu. Nego cu neshto drugo. Da te pitam, to shto oni najverovatnije mogu da ga okache machku o rep, shta to govori o Cosicevom mishljenju? Da je loshe? Da je dobro? Da je Cosicevo? Ovo sve pod uslovom da ti nemash problema sa tim shto Cosic uopshte mozhe da ima mishljenje...
freehand freehand 23:21 23.02.2013

Re: Sad shto se tiche tih americhko...

Мене баш то занима, шта са "мишљењем" које су добили?

Da probaš da ih pitaš, mejlom?
hoochie coochie man hoochie coochie man 23:26 23.02.2013

Re: Sad shto se tiche tih americhko...

Мене баш то занима, шта са "мишљењем" које су добили?


A šta ti radiš sa nečijim mišljenjem kad ga saznaš, tražio ga ili ne?
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:03 24.02.2013

Re: Sad shto se tiche tih americhko...

Freehand
... A kakva je, zaista, razlika između ćosića i Getea? Sa stanovišta studenata koji već traže neko mišljenje?

Ovo je dobro pitanje.
Nema razlike.
Ponavljam: nema razlike između Getea i Ćosića.
Mislim, saveti koje je Gete davao mladima sigurno nisu bili slabiji od saveta koje bi mogao dati DĆ.
(A ako od tih saveta ne bude vidljive vajde, to ne znači, naravno, da saveti nisu bili dobri).

Nurudin
...Па, на пример љубавни живот. Гете и у позним годинама био велики љубавник.


Hm. Ako je Gete bio veliki ljubavnik, u nečemu drugom, važnijem, bio je slab - u porodičnom životu. Naime, bio je loš suprug i rđav otac, dakle loš porodičan čovek. A DĆ je dobar porodičan čovek.

Svidelo mi se i ukazivanje Domazeta na ulogu japanskog senseia.

Ja ranije nisam razmišljao o tome zašto su (navodno) neki studenti tražili mišljenje od DĆ, ali nemam problema s tim da, ako jesu, dobro su uradili.
Pa zar literatura nije puna slučajeva gde mladi pisac traži mišljenje starijeg pisca - o tome kako se dobro piše?

A mogu se tražiti od književnika i saveti po drugim osnovima, a ne samo oko pisanja, zar ne?

E sada, sve je u tome kako i koliko dobri saveti, bilo koje vrste, mogu da se "prime" kod onih koji ih traže. Polazim od toga da nije dovoljno dobiti mudar savet, teže je postupiti po njemu na plodotvoran način.

Mi danas živimo u vremenu kada se mnogi mudri saveti mogu naći i virtuelnim putem, dakle putem Interneta. (Ja sam jedan od onih koji se čude kako su naši roditelji živeli bez Gugla i Vikipedije, he, he, he... ). A opet, to ne znači da ako nađemo dobar savet da ćemo istinski da poboljšamo svoju situaciju, što ne umanjuje značaj saveta.

Naravno, traženje saveta od starijeg čoveka, književnika i političara, može da godi onima koji pitaju, ali moguće je da oni to čine i da bi ugodili onome kome se obraćaju, da bi mu ukazali svoje poštovanje.

Respekt prema starijima, sa bogatim životnim iskustvima može da bude delotvoran na obema stranama, ma koliko to izgledalo staromodno.

Eto, ja smatram da ta epizoda sa "traženjem mišljenja" od DĆ nije bilo nešto što nema nikakvog značaja ni za koga. Zlonamerni su oni koji misle da je to bilo mlaćenje prazne slame.

Na kraju, ne isključujem mogućnost i da se neki mladi ljudi obraćuju za mišljenje Vesni Pešić... Zato što i ona ima mnogo toga što bi mogla da prenese mlađima.
nurudin nurudin 01:54 24.02.2013

Re: Normalno da si me...

...iznenadio prijatno.


То ме особито радује.


da razloge za chudjenje ponekad trazhim i u sebi.


Их, понекад, ја их тражим сваког дана, без престанка -- искрено више се чудим себи него неким студентима, или Ћосићу.

Ja da sam neki prognozer, a nisam, ja bih mozda mogao da kazhem da si ti nekako najsrecniji shto je sasvim verovatno da mogu da ga okache machku o rep. Ali, kazhem, nisam pa necu. Nego cu neshto drugo. Da te pitam, to shto oni najverovatnije mogu da ga okache machku o rep, shta to govori o Cosicevom mishljenju? Da je loshe? Da je dobro? Da je Cosicevo? Ovo sve pod uslovom da ti nemash problema sa tim shto Cosic uopshte mozhe da ima mishljenje...


Хвала Богу, па нисте прогнозер, јер би Вам прогноза била лоша.
Прво, далеко било кад би моја срећа зависила и од тих студената и од Ћосића.
Друго, искрено, иако сам два пута читао Ћосићево "мишење", ја у ствари нисам укапирао шта је он њима поручио. Шта Вам то говори: Да сам неителигентан? Да сам ограничен? Да и сам Ћосић има проблем са експлицитним изношењем мишљења? Да и сами студенти имају проблем са постављеним питањем?
Треће, добили су одговор -- какво питање, такав и одговор; и -- цела Србија се усталасала -- за и против, а студенти ћуте. Будућа интелигениција која је отишла ван земље да покупи мудрост и знање, како би ваљда била на корист соптвеној земљи, не проговара -- уби их прејака реч, или шта?

Искрено, немам проблем са Ћосићем (заиста велики део његовог опуса сматрам врхунским литераним остварењем наше књижевности), али има проблем са студентима. Неко ко је будућност наше земље, а студенти би то требало да буду, постављају питање човеку који не може да одлучује о њиховој будућности. Ја бих рецимо питао: "Господине, Ћосићу, Ви сте били, а и 'јесте', утицајни фактор у Србији, па Вас питам -- зашто и даље ми морамо да 'бежимо' из сопствене земље да бисмо се осетили људима, да бисмо вредели? Осећате ли неку одговорност због тога?" Дакле, питао бих га о прошлости, да бих могао да градим будућност. Али, ја нисам студент. Проблем није у Ћосићу, проблем је много шири -- већина људи неће да мисли, не жели, јер не жели да сноси одговорност и реперкусије због сопственог мишљења. И, тако годинама у круг -- све док је жив, Ћосић ће бити главни кривац за све, јер је јелте он мислио уместо нас. Дај мало да мућнемо својим главама, па да сами мислимо. Да не чекао тату, маму, бабу деду, јер ће они једног дана умрети, па неће имати ко да мисли. Али, и кад умру -- биће они криви, јер су они мислили... А ми смо ваљда блејали. Прошло је десет година, и више, од Милошевићевог режима, и данас је највећи аргумент зашто нам је овако како нам је -- Милошевић, о Титу да не говорим. А, ми смо, наравно, блејали, док су они мислили...
Искрено, Ћосић ме све више подсећа на Михизову Велику Мајку Југовића из драме "Бановић Страхиња", мрачна фигура, хтео не хтео, тако је испало, нажалост, али није он крив, као што није ни Мајка крива, криви су Југовићи.
Али, ако Југовићи блеје и блуде, онда нека бар мудра Мјака заћути, нека буде мудрија, из пристојности, јер неће она са Страхињом пити 'ладно вино, већ Југовићи.

Свако добро!

П. С. Мој отац ми није говорио како да живим, он је живео и пустио ме да гледам како то ради.

Кларенс Б. Киланд
nurudin nurudin 02:01 24.02.2013

Re: Sad shto se tiche tih americhko...

hoochie coochie man
Мене баш то занима, шта са "мишљењем" које су добили?


A šta ti radiš sa nečijim mišljenjem kad ga saznaš, tražio ga ili ne?



Ја не знам шта ћу ни са својим, а камоли са туђим. :)
nurudin nurudin 02:15 24.02.2013

Re: Sad shto se tiche tih americhko...

Hm. Ako je Gete bio veliki ljubavnik, u nečemu drugom, važnijem, bio je slab - u porodičnom životu. Naime, bio je loš suprug i rđav otac, dakle loš porodičan čovek. A DĆ je dobar porodičan čovek.


Хм. Благо Ћосићевој породици. Куку и леле Гетеовој. :)

Mislim, saveti koje je Gete davao mladima sigurno nisu bili slabiji od saveta koje bi mogao dati DĆ.


Владимире, искрено се надам да се шалиш, као што сам се и ја нашалио у вези са Гетеовим љубавним животом.
Уз све дужно поштовање које имам према Ћосићу, заиста са овим не бих никако могао да будем сагласан. Узмимо само широко образовање Гетеово, и интересовање...Гете је био нека врста "папе", пола Европе је долазило да се саветује са њим... Мислим, да не дуЉим, верујем да је компарација вицкаста и провокативна, само то и ништа више.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:15 24.02.2013

Gete, Ćosić i drugi (I)

Mislim, saveti koje je Gete davao mladima sigurno nisu bili slabiji od saveta koje bi mogao dati DĆ.

Nurudin...
Владимире, искрено се надам да се шалиш, као што сам се и ја нашалио у вези са Гетеовим љубавним животом.
Уз све дужно поштовање које имам према Ћосићу, заиста са овим не бих никако могао да будем сагласан. Узмимо само широко образовање Гетеово, и интересовање...Гете је био нека врста "папе", пола Европе је долазило да се саветује са њим... Мислим, да не дуЉим, верујем да је компарација вицкаста и провокативна, само то и ништа више


Naravno da sam pokušao da budem vickast i provokativan, a za to je kriv uvaženi Fri (Freehand), koji je vickasto i provokativno bacio udicu pitanjem da li postoji razlika između DĆ i Getea. Nisam mogao a da ne kažem da nema razlike, he, he, he...

Usput, da kažem i ovo: kada sam rekao da Gete nije bio dobar porodični čovek, najviše sam mislio na njegov rđav odnos prema jedinom sinu, imajući pritom odnos DĆ prema njegovoj markantnoj kćerci Ani.

(A to što se Gete, u dubokoj starosti bio zaljubio u neku devetnaestogodišnju devojku, ne uzbuđuje me mnogo; ne smatram posebno važnim te staračke ljubavi prema mladim osobama koje bi im mogle biti unuke, kao što me nije oduševljavala ljubav Henrija Milera, u njegovoj 84. godini, prema nekoj mladoj glumici. Jer takve ljubavi su nešto drugo, odnosno daleko od uobičajenog svhatanja ljubavi).

A da imamo pravo na upoređenje naših sa stranim veličinama, pokazala je, kao što sam već rekao, i Vesna Pešić upoređujući Dačića sa Čerčilom.
-------------
Ponavljam ono što sam rekao u prvom delu ovog bloga: mislim da je potrebno da prođe određeno vreme za procenu sveukupnog Ćosićevog književnog stvaralaštva. To ne ide za vreme njegovog života, potreban je protok određenog vremena. I ja sam tada izašao sa skromnom procenom da će 2050. godine Ćosićeve knjige biti čitane i cenjene, a da će se njegov politički (i drugi) angažman zaboraviti.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:17 24.02.2013

Re: Gete, Ćosić i drugi (II)

U vezi sa pominjanjem Getea, u kontekstu priče o Dobrici Ćosiću, mislim da svaki narod ima svoj način izražavanja poštovanja prema svojim velikanima.

Pritom imam u vidu da se, recimo, kod Srba svesno (i nametljivo) izgrađivao mit Vuka Karadžića. S tim u vezi, nije mi namera da osporavam Vukove zasluge, već želim da kažem da sam sa velikim interesovanjem čitao studiju Meše Selimovića pod nazivom Za i protiv Vuka.

Tako, u jednom intervjuu, Selimović kaže: „Ne osporavajući Vuku Karadžiću zasluge, mislim da mi imamo u toj borbi prilično jednostrane predstave. A evo zašto. Nikada u naučnoj literaturi nisam pronašao šta su o Vuku govorili njegovi protivnici. Kojim su mu se argumentima, naučnim, literarnim ili intelektualnim, suprostavljali. Hteo sam da potražim njihovu istinu, ono zašto su se oni zalagali u borbi i došao sam do uverenja da taj ’srednji stil’ za koji su se zalagali Hadžić i Mušicki nije bio baš tako nesrećno rešenje. I ne samo to. Tako je i sa nekim drugim argumentima koje smo mi često spremni olako da usvojimo i da primimo, ne proveravajući njihovu valjanost i tačnost onoga što oni sadrže“.

A nekom drugom prilikom kaže i ovo: „Vuk je učinio veliku stvar konstituišući srpski jezik, ali je činjenica da je to seljački jezik, sposoban da izražava mišljenja i emocije prema saznanjima njegovih nosilaca, ali sasvim nepogodan za izražavanje viših i složenijih misli. Taj jezik je veoma dugo ostao krut, krepak ali nesavitljiv, veoma izražajan ali prizeman, suviše konkretan, rekao bih, i bez mogućnosti za izražavanje suštine našeg današnjeg života i našeg današnjeg senzibiliteta. Traženje mogućnosti da se otvori ta nova dimenzija koja je ranije postojala u našem jeziku (da pomenem samo fenomenalnog Venclovića koji je početkom XVIII vijeka pisao jezikom koji nas i danas zaprepašćuje snagom i ljepotom), značilo bi vezivanje na tradiciju koja je već postojala, i prilagođavanje potrebama i vremenu u kojem živimo. Vukova reforma je lucidna, radikalna i vrlo korisna, naročito za razdoblje koje je nailazilo, razdoblje borbe, otpora i krikova, kao što kaže S. Vinaver, ali za izražavanje spiritualnosti vukovski jezik je gotovo potpuno neupotrebljiv“. (Ja dodajem ono što je poznato – da je Vuk, prevodeći Novi Zavjet, svesno bio odstupio od narodnog jezika, za koji se toliko zalagao).

(Citati su iz knjige Meša Selimović: Pisci, mišljenja i razgovori, BIGZ).

Pomenuo sam slučaj Vuka kako bih ukazao, prvenstveno, da je potrebno da prođe određena vremenska distanca kako bi se sudilo o nekom značajnom liku. Zato ostajem pri stavu da će se Ćosićeva književna dela pozitivno ocenjivati nakon 20-30 godina od njegove smrti.

P. S. A u kontekstu pominjanja Geteovog porodičnog i ljubavničkog života, setih se da on, Gete, nije mogao prema svojoj supruzi da se ponese kao što je radio Meša Selimović: „Darka je moja supruga. Njoj mnogo dugujem, jer mi je pomogla kad mi je bilo najteže. Onda kad ni moji prijatelji, za vrijeme desetogodišnje krize, nisu vjerovali da ću bilo šta napisati, Darka je sa mnom vjerovala. Posvetila mi je čitav život. Njezina vedrina mi je pomogla da ne klonem u odsudnim trenucima. Uz to, Darka je prvi čitalac i kritičar mojih djela. Među nama nema laži i njen sud veoma cijenim. Eto ko je Darka, žena kojoj sam posvetio roman Derviš i smrt“.

Selimovićev odnos prema supruzi je vredniji pomena nego Geteova zaljubljenost, kada je bio u devetoj ili desetoj deceniji života, u neku tinejdžerku.
Zvuči staromodno, ali ne mora da znači.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana