Šifra: ...?
Menjam:
Za:
Nisam glasala u drugom krugu, bojeći se da će se desiti nešto što se, eto, već desilo. Sastala se tri predsednika, promašili temu (Evropu) ali se dogovorili ono što među njima nikad nije bilo sporno (Kosovo je Srbija). I mnogima je, čujemo, laknulo – fala bogu, nije pala Vlada. Srbija je stabilna zemlja. Dokotrljaće se kad-tad i kako bilo i u tu Evropu, glavno je da sad iznova odgovorimo na pitanje koje nam ovaj put niko nije ni postavio (ali je stanje, eto, akutno): Ne, ne damo Kosovo.
Nisam glasala, i nije mi lakše, neka ne misle cinici da se upravo tapšem po ramenu. Isto mi je kao i svima onima koji jesu glasali, plašeći se Tome i želeći da vrata EU za Srbiju ostanu otvorena.
Vlada i Skupština Srbije, u punom saglasju s radikalskom opozicijom – kakva harmonija sfera! – ponovo rešiše da ne krenu onamo kuda ih zovu, nego da ostanu tamo odakle ih teraju.
Nije mi lakše, ni što nisam glasala, ni što sedim u inostranstvu. Meni stvarno puca glava. Od ponavljanja i ponavljača istorije. I od lažljivaca koji nam unisono serviraju da hoće i Evropu i Kosovo, a u stvari nas stavljaju pred izbor. I to fiktivan izbor, jer ma šta mi navodno birali, oni su već izabrali.
Kad i Vlada i Skupština u naše ime biraju ono što je neprihvatljivo, kad ne odgovaraju na pitanja koja im se postavljaju, šta nam preostaje? Ima li mišjoj rupi alternative?