gost autor: proba321
Podnaslov: Nameštanje javnih nabavki - primer iz prakse
Čin1. Priprema terena
Septembar 2012. Dinkić: „Uvidom u stanje na terenu ustanovljeno je da ljudi u poreskim upravama sede na tonama papira, bez arhiva i da je situacija apsolutna katastrofa, istakao je Dinkić napominjući da će informacioni sistem Poreske uprave biti kompletno modernizovan."
Septembar 2012. Postavlja se Saša Dulić za vršioca dužnosti pomoćnika direktora Poreske uprave - Sektor za razvoj i računarsku podršku u Ministarstvu finansija i privrede, do postavljenja državnog službenika na položaju u skladu sa zakonom.
Oktobar 2012. Dinkić: Od januara kreće reforma Poreske uprave. „Naša ideja je da sa izborom novih direktora Poreskih uprava, krenemo u reformu koja će značiti nabavku jedinstvenog informacionog sistema, uvođenje obaveze da od sredine 2014. godine svi poreski obveznici predaju elektronske poreske prijave i da računovodstvene službe privrednika nemaju fizički kontakt sa šalterima Poreske uprave"
Decembar 2012. "Vlada Srbije imenovala je danas Ivana Simiča za vršioca dužnosti direktora Poreske uprave, koji će stupiti na dužnost najkasnije do 1. februara 2013. godine", saopštilo je danas Ministarstvo finansija i privrede.
Februar 2013. "Stanje u našim filijalama je takvo da moramo našim službenicima da obezbedimo dostojanstven rad. Odlučili smo da zamenimo računarsku opremu, upravo onu koja je stara više od devet godina, i raspisali smo tender", kaže Saša Dulić, iz IT sektora Poreske uprave.
I zaista su ga raspisali. Ne jedan tender nego pet komada.
Tender 6/2013 - 6700 računara (desktop i laptop)
Tender 7/2013 - 2000 štampača i 200 skenera
Tender 8/2013 - 100 servera
Tender 9/2013 - aktivna mrežna oprema (120 svičeva i rutera)
Tender 10/2013 - pasivna mrežna oprema (kabliranje i izrada utičnica za 4500 radnih mesta)
Sve ukupno oko 10 miliona evra.
Čin 2. Razrada
U nastavku ću opisati mehanizam na koji način je namešten tender za skoro sedam hiljada računara (6/2013). Tender za računare je namešten kršenjem načela obezbeđivanja konkurencije: korišćenjem diskriminatorskih uslova, tehničkih specifikacija i kriterijuma. Nisam imao vremena da se bavim drugim tenderima, tako da o njima ne mogu ništa da kažem.
Dakle, tender je objavljen 8.2.2013. Rok za podnošenje ponuda je bio 4.3.2013. Nabavka je oblikovana u 5 partija.
Partija 1. kancelarijske radne stanice, 3232 komada, procenjena vrednost 212 miliona dinara, tehnička specifikacija prepisana od Lenovo ThinkCenter M72e modela.
Partija 2. kancelarijske radne stanice, 3232 komada, procenjena vrednost 212 miliona dinara, tehnička specifikacija prepisana od Fujitsu Esprimo e510 modela.
Partija 3. jake radne stanice, 85 komada, procenjena vrednost 10 miliona dinara, tehnička specifikacija prepisana od HP Compaq 8300 modela.
Partija 4. laptopovi, 160 komada, procenjena vrednost 20 miliona dinara, tehnička specifikacija prepisana od Lenovo ThinkPad T430s modela.
Partija 5. jaki laptopovi, 12 komada, procenjena vrednost 2 miliona dinara, tehnička specifikacija prepisana od Lenovo ThinkPad x1 Carbon modela.
Kako se prepisuje specifikacija, pokazaću vam na primeru partije 1: LINK1 (http://imgur.com/a/nsgUU) (žutom bojom su označeni delovi specifikacije koji su bukvalno prepisani)
Kada se tehnička specifikacija računara prepiše od proizvođača, od reči do reči, onda to praktično znači da su svi ostali proizvođači diskriminisani, jer ne postoje dva ista modela koji su identični u svim komponentama. Kada samo jedan proizvođač može da odgovori na zahtev kupca, onda se njemu daje povlašćeni položaj. Povlašćeni proizvođač ima privilegiju da slobodno formira cenu bez straha od konkurencije. Kada bi važila pravila fer tržišne utakmice onda bi se proizvođači takmičili u popustima, koji na ogromnu količinu od 6700 komada mogu da idu i do 20-30% od zvanične cene. Kada je konkurencija eliminisana onda proizvođač može da odobri samo 10% popusta i tako ostvari ekstra profit od 10-20%. Ako posao vredi 4 miliona evra, to onda znači da je državni budžet oštećen za 400000 do 800000 evra.
Pisci tendera nisu hteli da ograniče konkurenciju samo među proizvođačima, nego i među samim ponuđačima. Komercijalni uslovi za učešće u postupku javne nabavke su bili drakonski. Tako na primer za partiju 1 se tražilo 200 miliona dinara prometa u zadnje tri godine, a od toga 100 miliona da bude jednom kupcu koji ima 50 lokacija.
Na dan otvaranja tendera, 4.3.2012. godine, firma Plum je predala zahtev za zaštitu prava ponuđača. Ova firma nema zaposlenih i nema promet, pa se pretpostavlja da je samo poslužila kao paravan nekom nezadovoljnom ponuđaču kome se ne sviđa što je tender namešten, a koji ne sme da se javno eksponira - verovatno iz straha da mu se poreska policija ne useli u firmu na duže vreme.
Poreska uprava se odmah oglasila u medijima. Novinski članak je toliko zanimljiv da moram da ga prenesem u celosti:
Iz Poreske uprave saopštavaju da je žalba stigla pred sam istek roka.
"Prema javnim podacima Agencije za privredne registre ta firma ima "aktivni kapital" od 1.000 dinara i nema nijednog zaposlenog", navodi se u saopštenju Poreske uprave.
Ta firma nije otkupila tendersku dokumentaciju, ne ispunjava praktično nijedan važan kriterijum tendera, ali je uložila prigovor. Osnov za njihovu žalbu su dve tehničke greške. U oba slučaja nema ničeg važnog za same uslove i kriterijume tendera.
Ako firma koja ima "aktivni kapital" od hiljadu dinara zaista obori tender, ishod je raspisivanje novog tendera, što će reformisanje Poreske uprave odložiti za dva-tri meseca.
Da je ovaj članak objavljen pre 40 godina, naslov bi mu bio „Saboteri podmeću klipove u točkove progresa".
Zahtev za zaštitu prava je brzo odbijen. Podnosilac zahteva se nije odlučio da žalbu nastavi pred Republičkom komisijom, što bi odužilo ceo postupak za par meseci. Zašto je odustao, to samo on zna.
Čin 3. Realizacija i zaključak
Zakazan je novi datum za otvaranje ponuda, 14.3.2013. i izveštaj sa otvaranja možete videti na sledećem linku: LINK2 (http://i.imgur.com/2jZAIjT.png)
(pojašnjenje priložene tabele: Dva konzorcijuma su dala ponude. Dogovor je bio da konzorcijum Comtrade+Asseco proda Fujitcu i HP računare (partije 2 i 3), a konzorcijum Informatika+Saga Lenovo računare (partije1, 4 i 5). Međutim da bi zavarali tragove svaki ponuđač je ponudio po skupljoj ceni i opremu koja mu po dogovoru ne pripada. Tako sad naručilac ima opravdanje da nije eliminisao konkurenciju, jer je za svaku partiju dobio po dve ponude)
Očekuje se da će ugovori biti potpisani u narednih mesec dana.
Iz ovog izveštaja je očigledno da su se 4 najveće srpske IT firme dogovorile sa Poreskom upravom da se tržišna utakmica iz ove nabavke isključi, a kolač podeli na ravne časti.
Najveći svetski proizvođači desktop i laptop računara su: HP, Lenovo, Dell i Fujitcu. HP i Dell su eliminisani, Lenovo i Fujitsu su se dogovorili. (HP nije potpuno eliminisan - oni učestvuju 2% u poslu, što je praktično ništa.
U ovoj javnoj nabavci su oštećeni svi mali i srednji trgovci računarskom opremom, distributeri i zastupnici eliminisanih proizvođača. Zatim, oštećeni su svi građani države Srbije, penzioneri, policajci, vojnici, bolesnici u državnim bolnicama i bebe u porodilištima.
Ko je na dobitku?
Vlasnici četiri najveće IT firme u Srbiji, vlasnici Fujitcu i Lenovo brenda i par ljudi u Poreskoj upravi i ministarstvu finansija. Ko je tu koliko dobar, stvarno ne bih da nagađam.
Čudno je da mediji u Srbiji ćute na ovu temu, a Dulića su mesecima drndali za 25000 evra. Kada je 400 do 800 hiljada evra evra u pitanju (koliko je eventualno oštećen budžet) onda imamo samo mrtvu tišinu.
PS
Pitanja za Poresku upravu:
Kako je moguće da 3232 zaposlenih ima toliko posebne potrebe da je Lenovo TC M72e jedini računar na svetu koji može da ih zadovolji?
Kako je moguće da drugih 3232 zaposlenih ima toliko posebne potrebe da je Fujitcu Esprimo e510 jedini računar na svetu koji može da ih zadovolji?
Zašto ste u svakoj partiji dobili samo jednog proizvođača (doduše kroz dva ponuđača)?
Kako je moguće da jednoj polovini zaposlenih apsolutno treba mogućnost: "Индивидуално искључивање / укључивљње појединачних USB портова и серијског порта кроз BIOS, прекидач за дојаву неовлашћеног отварања кућишта са вишеструким записом покушаја отварања кућишта у BIOS-u" (citat iz Partije 1), a drugoj polovini ovako nešto uopšte ne treba? Šta će da radi ova druga polovina ako im neko neovlašćeno otvori kućište?
Koj će vam đavo 6700 novih računara? Šta ćete da radite sa starim kompjuterima? Da li je moguće da ni jedan novi računar niste kupili zadnjih 9 godina? Da li ova država ima pametniji način da spiska 4 miliona evra?
Ako neko stvarno postavi ova pitanja, dobiće isti odgovor kao i od Dulića: sve je rađeno po zakonu.