pitanje: Koje metode podučavanja engleskom jeziku znaš?
odgovor : Postoje razne metode, od kojih su najvažnije slušanje, čitanje, pisanje i govor.
Šta nije u redu sa ovom slikom, sem što nijedne od pobrojanih stavki uopšte nema u raznim metodama? Možda to, što na fakultetu postoji predmet koji se zove metodika, gde osim teorijskog dela, (pojedinačna obrada svake od metoda + nastavni sadržaji) postoji i praktični (gde, da biste ispit položili morate odraditi čas, sa sve pripremom i objašnjenjima koje ste metode koristili i zašto).
priprema za čas: Pročitaj lekciju, objasni nove reči, odgovori na pitanja i prevedi lekciju.
Ovde ću se, da ne bih zamarala, zadržati na metodama samo na trenutak. Ovo što gore (u pripremi) probrojah se zove: grammar translation method, koji važi za jedan od najneuspešnijih i kao takav, opstaje u udžbenicima kao ugledan primer onog što ne treba raditi. Umesto da kreira nekakav input za primanje stranog jezika, on vas uporno, insistirajući na prevodjenju, vraća unazad, terajući da strani jezik koristite kroz primenu maternjeg. Dalje, on zagovara: teacher-centred classroom, gde je predavač ne samo centar, već i ultimativni autoritet. Od onih koji uče se ne očekuje da aktivno učestvuju, već da pasivno primaju ono što im se nudi kao znanje.Zašto sad pa ovo?
Pa najviše zbog toga što je, reformom školstva, u naše škole ušao ogroman broj udžbenika, pisanih na stranom jeziku, sa sve prežvakanim lekcijama za profesore, gde se, osim sažetih i jasnih instrukcija, nude i dodatne aktivnosti: šta raditi ukoliko vam je ostalo više vremena, ili: šta raditi ukoliko lekcija nije shvaćena, ili: šta raditi ukoliko pažnja popušta, i tako dalje.
Verujem da neće začuditi ukoliko kažem da nijedan od ovih udžbenika koje prelistah ne koristi gore pomenuti grammar-translation method.
?
Zašto deca i dalje prevode lekcije? Zašto dobijaju za domaći zadatak da 5x napišu prevod neke lekcije (znači: na srpskom)?
komentar na pripremu za čas: Gde je tu vreme koje se planira za svaku aktivnost? Kako objasniti nove reči? Pročitaj lekciju - stvarno? Na kojoj strani je lekcija? Na kojoj strani i u kojoj knjizi (ima ih dve) su vežbanja? Koja vežbanja se misle odraditi? Da li je moguće sve to držati u glavi, ili će se izgubiti 5-10 min. od časa, da bi se na licu mesta pronašlo to što treba raditi? Na kojoj strani se pomenuta vežbanja nalaze u onom što se zove teacher's book? (a ovo može biti i odgovor na pitanje o nemanju para za seminare: pročitajte nešto ljudi!!!)
Zašto dosadjujem svim ovim?
Razumem ja tezu: kakva država, takvo i školstvo, ali ono što ne razumem je, kako tim ljudima nije dosadno, pojedinačno, mislim?! Ne mogu da zamislim (uz sav mentalni napor) da neko može provesti godine i godine, radeći na isti način iste lekcije, bez potrebe da makar učini svoje radno vreme zanimljivijim.
Priznajem, ostrašćena sam kada su ove stvari u pitanju, a evo i zašto:
Moji djaci su na sledeća pitanja odgovorili negativno (pozitivan odgovor se odnosio na najviše 2-3 profesora po učeniku):
- Profesorima je stalo do djaka,
- Promovišu samopouzdanje i kreativnost; strpljivi su i imaju razumevanja,
- Daju jasna objašnjenja i podstiču raspravu/pitanja, praktična primena (gde može),
- Izgradjuju kvalitetan odnos sa učenicima.
Pozitivan odgovor:
- Profesori diskriminišu svoje učenike (uglavnom: pol i fizički izgled),
- Vredjaju i nipodaštavaju,
- Generalno su nezainteresovani, čak i kad predaju; uniformni i dosadni.
Ukoliko se čini da sam pljuvački nastrojena - nisam. Ovo pišem zato što veoma odgovorno shvatam svoj posao - znanje koje prenosim je nešto što će svi oni poneti sa sobom, ma gde krenuli i od čega bi trebalo da imaju neke benefite.
S' tim u vezi, rado bih „bila na tapetu" ocenjivanja od strane onih koje ja ocenjujem. Volela bih da se uporedjuju rezultati učenika, uvažavaju njihova mišljenja, prihvataju predlozi - jer, tada bi mi koji ocenjujemo zaista shvatili suštinu testiranja. I pitam se, da li bi ti isti predavači koji bacaju jakne kroz prozor ili spavaju na času (ovo, na žalost nije metafora) nastavili tako da se ponašaju, ukoliko bi znali da će njihovi učenici u anonimnoj anketi to reći, kao i da će istu neko uzeti u obzir? Da li bi im, recimo palo na pamet da otvore taj teacher's book, ukoliko bi bili svesni da će se pregledati rezultati učenika kojima predaju?
Na kraju, zašto bih ja bila izuzeta iz ocenjivanja i kome je u interesu da ne budem?