Kiparski parlament je odbio predlozeno resenje Evropske Unije (a koje je kiparska vlada bila prihvatila) o uslovima pod kojima bi EU dao pare Kipru da izbegne bankrot. Oporezivanje od, u proseku, 10% stednih racuna u kiparskim bankama je kiparski narod spremno (i potpuno razumljivo) docekao na ulicama protestvujuci protiv diktata Brisela. Nepovoljni i nezeljeni uslovi su odbijeni, ali niko, naravno, ne postavlja dva sustinska pitanja: kako je Kipar uopste i dosao do ivice bankrota (dve najvece banke su ne-li-kvi-dne), i zbog cega se umesto jednog loseg resenja ide na jedno mnogo gore, a to je prosjacenje i ponizavanje u Rusiji.
Nemam nista protiv, i uopste ne osudjujem proteste koje je spontano organizovao narod, ali ne vidim nikakvu logiku u proceni da ce ruska okupacija biti bolja od nemacke. Gazprom je odavno bacio oko na kiparske zalihe gasa, i ovo je izvanredna prilika za Putina da jednim udarcem ubije dve muve: ubaci kosku u Evropsku Uniju, i u isto vreme jeftino da stavi sapu na rezerve gasa koje bi inace kontrolisao Brisel (ko je pomenuo EPS?).
Kiprani, kao uostalom i mnogi drugi narodi slicnog podneblja i mentaliteta, ce iz inata uraditi najgore za sebe. Iz prve ce se posvadjati sa EU (sto znaci sa samim sobom) i umesto da dogovore deal, vec u drugom potezu trce da prodaju guzicu za male pare onima koji nisu usrecili niti jednu jedinu svoju interesnu sferu u istoriji. Posle ce biti kasno za kajanje. Sto je u stvari i tragedija citave ove krize u Evropskoj Uniji. Jedinstvena valuta jeste 'leap of faith' eksperiment koji traje i bez obzira na sav cinizam i mrznju koju imamo prema zapadnoj Evropi, ono sto ne moze da se kaze je da su i oni sami znali kroz kakve ce sve probleme i faze ovaj eksperiment morati da prodje. Rusija, kao i uvek, oportuno gleda da strpne i cepne sta moze, i na tome joj niko nista ne moze da prebaci.
Sad, sta je najbolje uraditi u ovom slucaju, ja licno priznajem da ne znam. Ne savetujem kiparskim stedisama da prihvate ovaj porez, ali primecujem da nema apsolutno nikakve logike rezonovati da je gore bolje . Mozda treba pogledati primere Islanda i Irske gde se stvari, arguably i uz mnogostruke zrtve i teskoce, ipak krecu na bolje. Da li je ipak resenje zasukati rukave i raditi, umesto se samo i jedino zaliti na druge i na sopstvenu zlu sudbinu?
Najgori su, medjutim, oni koji i u kiparskom (a primenljivo i na Sloveniju, Grcku, Spaniju, Portugaliju...) slucaju propovedaju neku pravicnost u "otporu" prema Evropskoj Uniji precutkujuci dve osnovne stvari onima koje pretenduju da navodno brane: da ce na kraju taj kiparski narod platiti najvecu cenu kad umesto 10% svojih depozita budu izgubili 100% novca, i da kolaps, pa cak i parcijalna dekonstrukcija Evropske Unije ne moze da prodje bez sveobuhvatnog rata u Evropi.