Najseksepilniji muškarac koji nikada nije živeo, Korto Malteze, je došao do mene putem Amazona. On je tamo putovao davno pre Interneta; ja sam uz nekoliko jednostavnih poteza naručila bila izdanje 'Balade o Slanom moru'.
Na ovom kontinentu, i u engleskom prevodu, Korto je pravi raritet. Kad je stigao, Korto se našao unutar debele knjige mekih strana, koju nije lako balansirati na krilu.
Korto iz dana Stripoteke mi je ostao u lepom sećanju, koje je vremenom upilo i brojne druge likove i priče koje su delile strane tih izdanja. U debeloj knjizi, i u boji, Korto i Hugo su razvili priču, kadar po kadar, s početka jednog davnog rata, u vremenu 99 godina pre ovog. Priča je o ljudima, naravima, okolnostima, snalaženju i njegovom često kobnom uticaju na druge. Nenaporna, mitska, tragična, priča neverovatno puna lepih slika. Boje, pastelno blage, povremeni kadrovi samo naznačeni njenim prisustvom i poneke ptice, su ispunile kvadrate ili pravougaonike malih dimenzija, i služe naraciji. Ovo bi trebala biti avantura jednog fiktivnog lika, i pratećih karaktera, i zavodi svojim odležalim šarmom i posle mnogo godina. Kako su stranice do kraja priče postajale sve tanje, i likovi u priči nalazili svoj nasilni kraj, ili se provlačili za dlaku do sledećeg kadra, fatalizam života nošenih stihijom ovom ili onom izgleda poznat, primio bi se u svakom vremenu i na svakom tlu, a oni prazni kadrovi, sa tek ponekom siluetom i pticom, su dobijali sve više na težini i značaju. Nisam ih zapamtila iz onih prvih čitanja, ali bili su jako poznati.
Nakon završene knjige, vraćam se često i posmatram ih.
Pre nekog vremena mi je neko dostavio linkove na drugi strip, Inkal. Sve se može jednostavno čitati na kompjuteru, i jednog vikenda nedavno sam opet krenula putem stripa. Priča se odvija u budućnosti, distopija prenaseljenog sveta, hijerarhija komična u svojoj brutalnosti, nasilje još eskplicitnije. Budućnost možda udaljena 99 godina, možda manje, ali sa jakim korenima u prezentu, bez ikakve sumnje. Vertikalni nivoi društva, moć i pomama koju ona izaziva, sa novim obrtima na svakoj strani, i čudesnim izvlačenjima iz neprilika do sledeće prilike, koja ne čeka dugo. Sve se oslanja na izranjanje više sile da pomogne bilo junaku ili antijunaku, teško je pratiti ko je ko, jer sa svim tim dešavanjima ogrezlim u krajnosti jedino čuda mogu da makar na kratko isplivaju iz guste plazme haosa i očaja. Nastavaka ima pet-šest, ja sam pročitala dva i rešila da zastanem.
Klinka je spavala tog popodneva u svojoj sobi iza zatvorenih vrata, da je Flojd ne ometa. Flojd je isto spavao, na crvenoj stolici u dnevnoj sobi. Ja sam čitala, smejala se povremeno, odmahivala glavom, i zatim ustala. Probudila klinku, Flojd se razbudio i sledio me je u njenu sobu. Svi smo se našli na krevetu. Rekla sam klinki šta sam radila tog popodneva. Njih dvoje još uvek pospani, ja među njima, mekana belina kreveta i svetlosti oko nas. Nisam gledala u nered u ostatku sobe, i dominirao je minimalizam palete mirnog popodneva. 'Znaš, ljubavi,' rekla sam u jednom trenutku, 'mene jedino lepota interesuje.'