Kultura| Ljubav| Moj grad

Pismo od Ane i Kapetanova reč

Radovan Nastić RSS / 26.03.2013. u 17:16

pismo od Ane

Danas sam se prvi put srela sa blogom Final round.
Ne znam da li ovaj blog ima neki određeni cilj, tačnije koncept, neku ''vodilju'' po kojoj se ređaju vaše teme. Ali vidim da dvojica članova, dotični kapetan McSheffrey i Johhnie Favorite, zapravo žive u različitim državama, jedan u Americi, drugi u Srbiji, tako nešto.
Dopao mi se početak njihove dopiske.

Želela bih da napišem nešto.
Danas mi se dogodilo da sam srela prijateljicu iz detinjstva.
Ona već godinama živi u Danskoj. Vratila se na nekoliko dana u Srbiju, kako bi pozavršavala neke poslove oko papira. Inače, nije nijedanput dolazila otkako je otišla, a ima skoro deset godina.
Kada sam je srela, shvatih da se nije mnogo promenila. Jelena, kako joj je ime, imala je one iste krupne oči, iste crte lica, i kratku kosu. Oduševljenje kada smo se srele bilo je obostrano. Zapale smo u svojevrsni trans. Izgrlile smo se i izljubile. Razgovarale smo o danima u gimnaziji, ekskurzijama, bivšim momcima, opijanjima. Ponašale smo se kao da je prošlo samo desetak dana kako smo se poslednji put videle, a ne deset godina. Pitale smo zbog čega nismo ostale u kontaktu kada je otišla, ali nismo imale odgovor na to. Biće da je bila reč o nekoj svađi. Da, vrlo moguće. Nju je zanimalo čime se bavim, imam li dečka, kako su mi roditelji koje je baš gotivila, i šta sam jebote radila sve ove godine. Sve sam joj ispričala, do detalja, mada to sad neću iznositi jer nije od velike važnosti za ovaj post. Isto to je i mene zanimalo u vezi s njom. Isto tako detaljno je govorila o sebi, i svom životu, ali nijedanput nije spomenula reč Danska, niti mi je nešto detaljnije pričala o toj državi. Nakon što sam naglašeno izgovorila to: ,,Reci mi, bre, nešto o svojoj državi!'', ona je počela da trtlja o Srbiji: rekla je kako je upoznata sa teškom situacijom u zemlji, bla, bla, truć, truć, i tako mi svašta napriča, čak i to kako zna da ljudi teško žive i da mladi jako teško dolaze do posla, i da starci jedva žive od svojih penzija, što je čula od svoje majke koja joj se neprestano žali, a Jelena joj šalje novac, pa starica nekako opstaje. I kazala je kako Srbiju voli još uvek. 
Ja sam ostala zabezeknuta. Raskolačila sam oči rekavši: ,,Čekaj malo, nisam te pitala da mi govoriš o Srbiji, nego o Danskoj...'' Zaboravila sam da kažem da smo sedele u jednom kafiću u centru Kruševca. 
Jelena je srknula kafu i rekla: ,,Pa, rekla si da želiš da ti pričam o svojoj državi. A moja država je Srbija.'' 
Ja sam joj na to odgovorila kako je država kojoj ona pripada sada, to jeste ne sada već deset godina, Danska, i da je na Srbiju zaboravila, čim se deset godina nije pojavljivala.
Jelena se naljutila. Namrštila se, i samo što nije zaplakala. 
,,Budimo realni'', rekla sam, ,,ti više nisi Srpkinja. Pričaš mi o Srbiji, a ko će je bolje poznavati od mene.''
Jelena je otrčala do konobara i platila piće. Zatim se izgubila iza prvog ćoška.
Nije mi žao što se naš susret tako završio. Ne volim kada Srbi lažno nose svoju ljubav prema otadžbini. Mada, htela sam da čujem mišljenje onih koji uređuju ovaj blog, i onih koji ga prate, da li sam dobro postupila. Jer kasnije sam se pokajala, zato što možda Jelena još uvek voli Srbiju, pa je to što je počela da priča o njoj umesto o Danskoj, njeno ''oružje'' kojim brani svoj nacionalni identitet, ili kako već da to nazovem. Ne znam. 

Pozdrav od Ane iz Kruševca

 

 

Kapetanova reč

Ana, bila si blizu.
Zapravo, Rejčel je iz USA, moja malenkost piše iz Srbije - mada ovo moje McSheffrey to demantuje! - a Džoni...uf, duga priča... najpotpuniji odgovor bi bio da on piše odnegde, između ludnice i zatvora.
Pročitao sam tvoj post. Veoma zanimljiva situacija. Nikada nisam bio u sličnoj.  Tako da i nisam baš pozvan da na to odgovorim. Ali bih bio voljan da zveknem jedan koncizan komentar: naime, ja bih isto tako postupio. Veruj mi. Čak bi i šamar dobila. Možda. E sad, kakvu vrstu ljubavi prema svojoj otadžbini ona oseća, i da li tu uopšte ima ljubavi, to ne znamo ni ti ni ja, zar ne? Mada, mislim da će biti pre da se gospođa, ili šta je već, podebelo isfolirala. Toliko. Hvala ti što si doprinela našem blogu.

Ej, Džoni. Kako si?
Ustanem danas i pogledam kroz prozor, kad ono roka mrtva kiša. Poplavila mi dvorište. Da, baš ono dvorište na čijem betonu treniram. Odakle mi digli tegove, ruke im se osušile! Uskoro očekujem da se pojave patke na površini novonastalog jezera. 
Otključam telefon. Ortak zove u kafanu. Na jednu rakiju. Nije jutarnja. Nije ni poslepodnevna. Nešto nalik podnevnoj. Onoj, za pre ručka, da raspali apetit.
Odem.
Kiša je tad još uvek bila jalova.
Popijemo po dve čašice u zadimljenoj prostoriji. Nema muzike. Kao da su znali da sam u žalosti.
Tiha priča.
Kiša počne jače da pada i na putu do kuće pokisnem. Skroz.
Na netu pročitam ovo: ,,Uspešan život je kada odeš u kafanu s društvom, obrneš par pića, kreneš kući, uhvati te pljusak, pokisneš do gole kože. Dođeš kući, uključiš grejanje, na radijatorima osušiš odeću. Spremiš toplu hranu i otvoriš dobro vino. Sutradan platiš račun za grejanje. Prekosutra sve ovo ponoviš. ''
Svidela mi se rečenica. Autor kao da je znao da sam se i ja vratio mokar iz kafane. I da sam uključio grejanje.
Ima smisla.
Ovde se ništa ne dešava. Makar ništa posebno.
Samo kiša.
Piši

Captain McSheffrey 
 
 


Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 19:09 26.03.2013

Čini mi se

da je čest slučaj kod nas da nismo mentalno i fizički na istom mestu i u istom vremenu. Otud stalni žal 'što nisam tamo, nego sam ovde...', 'eh, kako je nekad bilo...' ili 'eh, kad bi to moglo...'. Pre neki dan pročitam da je urađena i studija, pa da je to zbog jezika, evo i LINK).

Imam prijateljicu koja već 14 godina neće da dođe u Beograd iz kog je otišla navrat-nanos, ali zna sve šta se ovde dešava, bolje od mene. Uvek me iznenadi.
Ali, po mom sudu, o ljubavi se ne raspravlja. Kako izmeriti ljubav?


ps Baš volim da te čitam :)
shure shure 23:02 26.03.2013

Re: Čini mi se

ps Baš volim da te čitam :)

takodje
shure shure 07:55 27.03.2013

oprezan sam

da ovo nazovem tvojim povratkom na blog ...
a nadam se da jeste.
Cinis ovo mesto kvalitetnim
pisi,pisi i pisi
Radovan Nastić Radovan Nastić 10:23 27.03.2013

hvala oboma :):)

e, bas mi je drago sto imam ovaj kutak pa mogu da objavljujem tekstove te nadahnute omladine / ja mu dodjem nesto kao u krizi predsrednjih godina ? :) /

niko da se iscima za njih, a pogledajte na sta nam knjizare lice... cudovisno...

cak je i fanzin zajebano pokrenuti, dok se skupi ekipa, pa dok odstampaju, ali pre svega da se preracunaju koliko dinara imaju u dzepu... a i ko da ih pa cita ?? ovi kreteni sto su na FB po ceo dan i zive lazne zivote ???

tako da je ovo jedan miran kutak gde mogu da pisu - tj ja im skidam sa blogspota, a kada meni naidje inspiracija, rado cu se pridruziti...

istrosih se pisuci novu knjigu, nadam se da ce izaci tokom godine...

dobro jutro dobri ljudi :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana