Društvo| Porodica| Roditeljstvo

Kraj marta

Bitka za porodilišta RSS / 28.03.2013. u 15:00

Objavljujemo još jednu priču:

1. Moja slika je dobila ram

Glasanje se odvija davanjem preporuka (klikom na oznaku „PREPORUČI" u dnu komentara).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici bloga B92.
Rok za glasanje je 72 sata od trenutka postavljanja.

 

Uskoro nova tema za mesec april.



Komentari (16)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 15:01 28.03.2013

Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila ram

Hmm... čini mi se da je najjednostavnije podeliti moj život na period pre Nikoline i posle Nikoline...
Ne mogu da kažem da mi je život bio nezanimljiv i prazan pre deteta. Ne, to nikako. Samo mislim da sam imala iskrivljenu sliku o stvarnosti. Dakle, imala sam odličan posao (imam ga još uvek), dobru karijeru, adaptiran stan, 38 godina i bila sam sama. Ahh... ali mi to tada nije smetalo, činilo mi se da ima vremena. Svašta. Polako, potrebno je da se sve kockice slože. Mislim da sam bila zaljubljena u svoj posao. Nije mi bilo teško da radim i po 12 sati. Kad se samo setim... Neko bi tražio naknadu za prekovremeni rad, stimulaciju, ali ja ne. Bila sam ispunjena na poslu, bila sam to ja i u tome sam uživala. Posao mi je i bio dinamičan, stalno ispunjen nekim dešavanjima. U hotelijerstvu vam je akcija zagarantovana 100%. I nikada ne znate sa sigurnošću šta nosi novi dan.
I tako se dogodila iznenada strastvena ljubav između Džona i mene. Ah, da, pogađate da nije odavde. Kao furija je uleteo u moj život a skoro istom brzinom i otišao. Kakvi su to ludi dani bili a noći, pa još luđe. Džon je morao da ode, posao nije mogao da čeka. A ja sam mogla.
Nakon nekog vremena (mi žene znamo koliko), saznajem da sam u drugom stanju. Joooooj, kakve sreće. Neizmerne, prave one iz dubine duše. A onda, na trenutak sam se samo zamislila: „Pa čekaj, šta ako kroz sve moram da prođem sama?“ Ali, taj trenutak je zaista bio SAMO trenutak. Imala sam apsolutnu podršku od svih, od meni najvažnijih osoba – roditelja i sestre, i ustvari to je ono što vam i treba u tim trenucima.
Naravno, odmah otvaram bolovanje, hoću da odmorim svoje telo od rada i da spremna dočekam to moje biće.
I tada nastaju problemi:
1. Šta da radim po ceo dan?
2. Službeni mobilni mi je non-stop zvonio, a sad ga više nemam.
3. Najvažnije - kako se opustiti???

U priči sa najbližim prijateljima iznela sam im svoje strahove. Možete misliti, moja dobra prijateljica Dana mi je donela kofer pun knjiga i rekla: „Zaboravila si da čitaš. Kreni od neke knjige, videćeš kako će ti vreme prolaziti!“ Naravno poslušala sam je, a sve to sam zapakovala sa laganom muzikom (koju sam ponekad i bebi puštala da sluša). Polako i lagano sam menjala svoj način života. Počela sam da upoznajem komšiluk. Za neke ljude nisam ni znala da žive u mojoj ulici. A i kako bih kad odem ujutru u 8 a dođem oko 21h? Taj moj komšiluk je divan. U mojoj ulici se nije dugo rodila beba pa su me svi gledali kao mezimče. A meni je sve to prijalo. Onda sam krenula i na psihofizičke vežbe za trudnice koje su mi oduzimale vreme kao i joga koju sam intenzivno upražnjavala. I malo pomalo, shvatila sam da sam počela da zaboravljam i svoj privatni telefon da nosim sa sobom. Smejala sam se sama sebi. Šetala sam tri puta dnevno, počela sam da upoznajem sve više i ovaj moj divan grad. Čini mi se da sam tek sa trudnoćom počela da upoznajem i sebe i svet oko sebe. Zvuči neverovatno, ali je tako.
Bili smo svi totalno pripremljeni za Nikolinu, ali nismo bili spremni za toliku navalu ljubavi u našim srcima prema toj lepotici. Sva je savršena. Mama kaže da je to zato što je naša. Ma, nije brate. Divna je. Donela je sunce u naš dom i sve nas ozarila. Promenili smo pravac našeg života. Svi, ne samo ja. A ja? Ja sam shvatila koliko moram vremena tek njoj da posvetim, koliko tek njoj moram sebe da dam. Moj posao??? Pa, kada bih mogla, ne bih više radila uopšte. Samo bih se okrenula detetu i sebe neizmerno i bezuslovno dala Nikolini. Ne pamtim kada sam se poslednji put onako lepo naspavala, ali zar je to važno?! Kažu majka više nikad ne spava normalno posle porođaja jer uvek brine...
Važna je samo Nikolina i biti uz nju stalno i uvek. Uživati u svakom trenutku njenog odrastanja i pomoći joj da se izgradi u dobru, kulturnu i nesebičnu osobu.
Mislim da moja slika više nije iskrivljena. Dobila je novu formu i novi ram!

Zeleni Dijamant
mristic97 mristic97 19:55 28.03.2013

Re: Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila ram

Divna je priča! Svaka čast! Nadam se da će imati uspeha!
bilursag bilursag 20:09 28.03.2013

Re: Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila ram

Odlicno!
mivana.78 mivana.78 08:33 29.03.2013

Re: Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila ram

Predivna i poucna prica
reanimator reanimator 09:14 29.03.2013

Re: Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila ram

Predivna priča
sneska_bgd sneska_bgd 21:25 29.03.2013

Re: Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila ram

Sta reci sem bravo malena
vex_2805 vex_2805 11:01 29.03.2013

zeleni dijamant

Prava prica!
akerbrygge akerbrygge 20:31 29.03.2013

Zeleni dijamant

Krasno ! Vrlo puocno i lepo, bravo za zeleni dijamant !
asdasd asdasd 21:59 29.03.2013

Re: Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila

Bas me je dirnula...Bas,bas!!
duda.60 duda.60 22:22 29.03.2013

Zeleni dijamant:Moja slika je dobila ram

Divna prica..sta: reci..nego: DIRNUTA SAM DUBOKO !!!
gpetrov76 gpetrov76 22:45 29.03.2013

Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila ram

Bravo za mamu i za Nikolinu
fajvv511 fajvv511 23:14 29.03.2013

Re: Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila

Divna,zivotna,realna,poucna priča i uspešna mama!!
sedlas sedlas 10:22 30.03.2013

Re: Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila

dostojevskif dostojevskif 10:32 30.03.2013

Re: Zeleni Dijamant: Moja slika je dobila

Lepo
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 14:02 31.03.2013

Glasanje je završeno

Hvala na preporukama.
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 15:33 31.03.2013

Priča

Moja slika je dobila ram ima 22 preporuke

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana