In memoriam

BOLJE ART, NEGO ŠKART!

Filip Mladenović RSS / 03.04.2013. u 01:00

 Mart 1991.
Mart 1991.
"...To ti je studija o unutrašnjem utočištu, mapa onog mesta na koje čovek odlazi kada život u stvarnom svetu više nije moguć."                                                 Pol Oster

 

 

Povremeni, prisni i razgovorljivi susreti sa fotografom Đorđom Vukojem, poslednju put u društvu sa mojim sinom Srđanom, uvek su me neodoljivo vraćali na početak devedesetih. Na onaj osećaj nagoveštaja slobode, silovitosti nade, strasti građanske pobune... i na peckavi, zagušljivi miris suzavca. Radi se o suzavcu tipa CS u više različitih oblika. To je kristalno jedinjenje (orto-hloro-benziliden-malononitril), koje uvek ima pirotehničko pogonsko sredstvo za disperziju. Suzavac tipa CS ima trenutno dejstvo i snažno nadražuje sve vrste sluzokože: oči, nos, usta, grlo, dušnik i pluća.

Danas, 3. aprila 2013, kada će Đorđo Vukoje biti sahranjen, osećam drugu vrstu peckanja, zbog koga pišem sve ovo.

Đorđo Vukoje, poznati fotoreporter preminuo je u subotu, 30. marta 2013. u Beogradu posle kratke i teške bolesti. Njegove fotografije publikovane su u mnogobrojnim listovima i časopisima u zemlji i inostranstvu. Radovi Đorđa Vukoja nalaze se i u više fotomonografija, među kojima posebno izdvajam  "9. mart 1991"  i "Demokratski maraton 1996 - 1997".

Đorđo Vukoje je bio dobroćudni i predani hroničar ratne i tragične poslednje decenije XX veka, kao i tzv. tranzicije  nakon 5. oktobra 2000. godine. Skoro da nije bilo nijednog značajnog društvenog, političkog i kulturnog događaja koji nije ovekovečio svojim fotoaparatom. Bez njegovih fotografija arhive o opozicionim skupovima i demonstracijama devedesetih godina bile bi oskudnije.

Često je bio i meta napada, verbalnih i fizičkih.  U Kosovu Polju na njega su 1990. godine nasrnule pristalice Slobodana Miloševića. Iste godine jedva je izbegao linč ekstremista SDA u Novom Pazaru. Policijske pendreke, suzavac i šmrkove osetio je na antirežimskim demonstracijama 9. marta 1991. Narodni poslanik Vojislav Šešelj 10. jula 1992, u restoranu Skupštine Srbije, napao je fotoreportera Đorđa Vukoja i slomio mu fotoaparat.

Đorđo Vukoje je bio i ratni fotoreporter, objavljujući potresne snimke iz Vukovara, Srebrenice i Hercegovine. Proteklih 15 godina radio je kao urednik fotografije u listu "Savski venac".

Ironijom umetničke sudbine, poslednja izložba sa kreativnim potpisom Đorđa Vukoja otvorena je 27. marta 2013, povodom Međunarodnog dana pozorišta u Teatru 78 u Resavskoj br. 78, u okviru kulturne manifestacije „Bolje art nego škart". U holu teatra u 19 sati posetioci su mogli da pogledaju odabrane pozorišne fotografije Đorđa Vukoja, a u 20 časova izvedena je premijera pozorišne predstave učenika "IV beogradske gimnazije" pod nazivom „Predstava".

Dobri čoveče, hvala ti što si mi život u ovoj Srbiji učinio blažim i kreativnijim.

Atačmenti



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana