Hobi| Literatura

Jedan vanserijski Aleksandar

vladimir petrovic RSS / 05.04.2013. u 10:05

Odmah ću reći ono što dobri blogeri, verovatno, kažu na kraju: Aleksandar Hemon je vrlo zanimljiv čovek. Vanserijski, što bi rekli gimnazijalci. O njemu ćemo još slušati i čitati.

Da počnem od običnih stvari - od njegovog imena i prezimena. Ja volim ime Aleksandar, ma koliko ono bilo staromodno, jer u meni uvek izaziva interesantne asocijacije. S druge strane, prezime Hemon mi je prilično prosto, i ne kaže mi ništa, premda ja volim kratka prezimena, od dva sloga. (Ne mogu da prihvatim da ima lepote i takvim prezimenima kao što su Barjaktarević, Konstantinović i Radosavljević, ona mi deluju nekako kao turn off, mada, gle čuda, znam neke koji nose ta prezimena, valjda zato što ne umeju da se bune protiv sudbine,  i koji su sasvim OK tipovi i tipkinje).

Aleksandar Hemon se bavi književnim radom, ali u pomalo neuobičajenim okolnostima, a i na ne baš mnogo zanimljivom mestu. On, koji je, narodski rečeno, naše gore list (potiče iz Bosne), sada živi i radi u Čikagu što znači da je srećno/nesrećno otrgnut od balkanskog tla. Piše na engleskom, koji je naučio po dolasku u SAD, ali i koji je, kako sam kaže, usavršio čitajući mnogo knjiga.  (Kad sam već pomenuo Čikago, ne bi trebalo da me pogrešno shvatite. Nije to previše ružan grad, već je stvar u tome što sam ja dušom i telom skoncentrisan na Njujork; drugim rečima, čak mi ni ubeđivanje meni dragog Sola Beloua /Saul Bellow/ nije pomoglo da Čikago zavolim; tu mislim na onu famoznu prvu rečenicu iz njegovog najpoznatijeg romana Avanture Ogija Marča /The Adventures of Augie March/, koja glasi: I am an American, Chicago born-Chicago, that somber city-and go at things as I have taught myself, free-style, and will make the record in my own way: first to knock, first admitted; sometimes an innocent knock, sometimes a not so innocent ...).

Aleksandar  je do sada napisao nekoliko dobrih knjiga. Jedna od njih (Lazarus Project) bila je, navodno, u užem izboru za najveću američku književnu nagradu, a inače je uvršćena u sto najboljih knjiga u SAD.

Bilo mi je milo kada sam video da na ono stereotipno pitanje o piscima koje voli i koji su koliko-toliko uticali na njega, Aleksandar odgovara: Danilo Kiš i Vladimir Nabokov. (Dodao je on tu još nekog, ali mi je to manje važno). Jer ja bih sa knjigama Danila Kiša i Vladimira Nabokova, uz obavezan dodatak Isidore Sekulić, mogao otići, kako se to kolokvijalno kaže - na pusto ostrvo.

Svidelo mi se i to što kaže da ne piše knjige „iz terapeutskih razloga". (I ja ne pišem blogove iz terapeutskih razloga, he, he, he... ).

Podaci o Aleksandru mogu se naći, naravno, na Netu. Svaka pretraga vredi truda kada je on u pitanju.

Ja ću završiti ovu moju priču o Aleksandru tako što ću citirati jedan njegov stav iz jednog nedavnog intervjua, stav koji mi je blizak, jer sam samog sebe pomalo video u njemu:

"Jednom sam otišao kod lekara, a on mi je postavljao rutinska pitanja da mi popuni karton. Svako pitanje je bilo ‘da ili ne' pitanje. Pitao bi me, ‘Da li jedete meso?' a ja bih odgovorio ‘Znate, ne jedem neke vrste mesa, ali jedem neke druge, ali ni to ne radim često, zavisi kakav je dan'. Gledao me je kao potpunog ludaka. Shvatio sam da ne umem da dam jednostavan odgovor. Sve je bilo komplikovano. To sam shvatio jer uvek, na bilo čije i bilo kakvo pitanje, pomislim, ‘Malo je komplikovanije nego što misliš'. U tom smislu sam psihološki nespreman da pojednostavljujem bilo šta, o sebi ili nekom drugom. Moja bivša žena mi je jednom prilikom rekla - kritikovala me je - ‘Ti voliš samo komplikovane ljude'. A ja sam joj odgovorio da su svi komplikovani, ali iz nekog razloga - jer im je tako lakše ili pošto su lenji, zbog političkog, ideološkog, identitetskog pritiska - ljudi radije sebe pojednostavljuju".

Ja nisam pisac, ali često uhvatim sebe kako ne umem jednostavno da govorim i pišem. Ni  blogove.

I još nešto. Volim komplikovane ljude.

Atačmenti



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 10:07 05.04.2013

Volim komplikovane ljude

и једноставне жене
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:23 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

AO
... и једноставне жене


Ja se sve vreme trudim da ne pravim razliku između muškaraca i žena.

A jedan moj drugar kaže da su i žene jednostavne, da ne traže mnogo:



P. S.
Ja lično volim jake žene, one koje se ne pale previše na fraze tipa "volim te", jer znaju da muškarci vole da lažu, žene koje ne kupuju na rasprodajama jer polaze od toga da ono što je dobro mora biti i skupo i koje nemaju problema sa viškom kilograma, jer mnogo rade.
antioksidant antioksidant 11:00 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

Ja se sve vreme trudim da ne pravim razliku između muškaraca i žena.

разлике има
и како каже пепе ле твор
"живеле разлике"
а за ово горе сам се шалио
провоцирам стереотипима
(али немој ником рећи)

mirelarado mirelarado 12:07 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

one koje se ne pale previše na fraze tipa "volim te", jer znaju da muškarci vole da lažu,


Оне то знају, вероватно, по себи. ;-)

antioksidant antioksidant 13:02 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

mirelarado
one koje se ne pale previše na fraze tipa "volim te", jer znaju da muškarci vole da lažu,


Оне то знају, вероватно, по себи. ;-)


да, ово сам заборавио
шта је то толико лоше у таквој лажи?
и од ње се лети
mirelarado mirelarado 13:28 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljudejavascript:;

antioksidant
mirelarado
one koje se ne pale previše na fraze tipa "volim te", jer znaju da muškarci vole da lažu,


Оне то знају, вероватно, по себи. ;-)


да, ово сам заборавио
шта је то толико лоше у таквој лажи?
и од ње се лети


Мислим да у томе нема ничег лошег, али не знам да ли је то за Владимира превише једноставно...
antioksidant antioksidant 13:33 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

ма све то зависи од броја слогова у презимену
mirelarado mirelarado 13:35 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

Видећемо шта ће рећи за Јагодинку Симоновић...
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:17 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

Mirelarado
... Видећемо шта ће рећи за Јагодинку Симоновић...

Hm. Između Jagodinke i Jorgovanke, ja glasam za ovu drugu!
antioksidant antioksidant 14:18 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

vladimir petrovic
Mirelarado
... Видећемо шта ће рећи за Јагодинку Симоновић...

Hm. Između Jagodinke i Jorgovanke, ja glasam za ovu drugu!

нетачна економска анализа
веома нетачна
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:33 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

AO
... шта је то толико лоше у таквој лажи?
и од ње се лети


To!



Podsećam da je Oskar Vajld napisao jedan esej na tu temu, pod nazivom Propast laganja (The Decay of Lying), koji je na srpski odlično prevela Gordana Ćirjanić.

Vajld je tvrdio da je laganje, "kao iznošenje divnih, neistinitih stvari" apsolutno neophodno za umetnost.

Meni je ostalo u glavi ovo: Doista ono što je interesantno kod ljudi iz dobrostojećeg društva jeste maska koju svako od njih nosi, a ne stvarnost koja se krije iza maske.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:27 05.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

Hm. Između Jagodinke i Jorgovanke, ja glasam za ovu drugu!

AO
...нетачна економска анализа
веома нетачна


Jel ti to aludiraš da se Jorgovankino guvernerstvo neće dobro pokazati?

Sada ja kažem: pogrešno!

Što bi ona bila slabija nego drugi guverneri NBS u poslednjoj dekadi?

Uostalom, ona je fina dama; zna o čemu priča i šta radi.
Usput, ima dve divne pomoćnice-viceguvernerke.

Od te tri dame (sveta trijada!) na čelu Centralne banke ne bi trebalo da proistekne nešto loše. Just the opposite!

Uostalom, iskusni ljudi kažu i da na mikronivou, žene uglavnom vode računa o parama, da to u porodici solidno rade. Ja znam puno muževa koji su tipa: "He has no money-sense at all. Everbody knew that money slipped through his fingers like water", te supruge vode uspešno brigu o parama


Spending habits: He loves gadgets, she loves saving
nurudin nurudin 00:06 06.04.2013

Re: Volim komplikovane ljude

vladimir petrovic
Mirelarado
... Видећемо шта ће рећи за Јагодинку Симоновић...

Hm. Između Jagodinke i Jorgovanke, ja glasam za ovu drugu!


Их, бре, Владимире, сад си ме фактичи разочарао...

Зар се прави избор између Јагодинке и Јоргованке?

Ево, мало и јоргована у пустој земљи. :)

April je najsvirepiji mesec, što gaji
Jorgovan iz mrtvog tla, meša
Uspomenu i žudnju, podstičeTromo korenje prolećnom kišom.
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:36 06.04.2013

April je najsvirepiji mesec

Nurudin
...Их, бре, Владимире, сад си ме фактички разочарао...

Uspeo sam! (Da nije onog faktički, uspeh bi bio potpun!)

Зар се прави избор између Јагодинке и Јоргованке?

Pravi se. Sve je u nijansama, kažu oni koji vole da - komplikuju, a ovo je blog o ljubiteljima komplikovanog, he, he, he...

Mirelina asocijacija sa Jagodinkom je bila dobra.
Prirodno je bilo da moja asocijacija ide na Jorgovanku.
Kao što je prirodno i da tvoja ide na TSE.

Dobar si ti drugar, a drugarstvo je važno:

nurudin nurudin 20:44 06.04.2013

Re: April je najsvirepiji mesec

Dobar si ti drugar, a drugarstvo je važno:










Е, а фотографијом си ме очарао.
nsarski nsarski 10:48 05.04.2013

Cemu prosto kad moze komplikovano?

A onaj Selenicev junak (Maksimilijan Dimitrijevic - {Pismo/Glava}) je bio jako ponosan sto u njegovom imenu i prezimenu ima po 12 slova. 24 kao magican broj.

What's in a name?, rekao bi Bard, takodje dugog imena i prezimena.

A za tebe i tvog junaka evo odgovora: Nom? Eh. Radna skela.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:10 05.04.2013

Re: Cemu prosto kad moze komplikovano?

Nsarski
... A za tebe i tvog junaka evo odgovora: Nom? Eh. Radna skela.


Do be serious!

Ti pitaš: "Čemu prosto kad može komplikovano?", a ja sve vreme govorim (i to sam u tekstu stavio da se vidi i iz aviona) da volim komplikovne stvari, samo da bih ličio na Aleksandra Hemona, he, he, he...

A što se prezimena tiče, ne bi trebalo da se meni ne sviđa prezime Hemon. Zvučno je i kratko (volim dvosložne reči, Bog je pogrešio što me nije napravio da budem Englez, jer glavna karakteristika engleskog jezika, kako ja shvatam i bez apsinta, jeste da pretežno ima DVOSLOŽNE REČI; sve, dobro, skoro sve, što ima više od dva sloga u engleskom jeziku preuzeto je iz stranih jezika, pre svega iz francuskog, odnosno iz latinskog preko francuskog).

A opet, ima i lepših prezimena od Hemon!

Da se vratim na ta dugačka prezimena kod nas. Ja bih između prezimena Muškatirović i Šapić izabrao - Šapić, jer mi se čini da je lepše, he, he, he...

Evo jednog zezanja oko prezimena u Jevropi:



s tim što ispade da su u zemlji Srbiji, posle Jovanovića, najpoznatiji Petrovići i Miloševići
antioksidant antioksidant 14:13 05.04.2013

Re: Cemu prosto kad moze komplikovano?

Evo jednog zezanja oko prezimena u Jevropi:

ово к'о тенис
новак доминира
bulatovic92 bulatovic92 13:37 05.04.2013

hemon


Koliko se sećam on je poreklom iz Ukrajine, odnosno iz porodice rudara iz Ukrajine koji su se, u potrazi za poslom preselili u Bosnu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:54 05.04.2013

Re: hemon

bulatovic92
...Koliko se sećam on je poreklom iz Ukrajine, odnosno iz porodice rudara iz Ukrajine koji su se, u potrazi za poslom preselili u Bosnu?


Izgleda da je tako.
Eh, bilo je vremena kada je nekima i Bosna izgledala kao - Eldorado!

JJ Beba JJ Beba 14:54 05.04.2013

***

Ja ću završiti ovu moju priču o Aleksandru tako što ću citirati jedan stav iz jednog nedavnog intervjua,



čitala sam taj intervju AH, super je
AH je super
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:19 05.04.2013

Re: ***

JJ Beba
... čitala sam taj intervju AH, super je
AH je super

Hvala Bogu da si se složila sa mnom, taman sam bio počeo da poprimam kompleks da ti je išlo na nerve sve što sam ranije pisao i pričao...cvrc, cvrc,cvrc...


Naravno da je bio dobar taj intervju, koji je preneo Peščanik.
skyspoter skyspoter 22:17 05.04.2013

Ah

Volim komplikovane ljude.

Story of my life.
myredneckself myredneckself 10:18 06.04.2013

Re: Ah

Volim komplikovane ljude.

Možda je trol, a možda i nije.

Volim ljude koji pojednostavljuju komplikovano.

vladimir petrovic vladimir petrovic 13:15 06.04.2013

Re: Ah

MRNS
... Volim ljude koji pojednostavljuju komplikovano.

Odlično rečeno!
Ne zezam se, nije trol, kao ni što nije besmislica (nadam se) ni ono što sam ja nonšalantno izjavio - da volim komplikovane ljude.

Na prvi pogled, to nije u saglasnosti sa zdravom pameti, jer bi u funkciji razmišljanja svakog normalnog čoveka trebalo da bude namera da - pojednostavljuje stvari, da život (sebi i drugima) čini lakšim, a ne težim.

Ali, ja sam na strani onih koji veruju da čovek nije logično biće per se.

Bolje da više ne objašanjavam šta hoću reći, jer sam već pokazao kako ne umem da mislim jednostavno (Aleksandar Hemon, koji je sasvim OK tip) mi je bio izgovor da ukažem kako je ponekad prirodno biti komplikovan.

Sve dok ima komplikovanih, biće i onih koji pokušavaju da pojedostavljuju.

I tako prođe život... s tim što biti komplikovan nije odraz gluposti, u meri u kojoj nije inteligencija - biti jednostavan.

Jer se uvek možemo pitati, pomalo filozofski, da li čovek uopšte ima pravo da bude jednostavan?

Odavno je prevaziđeno ono biblijsko "Blago krotkima duhom, njihovo je carstvo nebesko", jer voleli mi to ili ne ovo "krotak duhom" može se shvatiti kao ograničena osoba.

Da završim: da nema komplikovanih ne bi bilo ni jednostavnih, a ne bi valjalo da su svi jednostavni kao što ne bi valjalo ni da su svi komplikovani.

Srećom, svako ima nekoga ko ga pojednostavljuje, zar ne?

P. S.
Pitam se da li je onaj ko je projektovao i pravio ovo naselje bio komplikovan ili jednostavan:

myredneckself myredneckself 17:08 06.04.2013

Re: Ah

vladimir petrovic
MRNS
... Volim ljude koji pojednostavljuju komplikovano.

Odlično rečeno!
Ne zezam se, nije trol, kao ni što nije besmislica (nadam se) ni ono što sam ja nonšalantno izjavio - da volim komplikovane ljude.

Na prvi pogled, to nije u saglasnosti sa zdravom pameti, jer bi u funkciji razmišljanja svakog normalnog čoveka trebalo da bude namera da - pojednostavljuje stvari, da život (sebi i drugima) čini lakšim, a ne težim.

Ali, ja sam na strani onih koji veruju da čovek nije logično biće per se.

Bolje da više ne objašanjavam šta hoću reći, jer sam već pokazao kako ne umem da mislim jednostavno (Aleksandar Hemon, koji je sasvim OK tip) mi je bio izgovor da ukažem kako je ponekad prirodno biti komplikovan.

Sve dok ima komplikovanih, biće i onih koji pokušavaju da pojedostavljuju.

I tako prođe život... s tim što biti komplikovan nije odraz gluposti, u meri u kojoj nije inteligencija - biti jednostavan.

Jer se uvek možemo pitati, pomalo filozofski, da li čovek uopšte ima pravo da bude jednostavan?

Odavno je prevaziđeno ono biblijsko "Blago krotkima duhom, njihovo je carstvo nebesko", jer voleli mi to ili ne ovo "krotak duhom" može se shvatiti kao ograničena osoba.

Da završim: da nema komplikovanih ne bi bilo ni jednostavnih, a ne bi valjalo da su svi jednostavni kao što ne bi valjalo ni da su svi komplikovani.

Srećom, svako ima nekoga ko ga pojednostavljuje, zar ne?

P. S.
Pitam se da li je onaj ko je projektovao i pravio ovo naselje bio komplikovan ili jednostavan:


Neverovatno!
Eto, kad se urbane granice šire.
Ali, mnogo je velika gužva, Vladimire.
Ubija prostor, nema širine, protoka energije.
Ovo nije lepa prirodna komplikovanost, akomerazumeš, ovo je zakomplikovao čovek.
Nema prostora za šetnju, osim naravno za automobile, tj. vatrogasne i đubretarske kamione, sačuvajbože.
Šetati po ovom čudu je kao šetati po groblju.
Ne mogu da se otmem utisku da neki faktori ovog tipa, ( na primer, prevelika gužva), mogu imati veliki uticaj na ljudsko ponašanje.

U Hong Kongu arhitekti misle o protoku energije, i kontroli gužve, praveći energetske rupe, za ki po feng šui pravilima.



Plašim se da će ovakva naselja kao ovaj kontrolisani haos sa tvoje fotografije, jednom samo odumreti, kao beli patuljak.
outcast outcast 14:10 06.04.2013

O cemu je ovaj blog?

Jel' o knjizi, prezimenu, imenu ili necem drugom?
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:19 06.04.2013

Re: O cemu je ovaj blog?

Jel' o knjizi, prezimenu, imenu ili necem drugom?

O nečemu drugom.

For just a few.
nurudin nurudin 21:41 06.04.2013

Re: O cemu je ovaj blog?

outcast
Jel' o knjizi, prezimenu, imenu ili necem drugom?


Ово је и сувише једноставно питање за компликованог блогера као што је Владимир.
oskar-z-wild oskar-z-wild 22:15 06.04.2013

Re: O cemu je ovaj blog?

outcast
Jel' o knjizi, prezimenu, imenu ili necem drugom?


O vladimiru petrovicu, naravno
oskar-z-wild oskar-z-wild 21:21 06.04.2013

Поводом Робертовог утрнућа

ВП, имам осећај да ће ти се овај текст допасти.


Roger Ebert (Credit: Twitter)

Roger Ebert was always a great friend of Salon's. We're deeply saddened by reports of his death, and are re-printing this essay, from his book "Life Itself: A Memoir," which we think fans will take particular comfort in reading now.

"I know it is coming, and I do not fear it, because I believe there is nothing on the other side of death to fear. I hope to be spared as much pain as possible on the approach path. I was perfectly content before I was born, and I think of death as the same state. I am grateful for the gifts of intelligence, love, wonder and laughter. You can’t say it wasn’t interesting. My lifetime’s memories are what I have brought home from the trip. I will require them for eternity no more than that little souvenir of the Eiffel Tower I brought home from Paris.

I don’t expect to die anytime soon. But it could happen this moment, while I am writing. I was talking the other day with Jim Toback, a friend of 35 years, and the conversation turned to our deaths, as it always does. “Ask someone how they feel about death,” he said, “and they’ll tell you everyone’s gonna die. Ask them, In the next 30 seconds? No, no, no, that’s not gonna happen. How about this afternoon? No. What you’re really asking them to admit is, Oh my God, I don’t really exist. I might be gone at any given second.”

Me too, but I hope not. I have plans. Still, illness led me resolutely toward the contemplation of death. That led me to the subject of evolution, that most consoling of all the sciences, and I became engulfed on my blog in unforeseen discussions about God, the afterlife, religion, theory of evolution, intelligent design, reincarnation, the nature of reality, what came before the big bang, what waits after the end, the nature of intelligence, the reality of the self, death, death, death.

Many readers have informed me that it is a tragic and dreary business to go into death without faith. I don’t feel that way. “Faith” is neutral. All depends on what is believed in. I have no desire to live forever. The concept frightens me. I am 69, have had cancer, will die sooner than most of those reading this. That is in the nature of things. In my plans for life after death, I say, again with Whitman:

I bequeath myself to the dirt to grow from the grass I love,

If you want me again look for me under your boot-soles.

And with Will, the brother in Saul Bellow’s “Herzog,” I say, “Look for me in the weather reports.”

Raised as a Roman Catholic, I internalized the social values of that faith and still hold most of them, even though its theology no longer persuades me. I have no quarrel with what anyone else subscribes to; everyone deals with these things in his own way, and I have no truths to impart. All I require of a religion is that it be tolerant of those who do not agree with it. I know a priest whose eyes twinkle when he says, “You go about God’s work in your way, and I’ll go about it in His.”

What I expect to happen is that my body will fail, my mind will cease to function and that will be that. My genes will not live on, because I have had no children. I am comforted by Richard Dawkins’ theory of memes. Those are mental units: thoughts, ideas, gestures, notions, songs, beliefs, rhymes, ideals, teachings, sayings, phrases, clichés that move from mind to mind as genes move from body to body. After a lifetime of writing, teaching, broadcasting and telling too many jokes, I will leave behind more memes than many. They will all also eventually die, but so it goes.

O’Rourke’s had a photograph of Brendan Behan on the wall, and under it this quotation, which I memorized:

I respect kindness in human beings first of all, and kindness to animals. I don’t respect the law; I have a total irreverence for anything connected with society except that which makes the roads safer, the beer stronger, the food cheaper and the old men and old women warmer in the winter and happier in the summer.

That does a pretty good job of summing it up. “Kindness” covers all of my political beliefs. No need to spell them out. I believe that if, at the end, according to our abilities, we have done something to make others a little happier, and something to make ourselves a little happier, that is about the best we can do. To make others less happy is a crime. To make ourselves unhappy is where all crime starts. We must try to contribute joy to the world. That is true no matter what our problems, our health, our circumstances. We must try. I didn’t always know this and am happy I lived long enough to find it out.

One of these days I will encounter what Henry James called on his deathbed “the distinguished thing.” I will not be conscious of the moment of passing. In this life I have already been declared dead. It wasn’t so bad. After the first ruptured artery, the doctors thought I was finished. My wife, Chaz, said she sensed that I was still alive and was communicating to her that I wasn’t finished yet. She said our hearts were beating in unison, although my heartbeat couldn’t be discovered. She told the doctors I was alive, they did what doctors do, and here I am, alive.

Do I believe her? Absolutely. I believe her literally — not symbolically, figuratively or spiritually. I believe she was actually aware of my call and that she sensed my heartbeat. I believe she did it in the real, physical world I have described, the one that I share with my wristwatch. I see no reason why such communication could not take place. I’m not talking about telepathy, psychic phenomenon or a miracle. The only miracle is that she was there when it happened, as she was for many long days and nights. I’m talking about her standing there and knowing something. Haven’t many of us experienced that? Come on, haven’t you? What goes on happens at a level not accessible to scientists, theologians, mystics, physicists, philosophers or psychiatrists. It’s a human kind of a thing.

Someday I will no longer call out, and there will be no heartbeat. I will be dead. What happens then? From my point of view, nothing. Absolutely nothing. All the same, as I wrote to Monica Eng, whom I have known since she was six, “You’d better cry at my memorial service.” I correspond with a dear friend, the wise and gentle Australian director Paul Cox. Our subject sometimes turns to death. In 2010 he came very close to dying before receiving a liver transplant. In 1988 he made a documentary named “Vincent: The Life and Death of Vincent van Gogh.” Paul wrote me that in his Arles days, van Gogh called himself “a simple worshiper of the external Buddha.” Paul told me that in those days, Vincent wrote:

Looking at the stars always makes me dream, as simply as I dream over the black dots representing towns and villages on a map.

Why, I ask myself, shouldn’t the shining dots of the sky be as accessible as the black dots on the map of France?

Just as we take a train to get to Tarascon or Rouen, we take death to reach a star. We cannot get to a star while we are alive any more than we can take the train when we are dead. So to me it seems possible that cholera, tuberculosis and cancer are the celestial means of locomotion. Just as steamboats, buses and railways are the terrestrial means.

To die quietly of old age would be to go there on foot.

That is a lovely thing to read, and a relief to find I will probably take the celestial locomotive. Or, as his little dog, Milou, says whenever Tintin proposes a journey, “Not by foot, I hope!”
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:51 07.04.2013

Re: Поводом Робертовог утрнућа

Utrnuće, kažeš.


Ovo razumem:
oskar-z-wild
... Oh my God, I don’t really exist. I might be gone at any given second.


A što se ovoga tiče:
In 1988 he made a documentary named “Vincent: The Life and Death of Vincent van Gogh.” Paul wrote me that in his Arles days, van Gogh called himself “a simple worshiper of the external Buddha.”

podseti me da sam nedavno čitao jednu vrlo dobru knjigu o umetnosti, pod nazivom APOLO, Opšta istorija plastičnih umetnosti, od Solomona Renaka, koji poglavlje o Van Gogu počinje napomenom da je on bio poluludak i pre nego što je došao u Arl.
O’Rourke’s had a photograph of Brendan Behan

I ovaj tip je bio simpa (mislim na Biena), čitao sam njegovog Borstalboja.

OW, hvala na ovom prilogu, u kome je pomenuto više zanimljivih stvari.
AlexDunja AlexDunja 00:26 07.04.2013

e, vp

hemon je sasvim ok:)
voli minimalizam

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:29 07.04.2013

Re: e, vp

AD
... hemon je sasvim ok:)
voli minimalizam


Ovo je OK - da je Hemon OK, ali ovo drugo me natera da se nasmešim.

Živela kontradiktornost.

Ja pisao ovaj blog sa namerom da ukažem kako je simpatična "komplikovanost" Aleksandrova, da naginje maksimalizmu, te naveo primer sa jedenjem mesa. Umesto da na doktorovo pitanje da li voli meso odgovori kratko "Volim" - "Ne volim", on raširio priču, pa za malo da se seti i ispriča i kako su to radili njegovi ukrajinski preci, uključujući možda i jedenje presnog mesa... ali mu doktor nije dao da ide tako daleko.

A ti kažeš da je on minimalista.

Šalim se, moguće je da čovek u isto vreme bude maksimalista i minimalista.

Da se malo pospem pepelom: meni je palo u oči da sam ja lično ušao u kontradiktornost kada sam startovao sa tim da volim komplikovane stvari, a onda, malo kasnije, se izjasnio da volim kratka prezimena, od dva sloga (Lazić, Mirić, Šapić i slično) a ne Barjaktarević, Kaluđerović, Muškatirović i slično. Profesor Nsarski se dobro setio primera Selenićevog junaka Maksimilijana Dimitrijevića koji se hvalio brojem 24 (12 plus 12, broj slova u njegovom imenu i prezimenu).

U nečemu smo za mnogo, u nečemu za malo. Važan je ishod.

U svakom slučaju, AH je tip o kome treba govoriti. I čitati ga.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana