Sudeći po medijskom izveštavanju novoustanovljeni organ Republike Srbije pod nazivom Državni Vrh, u stalnom je zasedanju. Sa tog zasedanja nema saopštenja ni izjava. Samo poneki težak uzdah i pritajeni škrgut zubma.
Šta ovi ljudi, u stvari imaju još da kažu jedan drugom o temi za koju se pretpostavlja da se o njoj raspravlja i konsultuje?
Šta, u stvari, bilo ko još ima da kaže na tu temu sem da jasno i nedvosmisleno iznese decidan stav i odluku za čije je donošenje ovlašćen funkciojom koju obavlja?
Osam runbi pregovora u troje, u četvoro, u petoro, u šestoro. Rezolucija Skupštine i predsednička Platforma. Crvene linije, dogovori i konsultacije, smene, banane, nuđene ostavke. Zaklinjanja i tihovanja, Izjave o pobedi, neprihvatljivosti,, teškim i sudbonosnim danima i odlukama. ultimatumu i kapitualciji.
Posle svega toga - a ne pominjući prethodnih dvanaest godina i razne prethodne aktere - čemu ovakvi vašarski dramoleti? Meni, iskreno, ovo liči na sprdnju sa državom i građanima.
Pošto je sve već rečeno, kapitulaciju niko nije ovlašćen da potpiše, kao ni promenu granica bar do izmene Ustava. Čak i onog za pod mišku.
Dakle, ako su pretpostavke iz novinskih napisa i natruhe iz izjava premijera i frendova tačne, ako je to ono što se od njih traži - neka obelodane i povuku jedini mogući potez. Ako neće i misle da mogu drugačije - neka rade to drugačije. Jer je ovo postalo toliko otužno da već boli i kad se gleda i kad se sluša.
Deset meseci unazad slušamo o ubrzavanju, preduzimanju koraka, ispravljanju, sređivanju, istorijskim potezima.
Okej. Ubrzajte, promenite, ipreduzmite, skoračite, odlučite, potegnite. Samo ne smarajte više, aman! A do utorkja koji je novi istorijski dan - 101% - neće se desiti ništa novo ni bitno. Teško da će vas neki asteroid spasti opštim pomorom, a i mladi Vođa iz Pjongjanga se samo folira. A vrlo verovatno da ni Obama neće Tomu zvati da mu se izvini i saopšti ispravljanje kursa.
Dakle - hajde, momci. Možete vi to. En-den-dinu - ajde ti Ivice! Ili Toma, ipak? Aco? Aco, gde si ti sad nestao?!
I bez kmečanja, odrasli ste, a i znali ste, pošteno, čega se prihvatate. Uz vlast ide slikanje, kabineti i limuzine, ali i odluke i odgovornost, i to ste morali znati. A i nije vam prvina.
Dakle, avanti!
Da vidimo ko šta ima i ko šta ume.