Osim americkih vesti ovog jutra u Bojziju mozete da cujete i nase vesti. U hotelu se pored uobicajenih CNN vesti cuo i glas kolege sa RTS kako opisuje slavlje nasih navijaca posle jucerasnje pobede Ilije Bozoljca i Nenada Zimonjica protiv brace Brajan. Kad u dvorani dodje red na intervjue za nasu televiziju, obicno se razglas iskljuci da ostatak publike ne slusa intervju na jeziku koji ne razumeju. I jutros ovde nas jezik nije bio na televiziji, nego se cuo sa kompjutera jednog od mnogih nasih navijaca koji su jutros uz dorucak prepricavali jucerasnji mec i analizirali sta i kako ce danas da se desi u svetu tenisa.
Nedeljom se u Americi cesto prica o cudima i vanzemaljskim zbivanjima, puno ljudi odlaskom u crkvu oko podne pocinju svoj nedeljni dnevni plan i program. Danas u podne se nadaju nekoj drugoj vrsti cuda, kazu da ce Amerika imati sanse protiv Srbije i da ce mozda dobiti danasnja dva meca. U pitanju je naravno prijateljsko i opusteno rivalstvo kakvo u ovom prijatnom gradu i ocekujemo, relativno je lako prepoznati nase navijace, sto zbog akcenta sto zbog raznih verzija nasih zastava koje negde na svom telu nose. I Americki navijaci sa istim ponosom nose svoje zastave, boje su nam manje vise iste, samo malo drugacije organizovane. Kad smo se jutros u liftu hotela prepoznali kao navijaci sa dve razlicite strane teniske mreze odnosno sveta, simpatican par seniora nam je rekao da su cuda moguca i da veruju u pobedu svog tima. Potpuno ih razumemo, i mi smo juce verovali u cuda.
Stara je i dobro poznata fora u svetu tenisa, ali uvek dobro prolazi. Jos na razglasu ispred dvorane cula se poznata melodija i pevanje iz opere Karmina Burana. Pesma je prva iz te opere, zove se O Fortuna, i mozda mozemo slobodno da je prevedemo kao O Sreco. A danas srece za sad vrlo malo ima, Djokovic je posle samo nekoliko minuta igre pao na zemlju i tu ostao par sekundi bez pokreta. Osim obicne medicinske pauze u toku koje su mu previli zglob, drugih informacija ovde sa tribina nemamo. Zglob je previjen i onako amaterski izgleda kao da je mnogo vise krugova oko zgloba sa zavojem uradjeno nego obicno. Mec se relativno normalno nastavlja, osim sto je vidna blaga pometnja na klupama oba tima, verovatno i oni razmatraju moguce promene u strategiji, koje svi mi u dvorani mozemo samo da nagadjamo.
Kazu ljudi da kad gledas NBA cheerleader-ice, valja izabrati jednu i samo se na nju fokusirati. Inace gledas po celom terenu i nista konkretno ne primetis. Isto valja primeniti sa gledanjem tenisa, pogotovo kod ovako promenjene situacije gde svaki pokret ili poen moze dodatno da preobrati mec. Djokovic cesto gleda gore ka vrhu dvorane, mozda u potrazi ka pomoci svevisnjeg, ili mozda zbog patriotske toplote nase velike zastave koja iznad bdi. Na klupi, u pauzi izmedju gemova, Djokovic izgleda mirno i ne dise preterano ubrzano, sto nas i nadamo se njegov tim umiruje.
U Srbiji je ovo udarni termin, televizijska drama je na vrhuncu. Djokovic sve manje pokazuje znake bola i pocinje jednostavo da se nervira obicnim greskama na terenu. Obicno nerviranje je divna stvar, ono drugo nerviranje o tezini povrede je mnogo neprijatnije. Borba je i na tribinama, Americki bubnjevi protiv nasih glasova. Bubnjevi zvuce kao pulsiranje zgloba koji mnogo boli, Noletov as je ritam tih bubnjeva uspesno prekinuo pred set point, i onda u skoro potpunoj tisini uzeo prvi set sa dobrom servom koji Sem Kveri nije mogao da vrati. Udarcom pesnicom u srce Djokovic je otkucao neki svoj ritam i pokazao prstom ka nasoj klupi, blizu semafora na kom pise da vodimo sa 1:0.
Pola sata kasnije, sa ispruzenim rukom i palcom u stavu OK, Djokovic je pozdravo iznenadnu dijagonalu protivnika, mozda je to znak da ce i Djokovic biti OK sa zglobom koji i dalje na pauzama trener Obradovic mora malo da razgibava i masira. Rezultat je u datim okolnostima takodje OK, svako cuva svoju servu i loptice menjaju strane terena pri 5:5 u drugom setu. Nekoliko ih putuju po zelenom terenu niz kojeg su ih pustili redari, jedna leti visokim lukom preko terena, to je ona koja je Djokovicu u toku poslednjeg poena bila u dzepu. Po niskom stavu tela i sve glasnijim povicima zvuci kao da se Djokovic uspesno bori protiv bolova. Ko zna kakve jos snage i strategije Djokovic ima sakriveno po dzepovima.
U taj-brejku na kraju drugog seta, bilo je tu i snage i strategije, i malo srece i nesrece. Cak i jedna degazirana loptica koju je Djokovic frustrirano bacio visoko u vazduh, ali koja se cudno odbila o semafor i vratila nazad na njegovu stranu terenu. Semafor je opet razocarao malo kasnije kad je na veliko iznenadjenje skoro svih u dvorani pokazao na Challenge-u da je Djokoviceva loptica bila van terena za nekoliko milimetara odnosno piksela na tom velikom starom ekranu. Na istom je uskoro pisalo 1:1 u setovima, svaki po skoro sat vremena trajanja.
To je bilo poslednje pravo izjednacenje, od tada je izgledalo kao mec koji smo svi potajno ocekivali za danas i u kom smo se pitali da li ce Kveri uzeti jedan ili ni jedan gem u toku setova. Na kraju je to bio samo jedan gem u trecem setu, a u cetvrtom nula gemova. Ta nula bila je jasna novinarima oko nas, pisali su u svojim izvestajim krajnji rezultat i pre no sto se mec zaista zavrsio. Na terenu konacno imamo mnogo vise belih trenerki osim samo dve koje su na terenu obicno bile ova tri dana u Bojziju. Pored trenera i jednog igraca sad su na terenu svi iz naseg tima, i naravno jedna od mnogih nasih zastava koje su se ovih dana viorile. Ovog puta pustaju u dvorani razgovor Djokovica sa nasom televizijom, i to vrlo prija nasim navijacima koji su, zajedno sa Djokovicem, Zimonjicem, Troickim, Bozoljcem i ostalima, dobili ono po sta su dosli u Bojzi, Ajdaho.
Dvorana u kojoj se cela ova teniserska predstava odvijala vec drugacije izgleda, polako se prilagodjava drugim sportovima koji se ovde obicno odigravaju. Posle blago primecenog neraspolozenja publike posle odluke da se peti (nepotrebni) mec ne igra, najvisa sedista na tribinama su skoro odmah poceli da ciste. Imena sponzora koja su se celog vikenda borila za sto vidnije mesto pre kamerama i publikom sada zavrsavaju u kantama za djubre kad ih skinu sa ograde koja ogradjuje teren. I ukrasno cvece ima slicnu sudbinu, iznose ih iz dvorane za neke druge potrebe. U novinarskom centru sve i dalje stoji na svom mestu, cekamo pocetak konferencije za stampu.
Razgovor sa Djokovicem i Obradovicem posle meca
Nole, gde si nasao snage da igras dalje posle onakve povrede?
Cinjenica da igram za srbiju, ne treba veci motiv od toga. U ovim prilikama svaki clan naseg tima daje svoj maksimum. U narednih sat vremena posle povrede nisam znao koja je vrsta povrede i dali ce stanje biti dovoljno dobro za dalje takmicenje. Ta motivacija kad igram za Srbiju i za tim i za navijace igrala je veliku ulogu za mene da idem dalje.
Nole, prvih par gemova posle povrede, kako je bilo iz gema u gem, jel si osecao da ces moci do kraja?
Tesko je bilo razmisljati o onome sto se dogovorilo. Bio sam samo usresredjen samo na sadasnji trenutan, mislio sam o narednom poenu i o nacinu igranja protiv protivnika, i da ne razmisljam sta mi se desilo, ali je podsvest vrlo jaka i prirodno je imati neizvesnost dali cu moci. To su sve misli koje su mi prolazile kroz glavu. O tome sam razmisljao u prvih sat vremena i onda su lekovi i podrska tima poceli da rade svoje.
Bogdane, kako ste vi doziveli prvih par gemova posle povrede?
Sigurno je da mi je to tesko palo. Zaista je neverovatno koliko je on spreman da se zrtvuje za svoj tim i reprezentaciju. To je jedan izuzetan motiv, to sto radi Novak za Srbiju niko za Srbiju ne cini. Samo je jos jedan u nizu stvari koju Novak cini za nas.
Bogdane, od cega zavrsi da li ce Janko da igra u Septembru?
Zavisi od njega, za njega ce vrata tima uvek biti otvorena. Svi mi znamo da je on imao problema u tom delu sezonu gde nije bas bio najzdraviji, poceo je malo da pada u formi sa igrom, mi smo se culi telefonom pre ovoga, rekao mi je da mora da brani puno poena i da hoce da ostane u top 8 igraca u toku sezone. Kad imate Novaka u timu, bilo bi zaista fantasticno da i Janko bude tu sa tim. Oni bi cinili jedan o najjacih timova u Davis Cupu.
Nole, prokomentarisi sad na kraju navijanje i navijace...
Nasi navijaci koji zive ovde i oni koji su dosli iz Srbije su bili fantasticni i jako smo im zahvalni jer smo svesni koliko je uloga navijaca vazna i moze da promeni tok meca i koliko igraju vaznu ulogu. Bilo je stvarno jedno lepo iskustvo, hteo bih svima da im se zahvalim, znam da su skupe avio karte i ulaznie i smestaj i to je veliki trosak i pokusavamo da provedemo vremena sa njima kad se sretnemo i nadamo se da ce ova pobeda da im donese osmeh na lice.
Dvorana je potpuno prazna, novinarski centar takodje. Djokovic je bio odlicno raspolozen u toku konferencije za stampu, sa Obradovicem je imao dosta opustenih neozbiljnih momenata koji prirodno nastaju tokom razgovora sa grupom nasim novinara. Videlo se da je umoran i normalno pomalo zabrinut zbog povrede koju ima i o kojoj jos puno ni sam ne zna. Bez obzira na bolove, strpljivo je sacekao da svi zavrsimo sa svim pitanjima, cini se da oseca da kroz nezbrzanu komunikaciju sa novinarima ima prilike da se oduzi ljubiteljima tenisa kojima je uvek zahvalan za svu podrsku koju mu daju.
To bi bilo sto se tice tenisa iz Boise, Idaho. Veliki pozdrav i hvala vam na citanju i komentarima.