Babaroga kruži Srbijom. Digla se u raznim oblicima. Ako ne prihvatimo nepristojnu ponudu, sledi nam višegodišnji zastoj na putu ka dobijanju kandidature za članstvo u klubu. A to će onda biti najgore strašno.
Čeka nas još jedna strašna stvar. Ako ne potpišemo, onda će doći silom na sever Kosova i onda nećemo dobiti ni duplo golo koje nam se sada nudi. Sve što treba da uradimo je da potpišemo. I onda će doći, ali neće silom nego našom milom. A za uzvrat, nama opet sleduje naše duplo golo.
Naš put ka klubu, kada malo detaljnije pitate građane, je u stvari želja i put ka uređenom društvu. Za taj put, klub nam i ne treba, ukoliko sami želimo da uredimo naše društvo. Mnogi misle da sami od sebe nismo u stanju da uredimo društvo i da nam treba nadzornik. I da je to glavna prednost kluba. Ja ne mislim tako. Klub je koristan na putu uređenja društva jer u klubu vladaju neki standardi koji bi bili dobri i za nas. Imaju i mnogi loši, ali ne bih sada o tome. Na kraju, klub nam treba, jer se u klubu razne stvari odlučuju i naravno da treba da budemo tamo gde se odlučuje o stvarima koje imaju veliki uticaj i na nas. A i pripadamo Evropi zato što smo tu gde smo i valjda nema ničeg logičnijeg od toga da budemo tamo gde su i gde se igraju sva druga deca iz našeg bližeg i daljeg komšiluka.
Ovo znači da do zastoja može doći samo ako sami zastanemo. Nedobijanje statusa kandidata za člana sada u junu ni pod razno ne znači zastoj reformi i zastoj u uređenju društva. Članstvo u klubu podrazumeva zadovoljenje određenih uslova. Uslova koji znače uređeno društvo. Ništa nas ne može sprečiti da zadovoljimo uslove uređenog društva osim odluka nas samih da ih ne zadovoljimo. Niti će klub, sa svim svojim stranim savetnicima i konsultatima plaćenim od strane poreskih obveznika kluba, napustiti Srbiju i zatvoriti sve projekte koji su u toku. Niti će nas klub sprečavati da postanemo uređeno društvo, jer nismo prihvatili nepristojnu ponudu. Zbog toga mi je potpuno nejasan argument da će doći do zastoja. Doći će do nedobijanja statusa kandidata. Do zastoja neće doći, osim ako sami ne zastanemo.
Imamo i argument da su nam privreda i budžet toliko slabi, da ne možemo bez kluba i njegove sise. Možda bi oni koji zagovaraju ovaj argument mogli malo da razmisle ko je kriv što nam je privreda slaba i budžet prazan. Pa da nakon krakog susreta sa samim sobom, podnesu ostavku. Možda nakon toga i dobijemo šansu da postanemo uređeno društvo sa jakom ekonomijom i punim budžetom.
Klub pokazuje ozbiljnu neozbiljnost i nesposobnost da vodi suvislu spoljnu politiku, osim politike koja je, iz ovog ili onog razloga, u interesu njenih najvećih članica i suflera. Klub treba da bude faktor stabilnosti. Da vodi računa o održivim rešenjima. Izazivanje haosa i podela u Srbiji sa dugogodišnjim posledicama, nije politika koja vodi stabilnosti. Politika ultimatuma nije politika koja stvara održiva rešenja. Ovako se ponašati prema bilo kome, a posebno prema budućoj članici, nije politika koja donosi stabilnost i pomirenje. Na ovakav način ignorisati prava, imovinu, ugovore, kao i "stanje na terenu" i prateće pretnje silom, je samo odraz bahate politike golih interesa.
Zahtev kosovske administracije, odnosno naših zapadnih prijatelja, da upravljaju teritorijom na kojoj žive nealbanci, da se pitaju o njihovim životima, imovini i porodicama, nije racionalna i nema nikakvo opravdanje. Pretnje silom nisu argument i pokazuju da je interes teritorija, ne ljudi. Kosovska administracija, a i kosovsko društvo sa njom, je od 90-tih do danas propustila sve prilike da pokaže da je u stanju da administrira nealbanskim stanovništvom. Ne samo da su propustili, već i svakodnevno propuštaju sve nove prilike. Bez policijske pratnje ne možete ni groblje da posetite. Nealbansko stanovništvo na Kosovu je stanovništvo sa najugroženijim elementarnim ljudskim pravima na teritoriji cele Evrope. Ko ovo ne vidi ne treba ni da čita ni da komentariše ovaj tekst.
Da li je Srbija mogla više da učini u prethodnom periodu? Nesporno. Da li se problemi ljudi na Kosovu zloupotrebljavaju od raznih dušebrižnika što u političku što u čisto ekonomsku svrhu? Apsolutno. Da li je ljude iz vrha države uopšte briga za Kosovo i naše ljude koji žive tamo? Kako koga. Ali pretpostavimo najgore. Pretpostavimo da nije.
Sve to ništa ne menja na činjenici da je Srbija sa svojim zahtevima u pravu. To ništa ne menja na činjenici da su predlozi Srbije racionalni, razumni, pravedni, donose trajan mir, stabilnost, stvaraju preduslov za suživot.
Ponuda naših zapadnih prijatelja je nepristojna. Bez izvršne vlasti i pravosuđa u dva stepena, nealbansko stanovništvo će napustiti Kosovo. Kosovska administracija mu je od rata 90-tih do danas jasno stavila do znanja da je nepoželjno. To naši zapadni prijatelji znaju, ali se ne sekiraju mnogo oko toga. Oni očigledno misle da će Srbija morati prihvatiti ovu nepristojnu ponudu. Pretnje su sve jače. U kontekstu ovoga se sa žaljenjem mora konstatovati potpuna beda DS-a i njihova uloga u pokušaju širenja haosa na Vojvodinu.
Ovaj put smo zaista mi u pravu. Za razliku od 90-tih. Jer danas mi nikoga i ničija prava ne ugrožavamo. Svoje interese ostvarujemo mirnim političkim sredstvima. Konstruktivni smo. Ponašamo se odgovorno.
Srbija treba da ostane čvrsto pri svojom putu ka uređenom društvu. Taj put ne treba napuštati i punu saradnju sa klubom treba nastaviti. Čak i ubrzati i pojačati napore.
U pregorovima, Srbija je napravila ogroman iskorak i pokazala veliku ozbiljnost i zrelost. Mnogo veću nego naši zapadni prijatelji sa kojima pregovaramo. Pregovore i razgovore treba nastaviti. Srbija nema potrebe da kaže ne. Srbija je zauzela racionalan, pravedan, razuman stav, brani svoje interese i na njima treba istrajati.
http://www.facebook.com/SasaRadulovich
http://twitter.com/SasaRadulovich
Dobar čovek razume šta je pravedno. Zao čovek razume samo profit.
Plemenit čovek je spreman na pomirenje, ali se ne ponižava. Hulja se ponižava, ali nije spremna na pomirenje
Konfučije
.