B92 ![]() ![]() ![]() |
![]() |
Vlada: Poništavanje nezavisnosti | ||
14. februar 2008. | 08:50 -> 13:52 | Izvor: B92, Tanjug | ||
Beograd -- Vlada Srbije na današnjoj sednici u Beogradu donela je odluku o poništavanju protivpravne nezavisnosti Kosova.
Vlada Srbije podnela je zahtev za hitno sazivanj vanrednog zasedanja Narodne skupštine sa Predlogom odluke Narodne skupštine Srbije o potvrđivanju Odluke Vlade Srbije o poništavanju protivpravnih akata privremenih organa samouprave na Kosovu i Metohiji o proglašenju jednostrane nezavisnosti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Vlada Srbije je odlučila da se negira stvarnost, što je disciplina za kojoj se vlast u ovoj zemlji već godinama unazad specijalizovala. Nije li se tako Milošević pretvarao godinama da dva milion ljudi živi paralelan život, izopštenika iz društva Srbije, u paralelnom univerzumu za koji nije prikazao ni najmanje interesovanje dok se to neodrživo stanje nije pretvorilo u nocnu moru 98-99? Nije li Srbija ignorisala raspad Socijalističke federativne republike Jugoslavije pokušavajući da ospori otcepljenje jugoslovenskih republika oružanom silom (zapravo nije li upravo Srbija pod izgovorom očuvanja Jugoslavije pokušavala da ospori njihov teritorijalni integritet preko RSK i RS uz implicitnu podršku sadašnjeg premijera?), baš kao što je pokušavala da održi iluziju njenog postojanja nesrećnom SR Jugoslavijom koja je sve do 2000. učestvovala u UN pod zastavom SFRJ ? Lista ignorisanja stvarnosti od strane poltičke elite Srbije zaključno sa ignorisanjem činjenice da su na prethodnim izborima gradjani nedvosmisleno rekli da Evropi je zaista impresivna i čovek se ne može ne upitati šta je zakonitost koja se može izvesti iz ovih slučajeva. Prema dosadašnjem iskustvu možemo zaključiti da: 1. Kad god bi se vlast Srbije odlučila da negira realnost ona je bila prilično tvrdoglavo dosledna u tome. Bila je spremna da godinama ne popušta u svojoj nameri. 2. Da bi ta višegodišnje negiranje stvarnosti dovodilo do negativnih posledica po svakodnevne živote gradjana, da bi se vredni resursi trošili na ono što je u samom početku bilo osuđeno na propast. 3. Da je na kraju srpska vlast bila prinuđena da prizna ono što je sve vreme uzaludno poricala, samo uz mnogo gore uslove nego što je inicijalno mogla da izdejstvuje. Sudeći po svemu što smo imali prilike da vidimo i čujemo ovih dana, prema ovoj odluci vlade kao i prema onom što možemo da pretpostavimo da stoji Akcionom planu, da se oĉekivati da ono će što sledi biti u skladu sa našim dosadašnjim iskustvom. Šteta od novog kosovskog boja kako je to premijer prošle godine epski sročio je već načinjena. Katastorfalni ugovor sa Gaspromom kojim se prepušta celokupni energetski sektor stranom državnom monoplu je cena ruskog principijalnog stava koji će Srbija skupo plaćati u decenijama koje dolaze. Veliki broj sve otvorenijih poruka koje je vlada lansirala preko premijerovih najbližih saradnika nam daju nagoveštaj koja sudbina očekuje naše evropske integracije posle 17.02. U tom svetlu premijerova marketinško otkrivanje da je Srbija u Evropi a ne u J. Americi izgleda kao običan PR zamišljen kao damage control zbog razumljivog otklona javnosti prourokovanog sve otvorenijom evrofobijom njegovog kabineta (u čemu, da ne bude zabune, onaj deo vlade koji slovi za proevropski saučestvuje samim svojim bitisanjem u toj istoj vladi) . Srbija se posle dvadeset godina nalazi pred jasnim izborom da li će se opredeliti za izlazak iz mračne spirale kosovskog mita kome se neprekidno vraća kao posttraumatskom stresnom sindromu, nanovo i nanovo prolazeći kroz njegovu traumu ili će izabrati da se posle dugog niza godina ponovo okrene sebi i rešavanju nagomilanih ekonomsko-socijalnim problema koji se već godinama stavljaju ad acta zbog nesposobnosti vlasti da ih razreši. Ono na čemu mi kao građani moramo insistirati je da niko nema pravo da zbog opsednutosti svojom mesijanskom ulogom (naravno potomognut od onih čiji se realni interes preklapa sa njim) ovu zemlju gurne ponovo u mrak koji smo već iskusili kao i da niko nema pravo da iz svog kukavičluka ili nesposobnosti saučestvuje u tome.
|